Postoje mnoge sličnosti između nekadašnjih paganskih običaja i današnjih običaja u vezi Uskrsa. Uoči prolećne ravnodnevice, paganski narodi su počinjali post, kao što i hrišćani danas poste 40 dana prije Uskrsa. Neki pagani bi isekli drvo, odneli ga u hram, obesili na njega figuru mladog boga i pevali žalosne pesme zbog njegove smrti. Hrišćani danas pevaju žalosne pesme na Veliki petak.
Zatim bi figura mladog boga bila skinuta sa drveta i sahranjena u sumrak. Njegovi poštovaoci su pevali žalosne pesme oko groba do dugo u noć, a pred zoru su palili veliku vatru. Tako i neki hrišćani danas pale vatre na Uskrs. Zatim bi pagani otkopali figuru svog boga i proslavljali njegovo vaskrsenje, a sveštenik je tom prilikom dodirivao njihove usne balsamom. Izgleda da su neki od običaja u vezi Uskrsa prenijeti direktno iz paganstva, sa idejom da se pagani pridobiju za hrišćanstvo. I danas se u južnoj Italiji, Grčkoj i na Siciliji Uskrs obeležava na način sličan nekadašnjim svetkovinama u čast boga Adonisa.
Nigde u Bibliji nije zapisano da su rani hrišćani obeležavali Hristovo vaskrsenje svetkujući Uskrs na ovakve načine. Umesto toga, oni su obeležavali Hristovu smrt na način koji je sam Hristos uspostavio, koristeći simbole beskvasnog hleba i bezalkoholnog vina na obredu svete večere (Matej 26:26-28, 1. Korinćanima 11:23-26). Uspomena na Hristovu smrt i vaskrsenje je takođe i obred krštenja uronjavanjem (Rimljanima 6:3-5). Mnogi hrišćani održavali su svetu večeru i na jevrejski praznik Pashe, naravno bez prinošenja žrtava, znajući da je Hristos naše pravo Pashalno Jagnje (1. Korinćanima 5:7).
Kao deo pokušaja da se pagani pridobiju za hrišćanstvo, prolećne paganske svetkovine u čast vaskrsenja božanstva plodnosti postepeno su spojene sa jevrejskom Pashom i tako je svetkovanje Pashe pretvoreno u svetkovanje Uskrsa. Vremenom, pod uticajem antisemitizma, hrišćani su razdvojili datum obiljezavanja Uskrsa od datuma jevrejske Pashe. Iz istih razloga mnogi hrišćani napustili su svetkovanje subote, koju je rana Crkva držala kao dan odmora, i umesto toga počeli su da svetkuju nedelju. Neke hrišćanske vođe iz drugog veka smatrali su da svako može slobodno da izabere vreme i način služenja Bogu. Želju hrišćana da se razlikuju od Jevreja povećala su i progonstva nakon jevrejskih ustanaka protiv Rimljana 64.-70. i 132.-135. godine.
Treba primetiti da obredi opisani u Bibliji, hrišćanski obred svete večere i jevrejska Pasha, obeležavaju Hristovu smrt, dok Uskrs stavlja naglasak na Hristovo vaskrsenje. Međutim, nigde u Bibliji ne postoji nalog da se nekim posebnim praznikom obeležava Hristovo vaskrsenje! Umesto toga, sam Hristos i apostol Pavle pozvali su verne da obeležavaju Hristovu smrt. Time se, naravno, ne umanjuje veliki značaj Njegovog vaskrsenja. Ali Božja ljubav prema grešnicima pokazala se prije svega kroz Hristovu smrt, i Biblija stavlja naglasak na taj događaj. Mnogi detalji u vezi Njegove smrti unapred su opisani u Starom zavetu. Hristovom smrću zadovoljena je najveća potreba čovečanstva - potreba za Spasiteljem.
Odluka Boga Oca da svog jedinog Sina pošalje da strada i umre za grešnike, rizikujući da Ga zauvek izgubi, još je vrednija divljenja nego moć koju je Stvoritelj pokazao nad smrću. Hristova smrt je garancija spasenja vernih, jer je njome plaćena cena za naše grehe. A vaskrsenje će se dogoditi čak i onima koji neće biti spašeni (Otkrivenje 20:5-! U Bibliji je opisano nekoliko slučajeva vaskrsenja koji su se odigrali prije Hristovog vaskrsenja (Matej 27:52, Jovan 11:43-44, Luka 7:14-15, 8:52-55, 2. Carevima 13:21). Za Hristovo vaskrsenje Biblija jednostavno kaže: "Nije ni bilo moguće da Ga sveze smrti zadrže." (Dela 2:24)
Premještanjem naglaska praznika sa smrti na vaskrsenje, rani hrišćani približili su se paganima a razdvojili se od Jevreja. Međutim, postepeno su izgubili iz vida glavni cilj Hristove žrtve: plaćanje cene za greh i omogućavanje pobede nad grehom. U uskršnjim porukama, i uopšte u današnjem tradicionalnom hrišćanstvu, vrlo retko se pominje potreba za promenom života, napuštanje greha, opravdanje kroz vjeru u zasluge Isusa Hrista i slične biblijske istine. Hristovo vaskrsenje je divan i ogroman dokaz Božje moći nad smrću. Ali, jedini način da mi budemo vaskrsnuti za život je da se pokajemo za grehe i, zahvaljujući Hristovoj smrti, budemo pomireni sa Bogom!
Kao simboli Uskrsa često se koriste jaja i zečevi. U tradicionalnoj narodnoj religiji jaje je bilo simbol plodnosti, čistote i ponovnog rođenja. Koristilo se u nekim magijskim obredima sa željom da obezbedi lepo vreme, rast vegetacije, da štiti od nesreće, za gledanje u budućnost itd. Da bi pridobila pagane, Crkva se nije protivila korišćenju jaja u uskršnjim običajima već je iskoristila sličnost simbolike jajeta sa Hristovim vaskrsenjem. U nekim narodima na Uskrs je popularna šunka, pošto su paganski narodi svinju smatrali simbolom sreće?!? Zečevi su bili simbol plodnosti u drevnom Egiptu, zbog svoje velike moći razmnožavanja. Međutim, Bog je obećao da će blagosloviti svoj narod plodnošću ako Mu budu poslušni (npr. 5. Mojsijeva 7:12-14), dakle On nije tražio nikakve simbole već samo poslušnost iz ljubavi. Korišćenjem paganskih simbola pri bogosluženju slavi se stvorenje umesto Stvoritelja (Rimljanima 1:21-25) i pokazuje neverovanje u Njegova obećanja.
Bookmarks