DUHOVNA APOTEKA sa ambulantom

[metuzalem]

Dana 31. maja na cetinjskom Dvorskom trgu, otvorena je prva[size=7] DUHOVNA APOTEKA sa ambulantom[/size], solidno duhovno-farmakološki opremljena i opskrbljena ambulantom u kojima će se (uspješno) izvoditi terapije i operacije kao što su navedene:

[size=6]1. Otvaranje oči

2 Oštrenje uma

3. Širenje vidika

4. Gledanje u ćikaru i tumačenje snova

5. Mudri savjeti (iz zasjede)

6. Razno[/size]

Čist prihod od ove jedinstvene akcije biće upotrijebljen za podizanje spomenika Petru I petroviću Njegošu, koga je narod nazvao Svetim i Čudotvorcem a u čijoj stolici danas suvereno sjedi Njegova Svetost Mitropolit Amfilohije.

Otvaranje ove jedinstvene apoteke, proteklo je u stilu uzrečice velikog pjesnika Duška Radovića, koji je neđe davno rekao otprilike ovako:

Ukoliko se očekivanja svedu na nulu, uspjeh je zagarantovan!

Postupajući u skladu ove izreke, ovog značajnog popodneva, natovaren drvenom skalamerijom provizornih štafelaja, doteturao sam na Dvorski Trg (do nedavno Maršala Tita) i nekako se smjestio na polovini turističke "Staze Slonova" između Muzeja (dvorac kralja Nikole - najveća socijalna ustanova u Cetinju) i Gradske kafane koja je sada u privatnim rukama (Izdata pod najam, čini mi se).

Odmah se dogodilo ono što sam pretpostavljao; narod je očevidno zazirao, jer svaki namjernik, od onih rijetkih koji su ovu moju skalameriju uopšte primijetio, zastao bi za momenat, bacio kratak pogled i onako žestoko zatečen stidljivo bi se osvrnuo i, ubrzavajući korak, nestao iza ćoška.

Najugodnije iznenađenje je bilo ponašanje djece od oko desetak godina koji su čoporativno tumarali trgom po kome su neka dobra djeca vozila električne auotomobilčiće po cijeni od 1 EUR po vožnji. Došli bi do mog izloga i onako tiskajući se međusobno ili zagrljeni, prvo bi pažljivo pročitali tekst, da bi uz kikotanje i ne obazirući se, pobjegli u pravcu šetališta Njegoševom ulicom.

Kad sam se malo odmorio i opustio, pojavile su se dvije lijepe mlade djevojke, stidljivo se raspitujući o čemu se uopšte radi. Rekao sam im da se radi o jedinstvenoj apoteci sa ambulantom u kojoj svi oni koji žele mogu naći određene usluge, uz napomenu da su one već uspješno položile test pod brojem:

1. Otvaranje oči

samim tim što su pročitale izloženu firmu, dok je bezbroj slijepaca prošlo i ne primjećujući. Polaskane ovom primjedbom, malo su se ohrabrile i poželjele da im protumačim jedan od recentnih snova. Jedna od njih (od kuće Kapisoda) htjela je da zna što znači kad snijeva da gradom ide samo u čarapama i to u priličnoj žurbi.

Objasnio sam joj da je taj san posljedica (odnosno arhetip) osjećaja nepriznatosti u užem krugu prijatelja, drugova i poznanika, koji je muči i progoni, što je veoma čest slučaj u tom uzrastu. Mojim odgovorom je bila prilično zatečena jer je, zarumenjena i zbunjena, svoju prijateljicu uhvatila pod ruku i uz zahvaljivanje se udaljila prilično žurno. Dugo sam ih pratio pogledom dok su, spojenih glava, šapatom razmjenjivali svoje neobično iskustvo. Kasnije mi se pridružio jedno mlado i zgodno momče (Krivokapić) kome sam dosta dugo odgovarao na suvisla pitanja puna mladalačke svježine, tako da sam ovo zakašnjelo otvaranje doživio kao veoma uspješno, ovom mladom narodu se zahvaljujući na svesrdnoj i iskrenoj pomoći.

No sad neću da dužim iako je izvana počela padati kiša te ne moram žuriti ali smatram da je za danas dosta pa ću nastaviti sjutra. Znajući koliko ih na ovome forumu ima lijenih duhom, već unaprijed znam da nije zdravo prećerivati a i nije u duhu ove jedinstvene ustanove.

- M -

[Savindan]

И ово је будућност Црне Горе али се зато закључава тема где су окачене слике покојног Душка Јовановића, је ли?

[Interceptor]

Met,samo naprijed ne obaziri se na unezvjerene KOS-ovce koji su na "tajnom" zadatku

[metuzalem]

Originally Posted by Savindan

И ово је будућност Црне Горе али се зато закључава тема где су окачене слике покојног Душка Јовановића, је ли?

Savo!

Lijepo što si se javio, jer me potsjeti da si prvi od onijeh te povazdan kupe ***** po ovome forumu, te sad znam kako ću započeti ovaj post, koji ću. stoga, započeti vijestima o mom ponovnom statusu "***** na kiši".

Elem, naćas je udarila kiša i time me prinudila da uvedem uobičajeni ritam medicinske prakse, prema kome je srijeda dan kada se sređuju kojekakve prateće rabote i tako moradoh ovu svoju apoteku zatvoriti za klijente i pacijente. Kako se dan najavljivao da će bit dug i mokar, uzeh lumbrelu i izađoh na cestu (ka na binu) kako bih izigravao "***** na kiši" što mi je uspjelo iznad svih očekivanja.

Na ovom potezu je cesta sa tri trake, te sam u očekivanju nekog vozila imao priliku da pratim trke limuzina visoke kategorije u otežanim uslovima, jer su se osim vode, cestom vukli pramenovi magle i jedva da se vidjelo išta dalje od stotinak metara. Čekanje se oteglo dosta dugo a moj status "***** na kiši" bio uveliko potvrđen prolaskom par autobusa, taksija i jednog kombija crvene boje sa CT registracijom. Taman kad sam se premišljao da li da se vratim doma, iz magle odjednom izbaulja nešto nalik na auto. Kretalo sporo (jedva) i uz veliku buku. Ne samo da ga nijesam htio ustavljati nego se stadoh osvrtati da ufatim zaklon, kad ono, na moj užas, samo od sebe skrenu na proširenje na kome sam stajao, dok sam se ja još uvijek nadao da staje zarad neke svoje potrebe a ne da mene prihvati.

Odjednom, vrata se uz lomljavu otvoriše i jedan hrapavi glas izgraja nekoliko pozdrava i pitanja o mome dolasku, ostanku i namjerama. Svejedno, običaj je bio neumitan i ja shvatih da nijesam u prilici da odbijem ovu vožnju do grada, unaprijed znajući da će biti najskuplja iako je bila - besplatna. Tih nekoliko kilometara sam se preznojio barem tri puta, iako me vozač, moj nekadašnji školski drug i plemenik, ohrabrivao svojim pitanjima i odgovorima na date prilike. Koliko sam bio napunio gaće, umalo se ne zaputih u manastir da uždim svijeću zahvalnicu e se sve dobro svršilo.

Nakon obilaska penzionerskih kafana, svratih da u obližnjoj igraonici obćinstvo obavijestim o radu moje apoteke i ambulante tokom utorka 1. juna 2004. godine.

Dakle, utorak 1. juna, počeo je sunčano, te sam svoju skalameriju odnio na odabrano mjesto, pa pošto sam iz "Gradske kafane" donio sto i nekoliko stolica, zauzeo sam busiju na sredokraći turističke "Staze slonova" i pripremio za doček pacijenata koji su uskoro trebali da naiđu. Taman što sam rasporedio rekvizite (blok za crtanje, boje, bilježnicu i diktafon), jedan mlad i zgodan momak mi se uljudno obrati pitanjem; smije li sjesti na jednu od stolica. Malo zatečen, ponudih mu da sjedne te otpočesmo priču baš njegovim pitanjem; o čemu se zapravo radi?

Moj odgovor je bio nalik onome kosmonauta Armstronga, kad je rekao da je njegov prvi korak na Mjesecu mali za njega ali veliki za čovječanstvo, te i ja smatram da je ovaj moj (duhovni) korak mali za mene ali veliki za Crnu Goru, jer on, makoliko da je ništavan, očajnički i možda jedini, u svakom slučaju važi kao prvi lični akt za oslobođenje ovog jedinstvenog grada ispod duhovne opsade pod kojom grca evo više od decenije.

Naknadno se ispostavilo da je moj mladi i radoznali posjetioc, u stvari namještenik obližnjeg muzeja, koga su koleginice odmijenile na poslu kako bi ispitao o čemu se radi, jer svoju radoznalost više nijesu mogle obuzdati. Nakon par odlazaka u muzej, rekao mi je da ih je, ipak, ostavio u žestokoj nedoumici, jer je na njihova uspaljena pitanja odgovarao da je njegova terapija uspjela iznad svih očekivanja a što se njih tiče neka se same obavijeste. Momak je, inače, cetinjsko dijete sa specijalnim pedigreom, pošto mu je đed bo - Austrijanac - inače čovjek veoma častan i pošten, što znam iz prve ruke jer sam ga, kao dijete, dobro poznavao.

Nakon njega, došla je jedna zgodna gospođa - Sarajka - sa dvo-vjernim prezimenima - uz komentar da je njihovo razdvajanje ispravno, ma šta se pod tim podrazumijevalo. Ispostavilo se kao donekle problematičan pacijent, te sam joj preporučio tumačenje snova, na što mi je ispričala najnoviji san kako je u njemu vidjela najbolju prijateljicu - doktorku - smršalu dvaesetak kilograma kojoj je ljekarska uniforma ovoga puta zadivljujuće stajala i ona joj to ushićeno saopštila.

Odgovorio sam joj da se radi o projekciji sopstvenih osjećaja i da vjerovatno pati od onoga što vrijeme neumitno donosi, nakon čega mi ispiča da je na dijeti i više od dvdeset dana lipsaje od gladi a težina ostaje ista. Zbunio sam je grouchomarxističkim pitanjem; da li ona više vjeruje vagi ili svom razumu, na što mi je odgovorila da vagi vjeruje zato što mora...

Skrij je, baci... razvali! rekoh joj najiskrenije što sam mogao, dok me je ona zbunjeno posmatrala. Vidijeći je onako bespomoćnu, rekoh joj da svoje gladovanje pretvori u naviku i prestane sebe terorisati vaganjem a sve to uz misli da svakog momenta može prestati sa tim mučenjem ali da ipak pokuša da vidi ko će duže izdržati. Otišla je zbunjena ali uz vidno olakšanje uz kompliment meni, da stvarno treba imati hrabrosti za akciju kao što je moja.

Uskoro je na obližnju klupu otsjela jedna prilično stara, ali veoma fina dama - Parižanka - vjerovatno ne sluteći da je ušla u apoteku sa dimenzijom viška stvarnosti. Najuljudnije što sam mogao, zpočeh priču u kojoj se ispostavi da je ona udovica pariskog poštara već dvadeset godina i da čak ima i praunučad, nakon čega se otkravila i razgovor završila gomilom komplimenata o ljepotama Crne Gore i Dubrovnika da bi se, zatim, poštapajući, polako pridružila grupi koja ju je očekivala.

Nakon toga, uz žagor i dovikivanje, nagrnule su ekskurzije iz tzv. Republike srpske (Srbinje, Mrkonjićgrad i dr.) Iskustvo sa ovim ekskurzijama je jedinstveno, jer se baš radi o predpubertetskim uzrastima, koji predstavljaju pravu sirovinu budućeg podaničkog tijela jedne zemlje.

Bio sam začuđen modernom odjećom i ostalom opremom, te sam se odmah raspitao odakle dolaze. U čoporima su nadirali iz pravca manastira, bez izuzetka okićeni sa po jednim i više krstova i plastičnim kesama u kojima su se nazirale ikone, razglednice, posteri i ostali suveniri a na moju postavku su se jedva osvrnuli osim trojice desetogodišnjaka od kojih je jedan prokomentarisao napise na njemčkom i francuskom, riječima:

- Gledaj, bolan, ovo je sve prevrnuto napisano.

Bilo je, ipak i onih koji su prilazili ali da pitaju đe ima sladoled da se kupi i koliko košta jedna vožnja malim električnim automobilima po trgu, na što sam im ofrlje odgovorio 1 EUR, što se ispostvilo kao tačno. Uskoro je trgom nastala takva jurnjava i jedva podnošljiva buka da me je cijela rabota neodoljivo potsjetila na odlučujuću tenkovsku bitku kod ruskog grada Kurska iz II Svjetskog rata.

Bio sam itekako začuđen očevidnom činjenicom da je svako od te djece tu, pred mojim očima, za veoma kratko vrijeme potrošilo. u prosjeku, najmanje 10 (i slovima: deset Eura), ne računajući ulaznice u manastir i muzeje, koje su vjerovatno bile ranije uplaćene.

Uskoro se naoblačilo i ja se već pripremao da zatvorim apoteku, kad se oko mene sjatila gomila djece ali upadljivo drukčije. Za razliku od predhodnika, bili su obučeni mnogo skromnije da ne rečem sirotinjski, praznih ruku a izgleda i džepova, jer nijedno nijesam vidio sa sladoledom ili bilo čim drugim u rukama, ali su se, zato, pristojno i povučeno ponašali. Njihovu suzdržanost i prirodnu radoznalost primijetio sam odmah i veoma rado odgovarao na njihova pitanja, s mukom tražeći pojmove za nešto što je bilo neshvatljivo i za odrasle. Konačno sam ih upitao odakle dolaze, već unaprije očekujući (srpsko) ime nekog od gradova novostvorene republike, kad mi ona tiho i kao da se izvinjavaju rekoše da dolaze iz - Plužina.

Zatečen ovim neočekivanim saznanjem, ponovo sam ih osmotrio i neočekivano osjetio veliku odgovornost. Bio je to pravi izazov, kako ovoj djeci široko otvorenog uma i očiju, pokloniti (duhovni) suvenir koji bi, umjesto svih onih krstova, ikona i postera mogli da odnesu u svoj zabačeni zavičaj. Napregao sam razum i dušu da bih im objasnio kakvi su ljekovi iz moje apoteke i ozareno izdeklamovao, siguran da će shvatiti njihovu suštinu:

- Utjeha, poštenje, ljubav, dobrota....

a da bi ih malo zabavio, upitah neke od njih što misle o tome kako bi se proveli da pođu do apoteke u Njegoševoj i od apotekarke zatraže da ih npr. poljubi, pogladi, utješi, zagrli...

Uz suzdržani smijeh, dječaci su se pogledivali, dok su se zarumenjene djevojčice kikotale i skrivale jedna iza druge...

U svakom slučaju, jedan nezaboravan dan, posebno kad se sjetim koliko toga sam još izostavio...

Ovaj post sam sa posebnim zadovoljstvom napisao ovako opširno, da bih izmorio dežurne zbombije zadužene za kupljavinu govana, kao što je Savo i kompanija

- M -

[Milijana]

Metuzaleme,

E da mi je da sam ti sad blize…
Ostrenje uma bi mi dobro doslo e i za ovo sto znam (ili mislim da znam) se pocesto ispostavi da i ne vrijedi bas.
Vidici su mi cini mi se posiroki, mozda bi ih malo trebalo suziti ali moze biti da grijesim.
Cikara je cas isarana a cas crno/bijela , to ovako rijesiti ne mozemo. Lose spavam i snova se uglavnom ne sjecam ali nedavno se poslije jednog probudih vedra i raspolozena (to pamtim) ma ga odmah nakon prve kave zaboravih.
Mudre savjete nekad olako zaboravljah, sad se trudim da ih ponedje i ubiljezim za svaki slucaj.

Pozdrav

[cvrchak]

Pogrijesih topik, a mozda i nijesam, neka Met prosudi.

[metuzalem]

Cvrčak!

Ne da nijesi pogriješila no si me potsjetila na nešto što sam zaboravio da pomenem a tiče se prvog radnog dana apoteke, a kakva situacija je sa vremenon, mogao bi biti i zadnji, barem što se Cetinja tiče, ma ću ja s ovom apotekom nastaviti na ovom forumu a da moderatori nijesu ovako prizemni mogla bi prerasti i u - forum.

Elem, već i prije otvaranja apoteke, znao sam da moji novi zemljaci - Njemci - svoju okolinu posmatraju kao kroz tenkovski prorez, te me nije iznenadilo da se malo ko od njih osvrnuo na moju firmu a osim toga znao sam da je isto kao i tenku, za proširivanje vidika potreban, ništa manje no - panzerfaust!

No, ipak, u jednoj prilici iz jedne disciplinovane grupe koju su pratili mali Cigančići sa harmonikama na gotovs, odvoji se jedan vitala šezdesetogodišnjak, priđe onome štafelaju i na brzinu pročita, nakon čega žurno nastavi za već odmaklom grupom, dobacujući mi u trku:

- Što mu znači ovo o savjetima - "iz zasjede"!'

- A, bravo - odgovorih iz mjesta - konačno da neko primijeti i u skladu sa porukom pruži jedinstvenu priliku da mu baš - iz zasjede - i dobacim jedan mudar savjet uz pitanje: Možeš li ti sebi uopšte dozvoliti da bez moga savjeta nastaviš put i život?

- Kako da ne - doviknu - tek mi je šezdeset godina pa ima nade...

- Ima nade, ima nade...- doviknuh za njim - a tvoj zemljak i veliki Mislioc Nitzsche je neđe rekao da je nada najgori ljudski osjećaj, zato je kao jedini i ostao u Pandorinoj kutiji... A sad u *****! (Ovo zadnje naški, jer u jeziku ove kulturna evropska nacije, na veliku žalost, ne postoji jedinstven pojam za ovu našu izuzrtno značajnu riječ - *****!)[/b]

[metuzalem]

Originally Posted by Savindan

И ово је будућност Црне Горе али се зато закључава тема где су окачене слике покојног Душка Јовановића, је ли?

Savane!

Prosto mi te žao, pošto vidim da se trzaš i koprcaš u svojoj jalovoj bespomoćnosti, svaki put kad se pojavim na ovom forumu, zato rekoh da ne bi bilo zgorega da te pobliže obavijestim o aspektima (i dimenzijama) stvarnosti u kojima se ja krećem:

Elem, u petak 29. juna imao sam obavezu da odem na jedno pokajanje na podgoričkom groblju - Čepurci - gdje sam stigao dosta rano i našao se pred trima kapelama ispred kojih su se protezali dugački redovi. Pošto je ono pokajanje na koje sam došao, bilo na kraju, nakon izjave saučešća, bilo mi je sasvim normalno da svratim i na saučešće Dušku Jovanoviću, jer je za mene žrtva ubijena iz zasjede uvijek iznad svih ljudskih podjela.

Začudio sam se što je red bio veoma kratak, ali mi je odmah postalo jasno da je to zbog toga što su ispred mene bili svi lideri opozicije: Bulatović, Žižić, Bojović i još par nekih koje nijesam poznavao. Moja izjava saučešća je bila i primljena kao iskrena, što sam mogao primijetiti u pogledima osjenčenim dubokom tugom. Nakon izlaska iz kapele, primijetio sam da se red naglo odužio do izvan avlije.

Nakon toga prišao sam i odru jedne mlade žene u susjednoj kapeli gdje je vladala jednako duboka tuga i napokon izašao na veoma prometnu ulicu oivičenu cvjećarama i ostalim uslužnim radnjama, kao i neizostavnim kafićima od kojih je jedan, u pogledu uslužnih djelatnosti koje zahtijeva ova opšteljudska potreba, imao veoma neobično ime koje je glasilo:

[size=6]"LA BUONA VIDA"[/size] što bi se na naški moglo prevesti kao:

"DOBAR ŽIVOT"

Bio sam iskreno začuđen, pitajući se da li je to samo iz neznanja, gluposti, nevaspitanja ili, nedajbože, zluradosti i zajebancije...

Ajd i budi mi zdrav!


- M -

[Grof Gnomski]

Postovani,
zna li se radno vrijeme ambulante, htio bih doci na pregled, ili makar na savjet, ne mora biti iz zasjede...

Ja bih se pokusao zahvaliti sto imamo priliku citati ovakve postove ,no je sigurno da ih metuzalem ne pise iz tog razloga
Pa ako smijem predlzio bih da svoju apoteku makar jedan dan preselis do glavnoga trga podgorickoga
sve najljepse

[metuzalem]

Originally Posted by Milos1

Ja bih se pokusao zahvaliti sto imamo priliku citati ovakve postove ,no je sigurno da ih metuzalem ne pise iz tog razloga
Pa ako smijem predlzio bih da svoju apoteku makar jedan dan preselis do glavnoga trga podgorickoga
sve najljepse

Milos1!

Rado bih to učinio no nemam volje da svoje rekvizite sam teglim do Podgorice, pošto ovi cetinjski narod pomalo zazire od ove moje akcije ka od svega što ne može na mah da shvati. Osim toga, ova kiša me naprosto udavi, iako sam jučer skoro cijeli dan s mojom apotekom gostovao u kafani zvanoj "Četvorka" đe su je posjetili viđeniji cetinjski penzioneri (advokati, profesori i pokoji diplomata).

Ukoliko mi priteknu u pomoć, može se lako desiti da na glavnom podgoričkom trgu zauzmem busiju i prolaznike naćeram da se barem začude, što i jeste jedan od najkreativnijeh osjećaja, kako nas je na to upozorio legendarni Albert Einstein.

- M -

[KRKNA]

/me je zainteresovana za 4-tu i 5-tu stavku.. mora li se zakazivat'

[Guzlar]

ja bih Ti rado pomogao sa teglenjem apoteke diljem Crne Gore. no ako postoji interesovanje, i ako Ti nije velja dusa, ima ruka i makina koje će priteć u pomoć.

u PG ne znam trenutno da li bi bilo pametno otvarat apoteku. "opozicionari" mogu umislit da njima ne trebaju ljekovi ka "pozicionarima". i pazi se toga iz zasjede. može neko onako instiktivno odgovorit trupačke. oće to među blavorima.


metuzaleme, oprosti što Ti nijesam navičas odgovorio ali priređujem jednu ambulantu za ove moje komšije. naime i ovđe je trenutno velji višak izreke .... niđe ni za lijeka!

puno pozdrava ljuđima, ničesa pučini, pa dako i za mene bude fajde što od apoteke.

[Beranac]

ada znao sam da ces se javit navi post.. prvi put kad ga procitah rekoh: ovo nije apoteka - ovo je umjetnost - a gdje je umjetnost no na ulicama... a gdje je Guzlar..

[metuzalem]

KRKNA, Guzlar i Beranac!

Znao sam da ćete svratiti a još ve ljepše viđet ovako zajedno. Mene ova kiša nagrdi, te danas odoh do podgorice da uzmem rent-a-car, pošto sam bez vozila ka kauboj bez konja.

Uzeo bih ga ja i ranije, ali sam sebi dao u zadatak da tri neđelje provedem u okolnostima prosječnog CG građanina i mogu reći da sam se osjećao poput slavnog Sizifa - na balkanski način.

Dok je onaj legendarni, onako gospodski ćera nekakvu valuticu uz zadatu glavicu da bi mu se svaki put otela i skotrljala u dolinu, crnogorski Sizif pokušava da nekako ispuzi iz septičke jame ovdašnje stvarnosti i kad mu se učini da mu je konačno uspio, oklizne se pa onda nanovo kreće da bi se nekako izvukao iz govana.

Ove zadnje četiri dana, odlučio sam da se odmorim i ujedno vidim u kojoj mjeri mogu ispuniti svoje zapadnjačke prohtjeve za koje sam osigurao solidan budžet. Prvi znaci su veoma ohrabrujući.

Jedva čekam da se vrijeme stabilizuje, kako bih ponovo otvorio svoju apoteku, kako bih spremno dočekao i nekog sa ovoga foruma. Mislim da ću to moći da ostvarim u Poneđeljak i utorak, dok sam danas i sjutra ostavio da učinim posjete nekim prijateljima.


- M -

[Kapetan]

Volio bih izraziti osjecanja i otkucati par rijeci sto se tice ambulante. Eh, Met.dje si do sad bio!? Ako je stvarno tako, a ne sumnjam da nije uzimajuci u vidu ono sto cuh veceras na putu do Cetinja od jednog prijatelja koji licno zna glavnog " hirurga" ambulante, smatram da ce ta ambulanta biti u zadnjih nekoliko mogu slobodno reci godina, najbolje "ulaganje" na nasim prostorima. Sto se lokacije tice, licno mislim da bolja mogla bit nije s obzirom da je "DOLINA BOGOVA" punija potencijalnih pacijenata nego kosnica pcela. Volio bih kad bi Met. imao snage i vremena da to odrzi sto duze a ako Bog da zdravlja i preselimo to u Podgoricu. Koliko ja sa 19 godina mogu da primijetim (koliko-toliko) nase drustvo ide prema destinaciji "NIDJE" i mislim da treba pruziti maksimalnu podrsku ovakvim idejama i pomognuti ih.
Dosta sam pricao, neko ce mislit da mlatim bez veze i da mi je cilj broj postova, neko ce se mozda samnom i sloziti. Drago mi je sto sam imao priliku i da licno upoznam Metuzalema i vjerujem da ce biti prilike da se opet sretnemo. Puno pozdrava iz sive Podgorice.

[Savindan]

Originally Posted by Interceptor

Met,samo naprijed ne obaziri se na unezvjerene KOS-ovce koji su na "tajnom" zadatku

КОС је најпре запошљавао кадровску децу (и унучад)

Модературо, носите се...

[metuzalem]

Savane!

Fino od tebe što si se javio...

Ipak!

- M -

[metuzalem]

- Gledaj, bolan, ovo je sve prevrnuto napisano.

Evo me nanovo na sjeveru Njemacke, dje u vlaznoj toploti ranoga ljeta mogu natenane sredjivati utiske iz cetinjske Duhovne Apoteke. Ovu gornju izjavu, citirao sam zato sto sam, naknadno, njen smisao shvatio u potpunosti, tek kad sam sam se sjetio proslogodisnjeg (pro)putovanja kroz Republiku Srpsku, sve se cudeci i pitajuci kako ce strani turisti pronaci svoju destinaciju kad su svi putokazi bili ispisani iskljucivo - cirilicom!

Ovo, na prvi pogled trivijalna cinjenica, naknadno me je potsjetila koliku tezinu bi mogla imati ova uzgredna primjedba jednog desetogodisnjaka, ciji smisao, sjecajuci se cirilicnih putokaza kroz RS, shvatam tek sada a to je; da se u ovoj novostvorenoj drzavi, isto tako, uci i primjenjuje, iskljucivo - cirilica!!!

Zbog toga sam (laboratorijski) nastavak rada moje apoteke zapoceo bas podsjecanjem na ovu djetinju primjedbu, koja otkriva ne bas djetinje uzroke i posljedice politickih i istorijskih prekompozicija na Brdovitom Balkanu.

Osim ove primjedbe, sjetio sam se da su grupe djece uglavnom navirale iz pravca manastira ne ulazeci ni u muzej ni u Biljardu a kad su mi ponosno pokazivali postere vladike Rada, primijetio sam da se radi o portretu vladike sa crnom kamilavkom.

No da ne precerujem, jer se mozda radi o tzv. dukljanskim fantazijama jednog Matufa, koji u svemu vidi prijetece fantome Veljesrpstva.

- M -

[metuzalem]

Nakon vise od deset kisnih dana, 08. juna je konacno granulo sunce te sam nanovo otvorio svoju apoteku, vise kako bih je dokumentovao sa par fotografija nego li sto sam imao volje da taj lijepi dan potrosim zadijevajuci narod koji je, ocevidno, zazirao od ove neobicne ustanove.

Medjutim, izgleda da se po Cetinju prosula prica o ovoj neobicnoj ustanovi, pa to nije mimoislo ni paravojne organizacije u sastavu Srpske Pravoslavne Crkve, koje vise od decenije predstavljaju (duhovne) okupacione snage, stacionirane u objektima nekadasnje Kraljevine Crne Gore.

Nije trebalo dugo cekati da se pojave grupe golobradih pripadnika obliznje Bogoslovije, ciji odlucan nastup nije ostavljao mjesta bilo kakvoj sumnji...

- Sto ste po nacionalnosti? - odlucno upita glavni medju njima.

- Crnogorac! - jednako odlucan odgovor ucinje da se kao po komandi okrenuse i odose.

Posto sam znao da ovo nece biti jedina, nastavih sa (duhovnim) pripremama, kako bih spremno prihvatio sljedecu posjetu. Nijesam cekao dugo, jer se ubrzo primace nova grupa od njih nekoliko, koji pomno prostudirase moju terapijsku ponudu. Jedan od njih mi se okrenu i odlucno rece:

- Ja ovo ne vjerujem!

- Koje? - upitah zainteresovano...

- Ovo gledanje u cikaru...!

- Da li ti vjerujes da ne vjerujes? - krenuh u zbunjivanje kontrapitanjem.

- Ne vjerujem jer je to praznovjerica!

- Dobro sad to, ali vjerovanje da u nesto ne vjerujem je isto vrsta vjere...

- Da li vjerujete u Boga? - okrenu on pricu u drugom pravcu.

-Vjerujem! - odgovorih tako spremno da ih zbunih djuture i potpuno, tako da se, cutke, pogledase...

-... vjerujem u sve sto me okruzuje, jer su sve to aspekti Boga u koga ja vjerujem, ukljucujuci i vas.., umjesto popovskih prica kojima su izlozeni svi oni koji ni u sebe ne vjeruju

Ovo je, izgleda, bilo mimo ocekivanja jer jedan pokusa sa pitanjem da li vjerujem u Sveto Pismo i njegove poruke, na sto odgovorih da sam se itekako pitao kako je moguce da Isak ne prepozna zenu (Lea) koju su mu podmetnuli a za koju je dirincio deset godina, vjerovatno iz razloga sto mu je od dugog cekanja "...pao mrak na oci".

Smatrajuci da moja diskusija postaje neozbiljna, spremahu se da odu kad mi pade na pamet da oni u stvari ne predstavljaju pacijente vec, stavise, moj potencijalni kolegijum.

Zato okrenuh pricu u tom pravcu, opominjuci ih da je njihovo polje rada itekako nalik na ovu moju ustanovu jer i kod njih dolaze ljudi kako bi se ispovijedili i nasli utjehu u molitvama, tako da bi se obliznji manastir, ukoliko bi bio ustanovljen na stvarnim postulatima njihove vjere, mogao s pravom nositi naziv i funkciju - Duhovnog Sanatorijuma.

Na kraju ih opomenuh da ce, kad postanu pastiri svojih stada, svojoj pastvi odredjivati slicne ili istovjetne terapije koje se mogu naci u mojoj apoteci (utjeha, oprostaj i dr.) i ambulanti, te ne bi bilo zgorega da se udruzimo ali oni, izgleda, nijesu mislili tako...

U stvari, bilo je ocevidno da i ne moraju misliti, jer - vjeruju...

- M -

[veliki majstor]

Originally Posted by metuzalem

pitao kako je moguce da Isak ne prepozna zenu (Lea) koju su mu podmetnuli a za koju je dirincio deset godina, vjerovatno iz razloga sto mu je od dugog cekanja "...pao mrak na oci".

Smatrajuci da moja diskusija postaje neozbiljna, spremahu se da odu
- M -

Deca su htela da odu zato sto su shvatila da pricas gluposti i da blebeces o stvarima o kojima nemas pojma: Jakov je radio za Rahilu, a ne "Isak za Leu"

[metuzalem]

Majstore!

Sto se biblijskih jebacina tice, tvoju kompetenciju priznajem u potpunosti i shodno tome iskreno se zahvaljujem na ispravkama koje sam, s tvoje strane i ocekivao.

- M -

[metuzalem]

Izvjesno je da ovaj forum, polako ali sigurno, odlazi u cabar te stoga nemam namjeru ovaj topic nametati po svaku cijenu. Ipak, ne bih smio izostaviti jednu epizodu sa grupom Francuza koja se zadesila na ovom istorijskom mjestu dana 8. juna oko podne.

Elem, taman sto sam napravio istorijske snimke koji ce mi posluziti kao dokumentacija u buducnosti kad ce otvaranje ovoga objekta predstavljati vremensko ishodiste jednog novog koordinatnog sistema istorijskih nuznosti, iznenada sam bio okruzen grupom sredovjecnih ljudi i zena veoma sportski odjevenih i opremljenih kao da idu na nekakav (osvajacki) pohod.

Isprva se bjeh ponadao da su se tu okupili zbog zanimanja za moju apoteku cija firma je bila jasno ispisana na njihovom (francuskom) jeziku, ali se ubrzo uvjerih da to ne stoji jer nakon sto im se obratih na cistom francuskom, svi oni kao po komandi ustuknuse, gledajuci me podozrivo i s nepovjerenjem.

Da bih otpoceo bilo kakvu pricu, stadoh ih propitkivati, nakon cega se ispostavi da putuju u zatvorenoj grupi, koja pripada poznatom koncernu - THOMPSON - sto me inspirisa na zajedljivu primjedbu:

- Ah, dakle zato me Messieurs & Dames gledaju sa tolikim nepovjerjenjem... Pa da, stvar konkurencije. Znam da je i vasa firma poznata po tome sto narodu diljem svijeta uvaljuje raznorazne kozmeticke proizvode, pa nije cudo sto zazirete i od ove moje butige...

- A ne, monsieur, nas koncern se ne bavi samo kozmetikom nego upravo metalurgijom i ostalom preradjivackom tehnologijom. - pokusa da me prosvijetli gospodin u sorcu sa rancem na ledjima.

Pomirljivo pokusah da ih pridobijem za neku od ponudjenih terapija, ali se odmah vidjelo da za to nemaju nimalo volje. Istoremeno, sjetih se svog boravka u njihovoj lijepoj domovini i njihovog malogradjanstva ususkanog u svom sredjenom svijetu situirane osrednjosti, te se ne mogadoh uzdrzati a da ne primijetim, zajedljivo:

-Messiers/Dames, veoma sam impresioniran vasim drzanjem.. Velika je to stvar, ostati u nepokolebljivom uvjerenju da ama bas niceg posebnog ne moze biti u tome sto vam se neko obratio na korektnom francuskom u ovom gradicu izgubljenom Bogu iza ledja. Cestitam!

Uz proteste i tihi zagor, nesigurno odose u pravcu muzeja, dok ja ostadoh preispitujuci ovu moju (ne)namjernu bezobrastinu.

- M -

[HaL[1338]]

Gokutabisu, tebi nije mjesto odje...

[metuzalem]

Originally Posted by Savindan

Метузалеме, сада једно искрено питање, да ли волиш да пијеш? Да ли нешто пушиш, шмркаш или шприцаш пре него што пишеш овакве поруке? Ако овакве ствари пишеш трезан онда ти је озбиљно потребна помоћ психијатра...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-
-
- Cim se ociste kapije opazhanja,
coeku se prikazhe sve onako kako jeste: beskrajno. (William Blake)


Savane!

Ovo tvoje, djetinje nevino i zacudjeno (!?) pitanje smatram svojevrsnim komplimentom, na koje cu ti iz mjesta odgovoriti da sam:

- pio,pusio, shmrkao (shpricao nijesam, niti cu), jebao i kupio *****...

O svome trosku, naravno!

Sto se pomoci psihijatra tice, o tome necemo jer je to stvar (materijalnih) mogucnosti do kojih moja duhovna "otmjenost" ne doseze, te se moram zadovoljiti tolerancijom obcinstva i njenog strpljenja kao jedine terapije.


No znas sto...?

Marx je nedje rekao da je religija (vjera) opijum za narod, pa kako su me komunisti svojim naprednim vaspitanjem ucinili otpornim na njeno "shmrkanje", moradoh se okrenut drugim sredstvima kojima se "....otvaraju kapije opazhanja..." (Huxley). Da si pomnije citao one moje tekstove koji prelaze duhovne prostore (velje)srpskog metanisanja, odmah bi shvatio da sam odavno razvalio neke od kapija na beskrajnom zidu prenaviknute stvarnosti, nehotice zalutao u nepoznate prostore, spotakao preko (kvadratnog i inog) korijenja novih dimenzija, da bi se zbunjen i isprepadan vratio u dvodimenzionalnu stvarnost kojom vladaju spodobe (naprednih) umova od valjanog sukna.

Ovoga puta, ceznjivo i punim plucima, konacno sam "ushmrknuo" vazduh grada u kome sam odrastao, dok mi se drob prevrtao od muke, kad sam vidio svoje drugove iz mladosti kako pokusavaju da u sveopstoj bijedi sacuvaju ono malo dostojanstva i opstanu u gradu koji stenje pod duhovnom i materijalnom opsadom. No, sto da ti pricam dalje, kad dobro znamo obojica, da se nalazis na strani opsadnika te na kraju moze ispasti da ti odajem tajne odbrane.

Pod dejstvom ovog sudbonosnog "shmrkanja" cetinjskog vazduha, mnogo sto sam shvatio "iz prve ruke" sve se diveci (zlokobnoj) mashtovitosti svih onih bezlicnih mocnika, koji su dobili zadatak i koncesiju da ovaj grad i konacno uniste i pretvore u ropotarnicu istorije onih kojima treba a nijesu bili u mogucnosti da je sami stvore. Zato se nemoj cuditi, sto mi se kohorte bjelosvjetskih i domacih turista, pricinjavaju osvajackim i u meni bude odbrambeni instikt predaka, koji mnoge aspekte stvarnosti zna podrediti svojoj nesmiljenoj logici pukog prezivljavanja.

Uostalom, turisticki pohodi su ionako mirnodopska zamjena za ratne, a sve na polzu svjetskog kapitala koji gospodari svijetom, sto sam zapazio jos davno, drezdeci po evropskim autobahn-ima i posmatrajuci kolone motorizovanih turista koje su mi neodoljivo nalikovale osvajackim kolonama Wermachta sa sve tenkovima, kamionima, topovima... umjesto kojih su bile prikolice, brodici, zmajevi, ronilacka oprema i sve ostalo sto treba za osvajanje (tudjih) prostora.

I na kraju, da ti se zahvalim za tvoj dobrohotni savjet i upozorim na iznenadjujucu cinjenicu da si nehotice postao jedan od najprominentnijih pacijenata moje ambulante, sto ces shvatiti tek kad "...skines zavoje sa ociju..." i nanovo osvrnes oko sebe.

No, postoje izvjesni ritici o kojima necemo...

- M -

P.S. Ovu terapiju smatram nuznom i potrebno je nastaviti.