Page 1 of 3 123 LastLast
Results 1 to 25 of 54

Thread: Stara Varos

  1. #1
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Stara Varos

    Jedan od najznacajnih djelova grada Podgorice, ili stara Podgorica. Podijelimo sve ono sto je vezano za Staru Varos, starovarosane, stare Podgoricane...

    Moja porodica naselila se prije 300 godina u Podgoricu iz jednog bratonozickog sela. Djed je zivio i rastao u Pravoj Kis mahali, danasnjem Trgu Bozane Vucinic, odnosno Pogrebnom. İmao sam prilike da cujem puno lijepih prica, koje cu povremeno podijeliti sa ostalim forumasima.

  2. #2
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default


  3. #3
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Muzičko narodno blago-gradske pjesme stare Podgorice

    Duboko i čisto ljubavno osjećanje Gradske pjesme stare Podgorice koje su zabilježene u zbirkama, žive u tradiciji našeg naroda,te ih on osjeća i smatra svojom kulturnom baštinom.Svojim umjetničkim izrazom i ljepotom dosežu najbolja ostvarenja o ovoj vrsti narodnog stvaralaštva.

    Narodna pjesma stare Podgorice reprezentovana je pretezno muzikom koja nosi obiljezje gradske muzicke tradicije.Naravno,
    svaka sredina saobrazno duhovnosti ima sopstvene predstave o najvisem dometu i kvalitetu stvorenog ili pak preuzetog i modifikovanog muzickog blaga,ali te predstave se najcesce razlikuju od predstava drugih sredina.Zato je i naglasena potreba da se podgoricka pjesma prouci i metodama etnomuzikologije metodama kulturne istoriografije kao sastavnog dijela urbanog folklore.Podgoricke pjesme su po svom karakteru i po obliku izrazavanja privlacne,bliske i prijatne.Specificne po svom duhu i
    dahu ponikle su iz sredine koja je gajila tradiciju skladnog suzivota svih gradjana Podgorice.Zbog originalnosti i autenticnosti,primile su karakteristike rariteta nastalog u svjezini i poletu ‘’muzickog’’
    duha.Nasa je obaveza da osnazimo zalaganja kojima treba u savremenim naucnim i uopste kulturoloskim tokovima obezbjediti
    gradskoj pjesmi iz Stare Podgorice status umjetnickog i kulturnog rariteta i muzicke cinjenice sa najboljim predznacima.Pisuci u muzickom pregledu casopisa ‘’Stvaranje’’ o crnogorskim narodnim pjesmama,Anton Pogacar(nekadasnji direktor Srednje muzicke skole),karakterise osobenosti podgoricke pjesme na sljedeci nacin: Narodne pjesme iz Podgorice i okoline razlikuju se od ostalih narodnih melodija Crne Gore.Melodija podgoricke pjesme svostvena je i nema nista zajednickog ni sa drugim balkanskim narodnim pjesmama.Nastala je ukrstanjem slovenske i orijentalne melodike….Muzicki folklor Podgorice i okoline tvorevina je narodnog kolektiva i predstavlja veliko kulturno bogatstvo koje zasluzuje svaku paznju….(‘’Stvaranje’’ sveska 4-5,
    Cetinje,april-maj 1947).Da bi se posebnost gradskih pjesama iz stare Podgorice ‘’razumjela’’ i bila primljena onako kako je dozivljavaju stari Podgoricani,nije dovoljno ni cesto slusanje ni
    raspolozenje.Svakako je potrebno poznavanje i vanmuzickih pretpostavki koje su uslovile razvitak te muzike.Ni sami nijesmo najcesce svjesni koliko u sopstvenoj muzici zavisimo od svojih istorijskih uzora,kako je jako muzicki izraz prozet uticajima vise kulturnih nanosa.Tradicionalna podgoricka narodna pjesma od davnina nosi duboko urezanu identifikaciju kao rezultat nizom godina natalozenih vrijednosti koje su primjerene podrucnom mentalitetu i senzibilitetu.
    Podgorica je dugo bila pod turskom vlascu,te nije bez osnova misljenje da je podgoricku pjesmu uglavnom kreirao muslimanski zivalj,s obzirom da ona u vecini slucajeva odrazava njegovu terminologiju,mentalitet,filozofiju zivota koja u sebi sadrzi orijentalni kolorit.Upravo,poneka podgoricka lirska pjesma nosi izrazitije obiljezje muslimanskog nacina zivota.U mahalskim sutonima i uzdasima samo ponegdje se osjeca vedriji ton.U toj skupini narodnih pored opisa spoljasnjeg izgleda djevojke(‘’Lijepa je po Krusevcu trava’’),moze se sresti i opis ljepote mladica.(Radivoje Sukovic: ‘’Knjizevna periodika u Crnoj Gori 1835-1914g.’’ Titograd,1986g. str. 326).
    Odredjeni broj ovih pjesama spada u stariji sloj lirsko-poetskih ostvarenja i upravo njih krasi fini diskretni lirizam( ‘’U bastici drage moje’’), sa pripjevom i napjevom i ispoljavanjem siroke lepeze osjecanja.Pjesme podgoricke izdvajaju se po tome,sto se u njima istice culno poimanje ljubavi.U njima je privlacna strasnost,koja je obicno veoma uzdrzano izrazena u cisto crnogorskoj pjesmi.U tu osjecajnu sferu unosi se i akcenat vragolije pune strasti ili vedrine koja opet zalazi u sferu strasnog raspolozenja (‘’Djevojka se scela okupati’’).
    ‘’Postoji ljubavno osjecanje duboko i cisto u isti mah,cesto prozeto slatkom melanholijom….Ono sto je narocito upadljivo u ovim ljubavnim pjesmama su crte karaktera sa kojima se ideal zene javlja u ocima pjesnika.Oni zenu vide kao spoj njeznosti i uzdrzanosti,stidljive predanosti sudbini i cedne odanosti’’.
    (Fransoa Lenormn: ‘’Turci i Crnogorci’’ ,CID Podgorica,2000g., str.24).
    Podgoricke pjesme ne zaziru da sakriju svoje jasno lice ili opet svoju duboku strast i zal,otkrivajuci muslimanske osjecaje….
    jednostavnost odredjenih pjesama odise pravom svjezinom domaceg prastarog duha (L.Kuba: ‘’U Crnoj Gori’’ ,CID Podgorica,1996g. str.125).Za pjesmu ‘’O moj dragi ime slatko’’ ,
    Kuba pise: ‘’Iznenadjujuca je ritmicka originalnost nadjacana samo dubokim osjecajem tumacenim nesvakidasnjom melodijom’’
    Jedan dio ove muzicke gradje ima korijene u dinarskim melodijama,pa cak i u jeziku koji na ovom terenu odudara svojim
    dijalektickim osobinama(Dr.Slobodan Jerkov.Osnovne karakteristike pjesme i pjevanja podgorickih muslimana.’’Kulturni
    identitet muslimansko-bosnjackog naroda u Crnoj Gori’’, Podgorica,2001g.,str.152).
    Podgoricke pjesme imaju osobenu muzicku strukturu,najbrojniju i najoriginalniju ljestvicu na dinarskom prostoru Balkana-KVINTNI DUR.
    Naziv ljestvice i njena sistematika usvojena je na osnovu istrazivanja i kvalifikacije muzikologa dr.Miodraga Vasiljevica.
    Kvintni dur je autohton muzicki izraz,ljestvica dinarskog podrucja,
    Potekao od nasih darovitih stvaralaca,pjevaca i sviraca,koji su sa mjerom i ljubavlju njegovali sve melodije i prenosili ih kroz generacije(Dimitrije Mikan Obradovic: ‘’Analiza tonalnih osnova-
    Pjesme Ksenije Cicvaric’’,Beograd,1998g.,str.34,42,44.).
    Podgoricki melos je odgovarao duhu,osjecajnoj klimi i potrebama vremena,narocito staroj gradjanskoj Podgorici,koja je tek izrasla iz
    orijentalne osjecajnosti.Melodika obojena dertom i sevdahom bila je prirasla za srce.Ipak se moze reci da su to pjesme,za razliku od
    primorskih,s manje erotskog naboja s obuzdanom i suzdrzanom srtrascu koja je rijetko kad prelazila krute okvire patrijarhalnog
    zivota.One zive u tradiciji naroda i Podgorica ih osjeca i smatra svojom kulturnom bastinom,jer pjesma Podgorice je zaista uzitak.
    Ta muzika je duhovni i dusevni zivot covjekov,njegov dozivljaj
    svijeta i davanje smisla tom dozivljaju.
    Ono sto je nekad sa zarom pjevano,smatra se mozda prezivjelim za ukus vecine danasnjih konzumenata narodne muzike.I to je razumljivo,jer ova vrsta narodne muzike ne podilazi malogradjanskim,zavicajnim i drugim zaostalim slojevima ‘’duse naroda’’, vec predstavlja podizanje nivoa ukusa i muzicke kulture.
    Ona je,dakle,zaista uzitak za one prefinjenog duha,jer sadrzinom,prije svega,podjeca na urbani,u tradiciji zasnovani duh
    carsije i zbog toga se dozivljava kao bliska i svoja.

    IZVOR: Jusuf Cule Maric,clan muzickog orkestra ‘’Zvuci sa Ribnice’’ iz Podgorice

  4. #4
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ksenija Cicvarić,rođena je 1927. godine u Staroj Varoši-Podgorica.Rasla je u porodici sa puno djece,gdje nisu postojala sredstva ni mogućnosti za školovanje.
    Ipak,zahvaljujući svojoj majci Simoni,Ksenija je stekla obrazovanje koje ne bi stekla ni u jednoj školi.Sa izuzetnom prirodnom nadarenošću,Ksenija je dopunjavala ljepotu pjesme-sevdalinke.Kao i što sama kaže u tom vremenu,odjeća nije bila važna koliko je važan bio kvalitet glasa.Pa se i sa " starim kaputom " moglo uspjeti,ako je,naravno,za to postojao talenat.
    Moze se reći da je Ksenija svojom pjesmom;vjerna muzičkom miljeu satkanom od zlatnih,trepetavih iskrica,diskretno,poput treperenja Ribničkih topola,jako kao podgorički sjeverac koji tjera krv da brže struji...bez obaveze poput maestrala koji se zaplete u djevojačkoj kosi i nestane...obilježila je 20. vijek u cnogorskoj narodnoj muzici.
    A nije ni čudo jer je njen učitelj bio Hamdija Sahinpašić.Šahinpašić je takođe bio dirigent I jedan od osnivača tuškog tamburaškog orkestra “Gajret” koje je djelovalo u okviru KUD-a “Ramadan Šarkić”.Rasla je Ksenija u Varoši,klela se i "valahi i bilahi",pila i jela i kod Osmanojce i kod Markojce,mirisala fislidzen čiju je ljubav upoređivala sa pravom ljubavlju,pa kaze:"Da zna dragi da ga volim,k’o fislidzen cvijeće i da zbog njeg’ srce moje drugom poći neće"...
    Zbog pjesme "Sjever ružu niz polje nijaše..."dobila je na poklon nošnju kraljice Milene.Zar je potrebno ovdje pričati o uspjehu.Da bi se voljela Ksenija mora se voljeti Podgorica,a da se voli Podgorica nužno je čuvati blago koje proizilazi iz narodne pjesme.
    Bila je nedostižna u pjevanju.Pjevala je svugdje.Dio zivota do smrti provela je u Beogradu.Bio je ovo težak period za ''Kraljicu Kseniju",al su joj nostalgiju prekrivale uspomene i slike iz stare Podgorice.Rado je bila viđena u Podgorici,šetala se sokacima,a njena najveća ljubav bili su susreti sa Podgoričanima koje je neizmjerno voljela.
    U mahali,gradu gdje je rasla i živjela Ksenija,nije postojala razlika u vjeri i naciji.Svi su bili jedno,i muslimani i pravoslavni.Svi su se kleli Sahat kulom,Mladom jelkom,Sejdefom i Milicom.
    11. februara 1997. godine zauvjek je napustila ovaj svijet,dama,simbol multietničnosti,bratstva i jedinstva,kroz pjesmu i život,Ksenija Cicvarić.

  5. #5
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    zaliv neverina...
    Posts
    9,244
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    4 Posts

    Default

    Vele stari podgoričani da su je okupacioni talijani obožavali
    “Que te vayas con el viento, como siempre!”
    http://www.travelmontenegro.me


  6. #6
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    3,344
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    stara varos je danas jedno obicno zapusteno naselje.
    http://nebojsacelebic.b0x.me/

  7. #7
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    zaliv neverina...
    Posts
    9,244
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    4 Posts

    Default

    I koje će imat kružni tok
    “Que te vayas con el viento, como siempre!”
    http://www.travelmontenegro.me


  8. #8
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    3,344
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    da bez kruznog toka se ne moze.
    http://nebojsacelebic.b0x.me/

  9. #9
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    zaliv neverina...
    Posts
    9,244
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    4 Posts

    Default

    ja bi i sat kulu maka ili je obložio staklom
    grdna je onako bate
    “Que te vayas con el viento, como siempre!”
    http://www.travelmontenegro.me


  10. #10
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by rain_wind_storm View Post
    ja bi i sat kulu maka ili je obložio staklom
    grdna je onako bate

    Ela bas vala, jos nam je ona ostala. Unistili smo i mnogo ljepse i mnogo vrijednije gradjevine.

  11. #11
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by rain_wind_storm View Post
    Vele stari podgoričani da su je okupacioni talijani obožavali


    Vodite ljubav, a ne rat

  12. #12
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by DaySleeper View Post
    stara varos je danas jedno obicno zapusteno naselje.


    Nazalost, svakim danom je sve manje onih kapija, avlija, cardaka i pendzera po njoj. Starovarosani se sele. Vlast se ponasa neodgovorno. Urabanisticki plan jos nije gotov. Nestaje Stara Varos bas kao i duh stare Podgorice. Prohujalo sa vihorom. A okupirali su je sa svih strana. Jutros cujem komsije ; Dobro jutro, Dobro jutro. İ mimoidju se. A do skoro smo govorili; Murat aga , jesil se naspa? Dosta kako ti Markojce? Prelipo od Boga kako se asimilovasmo kuku

  13. #13
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    Planet Earth
    Posts
    7,967
    Thanks Thanks Given 
    598
    Thanks Thanks Received 
    71
    Thanked in
    46 Posts

    Default


    jedna jedina!

  14. #14
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Stara Varos

    Quote Originally Posted by FiX View Post

    jedna jedina!
    Stara Varos da te Bog ubije.
    Nekad si mi varos mila bila.
    Najmilija bila.
    A sad si mi Varos omrznula
    U tebi sam dragu ja imao.
    A sad u tebi nidje nikog nema.
    Od mehane do mehane aj aj
    Da potrazi terzi Muja aman aman. ))

  15. #15
    Join Date
    Jul 2005
    Location
    Podgorica
    Posts
    6,523
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Nestaje Stara Varos bas kao i duh stare Podgorice.
    "ahh V-TEC...all of the lag, none of the turbo, it's like waiting for bad sex"

  16. #16
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    I SPOMENICA NASTANKU (HAVERİCİ)

    Sultan Mehmed, osvajač Carigrada, osvojio je i Podgoricu 1443.godine. Prvi zabit/gradonačelnik bio je Emir Hadži sultan, arapin. Prva porodica koja je primila islam su Haverići. Jednoga dana je u Podgoricu došao pop Ilija Kalezić iz manastira Ždrebaonik, inače porijeklom iz Brijestova/ Slatine Bijelopavlićke. Našao je Emira u neposrednoj blizini ušća Ribnice u Moraču (ispod kule i grada Nemanjića), gdje uzima sabah/abdest. Na pitanje šta želi kaluđer izjavi da želi preći na islam. Hadži sultan ga okupa u Morači i izvrši obred prelaska na islam. Još i danas postoji stijena na kojoj se to dogodilo, a Podgoričani ga zovu Haverića-kupatilo. Ubrzo se oženio i dobio sina kojem je Hadži sultan dao ime Haver (arap. zora) po kome je bratstvo Haverića dobilo ime. Hadži sultan je naredio da mu se kuća sagradi u čije temelje stavi sablju, no na kojem mjestu u Tevarihu ne piše. Ovu je kuću poslije ulaska Crne Gore u Podgoricu koristio proto Zaharije. Njegovi sinovi prodali su je Omeru Alibaliću. Porušena je u ratu 1941.-1945.godine. Emir Hadži sultan je poslije osvajanja grada Žabljaka, Crnojevića 1482.godine se tamo i nastanio, a prvi zabit/gradonačelnik poslije njega je bio Haver Haverić. Prema ovim podacima utvrđeno je da je islam primljen oko 1480-te godine, a prvi zabit/gradonačelnik iz roda Haverića izabran oko 1500-te godine. Zabit/gradonačelnik se birao, a odluku o izboru građana je potvrđivao sultan fermanom. Posjedovali smo sve fermane, a prilikom jedne od pljački Podgorice su oteti u „komofu“ u kome su bili i tevarihi (ljetopisi) i druga dokumenta koja su nestala i/ili uništena.
    II SPOMENICA VELIKIM PRECIMA KOJI SU OBILJEŽILI SVOJE VRIJEME ZA BUDUĆE GENERACIJE
    Prvi paša (general) iz roda Haverića bio je Ablah-paša (8) otac Alije bega (9), zabita/gradonačelnika, a sin čuvenog Mustaj-kadije (7), koji je bio zabit Podgorice početkom 17.stoljeća, poznat kao veoma „pismen, književan i razborit“. Ablah-paša je naredio da se čuva „kamilavka i evanđelje“ i time ispunio amanet prvog pretka koji je primio islam.
    Drugi paša (general) iz roda Haverića bio je Husein-paša Kučuk (10) sin Alije bega (9). Bio je veoma uspješan i cijenjen vojskovođa. Komandovao je turskom vojskom i osvojio Sevastopolj i Odesu, kada je i poginuo i sa njime sedam (devet) begova Haverića. Oslobodio je vladiku Danila iz turskog ropstva, kada su ga uhvatili u Donjoj Zeti.
    Treći paša (general) bio je Zejnil-paša (11) sin Husein-paše Kučuka (10). Komandovao je turskom vojskom i osvojio Buharu. Živio je krajem 17.-tog i početkom 18.-tog vijeka. Bio je veoma uticajan na carskom dvoru i bio je Maršal carskog dvora. Redovno je dolazio u rodno mjesto, Podgoricu i činio dobra djela. Iskoristio je svoj uticaj te je prvi načinio vodovod sprovodeći vodu rijeke Cijevne u Podgoricu. Na sličan način na koji je Dioklecijan (rodom iz Podgorice, kasnije rimski car) sproveo do grada Duklje. U analima je zabilježeno da mu je kćerka bila udata za čuvenog junaka bega Zotovića. Zejnil-paša je podigao sebi Čardak-kulu, prvu te vrste u Podgorici. Predanja kažu da je na vrhu kule imao i uređenu baštu. Kula je porušena. Zejnil-paša je podigao i Most na Ribnici „Haverića most“, a prvi most na Ribnici je podigao Hadži-paša Osmanagić „Osmanagića most“, koji je podigao i čuvenu Sahat-kulu krajem 16.-tog i početkom 17.-tog vijeka, a skadarski Vezir Mehmed-paša Bušatlija most na Morači „Vezirov most“ u drugoj polovini 17.-tog vijeka.
    Četvrti paša bio je Adnan-paša (12) sin Zejnil-paše. Postoji predanje da je Adnan-paša imao i sina koji se rodio, živio i umro u Turskoj i koji je također bio paša. Imena mu nema u analima i jedini mogući izvor za potvrdu ovog predanja su Arhivi u Carigradu.
    Peti paša bio je Husein-paša Karadag (12) koji je bio drugi sin Zejnil-paše. Bio je čuveni vojskovođa, te je među generalskom elitom uvršten među dvadeset najboljih generala turskog carstva.
    Husein-paša Karadag (12) je svome sinu Aliji-begu (13) dao na upravljanje velike zemljišne posjede u Zeti, naročito u Golubovcima, Mahali, Berislavcima i Goričanima. Od tri podignute džamije u Zeti i danas postoje ostaci džamije Haverića u Goričanima. Imanja su se održala u vlasništvu porodice do agrarnih reformi u vrijeme Krljevine Jugoslavije, kada su oduzeta i predata u vlasništvo kmetovima, koji su je obrađivali, napoličarima i bezemljašima, jer su vlasnici zemlje, potomci Alije-bega živjeli u Podgorici i bavili se trgovinom.
    Husein-paša Karadag je svome sinu Jusuf-begu (13) dao na upravljanje velike zemljišne posjede u Krajini i Starom Baru, koji su se očuvali dugo, djelimično i danas, jer su Jusuf i njegovi potomci živjeli na toj zemlji. Potomci Jusuf-bega se ističu, između ostalog, i predanim učenjem Kur'ana, tako da su Miftar-beg i Zejnil-beg bili poznati hafizi.
    Husein-paša Karadag je svome sinu Jakub-begu (13) je načinio kuću u Staroj Varoši, koju su nasljednici Mehmed-bega i Omer-bega sačuvali do danas, a sinovi Redžepa i danas koriste kuću, ostavštinu svojih predaka. Kuća koju koriste je poznata u Podgorici kao „Sokak Haverića“. Nema pouzdanih dokumenata da potvrde predanje, da Husein-paša Karadag ili njegov otac Zejnil-paša podigao džamiju na tom području poznatu kao „Džamija Haverića“. I ovo predanje mora se zadokumentovati radi vjerodostojnosti, a zabilježena je u tevarihima.
    Prema analima, za vrijeme vladavine Turske, Podgorica je dala osamnaest paša od toga iz roda Haverića sedam paša. Ovim smo zadokumentovali pet paša. Šesti paša je prema predanju sin Adnan-paše, a sedmi paša je prema predanju živio u Kairu, bio je šef kabineta ili Maršal dvora posljednjeg egipatskog kralja Faruka. I ovu činjenicu treba zadokumentovati.
    Crna Gora je primila Podgoricu poslije Berlinskog kongresa, 1879.godine. Tokom vladavivne, a naročito početkom vlasti Crne Gore zabilježeni su brojni odlasci cijelih porodica prema Bosni i Turskoj. Mnogi pojedinci i porodice su na tom putu nestali. Najveći organizovani odlazak za Tursku zabilježen je 1903.godine kada je formiran karavan od blizu 2000 kola i kočija (tri dana i noći su odlazili iz grada) od kojih je veliki broj stradao na putu od komita i bolesti, a mnogi su se naselili u Hercegovini, Albaniji i Makedoniji. Tako su nestale brojne porodice sa ovih prostora a mnoge su u mjestima novog boravišta mijenjali prezimena. Dobar dio Haverića je preselio u Sarajevo, Trebinje, Prijedor, te Skadar, Drač, Tiranu, a naročito Carigrad, Izmir, Ankaru i druge dijelove Turske. Porodica Haverić je tokom vlasti Crne Gore održavala bliske odnose sa kraljevskom kućom i lično sa kraljem Nikolom i vojvodom Mirkom. Pomagali su državne organe i vojsku materijalno i finansijski. Uspostavljeni su i bliski odnosi sa krljevskom kućom Karađorđevića. Naime kralj Jugoslavije Aleksandar, kao princ, jer je unuk kralja Nikole često je boravio u Podgorici. Tokom tih posjeta, naročiti odnos uspostavio s porodicom Mejreme, rođene sestre moje nane Nurije, koje su se isticale ljepotom i bogatstvom. Kada je primio jugoslovenski prijesto kralj je izrazio želju da pređe da živi u Beograd, gdje je umrla i sahranjena u haremu Beogradske džamije. Prilikom ustoličenja kralju Aleksandru je kao dar predata zlatna sablja optočena biserima i dragim kamenjem.
    Ovaj dokument ne sadrži dio roda koji je vezan za Albaniju. To će biti predmet daljeg rada uz znanje da postoje i žive potomci u Tirani, Skadru, Draču, Valoni i drugdje. Jedan je bio poznat učač Kur'ana, pa je u narodu nazivan „Kurej“ i koji je znao učiti i tumačiti Kur'an na šest tumačenja, što je najveća ljudska mogućnost. Bio je slijep.
    Zaslužnima za ovaj dokument „530 godina plemićkog roda begova Haverića“ zahvaljujem što su sačuvali od zaborava, vjerno prenijeli i zabilježili iz fermana, tevariha, podgoričkih deftera, anala i drugih izvora i omogućili mi da autentično zabilježim: Sulejma-begu, njegovom sinu Rizahu, kćerki mu Bahriji i unucima Šemsudinu, dipl.ind.arh. i Ruždiji, zatim Tahir-begu, sinu mu dr. Džemalu i unuku prof.dr.Tariku, zatim Hamzi-begu, sinu mu Kemalu i unuku doc.dr. Džavidu, zatim Omer-begu i sinu mu Džavidu, Murat-begu i sinu mu Abdulahu, mom djedu Hamzi-begu, mom ocu Aliji i tetki Nafiji.
    Priredio: ex Ministar za ljudska prava i izbjeglice Vijeća ministara BiH, dipl.iur Fadil, sin Alije, sin Hamze-bega, sin Salih-bega, sin Alije-bega, sin Husein-paše Karadaga, sin Zejnil-paše, sin Husein-paše Kučuk, sin Alije-bega, sin Ablah-paše, sin Mustaj Kadije, sin Omer-bega, sin Mahmud-bega, sin Alije-bega, sin Murat-bega, sin Haver-bega Haverića, sin Junuza.

  17. #17
    Join Date
    Jun 2005
    Posts
    1,597
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Stara varos nema veze vise ni sa cim....one kuce, lise jedne, nemaju veze sa starim kucama koje su CINJELE staru varos!!Sve je to neka "novogradnja" koja nema veze s vezom!!!Sto se mene tice mogu je citavu razrovat i napravit nove stambene blokove!!Ionako je ostalo samo ime!!

  18. #18
    Join Date
    May 2005
    Location
    podgorica
    Posts
    3,318
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Sad je postala jazbina narkomana, klosara i lopova! Da mi je kako da se maknem iz Stare Varosi!

  19. #19
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by holjo View Post
    Sad je postala jazbina narkomana, klosara i lopova! Da mi je kako da se maknem iz Stare Varosi!

    Koliko prodajes kucu?

  20. #20
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Evo jos jedne lijepe price ciji su korijeni starovaroski

    Uske skadarske sokake krasile su velike drvene kapije koje su ljubomorno skrivale prekrasne avlije i đulistane. Skadar grad vezira, poznatih učenjaka i zanatlija odjednom je postao mračna kutija, daleko od svijeta, vremena i zbivanja.
    Nepodnošljiv miris diktatorskog režima Envera Hodze ubrzo se počeo širiti skadraskim mahalama gdje su živjeli brojni iseljenici iz Crne Gore, pa je na sve što počinje sa “J” gledano kao na največi zločin.

    -“Zar sam ja kriv što sam rođen u Jugoslaviji”, često bi se pitao Ibrahim-aga koji je izdržavao kaznu od 10 godina zatvora. Nakon 10 godina, kada je ponovo upitan pred sudom voli li Jugoslaviju, Ibrahim-aga je opet odgovorio “pa tamo sam rođen”. Sud mu dodjeli tada još 5 godina zatvora samo zato što je volio zemlju u kojoj je rođen. Ibrahim je bio samo jedan od niza sličnih primjera.

    Odnosi između Jugoslavije i Albanije sve više su slabili da bi 1948. godine sirena posljednjeg voza na pruzi Skadar-Tuzi najavila konačno zatvaranje graničnog prelaza Božaj-Hani i Hotit.

    Tada je na hiljade Jugoslovenskih državljana palo u kandzama diktatorskog režima i prepušteno na milost i nemilost istome.

    ‘’None….koliko puta moram da te opomenem da ne slušaš više taj Radio Titograd...“ nervozno je Kemal skrećao pažnju majci Ajši koja je sjedila na šiltetu pokrivena ćebetom da se glas koji dopire sa Radija Titograd nebi čuo u kući.
    Ajša je davala rukom znak da će još malo slušati, ali je Kemal uspio da joj otrgne radio kako bi izbjegao probleme koji se mogu javiti ako se sazna da se u njihovoj kući sluša radio na srpsko-hrvatskom jeziku.

    Ajša je u Albaniju došla u toku rata. Onda kada je Podgorica bila bombardovana. Kuću na Pobrežju i dućan koji su imali iza tadašnjeg Hotela “Evropa” bili su sravnjeni sa zemljom.
    Njima kao “izbjeglicama” ostalo je da čekaju odnosno da od novootvorene pekare u centru Skadra zarade nešto novca koji bi im bio dovoljan da se mogu vratiti i renovirati kuću i dućan u Podgorici.

    Ajšinog muža Ibrahim-agu već prvih dana zatvorili su komunisti. Kažu da je jednog dana sjedio u kafani i napio se. U takvom stanju počeo je da pjeva “Ah kakva si šećer Podgorice…” našto ga je drug prešpijao i Ibrahim-agu su odveli pred sud. Tamo su ga upitali da li voli Jugoslaviju? On im odgovorio da je tamo rođen.
    I tako sud na osnovu “izdajništva” zemlje donese presudu od 10 godina zatvora.

    Ibrahim-agina porodica živjela je tih godina u velikom strahu. Nisu više mislili na oca, već je postojao strah da ne zatvore još nekog od njegovih sinova.

    Kao i mnoge kuće tako je i njihova kuća čije su zidove djelili sa komšijom imala prozor koji je direktno gledao u komšijske prostorije. To je bila dodatna opomena da se u kući ne priča ništa protiv zakona i zemlje.

    Ajša nije nikako mogla da prebrodi daljinu. Bol za porodicom koja je živjela u Podgorici iz dana u dan bivao je sve veći. Pisma koja su kasnila nedeljama bila su joj jedina utjeha. Uvjek bi se radovala poštaru koji joj je donosio pisma iz Crne Gore do jednog dana, kada ju je poštar opomenuo da često ne piše i ne prima pisma iz Jugoslavije jer se u pošti priča kako Ibrahimova porodica drži vezu sa Jugoslavijom. Možda tu ima i nečeg tajnog, dobacio je poštar starici.

    Šta je preostalo Ajši nego da se pomiri sa sudbinom koja je snašla sve Podgoričane. Ali ona to nikako nije uspjevala. Zato je odlučila da ne izlazi napolje, da ne gleda i ne doživljava ono od čega će joj patiti srce i duša.

    Rijetki su bili oni koji su išli i dolazili. Tako da je sve manje počela da prima vijesti od porodice. Pekaru koju su imali oduzela je država jer u “brastvu” nema mojeg, ima našeg.

    Ibrahim je nakon 15 godina i dva suđenja pušten na slobodu. Pisma su opet počela da funkcionišu al’ kako su godine prolazile i veza se hladila. Kao da je bilo svejedno šta će biti i šta će se desiti.

    Tragična sudbina Ajše okončana je nakon što joj je na posjeti koje su kasnije bile dozvoljene prepuklo srce.
    Posjete su se ugovarale telgramom. Vrijeme i dan. Podgoričani bi došli na granicu Božaj, a “albanski” Podgoričani na Hani i Hotit. Između dveju linija bila je tolika udaljenost da lice jedni drugima nisu mogli tačno ni definisati. Mahali su jedni drugima, mahali su i rukama pokazivali ponešto i ponekoga. Takva je bila i još gora sudbina crnogorskih državljana i drugih koji su ostali u ‘’Enverovoj Albaniji’’ sve do pada režima 1990. kada se sve počelo mjenjati. Al je to bilo za mnoge kasno.

  21. #21
    Join Date
    May 2005
    Location
    podgorica
    Posts
    3,318
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    400000e, a mozemo se cenkat

  22. #22
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by holjo View Post
    400000e, a mozemo se cenkat

    zavisi, u kom je djelu, koliko kvadrata i sl. Planiram jedan Hostel al treba da bude tipicno starovaroska (Avlija,kapija,kamen...)

  23. #23
    Join Date
    May 2005
    Location
    podgorica
    Posts
    3,318
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Quote Originally Posted by NegroDag View Post
    zavisi, u kom je djelu, koliko kvadrata i sl. Planiram jedan Hostel al treba da bude tipicno starovaroska (Avlija,kapija,kamen...)
    Kuca je napravljena prije 10 god. u duhu Stare Varosi, kamen, kovana kapija, 270 m2., blizu Sat Kule. U jbt odje se moze i neki posoa sklopit

  24. #24
    Join Date
    Sep 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    127
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    jel to u Dzan ili Dzuer mahali

    p.s razmotircemo

  25. #25
    Join Date
    May 2005
    Location
    podgorica
    Posts
    3,318
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Quote Originally Posted by NegroDag View Post
    jel to u Dzan ili Dzuer mahali

    p.s razmotircemo
    E to ti ne znam sto je Dzan a sto Dzuer mahala

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Stara Varos bre!
    By m4kanja in forum Centralni
    Replies: 16
    Last Post: 22-05-08, 14:32
  2. Stara imena
    By simm in forum Istorija
    Replies: 3
    Last Post: 07-07-07, 12:04

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •