Bog je uvijek birao ciste jezike. Recimo Ku'ran je objavljen na cistom literarnom arapskom jeziku, koji mnogi ljudi ne praktikuju takvog, vec pricaju jedan od njegovih dijalekata. Takodje je On taj koji je zelio raznovrsnost medju nama, da bi nas podstakao da se pitamo glavama o cemu se ovdje zapravo radi. Onda da bi se i upoznavali medjusobno, te uvidjeli i prihvatili medjusobne razlike. A u razlikama je char, i bozji dar. Postoji jos jedan validan razlog koji je tu da podstakne covjeka da nauci jezik boziji tj. da je mnogo lijepo kada covjek sAm savlada nesto sto mu je tudje, i s time zavlada sAm, laganice kroz zivot. Nego da mu je sve jednostavno sruceno i pruzeno u maternjem jeziku. Gubi se sva ta skrivena strana otkrivanja, i ljepote vezane za nju. A kad naucis nesto sto ti je strano, dusa ti se osjeca zadovoljnom. Znali su Oni gore sto cine.
Boze oprosti
To ti je kao da recimo balkanac seljak ode za Rim. Tamo nauci italijanski. I bude mu toliko milo, da rekne sebi nikada necu moci zivjeti sa zenom koja prica samo crnogorski. Morace da zna da prica i italijanski. Jer je italijanski tako lijep, njezan itd itd ... I on se zaljubljuje u kulturu jer je lijepa, privlacna, jezik sarmantan itd ... to onda postaje dio njega, i on zeli ljubav na tom jeziku takodje. Znaci ono sto mu je prvo bilo strano mu postaje lijepo, pa privlacno, prolazi period zongliranja jezikom, da bi na kraju bio ponosan na svoj uspjeh i zeljeo da ga zivi totalno. Ozeni se s rimljankom, s njom dobije djecu... Slicno je i s vjerom i njenim vecini ne maternjim jezikom. Boze oprosti. Arapi predstavljaju nekih 10-ak % muslimanskog svijeta danas. Sto znaci da vecini arapski nije maternji jezik. Sad sto balkanac seljak (mislim na onog rimljana gore), uvijek ostaje seljak, je druga, i duga prica i razlozi.
Boze oprosti
Kazu u Ku'ranu svetome vezano za jezik:
(30:22) i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju.
(14:4) Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoće i ukazuje na Pravi put onome kome hoće; On je Silni i Mudri.
(13:037) I Mi ga tako kao mudrost objavljujemo na arapskom jeziku. A ako bi ti povlađivao željama njihovim, nakon što ti je došla spoznaja, ti ne bi imao ni zaštitnika ni branitelja od Allaha.
(19:097) Mi smo Kur’an učinili lakim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.
(42:007) Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur’an, na arapskom jeziku, da bi opominjao Mekku i one oko nje i upozorio na Dan kada će se sakupiti - u koji nema nikakve sumnje. Jedni će u džennet, a drugi u džehennem.
Svidjela mi se analiza Old Bona gore gdje prica o milosti. Cesto se ljudima desi da ih Bog pozove. Cesto oni to prepoznaju u sebi. To bude Zov istine koji svaka dusa osjeti u datom zivotnom trenutku. U vecini slucajeva dolazi praznilo poslije toga gdje se dusa uglavnom pomami, i bjezi od Boga u strast ovozemaljsku. Bude luda i zanemari Boga i sve sto joj je od njega doslo. E tu onda pocinje posao tj. rad na svojoj poganoj dusi.
U islamu se to dospjeva regularnim molitvama i praktikovanjem iste. Jer dusa ka dusa nema granica. Tu je cesto slicna jeziku. Onim s kojim pricamo i koji cesto zna biti pogan takodje. I molitva ga tu usmjerava. Dize. Oplemenjuje.
Par strozijih Ku'ranskih ajeta vezanih za jezik tj. jezike slijede:
(7:176) A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili.
(3:078 ) Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: "To je od Allaha!" - a to nije od Allaha; i o Allahu svjesno govore laži.
(5:078 ) Jezikom Davuda i Isaa (Isusa), sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali - zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili. Jedni druge nisu odvracali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!
Nadam se da vas nisam uplasio ovako pred ponoc
Ovo su djelovi svete knjige koji su dapache strogi, i koji mogu cesto zvuciti odbojno dusi koja zeli ruzichastu stvarnost. Ali uspije li da predje taj stepen na konju je. Jednom lijepom bijelom konju. I letiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii k Bogu, s Bogom ... Milost je okruzuje. Pomaze.
Ihhhhhh miline
Zato se borimo braco po materi, pa koliko razliciti po knjizi mi bili. Posao nam je jedan, neprijatelj zajednicki, :devil: kako u nama samima tako i izvan nas.
Boze oprosti nam i uputi nas,
Smiluj se na nas!
Bookmarks