Results 1 to 9 of 9

Thread: Ljubavna prica koja se pamti

  1. #1
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Podgorica
    Posts
    29,744
    Thanks Thanks Given 
    10,837
    Thanks Thanks Received 
    2,116
    Thanked in
    1,078 Posts

    Default Ljubavna prica koja se pamti

    Danas sam gledala neke stare fotografije i sjetila se jedne prelijepe ljubavne price (istinske) koju nikada necu zaboraviti.:oops:

    Elem,to me podstaklo na ovaj topic!

    Dakle,da li ste bili svjedoci neke lijepe ili neobicne ljubavne price vasih prijatelja,rodjaka,komsija...ili vam je mozda neko ispricao neku takvu pricu...
    ;-)
    Mogli bi da podijelite to sa nama,naravno mozete govoriti i o svojoj ljubavi!

    Ako je bilo nesto slicno,brishite,ja ne umjedoh naci a nije da se nijesam trudila!

  2. #2
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Podgorica
    Posts
    29,744
    Thanks Thanks Given 
    10,837
    Thanks Thanks Received 
    2,116
    Thanked in
    1,078 Posts

    Default

    ja i pocinjem sa pricom.

    Prije doosta godina kao tek svrsena srednjoskolka,radila sam u jednoj turistickoj agenciji na primorju.
    Dodje grupa iz jednog gradica iz Srbije i vodja te grupe, kako udje u agenciju, zalijepi svoj pogled na moju koleginicu,a i ona zinula kao da nikad ljepseg covjeka nije vidjela!
    To je stvarno bilo nevjerovatno,prvi i posljednji put sam vidjela ljubav na prvi pogled,bukvalno!

    Sjutradan,covjek zorom ranom dodje kod nas i vise odatle nije izlazio!
    Epilog-nakon 4 dana covjek je zvao roditelje da im kaze da ce da se zeni,nakon 11 dana ju je odveo u Srbiju da upozna njegove,a nakon mjesec dana su uprilicili vjencanje.

    Vidjela sam ih nakon godinu dana kad su sa bebicom dosli na more i stvarno toliku skladnost i ljubav tesko da sam ikad vise vidjela.I danas je tako,kao u bajci!

  3. #3
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    Everywhere I hope..
    Posts
    4,890
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by zvoncica View Post
    Danas sam gledala neke stare fotografije i sjetila se jedne prelijepe ljubavne price (istinske) koju nikada necu zaboraviti.:oops:

    Elem,to me podstaklo na ovaj topic!

    Dakle,da li ste bili svjedoci neke lijepe ili neobicne ljubavne price vasih prijatelja,rodjaka,komsija...ili vam je mozda neko ispricao neku takvu pricu...
    ;-)

    Prica mojih poznanika... Upoznali su se na bazenu, popricali i za nedelju dana je bila svadba...
    Brak im traje evo 20 godina, bilo je i padova, ali ljubav nije nestala... Treci sin im se zove Romeo.... Prva cerka Tatjana...
    Last edited by odli; 26-11-06 at 13:27.
    Conditioning is what makes us feel ignorant, and our apathy feeds our hate.

  4. #4
    Join Date
    May 2004
    Posts
    5,882
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    pa ne znam... ono meni su to ordinari priche... ne vidim nista neobicno u tome
    "Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".

  5. #5
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Podgorica
    Posts
    29,744
    Thanks Thanks Given 
    10,837
    Thanks Thanks Received 
    2,116
    Thanked in
    1,078 Posts

    Default

    i ne mora da bude neobicno.Bitno je da je true love u pitanju i da traje i da ti nije "bljak" kad mislis o tome kako su se upoznali,voljeli...

    ja mislim da je ljubav (uopste) u krizi,neke druge vrijednosti su je potisnule u drugi plan,mozda mi se samo cini...

  6. #6
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    Everywhere I hope..
    Posts
    4,890
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by zvoncica View Post
    ja mislim da je ljubav (uopste) u krizi,neke druge vrijednosti su je potisnule u drugi plan,mozda mi se samo cini...

    Ja bih ipak izdetaljisala da ljubav sama po sebi nije u krizi; ona naravno ne moze to nikad biti; u krizi su jedino ljudi koji su se zbog zivotnih poteskoca za ljubav zatvorili...
    Conditioning is what makes us feel ignorant, and our apathy feeds our hate.

  7. #7
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    Obala Lozovache
    Posts
    2,773
    Thanks Thanks Given 
    16
    Thanks Thanks Received 
    5
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    ee dje se meni tako neshto nece desiti .......

  8. #8
    Join Date
    Sep 2004
    Location
    Beograd
    Posts
    944
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Nista vam ne vjerujem.
    ex-ShaggWell
    his wings no longer denied...

    Moji spermatozoidi su brži od vaših crnih limuzina.

  9. #9
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    U predsoblju Bogova
    Posts
    2,710
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Grom iz vedra neba...

    Bez pretenzija da se ovo nekom svidi, svjesan da je to vec puno puta dozivljeno, mozda i vec vidjeno, pricam vam jedan svoj skori dozivljaj.... pa, mozda i ispane nesto od toga...

    Dakle:

    Desilo mi se juce nesto posebno.

    Vec nekoliko dana nalazim se u Italiji. Bljestava svijetla modne prijestonice ocarala su me vec prilikom prvog slijetanja na Malpensu. Vece provedeno u potrazi za V.I.P. zenskim svijetom i nada da cu sresti Elisabetu Canalis i iskazati joj sopstvenu ljubav na neki filmski nacin, zagubila se negdje izmedju 3h i 4h poslije ponoci kad me Melania i Nicolo primise na nocenje kod njih. S obzirom da imam dosta slobodnog vremena, odlucio sam da ujutro idem nedje pri moru.

    Nekako je moj dozivljaj Italije uvjek podrazumijevao "mare, canzone, calamari, vino,...", pa se nadjoh na obali. Sasvim nenadano i skroz neplanirano. Mala mjesta uvjek pobudjuju posebnu paznju, a dozivljaji i ljudi koji se u takvim okolnostima sretnu, ostaju zauvjek u sjecanjima.

    Jutro provedeno u cakulanju sa barmenima i iscitavanje najnovijih sportskih desavanja u kultnoj "Gazzetti", ciju rozu boju vec poslije ovako kratkog boravka ovdje prvo trazim na trafici kod "Gina", bilo je relaksirajuce, poslije skoro trosatnog truckanja vozom. Odmor poslije laganog rucka i iscekivanje da se vidim sa prijateljima cija sam lica zarobio negdje u '98.... Prerano mrkne. Sreca sto su njihove ulice vec okicene bozicnim i novogodisnjim ukrasima, pa i noc ima neku posebnu pricu, jer bi u suprtonom onaj medjuprostor izmedju zavrsetka radnih obaveza i vecernjeg izlaska prosjecnog gradjanina ovog grada mogao biti opisan dosadom.

    Ne sjedi mi se u hotelu, pa vec oko 20h krenuh u setnju, iscekujuci poziv svojih starih poznanika.

    Idem tako drugom ulicom lijevo od Piazza della Repubblica i svratim u jedan kafic nimalo inventivnog naziva "Caffe del mar", narucim vino i posmatram goste. Opustena, nasmijana lica, neobavezne teme i prijateljsko cakulanje, cesto na granici graje uvjerilo me je da sam uskocio u pravi italijanski ambijent. Sjedim na visokoj drvenoj stolici pored sanka i posmatram tu masu ljudi trazeci makar neku poznatu facu, neki osmjeh...bilo sto gdje bih mogao da zadrzim pogled duze od dvije sekunde....

    I taman kad narucih jos jednu casu odlicnog Sauvignona, onako krajem oka, samo na tren, izmedju ljudi koji su ponovo kucali casu o casu, u uglu primijetih takvo bice da se zagrcnuh i naglo poispravih na stolici, kao kad lovacki psi primijete plijen pa stanu u fermu....

    Kad je vidjeh.... majko mila, sto je to!

    Vili oci ponijela... Smedja, lijepo sredjena kosa, osisana do ramena na nacin koji bi djevojke vjerovatno bolje opisale, u neki polukrug, sa siskicama na lijevu stranu lica... pravilan oblik glave, blijed ten i jagodice boje kajsije...i onda te fantasticne velike plave oci, elipsastog oblika... probijaju tacno do srca (ili dje dalje, ne znam...). Ona obucena u neki svijetlo kafeni komplet / somotsko odijelo / koje savrseno prijanja uz njeno tijelo, a ispod neka blijedo roza kosulja sa djerdanom i torbicom u istim nijansama...! WOW!
    Ne mogah dobrih po ure odvojit ni pogled od nje ni dupe sa stolice. A znao sam da moram i jedno i drugo. Prvo da bih rekao konobarici da joj ponese pice, a drugo da bih stegao tu ruku i cuo samo to ime.... Cinilo mi se da bi cio svijet bio moj kad bih mogao samo na tren da progovorim sa tim bicem....

    U 3 rijeci narucih i njoj i sebi pice, a glava mi, kao one stare pisace masine koje su se vracale u pocetni polozaj kad bi se doslo do kraja reda, vrati pogled na nju.

    Stavih praznu casu na sank i polako ustadoh, naslanjajuci se na ivicu drvene ograde istovremeno kad konobar odnese njoj pice, objasnjavajuci joj razlog i pokazujuci u mom pravcu. Nekako mi (iako kompletan opis djeluje nevjerovatno filmski i vec vidjen...) da samo malo podignem casu i osmjehnem se. Klimnu glavom u znak odobravanja i ponovo izgubi pogled u nekoj knjizi...

    E tu me vec, sto se ono naski kaze, odrala nervoza od razmisljanja sto li joj je to sad prece od cinjenice da ima svu moju paznju! Prosto kao da je osjetila, podize glavu, osmjehnu se i pogleda me, nasmija se i rukom pokaza na prazno mjesto pored nje.... Lagao bi kad ne bi rekao da su mi se u trenu noge okinule.... dje, sto, kako, ja, kuda,.... samo mi prolece kroz glavu. Krenuh tamo, sa casom u jednoj i jaknom preko druge ruke. "Permette?" bi prva rijec koju joj uputih, na italijanskom. "Si, certo", uz osmjeh me doceka odgovor. Ne znam jesam li prije stavio casu, prebacio jaknu ili dodirnuo njenu ruku, ali uglavnom svo troje sam uradio. Nekako. Nasmija se ponovo i na italijanskom rece: "Zuris negdje?! Polako!" Vjerovatno je dobro sto mi je u tom trenu krv posla u lice, pa sam se malo zarumenio, jer da je posla dje drugo ne bi me nista opralo od pogleda na onu blago otkopcanu kosulju....

    Kako je vrijeme odmicalo, polako ustanovismo da je Rumunka koja studira dizajn nakita u Firenci, a ovdje je "Cosi... senza specifica ragione" (tako, bez posebnog razloga), u prolazu... Polako se pocesmo upoznavati, a sto je ona meni sve pricala ja sam uspio tek ovlas da pohvatam jer od njenih ociju i lica nijesam mogao pogled odvojit. Uglavnom, odjednom uzdahnuh "Oh kako si lijepa sto je to...." i nastavih da je slusam kao da nista nije bilo... ali,...

    ...Jbg, ko ce pomisliti da Rumunka koja studira u Italiji zna nas jezik....!!!! ))))

    ....
    Last edited by Thomas_O_Malley; 28-11-06 at 13:30.
    Caesar`s wife must be above suspicion

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Moral, dobro i loše
    By Mungos in forum Religija i filozofija
    Replies: 100
    Last Post: 04-09-17, 03:39
  2. noc koja budi uspomene...
    By DUKSTER in forum Ljubav
    Replies: 49
    Last Post: 13-06-05, 11:20
  3. Crna Gora!
    By shrek in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 86
    Last Post: 28-03-05, 00:50
  4. KO su Crnogorci ? Baltoslavi ili Iliri ??
    By Knjaz in forum Istorija
    Replies: 25
    Last Post: 19-03-04, 01:11
  5. OTMICA U ŠTRPCIMA
    By Waterman in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 67
    Last Post: 27-02-04, 14:06

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •