"Dodju tako vremena kada pamet zasuti, budala progovori, a fukara se obogati."
Andric
"Nikada čovek ne može da kaže onoliko mudrosti koliko može da prećuti ludosti, čak i gluposti. Jedino ćutanje može da prikrije kod čoveka strasti koje su najnasrtljivije i najštetnije: sujetu, lakomost, mrzovolju, osvetoljubivost, mizantropiju. Jedino ćutanje može da sačuva čoveka od posledica koje mogu da mu nanesu trenutna i nesmotrena raspoloženja, i nagle i nepromišljene impulsije." ( J.D. )
"Dodju tako vremena kada pamet zasuti, budala progovori, a fukara se obogati."
Andric
There are so many dawns that have yet to shine!
To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.
Horhe Luis Borhes-Pretnja
my name... ovo je prelepo. Odusevljena sam ...
znas da zablistas...jeste da su to rijetki momenti,ali eto...
Ako ne postoji razlog da se pije, to nije razlog da se ne pije...
Ej, to je bas lepo sto si rekao (samo sto na cdm ne smes nista lepo osobi suprotnog pola da kaazes)
Zato...
Vikont: Često se pitam kako ste uspeli da postanete takva.
Markiza: Nisam imala izbora, zar ne? Ja sam žena. Žene moraju biti daleko sposobnije od muškaraca. Možete uništiti naš ugled i naše živote sa svega par odabranih reči. I onda, naravno da sam morala izmisliti ne samo sebe... nego i načine za izlaz o kojima niko pre nije ni razmišljao. I uspela sam zato što sam oduvek znala da sam rođena da
dominiram vašim polom i osvetim moj.
Kada sam ušla u društvo, bilo mi je 15 godina. Znala sam da mi je uloga, na koju sam bila osuđena prvenstveno da ćutim i činim ono što mi je rečeno, dala savršenu priliku da slušam i posmatram. Ne ono što bi mi ljudi rekli...već sve ono što bi pokušali prikriti.
Uvežbavala sam odstojanje. Naučila sam kako da izgledam veselo dok bih ispod stola štipala ruke do bola. Postala sam... majstor obmane. Nisam žudila za zabavom već za znanjem. Savetovala sam se s najstrožim moralistima o tome kako se ponašati. Filozofima, da bih znala šta misliti. Čak i romanopiscima, ne bih li otkrila šta sebi mogu dopustiti. Na kraju sam sve to pomešala u jedno vrlo jednostavno načelo... pobedi ili umri.
Vikont: Vi ste, dakle, nepogrešivi?
Markiza: Ako želim muškarca, imam ga. Ali ako želi da se hvali, otkriće da ne može. To je cela priča.
Vikont: Bila je to i naša priča?
Markiza: Želela sam vas pre nego što smo se uopšte upoznali. Moje samopoštovanje je to zahtevalo. Kada ste počeli sa udvaranjem, tako sam vas želela. To je ujedno bio i jedini put kada je požuda bila jača od mene
No suicidal wishes are allowed on my subforum!
Just to slip the skin...
Hahahah :* Ali ... ne ostaje trag, ne ostaje nista
O, imamo mi odgovor i na Kerberov pesimizam...
Ostane nesto.
Just to slip the skin...
Hahah.
“…Oslusni, srce moje, i poslusaj sta govorim:
Dusa mi bjese mocno stablo cije korijenje seze u dubine
zemlje, a grane mu se izvijaju prema beskraju.
Dusa mi procvjeta u proljece, plodove dade u ljeto, a
kada jesen dodje sakupih plodove u srebrne posude i stavih
ih na raskrsnicu. Prolaznici su ih uzimali, jeli i svojim putem
nastavljali.....''
Kahlil Gibran
We lay down at the edge of town ohoh
On and on, I'm drifting
Our eyes opened and twisted
We lay down at the edge of town ohoh
But have you noticed
Summer comes and disappears,
From a mirror, like a tear, we appear
The last out of something
Yeah I wonder
Where are you now, where are you now?
Svidja mi se
My favourite :
Toliko je malih stvari koje obasjane suncem tako lako mogu postati savrsene, a tako lako propasti ako ih ne grejes osmehom. Ne daj da ti to oduzmu!
'' Uvjeren sam da mu se srce cijepalo u tom trenutku gledajući suze i strah svog jadnog druga, uvjeren sam da je njemu bilo mnogo teže nego njoj, ali se nije mogao uzdržati.Tako se dešava ponekad inače vrlo dobrim, ali slabih živaca ljudima koji se, pored svoje dobrote, zanesu do neke naslade svojom nesrećom i gnijevom, tražeći da iskažu po svaku cijenu šta im je na srcu, makar uvrijedili drugog, većinom najbližeg čovjeka koji nije ništa kriv...''
,, Vremenom ćeš se navići na rastajanje. Naučit ćeš da se sećaš. A sećanje je isto kao i susret.I pomalo ćeš navići da voliš mnoga bića u uspomeni.Kao što deo sebe daješ prijateljima,tako će i oni tebi davati najbolje od sebe.Na kraju ćeš videti da si ti pomalo svi koje si nekad volela. Jednom ćeš morati da daš sve i da te ne boli. Naučit ćeš da sanjaš...''
( M.P.)
Moj grob
U planini mrkoj,
nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana sum
Ljeti vjecan vihor,
zimi visok snijeg,
muku moje rake
nedostupan bijeg.
Visoko neka stoji ko oblak i tron,
da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
da ne dopre do njeg pokajnicki glas,
strah obracenika, molitve za spas.
Neka sikne travom,
uz trnovit grm
Besput da je do njeg neprobojan, strm
Nitko da ne dodje, do prijatelj drag,
I kada se vrati, nek poravna trag.
I.G. Kovacic
There are so many dawns that have yet to shine!
To His Coy Mistress
Had we but world enough, and time,
This coyness, lady, were no crime.
We would sit down and think which way
To walk, and pass our long love's day;
Thou by the Indian Ganges' side
Shouldst rubies find; I by the tide
Of Humber would complain. I would
Love you ten years before the Flood;
And you should, if you please, refuse
Till the conversion of the Jews.
My vegetable love should grow
Vaster than empires, and more slow.
An hundred years should go to praise
Thine eyes, and on thy forehead gaze;
Two hundred to adore each breast,
But thirty thousand to the rest;
An age at least to every part,
And the last age should show your heart.
For, lady, you deserve this state,
Nor would I love at lower rate.
But at my back I always hear
Time's winged chariot hurrying near;
And yonder all before us lie
Deserts of vast eternity.
Thy beauty shall no more be found,
Nor, in thy marble vault, shall sound
My echoing song; then worms shall try
That long preserv'd virginity,
And your quaint honour turn to dust,
And into ashes all my lust.
The grave's a fine and private place,
But none I think do there embrace.
Now therefore, while the youthful hue
Sits on thy skin like morning dew,
And while thy willing soul transpires
At every pore with instant fires,
Now let us sport us while we may;
And now, like am'rous birds of prey,
Rather at once our time devour,
Than languish in his slow-chapp'd power.
Let us roll all our strength, and all
Our sweetness, up into one ball;
And tear our pleasures with rough strife
Thorough the iron gates of life.
Thus, though we cannot make our sun
Stand still, yet we will make him run.
by Andrew Marvell
Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.
"slusaj,prava poezija nista ne govori,samo otkucava mogucnosti.
Otvara sva vrata.mozes da prodjes kroz ona
koja ti odgovaraju."
dzim morison
كنت أعتقد في يا الله احمني من الشر.
There are currently 2 users browsing this thread. (0 members and 2 guests)
Bookmarks