Kad je u pitanju Aikido glupo je pricati ko je najbolji majstor jer bi sa tim budili neki takmicarski duh. U Aikidou nema takmicenja, sparinga, borbi, turnira...jednostavno se trenira. Poslije nekog vremena Aikido prestaje da bude samo trening i postaje nacin zivota. Ljudima koji nikad nisu trenirali, ovo sto pricam vjerovatno zvuci glupo ali je istina da se Aikido razlikuje od ostalih borilackih vjestina zbog svoje koncepcije, nacina vjezbanja i samog shvatanja borbe.
Ljepota Aikidoa je sto se moze vjezbati citav zivotni vijek i na kraju opet imati jos dosta toga da se nauci. Samim tim Aikido covjeka tjera da tezi ka savrsenstvu, i to ne samo u tehnici, vec u svim sverama zivota. Vjezbanjem covjek nauci da bude uporan, istrajan, strpljiv, da razmislja o tome sto radi, da ne moze preko noci da postigne sve sto je zamislio vec da mora marljivo raditi.
Sto se tice pitanja da li je Aikido realan ili ne, sjetite se samo da je Aikido koji se danas vjezba formiran u doba kad su ljudi ovu tehniku koristili u borbi do smrti. Aikido je nastao iz Daito-ryu Aikijujutsua (
www.daito-ryu.org), koji je imao negativni i pozitivni princip vjezbanja. Kod negativnog principa vjezbanja, ako bi ikad doslo da se odradi tehnika, ishod bi bio fatalan jer nije bilo nacina "vadjenja" iz tehnike. Aikido je potekao iz pozitivnog principa vjezbanja.
Ja bih pozvao sve koji su zainteresovani za vjezbanje Aikidoa, da dodju u neki od gore pomenutih klubova i da daju sansu Aikidou, jer ce im definitivno poboljsati zivot.
Bookmarks