UNESITE KAKTUSE U KUCU
Svojom egzoticnoscu pronasli su svoje mesto kod ljubitelja cveca. Postoje cak i udruzenja njihovih ljubitelja. Za pocetnike u njihovom gajenju problemi nastaju sa dolaskom hladnih dana.
Vec pocetkom oktobra unosimo ih u zatvorene prostore. Sa zalivanjem prestajemo nesto ranije, kako bi kod unosenja bili suvi. Prezimljuju na temperaturi 10 *C. Pre smestanja u hladnu prostoriju nekoliko dana ih zadrzimo u toplijoj, kako bi se supstrat osusio. Osetljive i kalemljene kaktuse cuvamo u praznom akvarijumu, gde cemo im lakse sacuvati vlagu u vazduhu, a i temperatura ce biti veca.
Manje kaktuse kojima je potrebno mirovanje mozemo smestiti u prostor izmedju duplih prozora. odatle cemo ih smestiti i van saksije. Izvadimo ih iz zemlje i skratimo koren. Drzimo ih na toplijem mestu dok rez ne zaraste. Zatim ih umotamo u novine ili stare krpe i odlozimo na mirovanje. Kod umotavanja pazite da ne ostetite koren!
Za prezimljavanje se mogu iskoristiti podrumi i potkrovlja. podrum mora biti ociscen i sveze okrecen i u njemu se ne sme cuvati krompir ili slicno povrce, zbog gljivicnih infekcija. Odlozene kaktuse je potrebno pregledati jednom nedeljno. Ako primetimo da neki truli, isecemo ispod bolesnog dela, sasusimo rez na toplijem mestu i kalemimo.
Kaktusima koji zimi zahtevaju visu temperaturu treba obezbediti dovoljno svetla da se ne deformisu.
ZIVE SKULPTURE
Od cega zavisi hoce li kaktusi cvetati ili ne?
Tajna je u zalivanju i njihovom zimskom odmoru. Tokom zime, tacnije od kraja oktobra do kraja marta kaktuse treba drzati na hladnom i suvom mestu, zasticenom od mraza, gde temperatura ne prelazi 10*C. Osim toga, u ovom periodu treba se uzdrzati od zalivanja, jer ce samo tako vecina kaktusa stvoriti pupove i vec pocetkom proleca krenuti sa cvetanjem. Ako se, pak, oni cuvaju na toplom mestu, u sobi sa centralnim grejanjem na primer, neophodno ih je zalivati i u ovom periodu, ali onda sigurno nece cvetati.
JAO, PRESADJIVANJE
Kada je rec o kaktusima, pitanje njihovog presadjivanja je uvek problematicno. Sta sa bodljama? Kako zahvatiti biljku? Cime je drzati?
Da biste se zastitili od uboda neprijatnih bodlji, koje, iako mnogi misle suprotno, nisu otrovne ali mogu da iritiraju kozu, posluzite se trikom.
Obuhvatite duzom tkaninom (salom, na primer) kaktus neposredno iznad prethodno nakvasene zemlje. Krajeve tkanine dobro stegnite, uvrcuci ih. Zatim kaktus izvucite iz saksije i presadite u novu, za 2-3cm vecu posudu.
Nakon presadjivanja kaktus ne treba zalivati najmanje dve nedelje! Sa zalivanjem treba poceti tek kada se primeti da biljka pocinje da raste.
BOZICNI KAKTUS
Cveta u decenbru i januaru. U toku godine po dve faze mirovanja i rasta.
Cvetovi kao za izlozbu: ruzicasti, crveni, narandzasti ili zuti.
Bozicni kaktus poreklom je iz Brazila i u tropskim sumama raste kao parazit u krosnjama drveca. Kod nas je poznata saksijska biljka koja je zimi u kuci, a leti na terasi. Ubraja se u jedan od najlepsih clankovitih kaktusa. Boja cveta je razlicita ruzicasta, crvena, narandzasta i zuta. Razmnozava se lako, reznicom: clanak uvrtanjem se otkine i zasadi u saksiju sa plodnom zemljom. nakon mesec dana reznica ce pustiti koren.
Da bi ova omiljena biljka cvetala na vreme, mora se voditi racuna o smeni mirovanja i rasta, koje se po dva puta ponavljaju tokom godinu dana. U fazi mirovanja, zalivanje je svedeno na najmanju meru, tek toliko da se biljka ne osusi. U fazi rasta, biljku redovno zalivamo i prihranjujemo, kao i ostale u sobi ili na terasi. Bozicnom kaktusu, u ovo vreme, pogoduje svetlo mesto, dalje od izvora toplote i tenperature oko 15 C. Zaliva se redovno, ali ne suvise. Saksiju ne premestati, jer bozicni kaktus voli stalno mesto.
Cveta u decenbru i januaru oko bozicnih i novogodisnjih praznika, pa otkud i ime, a poznat je kao i bozicnjak. Posle cvetanja, u februaru, zalivanje se svodi na najmanju meru, jer nastupa mirovanje: posle obilnog cvetanja treba joj odmor.
Pocetkom proleca, saksija sa bozicnim kaktusom iznosimo na terasu i to na senovito mesto. Presadjujemo biljku ako je saksija mala i pocinjemo sa zalivanjem, jer pocinje faza rasta koja traje do jula. potom sledi faza mirovanja, do septembra, kada je zalivanje opet znatno smanjeno. Od septembra povecavamo kolicinu vode za zalivanje. Narocito je pogodna kisnica, a dobro je i prehranjivanje u tecnom rastvoru. Skracenjem duzine dana biljku unosimo u sobu, najbolje pocetkom oktobra i nastavljamo sa negom. U ovoj fazi formiraju se cvetni pupoljci.
Ako vam biljke boluju proverite da li imaju dovoljno svetla.
razmnozavanje KAKTUSA
BODLJIKAVI LEPOTANI U "KUCNOJ RADINOSTI"
Za kaktuse se nije znalo pre otkrica Amerike, a danas ih ima sirom celog sveta u raznim, pa i cudnovatim oblicima. Neki lice na klipove, korale, zmijice, sundjere, jezeve... To ih i cini omiljenim sobnim biljkama.
Za gajenje kaktusa najvazniji uslov je odgovarajuca zemlja. Najbolja kombinacija je 2/5 komposta, 2/5 recnog peska i 1/5 krecnjacke prasine ili usitnjenog starog maltera u koju se moze dodati malo praha od drvenog uglja koji sprecava stvaranje budji. Na dno saksije stavlja se sloj sljunka.
Razmnozavaju se semenom, reznicama, izdancima i kalemljenjem.
Seme se seje u supstrat koji se sastoji od tri dela recnog peska i jednog dela lisnjace. Supstrat pre setve navlazite. Seme ovlas sabijte, pokrijte staklom i drzite na temperaturi od 25 - 30* C. Kada nikne, staklo se skida, a posle oko tri meseca, mlade biljcice mogu da se sade u male saksije.
Razmnozavanje reznicama obavlja se u prolece i rano leto. Ostrim nozem odsecite reznicu, u ovom slucaju to je clanak ili izbojak, a ukoliko odsecate deo, rez pospite prasinom drvenog uglja da ne bi doslo do truljenja i ostavite reznicu do nedelju dana da se malo prosusi. Zatim je posadite u vlazan pesak ili mesavinu peska i zemlje. Kada se ozile, presadite ih u male saksije.
Presadjivanje kaktusa je na oko tri godine i to u rano prolece, pre pocetka vegetacije. Posle presadjivanja, dva do pet dana, drzite ih u senci i nemojte zalivati.
Najpoznatiji i najomiljeniji rodovi su:
• Echinopsis - ima rebrasto stablo i cvetove koji se otvaraju nocu i traju do polovine iduceg dana.
• Epiphyllum - poznat kao "svekrvin jezik". Ima duge, mesnate listove. Cvetovi su krupni i trubicasti.
• Cereus - vrste ovog roda glavna su odlika zanimljivih pejzaza Meksika, Perua, Cilea...Stablo dostize visinu i do 20 m, a tezinu od nekoliko tona.
• Mamillaria - ima loptasto ili cilindricno stablo koje je obraslo bradavicama i bodljama.
• Opuntia - mnoge vrste ovog roda odomacile su se u Sredozemlju.
• Echinocactus - ima zdepasto, loptasto stblo.
• Echinocereus - zbunastog je oblika.
• Selenicereus - ima dugo savitljivo stablo.
• Phyllocactus - lisnati kaktus, razlikuje se od pustinjskog.
Jedna neobicna prica o...
KAKTUSIMA
Sukulentne biljke zajedno sa familijom kaktusa, imaju visoko specijalizovanu anatomsku gradju koja im omogucava da prezive duzu susu. Sve ove biljke mogu da skladiste vlagu u mesnatom tkivu svojih stabala, korenja, ili listova i mnoge od njih imaju karakteristican oblik radi smanjenja gubitka vode i podnosenja surovih uslova stanista. One takodje mogu da prekinu aktivni rast i predju u stadijum mirovanja pri nepovoljnim uslovima sredine. Njihov bizarni izgled odrazava jedinstven evolutivni razvoj, u kome su oblik biljke, funkcija biljke i mogucnost opstanka, nerazmrsivo spojeni. Skoro svi kaktusi i neke sukulente imaju bodlje koje predstavljaju izmenjene listove. Iako bodlje omogucavaju odbranu od predatora, glavna uloga im je da kondenzuju vlagu tako da voda kaplje na tle iznad biljnog korenja. Bodlje koje su vunaste i lice na kosu, takodje pomazu da se biljke zastite od hladnoce ili prejakog sunca.
Nasuprot popularnom verovanju, sukulente i kaktusi ne naseljavaju samo siromasne pustinje. Opseg njihovih stanista je sirok, od snegom pokrivenih alpskih padina i susnih ravnica Kolorada do vlaznih dzungli u amazonskom basenu. One uspevaju u uslovima koji cesto deluju kao nepodesni za zivot. Ipak, uspeh ovih biljaka delimicno je uslovljen nedostatkom biljnog sveta dovoljno otpornog da se sa njima uhvati u kostac u borbi za opstanak.
Retka kisa moze da podstakne dramatican i iznanadan period rasta, kad svaka sukulenta brzo cveta i donosi seme pre vracanja u poludormantno stanje.
Isprva su kaktusi rasli samo na americkim kontinentima. Sukulente su od prirode rasle u mnogim regionima od Severne Evrope do Dalekog Istoka, iako ih je vecina bila koncentrisana u Juznoj i Istocnoj Africi. Istrazivanja i trgovina tokom cetiri prethodna veka, kao i prirodno sirenje, omogucili su kaktusima i sukulentama da se nastane u novim stanistima sirom sveta. U kasnom XV veku, trka za pronalazenjem novih morskih puteva do Indije i njenog bogatstva, podstaklo je talas evropskih istrazivanja i time vodilo otkricu novih biljaka. Smatra se da je Kristofer Kolumbo prvi doneo kaktuse u Evropu. Pronasao je cudnovate biljke bez lisca na Zapadnoindijskim ostrvima i pokazao ih spanskoj kraljici Izabeli. Kaktusi su bili dobro poznati cvilizaciji Inka u Peruu, Asteka u Meksiku, kao i severnoamerickim Indijancima. Ove biljke su kao deo njihovog svakodnevnog okruzenja koriscene u religioznim obredima ali su im davane i najraznovrsnije prakticne namene.
Malo je biljaka koje deluju neukusnije od kaktusa i sukulenata, pa nije jednostavno shvatiti da se mnoge vrste kuvaju i jedu kao povrce, dok druge daju socne plodove. Najpoznatiji su plodovi od Opuntia ficus-indica; zuti, beli ili crveni plodovi se nasiroko prodaju na meksickim pijacama i mogu se naci u Australiji i u mnogim mediteranskim zemljama. Na visoravnima Bolivije, kaktus Neowerdermannia vorwerkii se kuva i jede na isti nacin kao i krompir. Od nekih kaktusa i sukulenata se cak mogu praviti slatkisi: gorko slatki mesnati delovi od Ferocactus wislizeni se kandiraju u rastvoru secera.
S pocetka dvadesteg veka, mesnati gomolj od Testudinaria elephantipes je koriscen kao izvor kortizona, agensa koji deluje protiv upala. Mnoge vrste Testudinaria se i danas koriste u proizvodnji kontraceptivnih pilula. Majusna vrsta kaktusa Lophophora williamsii, poznata kao pejote, smatrana je vrednom u proslosti zbog upotrebe u lecenju bolesti poput reumatizma i astme. Asteci su verovali da ova "sveta pecurka" ima misticne moci posto ima halucinogena dejstva. Iako je i danas koriste neki severnoamericki Indijanci tokom svojih religioznih ceremonija, posedovanje ovog kaktusa nezakonito je u mnogim drzavama.
Kaktusi i sukulente imaju druge neobicne namene. Primera radi, kaktus Oreocereus celsianus, koji od prirode raste u Argentini i Boliviji ima fine, meke bodlje koje podsecaju na kosu. One se sakupljaju i koriste poput perja za punjenje jastuka i pokrivaca. U Namibiji zbog zapaljivog sloja kojim je prevucen Sarcocaulon burmannii, mala zbunasta sukulenta dobila je nadimak "busmanova sveca" posto citava biljka moze da se zapali i koristi kao baklja. Verovatno najstarija tradicija gajenja kaktusa za posebne namene datira iz perioda postojanja civilizacije Asteka; ona je cvetala od XIV do XVI veka. Vrstu Opuntia coccenillifera gajili su Asteci kao biljku domacina za jednu vrstu stitastih insekata (Dactylopius coccus). Mnogobrojne zenke ovih insekata su gnjecene da bi se dobila intenzivna purpurna boja koja je koriscena za bojenje kraljevskih i svecanih odora. Od muzjaka stitastih insekata dobijala se blistavo crvena boja. Kada su Spanci stigli u Meksiko u XVI veku, osnovali su sopstvene plantaze kaktusa i proizvedenu boju slali su u Spaniju. Danas, boja koja se dobija od stitastih insekata ekstenzivno se proizvodi u Juznoj Americi i koristi za karmine i kao organska boja za hranu.
Prema legendi, astecki svestenik je sanjao da je Huitzilopochtli, bog Sunca, rekao Astecima da sagrade glavni grad tamo gde vide da orao sedi na visokom kaktusu. Oni su to uradili 1325. godine, a svedocanstvo predstavlja astecki rukopis iz 1541 g. (na slici) koji pokazuje mesto Tenochtitlan, novi glavni grad i deset asteckih plemena koji su ga izgradili. Taj grad je postao Meksiko Siti i simbol orla i kaktusa se i danas koristi na zastavi ovog grada.
Bookmarks