Ovim ljudima je sve podsvijest, nesvijest, tenzije, traume i projekcije. Nema drugih objašnjenja. Ova podjela je besmislena.
Možda tako nešto uopšte ne postoji. Naučnik koji koristi taj termin za "ono što je stvorilo Univerzum" iznosi svoje vjerovanje a ne naučnu teoriju.
Ateizam nije religija.
Ateizam – nevjerovanje u Boga
Agnosticizam – stav da se istinost tvrdnji o Bogu ne može saznati
Agnosticizam nije podskup ateizma. Agnostik može biti i teist i ateist.
★
agnosticizam je termin koji je krajem vijeka prvi upotrebio t. h. huxley, engleski biolog evolucionista, prijatelj i saradnik charlesa darwina, i djed pisca aldousa huxleyja. izvorno znacenje pojma bilo je upravo teolosko: anglikanizam i ostale hriscanske denominacije u zapadnom svijetu su zapale u snaznu krizu nakon revolucionarnih naucnih otkrica devetnaestog vijeka, dogme su bile poljuljane, pa su mnogi ljudi snaznog intelkekta poceli da sumnjaju u hriscanske doktrine koje je crkva dugo plasirala kao konzervativne istine. u tom smislu agnostik znaci onaj ko nije siguran, onaj ko preispituje - dakle ne onaj ko ne vjeruje (ili vjeruje) u boga, vec onaj ko je izgubio vjeru u religioznost u onom obliku u kom je crkva formirala, ali ko sumnja da postoji 'nesto' - visa sila, metafizicki izvor - s tim sto je priroda te sile nepoznata (sto mozda i mora tako biti). dakle, agnisticizam je jedan veoma fleksibilan i sofisticiran pojam kojii oznacava tragaoce za znacenjem, one koji ne zele da prihvate gotove formule koje su im servirane jer se kose sa njihovim individualnim razumom, dozivljajem morala i svijeta.
rijec je nastala na tim osnovama. kasnije je, sigurno, dobila svoje znacenje i u drugim kontekstima, filozofskom itd.
Agnosticizam je filozofsko, idealističko učenje, koje poriče mogućnost spoznaje objektivno postojećeg svijeta. Riječ je grčkog porijekla.
Agnosticizam za razliku od ateizma ne kaže da Boga ili Smisla nema, već da on možda i postoji, ali ga na ovom stepenu razvoja ne možemo dokučiti. Agnosticizam je negdje na pola puta između deizma i ateizma: s jedne strane nije opterećen vjerskim dogmama, a s druge strane nije ograničen isključivošću ateizma pošto dopušta mogućnost da ipak postoji neki viši entitet nego što je to čovjek. Zbog gore navedenoga smatra se glavnim takmacem deizma i ateizma.
To je napravio ovaj za koga ti tvrdiš, ali agnostici su postojali u Grčkoj još mnogo ranije: Na primjer tu su postojali Piron i Sofisti.-Piron žestoko kritizira sve prethodne filozofe kao dogmatičare. Svi su oni nekritički izricali sudove o zbilji, ne uzimajući u obzir nesigurnost ljudske spoznaje. Izricanje bilo kojeg određenog mišljenja o stvarima kakve jesu jest dogmatizam. Piron obnavlja kritički postupak koji su ranije koristili sofisti. Do sigurnih spoznaja ne možemo doći niti osjetilima, niti mišljenjem. Pri izricanju sudova možemo reći samo kako nam se nešto čini da jest, ali ne možemo tvrdi da stvarno jest tako, jer ta je spoznaja ljudskom umu nedostupna.
Last edited by Dawud; 06-08-10 at 19:47.
hvala na dopuni. ne poznajem dobro filozofiju, pogotovo ne anticku - vise sam citao azijske tradicije kao i kasnije evropske, ali sam nekako osnovu - rim i pogotovo grcku - preskocio. znam onako sve pomalo i usput, kao i refleskije koje antika ima u savremenom svijetu, ali nikad se nisam temeljno upoznao iskljucivo s njom.
zar ti nije bilo lakše da staviš link sa kog si iskopirao tu priču
http://bs.wikipedia.org/wiki/Agnosticizam
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Rakune, svati jednu stvar- Ako nešto čovjek iskopira, to nije dokaz da se to ne zna, nego naprotiv, može da bude nešto kao potvrđeni argument za njegovu priču. Kako bih se sjetio Pirona i njegovog učenja, kad je on marginalac za filozofiju uopšte, da predhodno nisam upoznat sa tim učenjem. Tako da znaš i kad ti citiram Kuran, ja ti to citiram ne po svojeglavosti-jer kad bit tako pričao o Božijim zakonima iz svoje pameti a ne iz znanja, mogao bih ljudima da dajem pogrešne informacije o vjeri. Što je po islamu grijeh. Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: ”To je od Allaha!”a to nije od Allaha, i o Allahu svjesno govore laži. I ne govorite neistine jezicima svojim: ”Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno”, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti. Ja znam da je neorginalnost, kad čovjek stalno citira, ali citirati sa smislom može samo onaj čovjek koji je u nešto dobro upućen . Pričati uvijek i o svemu samo mudrosti iz sopstvene glave može samo genije.
Last edited by Dawud; 06-08-10 at 23:50.
osim toga što te malo podbadam da si neko ko nema svoje mišljenje i apsolutno ne preispituje ono što pročita koristeći svoju inteligenciju već sve uzima zdravo za gotovo
A ČINJENICA JE DA NAJMANJE KORISTIŠ SVOJE RIJEČI VEĆ PONAVLJAŠ TUĐE
ima jedan praktičan razlog
stavi izvor kao referencu da se vidi snaga autoriteta
velika je razlika da li si to izvukao sa respektabilnog mjesta ili je u pitanju Teorija Zavjere informacija
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Govorio sam u kontekstu religije.
Nijesam nazvao neku psihološku hipotezu besmislenom nego podjelu ateizma prema psihičkom zdravlju ateista. To je ravno podjeli impresionizma na "zreli" i "neurotični" u zavisnosti od psihičkog zdravlja slikara.
Hipotezu ne bih komentarisao iz više razloga.
★
ja vidim logiku u podjeli na 'zrele' i 'neuroticne' ateiste i vjernike. osim toga, juce sam naisao na to da je tu podjelu uveo gordon allport - jedno od najvaznijih imena humanisticke orijentacije u psiholoigiji.
psiholoska zrelost je preduslov za mnoge stvari u zivotu - za funkcionalnu vezu, brak, prijateljstvo, itd. ukoliko je psiholoska osnova nestabilna, onda ce osoba, nesvjesna istinskog izvora svojih problema, sve sa cime dolazi u dodir
na neki nacin 'podrediti' potrebama koje se nalaze duboko u njenoj licnosti. religija je vrlo specifican fenomen, jer je istovremeno fluidna i veoma mocna. plodno je tlo za manifestaciju mnogih psiholoskih smetnji - pa ce neko da fanaticno vjeruje, neko ce fanaticno da ne vjeruje, i na to se misli kad se govori o 'neuroticnom' odnosu prema religiji.
ne znam jesam li uspio bolje pojasniti ukoliko sam prije bio neprecizan, i ne znam da li mozda i ti prepoznajes logiku u ovome?
Potpuno se slažem sa tvojim tekstom. Kako čovjek reaguje po mnogim pitanjima zavisi od njegovog psihičkog stanja zadovoljstva i nezadovoljstva, a što se najčešće nalazi u nesvjesnom. Jer najčešće ako čovjek ima neke životne probleme, a to ne može da riješi, mora na nečemu to da se manifestuje. Ako je čovjek bio dobar i smirem u ateizmu, takav će biti i kao vjernik, ili obrnuto ako je bio hirovit i nezadovoljan u ateističkom poimanju života, to ne znači da ako postane vjernik da će se promijeniti mnogo. Takve stvari sam na mnogo primjera srijetao, posebno kod mlađih ljudi. Ne treba reagovati prebrzo ni na ljude na ovom forumu, ipak smo tu da olakšavamo i savjetujemo jedni druge a ne da omalovažavamo. :mad: :trashcom: I moram ti reći da mi se dopada način tvoga razmišljanja.
Last edited by Dawud; 07-08-10 at 12:31.
svi imamo pravo na svoje razmisljanje. lijepo je kad naidjemo na istomisljenike - ne zato sto ce neko potvrditi da je to sto mi mislimo tacno, vec zato sto cemo se mozda bolje razumjeti, a ukoliko nam se misljenja razlikuju ne moramo se biti ni vrijedjati, vec upravo mozda nauciti ponesto od drugih. ja takodje na taj nacin dozivljavam ovaj forum, i dosta sam stvari naucio. burne i povrsne reakcije su balkanski specijalitet, sta da se radi ali dobro je kad se covjek malo trgne pa shvati da one ne vode nikakvom produbljenju znanja ni sirenju svjesnosti, vec nas samo ukopavanju u postojece uske rovove.
covjek sa ozbiljnim psihickim smetnjama ne moze imati dovoljno objektivno vidjenje stvari. kad je patoloski ljubomorna osoba u vezi ili u braku ona ne uziva opusteno u tom odnosu, vec ge prihvata (per forza) kao teren na kom ce se spontano manifestovati njeni kompleksi i nesigurnost u sebe. takva osoba vjerovatno voli partnera, i misli da je ljubomorna iz ljubavi, ali iz perspektive druge osobe jasno je da se ne radi o ljubavi kakva bi trebalo da bude.
pronalazim analogiju sa ovim u poboznosti osobe koja ima ozbiljnijih psihickih smetnji (ne mislim na teske psihoze). ona vjeruje, i misli da je njena vjera cista, a u stvari je ona vrlo cesto samo instrument u rukama njenog psiholoskog oboljenja, a ne cista religioznost koja je po svojoj prirodi oplemenjujuca, tolerantna i konstruktivna.
znam nekoliko ljudi koji su veoma pobozni, ali mene je u njihovom odnosu prema bogu i crkvi uvijek nesto kopkalo, uvijek sam osjecao kao da su na neki nacin 'pobrkali loncice', ali nisam mogao to definisati ni razjasniti sebi. kad sam procitao ponesto literature o tome, stvari su mi postale mnogo jasnije. postoje razlicite vrste psihopatoloskih pristupa vjeri - opsesivna, hipomanicna, mazohisticka, itd.
nisam imao namjeru ovim da te ubjedjujem u bilo sta, samo sam htio da podijelim neke svoje uvide koje sam stekao dijelom iskustvom, a dijelom iz knjiga, pa na osnovu toga mislim da psiholoska osnova odredjene osobe igra presudnu ulogu u njenoj religioznosti.
Birao bih religiju jedino ako bi mi bilo dozvoljeno i da izaberem zemlju rodjenja - a onda bih bio katolik.
Ovako, neka hvala.
najbolje je vjerovat u boga a batalit religije. hriscanstvo svo pociva na reinkarnaciji i vaskrsenju a ovi sto su zavrsili na cetinjsko novo groblje nikako bar jedan da vaskrsne...cim se prvi digne otuda eto mene u vjernike
... Najlakši način da vam ime dospije u novine je da ih čitate dok prelazite ulicu ...
Hrišćanstvo počiva na Vaskrsenju(Vampirizmu),Hrisovom stradanju(Sado/Mazo) i kanibalizmu:hardrock:
Obožavaš isusa jer je Vaskrsao, a mrziš Vlada Cepeša zbog iste stvari
Obožavaš Isusa zbog njegovih patnji (Bičevanje,nabijanje trnja na glavu i na kraju razapinjanje na krst)
Piješ krv Isusovu = Vino
Jedeš tijelo Isusovo = Hostija (presovani hljeb)
Last edited by Rakun; 11-08-10 at 11:41.
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks