Originally Posted by
bana
Postovani clanovi foruma,
Citajuci ovaj topic stekao sam utisak da pojedini clanovi (oprezno izbjegavam da kazem Cetinjani) imaju kratko pamcenje. Ta bolest je nasiroko poznata u Crnoj Gori, medjutim, ne kao i bijela kuga, do sad je zaobilazila Cetinje. Ipak, podsjetimo se, kako se prije svakih izbora, iliti kako se izborni ciklus primiche, pojavljuju nama dobro poznati dusebriznici, patriote, veljecrnogorci, oni-sto-imaju-babu-s-cetinja, prvimedjuprvima... jednom rijecju: poltroni, ove i nikakve crnogorske dvodecenijske mafiokratije (upravo za njih podsjecanja radi /i to je maksimum sto ce se ovo reagovanje baviti nacional(istickim) pitanjima/ da su njihovi naredbodavci prosli put od najcvrstijih i najagilnijih 'pionira' srpskog nacional-socijalizma, zamotanog u veljesrpski sovinizam i ratnohuskacki uraganizam; pa sve do ultradesnicarskog fasizma baziranog na nepostojecoj mrznji izmedju crnogorskog i srpskog naroda; i naravno drugi i ne manje vazni prijedjeni put: od prslih dzempera, stare lade i misteriozno nestalog renoa 4, do najvecih mogucih privilegija koji se mjere privatnim bankama, univerzitetima, vojskama, tajnim policijama itd).
Posto se ovaj tekst bavi iskljucivo Cetinjem, a za cilj ima razotkrivanje gore pomenutih drugova, radi mira i blagostanja u postenim dusama koje posjecuju ovaj kanal, moram napravit jos jednu digresiju /nazalost to je neophodno, jer gore pomenuta najcrnogorskija braca, kao sto smo vec zakljucili, opasno su zapali u metastazu crnogorskog politickog kancera, dijagnosticiranog kao bolest 'kratkog pamcenja'/, dakle: mafiokratija je tokom svojeg silovateljskog vladanja ostacima herojske Duklje, Zete i (SR) Crne Gore, nehoticno unistavajuci buducnost (sad vec) desetinama generacija gradjana, unistila cjelokupan drustveni sistem, uglavnom zahvaljujuci virusu koji prouzrokuje kancer 'kratkog pamcenja' ( od koga su prvi oboljeli najistaknutiji predvodnici Njegoseva plemena- Medojevici, Vlahovici, Darmanovici, Popovici i njima slicni). Tako danas, pored korumpirane i privatizovane advokatsko-sudsko-tuzilacke elite, ekonomsko-finansijskog spleta crijeva sa analnim otvorom na tajnim kiparskim i svajcarskim racunima, nemamo ni nadaleko poznatih, mozda jedine dobre stvari koju nam je komunisticka i najherojskija Crna Gora ostavila, kriterijuma ( da ovom prilikom ne spominjem cojstva i junastva).
E sad bi bio red da se predje na cetinjsku apstrkatnu realnost, najbolje opisanu u sintagmi: Cetinje, ne radi. U svoj toj prici Cetinje je imalo centralnu ulogu. Grad politicki osvijesten predstavljao je neobjasnjivo nepredvidjenu prepreku homogenizaciji crnogorske politicke scene u reziji DPS-a, a koprodukciji SDB i KOS. Na prvi pogled bilo je lako odreagovati, Cetinje kao grad heroj i grad sa najjacim i najagresivnijim otporom fasisticko-nacistickoj okupaciji, dajuci nevjerovatan doprinos u sprovodjenju NOR, uz samo nekoliko dobro smisljenih frazica i pateticnih ulagivanja, uz nezaobilazne proslave Dana ustanka na ljetnjoj pozornici, stace rame uz rame sa 'novom naprednom komunistickom, u AB revoluciji prociscenom i ojacanom, vlastodrzecom (bolje reci batino-drzecom) nomenklaturom'. Cetinje je, na samo sebi svojstven nacin, odreagovalo gnusanjem prema tim 'nesretnicima', danas 'nespomenicima'. Drugi veliki udar bio je mnogo komplikovaniji, jer je trebalo unistiti cetinjsku privredu (sto i nije bilo tesko), ali zadrzati radnicke glasove. Uspjesnom retorikom, cestim posjetama kolektivima, postavljanjem odgovorno-stopostotno povjerljivih izvrsioca podgorickih naredbi za direktore, uspjelo se i to. Medjutim, Cetinje je ogovorilo prkosnim poklicem za MIR i ponudom, koja se ni u jednoj drugoj zemlji nebi mogla odbiti, ali Crna Gora je zemlja cuda, dakle nudeci za otrcani surovi krvavi januarski depeesovski mrak, nevjerovatno lijepu i rujnu majsku zoru. I kada se cinilo da je anti-birokratsko, ex-skojevska, omladina na koljenima, povukli su potez decenije, najcrnogorskiji recept, samo Crnoj Gori znanih podjela, nudeci nam BRKA i BezBRKA (slozicete se i vi, draga braco poltroni, da je to jedina razlika). Deset godina nakon dolaska trilinga mraka na vlast, te maslinasto-zelene 1999., Cetinje je majsku zoru, umjesto rascvjetanih ruza, docekalo sa puskama na gotovs, mitraljezima po okolnim brdima, mirisom krvi u vazduhu. ''NECEMO MIRIS BARUTA, OCEMO MIRIS LIPA'', jednoglasno je uskliknulo citavo Cetinje. Nakon toga predstoji nekoliko godina crkvene podjele, u kojima najvise ispasta cetinjska omladina bez posla, bez socijalne zastite, bez prava na ikakav bunt, bez ikakve vizije u bolje-sjutra, osudjena na originalni i neumirajuci cetinjski humor, kao oazu spasa, koji nas je odrzao, Vladi hvala. Odje treba napomenuti da citavo ovo vrijeme Udba i njene sluzbe nasljednice, rade prekovremeno i udarnicki.
I taman u sumraku te 22-ge majske noci dvijehiljadeseste, kada je na cetinjskim ulicama vladalo opste odusevljenje i nevjerovatna radost, uz scenografiju kao preslikanu iz Lesove pjesme ( 'vece slazi i mirise lipa'), kada se cinjelo da izmedju Cetinja i DPS-a ratne sjekire idu duboko pod zemljom, na studentskom trgu, u pratnji sve svoje dvorske kamarile, pojavio se njegovo velicanstvo Premijer. Ocekujuci salve odusevljenja i zahvalnosti oktroisanoj nezavisnosti, Premijer je bio vidno raspolozen, a cetinjska omladina iz obliznjeg caffe-a ga je docekala na tradicionalan nacin. Takvu salsu uvreda njegova narcisoidna malenkost nije mogla podnijeti, te je Cetinje osudjeno na najmanje jos sedamnaest novih godina progonstva. Cetvrta je godina od tada.
Kao zakljucak ove price, draga najdemokratskija braco poltroni, ponudicu vam i nekoliko stranica cetinjske hronologije koje i nijesu bas tako crne. Uz pregrst emocija tokom petnaesto godisnjeg djelovanja, uz nevjerovatan osjecaj da ipak nijesi sam i da postoji nada, uz vjeru koju je ulivala upaljena baklja slobode, Cetinje je imalo i tri godine casnog i postenog rukovodstva. Te tri godine su obiljezili Milorad-Miso Vujovic, pokojni Miroslav-Miro Vickovic i Aleksandar-Sasa Aleksic sa svojim administracijama na celu Prijestonice. Moj glas ide njima.
A vama gospodo poltroni, srecna jos jedna izborna pobjeda.
Reply With Quote
Crnogorcine velike,i dosta su toga uradili za Cetinje. 
Bookmarks