K'o uklet jedrenjak, u gusti modri mrak uranja kolodvor.
O, dobra noc, Banja Luko.
Ne, ne dolazim, samo prolazim, nismo se videli dugo...
Da l' to bese cast? Sinjel maslinast...
Znam, ona spava sad i mozda ponekad predvorjem njenog sna
proseta ludi desetar.
Da l' ikad pomisli uz prozor pokisli il' je sve pomeo vetar?
Hej, oci carne, ispred kasarne...
Njenima nisam bio po volji.
Vazno im bilo odakle su moji.
Zasto to smeta, sa ovog su sveta, hlebotvorci, cestit soj.
Njen me je baba uz'o na nisan:
da l' sam od njinih il' bas i nisam.
Sloven sam, belac, slobodni strelac.
Mani se, cica, ja sam svoj...
Kod stare Kanjize, pa malko nanize, gde Tisa uspori,
dici cu salas na bregu.
Mozda im pobegne kad zito polegne,
kad se jarebice legu.
Mozda kad sneva, meni dospeva...
Otpravnik klima crvenom kapom.
Vreme je bilo, haj'mo polako.
Prosipa vetar behara pehar.
Spavaj mala, masala.
Ne volim kad me uzmu na nisan:
da l' sam od njinih il' bas i nisam.
Sloven sam, belac, slobodni strelac.
Za svaki slucaj, jos uvek samo svoj...
"...patim zbog osoba kojima sam poklonila svoje srce i uvidjam da oni koji su dotakli moju dushu nisu uspeli da probude moje telo, a oni koji su doticali moje telo nisu uspevali da dosegnu do moje dushe. “
Bookmarks