Prije par dana se toliko razočaram u nekoga i završim sve kontakte a ja učinjeh još gore, razočarah i sebe i nekoga do koga mi stalo.
I šta uraditi? I kako se izviniti a već si ekserom probušio rupu koja se ne može začepiti, nego ostaje kao ožiljak?
I ne učiti na tuđim nego svojim greškama....
I da te boli a da ne može prestati, i koliko je samo propuštenih sekundi...koliko samo?
I suze same idu bez pitanja i nagovještaja, a neko ne razumije tvoju bol i kajanje....
A tako želim reći a svezalo se u čvor i ćutim, a iako bih rekla ne bi slušao, jer upropastih sve..... Zato suze idu i idu, pa da ako one jednoga dana nauče pameti ovu nepromišljenu mene....
Ako treba ugasit cu svijecu i sunce i mjesec i zvijezde. Ako treba porusit cu mostove, unistiti proslost, otici u nepovrat samo za oprost...
Bookmarks