Mnogi ljudi ni ne znaju koliko je Dubrovnik u svjetskim okvirima, iako geografski malen, značajan grad. Nijedna se južnoslavenska sredina ne može staviti u istu rečenicu s Dubrovnikom glede civilizacijskih dosega. Koja je tajna ovog diva na hridima? Što ga je učinilo tako slavnim i moćnim?

Godine 1203. na Lokrumu su benediktinci, 1212. u Gradu su franjevci, 1225. dominikanci; Statut je usvojen 1272. (sedma knjiga Statuta Grada Dubrovnika sadrži isključivo članke koji reguliraju pomorsko pravo, što je najstarija takva isprava na svijetu), iste godine ustanovljen je leprozij (bolnica za izolaciju gubavaca); 1296. u Dubrovniku je izgrađen jedan od prvih sustava kanalizacije, dok je London gecao u izmetu; 1309. izglasana je odredba o organizaciji vatrogastva, iste godine Malo vijeće donijelo je zaključak o čišćenju ulica u pojedinim dijelovima Grada; već u 13. stoljeću počinje djelovati fundacija Blago djelo (Opera Pia) s ciljem pomaganja i uzdržavanja socijalnih i karitativnih ustanova; 1317. u samostanu Male braće otvorena je prva ljekarna, jedna od najstarijih u Europi; 1333. otvorena je prva općinska škola; 1347. prvi put se spominje velika općinska bolnica (Hospitale Magnum communis), koja je 1540. pretvorena u prvu javnu bolnicu (Domus Christi), a djelovala je sve do otvaranja bolnice na Boninovu 1888. godine; 1377. osnovan je lazaret (karantena za izolaciju sumnjivih na kugu), a osim toga djelovale su i sanitarne straže koje su dočekivale robu i putnike već na Brgatu; 1384. u Gradu se spominju prve orgulje, iste godine otvorena je prva bojadisarnica sukna; 1395. donesen je u Dubrovniku zakon o osiguranju koji je najstariji u Europi, tri stoljeća stariji od Lloydova osiguranja s kraja 17. stoljeća; 1397. započela je gradnja gradskog zvonika; od kraja 13. do 19. stoljeća Dubrovnik je kovao svoj novac; 1413. ustanovljena je prva ubožnica; 27. siječnja 1416. Veliko vijeće donijelo je odluku kojom se zabranjuje trgovanje robljem (153 godine prije nego što je to učinila primjerice Engleska); 1417. počinje proizvodnja sapuna; 1419. godine otvorena je prva manufaktura sukna u Hrvatskoj, iste godine podignut je Orlandov stup kao simbol samostalnosti i oprjeke venecijanskim lavovima; 1423. otvorena je prva radionica stakla; 1428. izglasan je Zakon o zaštiti manufakturnih radnika, prvi u jugoistočnoj Europi; 1435. otvorena je Komora vunenih obrtnika (prva u Hrvatskoj), iste godine otvoren je dom za nahočad; 1438. gradi se veliki vodovod; 1455. Republika donosi odluku prema kojoj plemići nisu mogli vršiti javne službe ako nisu bili pismeni, s obrazloženjem "da oni koji ne znaju čitati i pisati radije moraju biti upravljani nego upravljati drugima i nimalo ne služi na čast onoj upravi i vladi, u kojoj se nalazi čovjek neznalica, nevješt u čitanju i pisanju"; 1463. obavljen je prvi (djelomični popis stanovništva; 1560. dolaze isusovci, koji ne samo što su upotpunili crkvenu infrastrukturu Grada, nego su njihovi prostori postali značajno obrazovno središte (Ruđer Bošković, Ivan Gundulić itd.); 1663. osnovana je zaklada i zavod za odgajanje djevojčica koje su ostale bez roditelja; 1671. osnovana je banka za pozajmljivanje bez kamata (Monte di Pieta), jedna od prvih takvih ustanova na svijetu; 1873./74. obavljen je popis stanovništva na području cijele Republike; 1682. otvoreno je prvo javno kazalište praizvedbom Kanavelićeva Vučistraha; Arboretum Trsteno najstariji je arboretum u Europi, izgrađen 1498. godine; Ston je drugi planirani grad u Europi, njegove zidine najveće su na svijetu nakon Kineskog zida, te je u njemu najstarija solana u Europi; na Kolumbovu brodu bilo je dubrovačkih pomoraca, a Dubrovačka Republika prva je država koja je priznala neovisnost SAD-a; zapanjujuće dubrovačke zidine TripAdvisor je 2013. uvrstio među deset najvrjednijih kulturno-povijesnih spomenika svijeta, 6. travnja 1667. izdržale su jedan od najjačih potresa ikada (10.5/12 po MCS ljestvici), a 1991. četnički napad. Ako bismo navedenim podacima pridružili renesansnu i baroknu dubrovačku književnost (dubrovački govor je osnova suvremenog standardnog hrvatskog jezika), renesansno slikarstvo, graditeljstvo svih stilova, glazbeništvo, prevodilaštvo, leksikografiju, dostignuća u filozofskoj, ekonomskoj, medicinskoj, ljekarničkoj i astronomskoj znanosti, tek tad bi se upotpunila veličanstvena slika svekolike višestoljetne moći i veličine starog Dubrovnika. Vrijedno bi sada bilo zapitati se čime je sve to taj div na hridima zavrijedio, čemu, komu i kojim okolnostima to treba zahvaliti? Odmah treba ustvrditi da za sve to, jamačno, nije bila zaslužna njegova teritorijalna i populacijska veličina. U trenutku konačnog zaokruženja ozemlja ova državica imala je površinu tek oko 1375 km četvornih, od kojih se samo jedna trećina mogla obrađivati, s 30 000 do 40 000 stanovnika, da bi uoči pada brojila 31 000. Sam Grad u tom trenutku imao je 6 564 žitelja: u Pilama 1 165, na Pločama 365, unutar gradskih zidina 4 175 te u ostalim dijelovima 859. Broj plemićkih obitelji krajem 18. i početkom 19. stoljeća naglo je opadao. Prvi ruski konzul u Dubrovniku Antoine Gicca zabilježio je da je 1792. u Gradu živjela 21 plemićka obitelj, te da je Veliko vijeće tada brojilo 70 članova. U vrijeme pada Republike broj vlasteovskih obitelji spao je na 17, da bi koncem 19. stoljeća spao na svega šest.