Na danasnji dan 1918. je na drugoj redovnoj sjednici takozvane Velike narodne skupštine bez rasrave aklamacijom usvojena Odluka kojom je proglašeno prisajedinjenje Crne Gore Srbiji, zbačena dinastija Petrovića - Njegoša, a njena imovina proglašena narodnim dobrom i proklamovano ujedinjenje Crne Gore (preko Srbije) sa Kraljevinom SHS. Ovim je Crna Gora izgubila svoju državnost, slobodu, identitet i ušla u jedan od najtežih perioda svoje istorije. Odluke Podgoričke skupštine, kako je kasnije utvrđeno, štampane su još na Krfu kada je budućnost Crne Gore data na raspolaganje grupi od pet ljudi, od kojih su trojica još iz 1907. godine bili poznati zavjerenici protiv kralja Nikole.
Sta je bilo poslije uglavnom se zna i sve je to dio nase istorije.
Politicko pitanje je da li se taj sramni akt treba u Parlamentu slobodne i nezavisne Crne Gore ponistiti. Demagogija da to nista ne znaci, da se ni sramni dio istorije ne moze ponistiti, ima strasno vaznih stvari....upotpunjena je jos jednom praznom floskulom.
- Upozoreni smo da, ako parlament poništi odluku nelegitimne Podgoričke skupštine, samim tim bi Podgoričku skupštinu tretirali kao legitimnu. Ne možemo poništiti nešto što ne priznajemo - pojasnio je Vuković.
Dakle pitanje je da li taj sramni akt treba ponistiti ili ne i zasto tako treba uraditi, ko će (ili ko bi trebao) to pokrenuti...
Manimo se price i ponavljanja tekstova kako je bilo, ko je sta radio.... jer o tome je mnogo napisano i drzimo se teme jedne proste deklaracije. Kad su Rusi mogli u Parlamentu priznati Katinjski zlocin valjda i mi mozemo zlocin na sopstvenoj drzavi.