Jevrejska kuhinja

[Raquel]

Jevrejska kuhinja zasniva se na starozavjetnim propisima i čitavom nizu veoma strogih, kanonizovanih zabrana. Košer je riječ koja se tradicionalno upotrebljava da opiše sve te zabrane.

Postoje tri vrste košer hrane - neutralna, mesna i mliječna. Neutralna uključuje povrće, voće, žitarice i neke vrste košer ribe. Mliječna uključuje sve proizvode od mlijeka ili one koji sadrže makar i tragove mlijeka, a mesna meso određenih životinja i ptica ubijenih i očišćenih na određeni način. Dozvoljeno je miješanje neutralne hrane i sa mesnom i sa mliječnom, a apsolutno zabranjeno miješanje mesnih i mliječnih proizvoda... i čitav niz dodatnih zabrana važi za hranu koja se sprema za Pesah - praznik kojim se slavi izbavljenje iz egipatskog ropstva.

BARHES

1,5 kg brašna
2 veća krompira
20 g kvasca
5 kašika ulja
1/2 kašičice soli
2 šolje mlake vode

Krompir skuvajte u ljusci, oljuštite ga i propasirajte. U veću činiju stavite brašno, napravite rupu u sredini i tu sipajte kvasac koji je prethodno rastopljen u mlakoj vodi sa dvije kocke šećera. Takođe dodajte ispasiran krompir i so. Polako mijesite dolivajući mlaku vodu, a potom ulje dok se ne dobije glatka, ne suviše tvrda masa koja se odvaja od prstiju i činije. Pokrijte čistom kuhinjskom krpom i ostavite dva sata da nadođe. Tada premijesite tijesto a jufku podijelite na tri dijela i ispletite jednu duguljastu ili okruglu pletenicu koju ćete ostaviti još pola sata da odstoji. Tada hljeb premažite žumancetom i pecite oko 45 minuta u rerni zagrijanoj na 180 stepeni.

[Raquel]

HALA

Hala je slatki hljeb koji se jede isključivo subotom i praznicima. Hala se nikada ne siječe nego se kida!

Sastojci za dvije hale

1 kg bijelog brašna
50 gr svježeg kvasca ili 17 gr suvog (instant)
3/4 čaše šećera (može i pola čaše ukoliko ne želimo presladak hljeb)
2 jajeta
1 i 3/4 do 2 čaše vode
1/2 čaše ulja
kašika soli
(ulupano jaje, sumsum)

Prosijati zajedno brašno i kvasac ukoliko koristite suvi, ili u prosijano brašno izmrviti svježi kvasac. Dodati i ostale sastojke, osim vode koju dodati postepeno i mijesiti dok se ne dobije sjajno, glatko tijesto koje nije ljepljivo ali se ipak malkice lijepi za podlogu za miješenje. Oblikovati loptu i lagano je premazati sa malo ulja (papirnatim ubrusom namočenim u ulje), pokriti i ostaviti da naraste (dok ne udvostruči zapreminu, ma šta to bilo).

Tijesto podijeliti na dva dijela pa od svakog dijela napraviti tri valjka od kojih će se napraviti pletenica. Posebno svečana hala napravljena je od pet ili šest traka. Prebaciti pletenicu u tepsiju obloženu pek-papirom i ostaviti opet da naraste.

Neposredno prije pečenja premazati jajetom pomiješanim sa malo vode (ko želi hrskaviju koricu samo vodom) i obilno posuti susamom. Peći na 180 stepeni oko 35 minuta. Najbolji način da se provjeri da li je gotova je da se kucne: ako se čuje šupalj zvuk, hala je spremna da napusti rernu.
(od ovog tijesta mogu se praviti i kifle svih oblika i veličina a može mu se dodati i suvo grožđe)

Još jedan recept za halu:

3,5-4 šolje brašna
20 g kvasca
1/4 šolje tople vode
2/3 šolje mlake vode
3 kašike šećera
kašičica soli
3 jajeta
3 kašike ulja
1/4 šolje suvog grožđa
1 žumance

U veliku činiju stavite tri šolje brašna, so i napravite rupu u sredini. Sipajte kvasac, prethodno razmućen sa toplom vodom, brašnom i šećerom i ostavljen desetak minuta da nadođe. Nakon kvasca dodajte preostali šećer, jaja i mlaku vodu. Umesite tijesto varjačom ili rukama, dodajte mu ulje, i ukoliko je ljepljivo, još brašna. Ostavite jufku da postoji nekoliko minuta, a potom je izručite na dasku i energično mesite barem pet do deset minuta dok ne postane meka, glatka i elastična. Tada u jufku umesite suvo grožđe, premažite je uljem i ostavite je da kvasa dva sata. Premijesite tijesto još jednom i ostavite ga da narasta još jedan sat. Jufku podijelite na dva dijela, ispletite pletenicu i ostavite da stoji jedno pola sata. Premažite hleb žumancetom razmućenim sa dvije kašike vode, pospite je makom i pecite oko 50 minuta u rerni zagrijanoj na 180 stepeni.

Posebne oblike hale možete vidjeti na sledećem snimku:

[sparco]

u usa sam kod koshira non stop uzimao meso, zaista je mekse i ljepse nego kod nas

[DavidM]

You must spread some Reputation around before giving it to Raquel again.

Jevrejska kuhinja

[starwalker]

zaista je mekse i ljepse nego kod nas

Logično. Životinja se ne istraumira.
Umre spokojno, da ne kažem dostojanstveno.

A ne kao kod nas - maljem, sjekirom..dok ne skapa.


Like za jevrejsku kuhinju.

[Raquel]

Tacno. Kod nas se svijest kao malo prosirila kad je bila Madona pa izvoljevala takvo meso. Takvo usmrcivanje zivotinja dovodi do toga da ne otpustaju otrove koje nase koje koljemo rade.

[Raquel]

Svečanim činom osvećenja vina i blagosiljanjem hljeba počinje u jevrejskim domovima gotovo svaki veliki praznik. Jedan od najstarijih i najsvetijih je Šabat. Pošto se sedmog dana posle stvaranja svijeta Bog odmarao, Šabat, subota, slavi se kao pomen na taj događaj. Do petka posle podne sva hrana mora da bude pripremljena jer je na Šabat - koji počinje sa izlaskom prvih zvijezda u petak uveče, a okončava se s pojavom prvih zvijezda na subotnjem nebu - svaki rad, pa i kuvanje, zabranjen. Neka jela uobičajena su baš za Šabat ili velike praznike - gefilte fiš, šolet i kreplah donijeli su Aškenzi sa sjevera Evrope, pastel, burikitas i sungato Sefardi sa jugozapada Evrope - prije svih subotnji hljeb-hala ili barhes, kako su ga Aškenazi zvali. Obično se ovaj hljeb stavlja na sredinu stola, prekriven specijalnim vezenim pokrivačem, uz obredno vino i tradicionalne svijeće čijim paljenjem domaćica ozvaničava početak Šabata.

Pored ovih, "klasičnih" jela sefardske odnosno aškenaske kuhinje postoji niz jela koja su uobičajena kod Jevreja arapskih zemalja (kuskus, kube, džahnun ....itd) tako da je jevrejska kuhinja veoma bogata i raznovrsna.

[Raquel]

Herajme je jelo koje ubija od ljutine. Prave ga i Marokanci, Iračani...

U originalnom receptu se koristi Epinephelus, riba za koju sumnjam da se može naći na našem tržištu a čija cijena dostiže nebeske visine (30 evra za kilogram). Stoga se uglavnom koristi princeza Nila, riba za koju takođe ne vjerujem da je ima kod nas. Ukoliko ste u mogućnosti da nabavite cipal biće super ali će isto tako biti dobra i svaka veća bijela rječna riba.

1 kg ribe isječene na 6-8 komada.
1/4 čaše maslinovog ulja
1 osrednji, sitno sjeckani luk
1-1 1/2 kašičice istucanog kima; može se koristiti i mljeveni ali je manje poželjno.
1 kašičica kumina
2 kašike slatke aleve paprike
2 kašike ljute aleve paprike
1 velika konzerva (400 grama paradajz- koncentrata)
1-3 čaše vrele vode, u zavisnosti koliko se želi gust sos
2 feferone, isječene uzduž i očišćene od sjemenki (ostaviti žilice!)
1-2 glavice bijelog luka
sok od jednog limuna
1 čaša sitno sjeckanog lišća korijandera (nije obavezno)
so
i mnogo, mnogo hljeba

Ribu oprati i ostaviti je da se suši.
U šerpi sa debelim dnom izdinstati na ulju luk. Kad postane staklast dodati feferone, jednu glavicu sitno sjeckanog bijelog luka i 5-8 izdrobljenih čenova (pritisnuti nožem) pa dodamo začine i paradajz - pire. Naliti vodom do željene gustine sosa i dodati još pola čaše. Dobro pomiješati pa stavitii ribu. Kuvati 15-20 mminuta u poklopljenoj šerpi. Provjeriti gustinu sosa: ako je suviše voden, kuvanje nastaviti bez poklopca, dok riba ne bude gotova. Kuva se oko 40 minuta. Oko 5 minuta pred kraj dodati sjeckani korijander.

Služiti u dubokim tanjirima sa mnogo sosa preko koga je nacijeđen limun i uz podeblje kriške hljeba!

[Raquel]

Jedno je od obaveznih jela na svakoj iole svečanijoj trpezi Aškenaza, služi se kao predjelo. Ovo je jelo koje ima samo jednu manu: prava je holesterolska bomba!

1/2 kg pileće džigerice
1/4 čaše guščje masti (ili ulja - manje ukusno ali i manje holesterola)
3 veće, sitno sjeckana glavica luka
2 - 3 tvrdo kuvana jajeta
so, biber (poželjno svježe mljeveni)
još jedna glavica luka sječenog na rebarce i dinstana dok ne požuti

Propržiti luk na masnoći dok ne požuti, dodati očiščenu i na polovine isječenu džigericu iz koje je krv dobro otkapala i biber. Pržiti na jakoj vatri uz stalno miješanje. Solimo kada je već skoro gotovo. Voditi računa da se džigerica ne preprži, da ne bi bila suva.
Kad je gotova isječemo je na veće komade, dodamo takođe krupnije sječena jaja i pažljivo izmiješamo.Po potrebi dodamo još soli i bibera.
Na veći tanjir staviti listove zelene salate, preko toga džigericu a preko svega posuti prženi luk. Potamaniti uz svježu halu.

* Dok se džigerica prži može se dodati i kašika brendija
* Džigerica i jaja mogu se samljeti zajedno na mašini za meso (po nekima i u blenderu) i tada se može koristiti i kao namaz za sendviče.

[mrzn1trIp]

Raquel????

[Raquel]

Što se tiče odvajanja, uglavnom je to kod religioznih. Pretpostavljam da oni ortodoksni, koji imaju mogućnosti, imaju dva frižidera. Oni koji nemaju obično vode računa da im na jednoj polici u frižideru stoje mliječni proizvodi, pa neutralna hrana pa meso. Sudoperi su uglavnom dupli, u jednom se pere posuđe korišćeno za spremanje mesne hrane u drugom mliječne.

Šerpe, noževi a i tanjiri su obavezno posebni. Čak im i u kuhinjama stvari stoje odvojene, pri čemu je dio za mliječno odvojen od dijela za mesno sa dijelom za parve (neutralno). A Pesah je posebna priča, tek to stoji na sasvim desetom mjestu, da se slučajno ne izmiješa.

Ovo odvajanje hrane ide toliko daleko da na stolu nikada nećete naći u isto vrijeme mliječnu i mesnu hranu, čak i kad su u odvojenim tanjirima.

Hm, za razmišljanje. :kiwi-fruit:

[Raquel]

Gefilte fiš u svom izivornom obliku jeste punjena riba, uglavnom šaran.

Gefilte fiš je jelo Jevreja - Aškenaza, Jevreja istočne Evrope. Otuda i njegovo jidiš ime. U osnovi je riječ o kuvanom, mljevenom šaranu. Jevreji Mađarske, Poljske i Njemačke u gefilte dodaju šećer tako da ima slatkast ukus, dok je u verziji Jevreja Rusije i Ukrajine, slan. Po originalnom receptu meso šarana se izvadi iz kože, očisti od kostiju i samelje pa se koža opet puni ovom mljevenom masom. Danas je uobičajeno da se gefilte pravi u obliku ćufti ali je način spremanja u osnovi isti.

Gefilte fiš je jelo koje se tradicionalno nalazi na trpezi za velike praznike, Roš hašana (jevrejska nova godina) i Pesah kao i za Šabat, sedmi dan, veoma važan u jevrejskoj tradiciji i religiji. Služi se preliven želatiniziranom supom u kojoj su se ćufte kuvale, uz šargarepu, krompir, hren i bijelo vino.
Vjerovatno je ovo jelo nastalo kao posljedica želje da se za ove dane na sto iznese nešto posebno. Kako je većina Jevreja istočne Evrope bila siromašna (uprkos uvreženom vjerovanju) meso je bilo van njihovog dosega. Jedna riba takođe nije bila dovoljna ali ovako spremljena omogućavala je da svi u porodici dobiju otprilike isto.
Postoji još jedno objašnjenje, malo više mistično, a zasnovano je na rečenici :[SIZE=3]האוכל דג בדג ניצל מד"ג[/SIZE] - haohel dag* bedag** nicel midag***
*[SIZE=3]דג[/SIZE] - dag je na hebrejskom riba. **Prema gematriji (brojčanom značenju slova) [SIZE=3]ד[/SIZE](4) + [SIZE=3]ג[/SIZE](3) = 7, dakle sedmi dan, Šabat. ***Skraćenica [SIZE=3]ד"ג[/SIZE] potiče od דין גיהנום din geeenom - sud Pakla. U prevodu bi ova rečenica glasila: Onaj koji jede ribu sedmog dana biće spašen od paklenog suda (odn Sudnjeg dana).

Posijle ovo malo trivije da pređemo na spremanje ribe.

2 svježa, očišćena šarana, svaki od oko 1.5 kg otprilike
1.5 kg luka
4 jajeta
1 kg krompira
1 kašičica bibera
3 kašike soli
1 ravna kašika šećera
brašna po potrebi

Da bi se koža što lakše skinula šarana u cjelosti posuti solju koju dobro utrljati i ostaviti da odstoji najmanje jedan sat. Za to vrijeme isjeći luk na rebarca i pržiti ga na vrelom ulju dok ne postane zlatno braon.
Ribu pažljivo odvojiti od kože (mukotrpan posao), pazeći da se koža ne pocijepa. Meso očistiti od kostiju (kičmu na kojoj se zadržalo podosta mesa ne bacati, kao ni krupnije kosti!) i samljeti na mašini za meso zajedno sa lukom.
U mljevenu ribu dodati jaja i pola čaše vode u kojoj su razmućeni šećer, pola kašike soli, pola kašičice bibera i jedna do dvije kašike brašna. Dobro i dugo mijesiti da bi ćufte bile vazdušaste (može se koristiti i blender, naravno ko voli da pere posuđe ) Od ove smese praviti ovalne ćufte veličine dječije pesnice i debljine oko jedan - jedan ipo cm. Ovim ćuftama pažljivo napuniti kožu šarana. Može se napuniti i glava.
Na dno veće šerpe poslagati kosti i na njih položiti punjenu ribu. Okolo poslagati ćufte koje nisu stale u kožu. Naliti vodom tek da potpuno pokrije ćufte i staviti na srednju vatru. Poslije oko sat vremena kuvanja dodati kašiku ipo soli i pola kašičice bibera i kuvati još sat ipo. Ukoliko ima potrebe dodati vode ali vrlo oprezno jer supa mora kasnije da se upihtija.

Kad je gotova, ribu i ćufte vrlo pažljivo izvaditi da se ne raspadnu i aranžirati na tanjir na kome će biti poslužene. Supu procijediti od kostiju pa u njoj skuvati oguljen, na četvrtine isječen krompir. Krompir poređati oko ribe pa sve preliti supom. Ostaviti u frižideru najmanje jedan dan.
Ćufte se mogu, zajedno sa krompirom, odmah staviti u tanjire iz kojih će se jesti, prema broju osoba.

[Raquel]

Prvo se spremi supa (ovo nije baš supa, zaboravila sam kako se tačno zove) u kojoj će se kuvati ćufte:

Glave i kosti od dva šarana
4 šargarepe isječene na četvrtine
2 luka presječena na pola
2 veze peršuna (oko 300 gr)
2 grančice celerovog lista
2 glavice komorača (Fenchel na nemačkom, Fennel na engleskom) isječene na četvrtine; može se zamijeniti glavicom celera
3 cijela čena bijelog luka
1 kašičica zrna komorača
1 list lovora
1 kašičica bibera u zrnu
kašika soli
4 čaše bijelog polusuvog vina
oko 1 l vode

komorač:

U veliku, široku šerpu staviti glave i kosti i naliti vodom toliko da ih pokrije. Pustiti da provri pa smanjiti vatru. Kuvati oko četvrt sata neprestano skidajući pjenu i sve ostalo što se nahvata na površini. Dodati povrće, začine i vino, dovesti do vrenja pa smanjiti na tihu vatru. Poklopiti i kuvati oko sat vremena. Procijediti.

1 kg sitno sjeckanog salmona (lososa)
1 kg sitno sjeckanog cipala
2 glavice luka, isjeckan
2 isjeckane šargarepe
3 čena bijelog luka, sjeckana
100 gr sredine hale (ili nekog drugog hljeba), pokvašene vodom
pola kašičice šafrana pokvašenog sa vrlo malo vode
4 jajeta
2 kašike soka od limuna
3 kašike mljevenog badema
biber
so
šećer
3 kašike maslinovog ulja
2 litre riblje supe

Izdinstati na maslinovom ulju luk, šargarepu i bijeli luk. Izmiješati dinstano povrće sa sitno sjeckanom ribom, dodati začine, jaja i ocijeđen hleb pa mijesiti najmanje pet minuta.
Navlažiti ruke pa praviti ovalne ćufte.
Supu pustiti da proključa pa pažljivo poređati ćufte tako da se ne dodiruju međusobno. Ponovo pustiti da provri paklopiti i smanjiti na minimum. Kuvati pola sata

[Raquel]

ŠTA JE KOŠER PREHRANA

Koje su životinje košer? Kako se priprema košer hrana? I zašto uopće držimo košer?

Svatko tko je posjetio mjesta sa velikom jevrejskom populacijom vjerojatno je uživao u košer hot dogovima, košer falafelu ili košer narescima. Kakva je povijest ove ukusne hrane?
Hebrejska riječ "košer" doslovno znači "pripremljeno". Hrana koju dopušta Tora i koja je pripremljena u skladu s jevrejskim zakonom je košer. U ovom ćemo članku bez ulaženja u velike detalje pokušati objasniti što hranu čini "košer" i na kraju ćemo se pozabaviti filozofskom podlogom pojma košer.


KOŠER VRSTE

1. Životinje
Tora (Levitski zakonik 11:3) daje popis osobina dozvoljenih životinja i kaže da se radi o životinjama sa potpuno rascijepljenim kopitima koje preživaju pojedenu hranu (preživači). Košer životinje su uvijek sisavci i biljojedi. Košer životinje koje se danas obično jedu su krava, koza i ovca – ponekad i jelen i bivol.
2. Ptice
Tora nabraja 24 zabranjene vrste ptica a Talmud objašnjava da, između ostalih znakova, sve su ptice grabežljivice (strvinar, jastreb, orao) zabranjene. Danas se uobičajilo jesti samo one ptice za koje po utvrđenoj tradiciji znamo da su košer – na primjer pile, purana, patku i gusku.
Što se tiče "košer jaja" ona moraju potjecati od košer ptice (npr. kokoši).
3. Riba
Tora (Levitski zakonik 11:9) nas uči da košer ribe moraju imati i peraje i ljuske. (Peraje omogućuju ribama plivanje a ljuske pokrivaju njihova tijela). Čak ako riba ima samo jednu ljusku ili jednu peraju, ona je dopuštena. Tuna, na primjer, ima mali broj ljuski no ipak je košer. Druge popularne košer ribe su brancin, šaran, bakalar, iverak, haringa, lokarda, pastrva i losos.
Školjkaši (poput jastoga i raka) i drugi ljuskari (poput mekušaca) nisu košer jer nemaju ljuske. Osim toga, svi morski sisavci (npr. kitovi i delfini) nisu košer.
Da, postoje košer vrste sušija i kavijara – pod uvjetom da potječu od košer vrsti (onih koje imaju peraje i ljuske) te da su pripremljeni isključivo pomoću košer pribora (noževi, daske za rezanje itd.).
4. Insekti
Mnogi su ljudi iznenađeni kada otkriju da postoje četiri vrste skakavaca koje su košer (Levitski zakonik 11:22). Ipak, svi ostali insekti nisu košer. Moglo bi se pomisliti da ova spoznaja neće imati osobitu primjenu u našim modernim prehrambenim navikama. Ali, istinu govoreći, velik broj zeljastog povrća (zelena salata, brokoli) često na svojim listovima ima insekte te ih se prije jela mora pažljivo pregledati. I poneko voće, kao na primjer maline i jagode mogu predstavljati problem.
Rabini su razvili osobite metode za temeljitu provjeru ovih vrsta voća i povrća.

KOŠER KLANJE

1. Šehita
Osim što mora biti od košer životinje, da bi meso bilo košer, životinja ili ptica mora biti zaklana onako kako to zapovijeda Tora (Šehita). Za ribu ovakvi propisi ne postoje. Postupak zahtijeva da posebno obučen košer koljač (šohet) prereže dušnik i ezofagus životinje posebnim, poput britve oštrim nožem. Tim postupkom reže se i karotida te životinja istoga trena bezbolno umire.
2. Bedika
Nakon što je životinja/ptica zaklana na ispravan način, njezini se unutarnji organi pregledavaju i traže se mogući dokazi bilo kakve fiziološke nenormalnosti zbog koje bi životinja mogla biti proglašena ne-košer (treif). Pogotovo se detaljno moraju pregledati pluća kako bi se utvrdilo da ne postoje nikakve priraslice (sirhot) koje mogu ukazivati na naprsline na plućima.
3. Nikur
Tijelo životinje sadrži mnoštvo vena (npr. Gid HaNaše) i masnoća (helev) koje Tora zabranjuje i koje se moraju ukloniti. Postupak uklanjanja naziva se "Nikur" i vrlo je zamršen. Danas se stražnji dio većine košer životinja jednostavno uklanja i prodaje kao ne-košer meso.
4. Soljenje
Tora zabranjuje jedenje krvi životinje ili ptice (Levitski zakonik 7:26); kod riba ova zabrana ne postoji. I zato, kako bi iscijedili krv, cijela površina mesa mora biti pokrivena grubom solju. Zatim se tako zasoljeno meso ostavlja sat vremena na nagnutoj ili perforiranoj podlozi kako bi se krvi omogućilo da slobodno isteče. Nakon toga se meso temeljito ispire kako bi se odstranila sol. Meso se mora košerizirati unutar 72 sata od klanja kako se krv ne bi uspjela zgrušati. (Drugačiji način odstranjivanja krvi je prženje na perforiranoj rešetki nad otvorenom vatrom).

DODATNE ZABRANE

1. Meso i mlijeko
Tora zabranjuje konzumaciju mesa i mlijeka zajedno te zabranjuje čak i njihovo zajedničko kuhanje (kao i dobivanje koristi iz takve mješavine). Kao zaštitnu mjeru Mudraci su zabranili jedenje mesnih i mliječnih proizvoda u istom obroku kao i pripremanje takvih obroka uz pomoć istih kuhinjskih potrepština. Zbog toga košer kuhinja mora imati dva seta posuda, lonaca, tanjura i pribora za jelo – jedan set za mesna a drugi za mliječna jela.
Nakon konzumacije mesnih proizvoda mora se čekati šest sati da bi se smjelo jesti mliječne proizvode. Ali, meso se smije jesti nakon mliječnih proizvoda (osim tvrdih sireva u slučaju kojih se također mora čekati šest sati). Prije nego li se nakon mliječnih proizvoda započne sa jedenjem mesa, mora se pojesti komad čvrste hrane a usta se moraju isprati.
2. Ud žive životinje
Tora (Deut. 12:23) zabranjuje jedenje uda koji je uklonjen sa životinje prije nego što je životinja bila ubijena. Na hebrejskom to se zove Ever Min HaHai. (ovo je jedan od Sedam Zakona danih Noinim Sinovima koji se odnose i na ne-Jevreje)
3. Halav Israel
Rabinski propis zahtijeva da se nadzire proces mužnje kako bi se osiguralo da mlijeko potječe od košer životinje. U Sjedinjenim Državama mnogi se ljudi oslanjaju na propise i kontrole Ministarstva poljoprivrede te su uvjereni da su ti propisi dovoljno strogi da zadovolje rabinski propis o nadzoru. Ipak, mnogi ljudi se u to ne pouzdaju i konzumiraju samo mliječne proizvode sa oznakom Halav Israel (doslovno, "Jevrejsko mlijeko").
4. Bišul Akum
Bišul Akum je hebrejski izraz koji znači "skuhao ne-Jevrej". Kao rabinsko osiguranje protiv asimilacije, određene vrste hrane koje je pripremio ne-Jevrej smatraju se ne-košer. Iako postoji mnogo detalja, glavno je pravilo da se svaka kuhana hrana koja:
1) se ne bi mogla jesti sirova, i
2) je dovoljno važna da ju se posluži na prazničkom stolu ne smije jesti ako ju je skuhao ne-Jevrej.
Ako Jevrej pomaže u pripremi hrane paljenjem vatre ili kuhanjem, hranu se smije jesti čak i ako ju je skuhao ne-Jevrej (naravno, pod uvjetom da je sama hrana na svaki drugi način košer).

[Raquel]

KOŠER PLODOVI

1. Zrnje
Prilikom pridržavanja pravila košer prehrane postoje problemi sa zrnjem koji se nazivaju Hadaš i Jašan -- doslovno "novo" i "staro". Tora (Levitski zakonik 23:14) kaže da ako je zrnje (kao npr. pšenica) požnjeto prije Pesaha to zrnje ne smijemo jesti dok ne prođe (drugi dan) Pesaha.
To znači da postoje dvije vrste zrnja: zrnje koje nije proslavilo prvi Pesah (u tom trenutku) zabranjeno je i naziva se Hadaš, dok se zrnje koje je već proslavilo blagdan Pesaha naziva Jašan i ono je dopušteno za uporabu.
Drugi problem koji postoji sa zrnjem naziva se Hala. (Ne miješati sa kruhom u obliku pletenice kojega jedemo na Šabat). Kada se zamijesi veća količina tijesta (više od jednoga kilograma) u svrhu pečenja, mala se količina tijesta odvaja od mase i spaljuje (u vrijeme Hrama ovaj se dio tijesta davao Kohenu). Kada se hala odvoji od ostalog tijesta taj ostatak tijesta je "košer" za pečenje kruha i drugih proizvoda.
2. Voće
Voće koje izraste tijekom tri godine od sadnje stabla naziva se Orla i nije košer te se ne smije jesti. Ovaj se zakon odnosi kako na Izrael tako i na dijasporu. Ako u vrtu posadite stablo voćke tri godine ne smijete jesti plodove a postoji i poseban proces kojim voće postaje četvrte godine dozvoljeno za konzumaciju (posavjetujte se s rabinom).
3. Izraelsko voće i povrće
Truma i Maaser su nazivi različitih desetina koje se odnose na voće i povrće proizvedeno i Izraelu. Te se desetine moraju dati Kohenu i Leviju. Hrana od koje desetina nije uzeta naziva se Tevel i nije košer za jelo. Ako ste u posjetu Izraelu ili čak ako kupujete izraelske naranče ili rajčice u svom supermarketu, morate provjeriti jesu li odgovarajuće desetine uzete od svega zrnja, voća i povrća.
Tora (Levitiski zakonik, poglavlje 25) kaže da svakih sedam godina moramo prestati obrađivati zemlju u Izraelu. To se naziva Šmita – sedma ili šabatna godina. Plodovi koji rastu na zemlji koja je bila obrađivana tijekom sedme godine nisu košer. Danas, povratkom jevrejske poljođelske industrije u Izrael svi zakoni koji se odnose na Šmita postali su ponovno važeći. I zbog toga, ako kupujete izraelske poljoprivredne proizvode, provjerite jesu li zakoni Šmita bili poštovani.

ZAŠTO DRŽATI KOŠER?

U današnjem modernom svijetu zašto bi se trebali pridržavati propisa o košer hrani?
Naravno, najvažniji odgovor na ovo pitanje je "zbog toga što nam je B-g tako rekao". Osim toga postoji i praktična, jasno vidljiva korist od držanja propisa o košer hrani u današnje vrijeme:
1) Duhovnost: Tora nas uči da ne-košer hrana ima negativan utjecaj na jevrejsku dušu. Duša je nalik na antenu koja hvata valove duhovne energije. Uzimanjem ne-košer hrane smanjujemo sposobnost duše da "se poveže s duhovnim". Ova se šteta može popraviti kada osoba ponovno počne jesti košer hranu.
2) Osobni rast: Ako se osoba može disciplinirati da pripazi što i kada jede moći će se disciplinirati i u mnogim drugim područjima života. Kašrut zahtjeva čekanje između konzumacije mlijeka i mesa te zabranjuje konzumaciju određenih životinja i kombinacija hrane. (Čak i kada smo gladni!) Sve ovo usađuje samodisciplinu i pomaže nam da uzdignemo svoju duhovnu stranu tako što ćemo izabrati svjesno a nećemo poslušati životinjske instinkte.
3) Zdravstveni razlozi: Zahvaljujući osobitoj kontroli, košer hrana se smatra zdravijom i čišćom. Poslije klanja provjerava se postoje li upalni procesi na plućima životinje ili neki drugi zdravstveni problemi. Krv koja je idealni medij za rast bakterija se isušuje. Mekušci, školjke, jastozi i rakovi u prošlosti u širili tifus i izvor su urtikarije (bolest kože). Mlijeko i meso se probavljaju nejednakom brzinom i opterećuju tijelo. I, naravno, svinje su prijenosnici trihinoze
4) Moralne pouke: Učimo da ne smijemo biti okrutni – čak ni prema životinjama. Zabranjeno je zaklati majku i njezino mladunče tijekom istoga dana i naravno "ne kuhamo jarića u mlijeku njegove majke." Ne smijemo odstraniti ud sa žive životinje (što je bila uobičajena praksa prije pojave hladnjaka). Kada koljemo životinju to mormo učiniti izazivajući najmanju moguću bol. Jednako tako, zabrana jedenja okrutnih ptica grabežljivica uči nas da ne smijemo biti okrutni.
5) Tradicija: Jedan od ključnih preduvjeta da jevrejski dom uistinu bude "jevrejski" je poštovanje pravila košer prehrane. Ako je naš dom košer, tada i naša privrženost judaizmu i žrtve koje za to podnosimo postaju trajno utisnuta u duše naše đece. A kako je hrana vrlo često središte društvenih zbivanja, držanjem propisa o košer hrani stvaramo prirodnu prepreku asimilaciji. Za mnoge je ljude most koji povezuje prošlost i budućnost upravo duhovni miris košer kuhinje.
Na koncu konca, ne možemo do kraja pojmiti dubinu zapovijedi držanja košer. Jer, kao što kaže poslovica, kod držanja košer nije sve u okusu…