Kako svađa može da koristi?
Svađamo se onda kada nam nije sve potaman.
Ona predstavlja znak da bar jedna strana nije zadovoljna nečim i kroz neslaganje i negodovanje izvještava o tome. Osobe koje ćute u trenutku kada osjećaju nezadovoljstvo, skonije su da razviju disfunkcionalne obrasce nošenja sa problemima u vezi. One mogu da akumuliraju nezadovoljstvo do tačke kada ono postaje nepodnošljivo i potpuno razara odnos i da razviju pasivno agresivne obrasce odnosa sa partnerom, koji ništa ne rješavaju, ali lako sami za sebe postaju razlog konflikta koji eskalira. Konstruktivna rasprava nam pomaže da sagledamo problem iz perspektive drugoga, da dođemo do boljeg rješenja, ali i do boljeg usklađivanja sa partnerom. Različitim životnim pitanjima svi pristupamo na sebi svojstven način. Naše iskustvo, htjenja, potrebe itd., utiču na naše poglede i očekivanja i formiraju, za nas tipičan, odnos prema sebi i svijetu oko nas. Ono što funkcioniše za nas, ne mora da funkcioniše za druge. Takođe, način na koji pristupamo stvarima najčešće nije jedini moguć, ni jedini ispravan.
Kada ciljevi, stavovi, potrebe počnu da se razilaze, važno je ne ustuknuti pred izazovom. Uz strah od promjena i poricanje krize nećemo otići daleko i može nam se desiti da ostanemo zaglavljeni, iznova i iznova se vrteći oko površnih tema i prividnih problema, što će neminovno dovesti do degradacije odnosa. Ovo se često dešava, pa imamo parove ze koje možete da kažete da se stalno svađaju oko jednih istih stvari koje nikako ne uspijevaju da rasprave.
Kada postoji izbjegavajući obrazac ponašanja koji jednu ili obje osobe u vezi sprečava da konstruktivno i iskreno razgovaraju o međusobnim nesuglasicama, često dolazi do različitih oblika pasivne borbe, koja može biti izuzetno mučna za obje strane na duži rok. Nezadovoljstvo se tada ne očitava u direktnim sukobima, već u pasivno agresivnom obrascu kažnjavanja partnera. Pošto se neizgovoreno nezadovoljstvo akumulira, a partner doživljava kao glavni krivac za takvo stanje, dolazi do stvaranja pretežno negativne slike o partneru koja se stalno iznova potvrđuje selektivnim opažanjem samo negativnih aspekta njegove ličnosti i ponašanja, čime se negativna slika i odnos prema njemu opravdavaju. Ovakvo ponašanje posledično dovodi do takođe negativnog odgovora drugog partnera, koji onda potvrđuje negativnu sliku o sebi, a istovremeno i sam gradi negativan doživljaj drugoga. U ovakvoj strukturi odnosa, prestaje da bude važna motivacija za otklanjanjem prepreka ka ostvarivanju suštinskih potreba, već dolazi do stvaranja nezdravih sekundarnih motiva za kažnjavanjem i povrijeđivanjem drugoga koji se ogledaju u čestim i besmislenim raspravama oko ’sitnica’, a kojima je jedini zadatak pražnjenje tenzije i potvrđivanje partnerove neadekvatnosti.
Ljudi se često svađaju na pogrešan način, ne zbog maliciozne namjere da povrijede sagovornika, već, jednostavno, zato što nisu razvili konstruktivne navike u komunikaciji.
Nestrpljivost, a uz nju i netrpeljivost, čest je primjer lošeg obrasca komunikacije između partnera. Prekidanje partnera u pola rečenice, upadice kojima naglašavate koliko je rasprava besmislena, kako nemate vremena, kako već znate šta hoće da kaže itd. su neki od primera u kojim se pokazuje nespremnost za konstruktivan pristup. U takvim situacijama često dolazi do tačke kada bazično nepoštovanje sagovornika postaje sekundarni razlog eskalacije konflikta oko koga svađa nastavlja da se rasplamsava. Ako ne možemo da se složimo ni oko načina na koji bi trebalo da se svađamo, po svoj prilici nikada nećemo zagrebati dublje po značajnim temama koje nas se tiču.
Još jedna česta loša navika u komunikaciji je širenje teme, umesto apstrahovanja suštine. Nekad smo u iskušenju da počnemo da nabrajamo primjere, taksativno navodimo sve problematične situacije kojih možemo da se sjetimo i, vrlo brzo, svađa se pretvori u kolekciju propusta u kojoj više niko ne može da se snađe. Nerazdvajanjem bitnog od nebitnog dovodimo do širenja teme, brzo se umaramo, gubimo iz vida suštinu i na kraju najčešće i odustajemo od cijele rasprave sa osjećajem uzaludno potrošene energije, što nikako ne znači da je problem nestao.
Udaljavanje partnera se, između ostalog, događa i kada ne postoji spremnost da shvatimo kako druga osoba razmišlja, kao ni da joj približimo način na koji to mi radimo.
Srž svake uspješne rasprave je u razumijevanju suštine problema koji rješavamo. Da bismo to postigli, jedna od bitnih polaznih tački je cjelovito slušanje, usmjereno na osobu sa kojim diskutujemo. Produbljeno, na osobu usmjereno slušanje, u obzir uzima ne samo ono što je izgovoreno, nego i način na koji je izgovoreno, govor tela i emocionalnu obojenost govora sagovornika. Razumijevanje kompletne osobe koja stoji iza riječi koje izgovara, njenih potreba i motiva, primarni je zadatak u rješavanju partnerskih sukoba. Time postižemo da do nas dopre najpotpuniji i najtačniji smisao poruke koju je partner želio da nam uputi. Načini zadovoljavanja bazičnih ljudskih potreba mogu biti različiti, ali su osnovne ljudske potrebe, u osnovi, iste za sve.
Rasprava u kojoj iznosimo svoje zamjerke i neslaganje sa partnerom ne bi trebalo da se pretvori u unakrsno optuživanje, etiketiranje ponašanja drugoga i retoričko nadmetanje. Ako se partner osjeti napadnutim, spontano će postati defanzivan i više razmišljati o tome kako da zaštiti sebe nego kako da reši konflikt. Doživljaj da nas neko napada izaziva ljutnju i potrebu da uzvratimo kako bismo se zaštitili. Zato je najbolje da, kada govorimo o tome šta nam smeta, govorimo iz pozicije svojih emocija. Kada stavimo naglasak na to kako se osjećamo zbog nečega što partner radi i šta u nama izaziva njegovo ponašanje, ne stavljamo ga u poziciju da mora da se brani od napada jer, zapravo, ne govorimo o njemu, nego o sebi. Sa druge strane, nekim ljudima je izuzetno teško da ostave po strani defanzivan mehanizam i dožive raspravu kao sukob mišljenja, a ne kao lični napad. Osobe koje su odrastale u sredini gdje se, umjesto rješenja problema, uvijek tražio krivac koji ga je izazvao, imaće poteškoča da sklone svoj odbrambeni štit čak i kod najdobronamjernijih primjedbi partnera. Kod njih je, pre svake rasprave, bitno obezbijediti veći nivo međusobnog povjerenja.
Izvolite... komentari? Iskustva, lična ili iz okoline?
Last edited by Raquel; 07-02-12 at 21:56.
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Bookmarks