Results 1 to 4 of 4

Thread: Kad su Srbi morali radjati Crnogorce

  1. #1
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    98
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Kad su Srbi morali radjati Crnogorce

    IZ NAŠE PROŠLOSTI

    "Kad Srbi morali radjati Crnogorce.."

    Zanimljiva istina iz porodicnog života Nikole Cetkovica. – Iz "Prisjecanja i zapisa" prof. dr Desanke Kosanovic-Cetkovic.

    "Može se reci da je malo gradjana koji nisu manje ili više optereceni današnjim odnosima Srbije i Crne Gore", piše u svojim Prisjecanjima i zapisima prof. dr Desanka Kosanovic-Cetkovic, koja je ceo svoj radni vek provela na Infektivnoj klinici Medicinskog fakulteta Beogradskog univerziteta". Medjutim, ovaj odnos nije od juce, a posebno je postao aktuelan 1945–1946. godine posle clanaka Milovana Đilasa da je u Narodnooslobodilačkoj borbi istovremeno konacno rešeno i nacionalno pitanje, te je tako priznata i crnogorska nacija". "To se odrazilo ne samo na mnoge segmente života zemlje, nego i na živote i odnose mnogih porodica i pojedinaca. Vec 1945. godine pocela je zamena licnih karata u Beogradu, a na osnovu ranije podeljenih formulara, u kojima je svako, pored ostalog, trebalo da navede i svoju nacionalnu pripadnost. Upravo tada nastaju veliki problemi u mojoj porodici. Stariji brat i ja smo bili komunisti, ucesnici Narodnooslobodilacke borbe i logoraši. Bilo nam je ’jasno’ da mi kao clanovi komunisticke partije možemo biti samo Crnogorci. Tako smo se i izjasnili u formularima i bez problema brzo dobili licne karte u Ozninom odeljenju u cika Ljubinoj ulici. Posle nekoliko dana na isto mesto došao je i naš otac Nikola Cetkovic, star 62 godine i umesto licne karte dobio – 15 dana zatvora! Naime, on se izjasnio da je Srbin i nadležni oficir mu nije dao licnu kartu, jer on ne može biti Srbin nego Crnogorac rodjen u Podgorici. Otac nije hteo da odstupi od svoje izjave i tada je nastalo njegovo uporno dokazivanje istorijskih cinjenica, ali i stradanje. Upornom oficiru Ozne tvrdio je da je on od detinjstva znao da je Srbin, pa je zato decembra 1915. krenuo preko Albanije do Krfa i dalje. Moj otac je 1909. godine u Becu završio studije i mogao je mirno da saceka austrijsku okupaciju Crne Gore i da kao njihov student i poliglota dobije visoko zvanje, kao i licnu sigurnost, ali on je, kao patriota i Srbin, krenuo sa srpskom vojskom i njenom sudbinom. Govorio je oficiru Ozne da se otac srpske dinastije Nemanja rodio kao i on – u Podgorici, u Ribnici na Zeti, i da je Nemanjin sin sveti Sava osnovao prvu srpsku arhiepiskopiju. No, to nije bilo dovoljno, pa su Nikolu Cetkovica zbog njegovih patriotskih ubedjenja zatvorili u Oznin zatvor, gde je na golom betonu odležao punih 15 dana. Oficir ga je svakodnevno izvodio na saslušanje i pitao: ’Jesi li ti Nikola Cetkovicu Crnogorac ili Srbin?’. Moj otac je na to odgovarao stihovima Njegoša i kralja Nikole o srpstvu i navodio istorijske cinjenice da su Srbi i Crnogorci jedan narod, ali – uzalud. Posle odležanih više od dve nedelje u zatvoru i istrajnosti moga oca u njegovim stavovima, data mu je licna karta u kojoj je ipak stajalo da je on, Nikola Cetkovic – Srbin. Mi, njegova deca, nismo odobravali njegovo držanje u Ozni, niti njegovo ’srbovanje’, jer su nama kao komunistima bili odmah ’jasni’ Đilasovi stavovi o crnogorskoj naciji. Zato smo našeg oca svi spontano bojkotovali kada se vratio kuci, iako smo ga mnogo voleli i poštovali. On je naš bojkot prihvatio dostojanstveno, bez ijedne reci osude i prekora, iako smo svi mi tada jeli njegov hleb. Slepi poslušnici Bio je hladan zimski dan nove 1946. godine i svi smo sedeli u trpezariji, koja se jedina i grejala, a mi deca se spremali za ispite. Tada je naša majka prekinula mrtvu tišinu i zapitala oca šta da napiše u formularu – rubrika za nacionalnost. On joj je odgovorio da je ona znala da je Srpkinja za vreme Balkanskih ratova i oba svetska rata i zašto ga to baš sada pita. Naša majka je znala i osecala da je ocev stav vec mnogo naškodio nama kao komunistima i htela je da nas zaštiti od daljih nemilih posledica. Zato je jasno izjavila da ce ona biti uz svoju decu, to jest kao i mi – Crnogorka. Otac je bio iznenadjen, ali ne i poražen. On je naglo ustao i obratio se majci hladnim glasom da ona od sutra nece više biti njegova žena. Majka je zaplakala i opomenula ga da bi takav razvod braka bio velika sramota za našu porodicu i da time preuzima veliku odgovornost za ’nafaku’ (sudbina, udadbena sreca) svoje tri odrasle kceri. Na to je otac dostojanstveno odgovorio da svako bira svoj put, a da on nece ni zbog koga i ni zbog cega izdati pripadnost svome narodu. Majka je dobro znala da otac nece promeniti svoj stav, pa ga je, izmenivši taktiku, umiljato upitala: ’Nikola, ti veliš da smo mi Srbi. Pa kako smo mi Srbi mogli roditi decu Crnogorce? Reci mi, Nikola, kako?’ A otac mirno odgovara: ’Danice, cedo moje, mi smo Srbi, a rodili smo slijepe poslušnike. Placimo, jadnice, placimo!’. Naš otac Nikola Cetkovic umro je 1957. godine pred prvi posleratni popis stanovništva. Sa prekornim secanjem na naš bojkot oca i naše tadašnje nacionalno opredeljenje, mi, njegova deca, spontano smo se izjasnili kao Srbi".

    Miodrag Maksimovic

  2. #2
    Join Date
    Jan 2007
    Location
    Podgorica-Kolasin
    Posts
    229
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    fina priča. neko je morao da promijeni identitet, nekoga je zapalo da bude taman ono što jes i to sa punim pravom, nekom je protiv volje pisalo da je ono što jeste, nekom ovo, nekom ono. i danas ima onih koji se izjašnjavaju crnogorcima, a to nijesu, onih koji se izjašnjavaju srbima, a to nijesu, onih koji se izjašnjavaju bošnjacima, a to nijesu, i tako u nedogled.

    p.s. na nikolinom popisu svi su pravoslavci ko srbi upisani, a mnogi to nijesu priznavali. u suštini, ista stvar. njegoš je unio srpstvo među crnogorcima kao neku višu stvar, vjekovnu težnju, a dotad ga nešto nijesu svojatali. uglavnom, pritisci su postojali svuda, i ovakvih priča ima milion. kad bi svako pisao svoju, ovaj bi forum bio malo preopterećen. bar ovaj dio za politiku. možda bi trebalo otvorit jedan podforum nazvan ispovijesti, pa da se žalimo jedni drugima.
    neka bude borba neprestana...

  3. #3
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    46,243
    Thanks Thanks Given 
    2,753
    Thanks Thanks Received 
    2,625
    Thanked in
    1,270 Posts

    Default

    Nisu ga nesto ni od tada svojatali no dobro
    She is only here to annoy herself!

  4. #4
    Join Date
    Apr 2007
    Location
    Ljubljana
    Posts
    407
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Teže je, uvek bilo i uvek će biti, izbiti Srpstvo u CG nego u samoj Srbiji!
    Boj ne bije svijetlo oruzije,već boj bije lobi u američkom kongresu.....

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •