Najbitnije sto se pokazuje strajkovima jeste to da narod nije zadovoljan. Sa druge strane zalosno je sto se strajkovima u 21. vijeku u jednoj ''demokratskoj'' zemlji traze radnicka prava. Ali sa trece strane strajkovi nisu resenje nijednog problema. Do resenja je cini mi se trnovit put.
Nikada nikog iz vlasti necete cuti da prica kako je stanje u drustvu lose, svi oni pricaju kako je super i kako ''napredujemo''. Napreduju samo oni.
Milu je lako da kaze da bi povecanje plata u javnom sektoru dovelo do situacije slicnoj u Grckoj. Ali ne kaze nista vise od toga.
Naravno da drzava ne moze da poveca plate ali oni bi trebali da priznaju da su oni sami razlog tome. Ekonomiju su unistili, bila je nikakva a oni su je napravili jos gorom. Ocekivali su da ce nas drugi finansirati ka u veliku Jugoslaviju. Ali ne ide.
Jedino roditelji izdrzavaju djecu ali u normalan svijet samo do odredjene starosti ali kod nas je normalno da djed hrani jednog oca, ili otac sina dok je ziv.
Zato kazem bice trnovit put do promjena na bolje.
Stajkovi su dobri za budjenje ali mora se puno vise od toga, da sami od sebe trazimo vise a ne od Mila & Co jer kad smo ih pustili sve ove godine...sami smo krivi.
Bookmarks