Akademik Branko Radojičić: Geografske aktuelnosti Crne Gore
(Pristupna besjeda DANU)
Moramo konačno usvojiti naziv jugoistočna Evropa jer je Crna Gora najmanje "balkanska zemlja"
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, u prvoj godini postojanja, prioritetno se bavila aktuelnim pitanjima tzv. "nacionalnih nauka" i nacionalne kulture. Ta pitanja su dugo zapostavljana, kako od državnih organa Crne Gore, tako i od naučnih i kulturnih institucija. Usporavan je rad na izradi Enciklopedije Crne Gore, geografije Crne Gore, istorije Crne Gore i istorije crnogorske književnosti. Akademija je pokrenula rad na svim tim projektima. Uobičajeni otpor, koji je pratio otvaranje svih važnijih crnogorskih naučnih i kulturnih institucija, nije zaobišao ni DANU. U suštini, to je kao uvijek, otpor Crnoj Gori i njenom postojanju.
Živimo u vremenu svjetskih zbivanja, stalnih promjena, otkrića i minucione podjele rada, mijenjanja tehnologija, načina života i društvenih odnosa, a to sve zahtijeva stalno prilagođavanje. Takvo stanje implicira integracije nauka i kulture i povećava odgovornost naučnih institucija. Geografija, kao prirodna i društvena nauka, pored obrazovnog, dobija i širi, aplikativni značaj. Savremen čovjek mora dobro da poznaje svijet, a pogotovo svoju sredinu.
Neki problemi geografije Crne Gore nijesu samo uskostručni. Malo je geografskih studija u kojima su Crna Gora ili pojedine njene regije kompleksno, kauzalno-funkcionalnim metodom, regionalno obrađene. Zadovoljavamo se onim što su o Crnoj Gori pisali stranci ili izvanjci. Najčešće su to opisi, a ne naučna obrada prostora. Ustaljene su i greške, koje obično nijesu slučajne. U navođenju površine Crne Gore (13812 km2), izostavlja se površina unutrašnjeg i teritorijalnog mora Crne Gore (4800 km2). Stalno se ponavljaju termini poput - "mala Crna Gora", "manja republika" i sl. U svijetu postoje 34 nezavisne države, koje su po površini ili broju stanovnika manje od Crne Gore (20 od njih su manje i po površini i po broju stanovnika). Po visini nacionalnog dohotka po glavi stanovnika i po opštoj razvijenosti, mnoge od tih zemalja su među najrazvijenijim u svijetu. Ističe se pripadnost Crne Gore i Jugoslavije "Balkanskom poluostrvu", "Balkanu" ili "balkanskim zemljama". Ti termini, geografski pogrešni, tendenciozno označavaju krajeve kulturne zaostalosti, ekonomske i etničke pocijepanosti, zabačenost prostora na kojemu dominiraju orijentalni uticaji, i to one posljednje, dekadentske faze Osmanlijskog carstva. Ovaj dio Evrope se danas sve više naziva jugoistočna Evropa, što bi u Crnoj Gori trebalo da bude prihvaćeno, jer je Crna Gora najmanje bila "balkanska zemlja". U posljednjih osamdeset godina u geografskim udžbenicima, monografijama, pa i planovima razvoja, Crna Gora se obično tretira kao "periferni", ili još gore "izolovani" dio Jugoslavije, što je takođe pogrešno.
Povoljnost geografskog položaja Crne Gore, jedne od najranije izdvojenih regija u Mediteranu, (Prevalitana, Duklja, Zeta, Crna Gora), prije svega je u njenom pripadanju srednjem Mediteranu. Odavno je rečeno "Ko je pristuan u plovidbi i trgovini na moru, taj je prisutan i u podjeli svjetskog bogatstva". U posljednjih trideset godina tri četvrtine ukupne međunarodne trgovine, po količini prevezene robe, obavljeno je preko mora. U tzv. "maritimne" zemlje - zemlje "litoralizacije", spadaju skoro sve razvijene zemlje svijeta. Crna Gora tek u najnovije vrijeme počinje shvatati važnost svojih 316 km mediteranske obale i svog povoljnog maritimnog položaja.
Priroda Crne Gore, sve do najnovijeg vremena, nije adekvatno predstavljena, a i dalje je nedovoljno izučena. Za svjetske geologe Crna Gora je "geološki mozaik", za geomorfologe, hidrologe, klimatologe, biogeografe, ona spada u najsloženije i najinteresantnije krajeve Evrope. Svaka riječna dolina, planina, brojni fenomeni prirode, opštine, gradovi, čekaju temeljitu naučnu obradu - geografske monografije. Široko je tu polje naučnog rada geografa. Odmah poslije II svjetskog rata predlgano je formiranje instituta za krš u Crnoj Gori. Nije to ni do danas urađeno. U Crnoj Gori je i dalje praksa, pored poznatih istraživača krša koji ovdje rade, da se za rješavanje složenih hidroloških i drugih praktičnih pitanja traže stručnjaci i institucije iz sredina za koje krš nema ni relativan ni apsolutan značaj. Praksa je pokazala da i poznati naučnici iz takvih sredina (geografi, geolozi, hidrolozi), naprave velike promašaje u rješavanju složenih problema krša. Najbolji primjeri za to su promašaji u rješavanju hidroloških problema na Nikšićkom polju, u kaptiranju voda Vidrovana, brojnih vrela oko Podgorice, rješavanju problema snabdijevanja vodom primorja, i mnogih drugih. Naša istraživanja geomorfologije i hidrologije krša Crne Gore, iznesena u više radova, ukazala su na neodrživosti zastarjelih teorija, koje potiču od prvih radova J.Cvijića, a koje na žalost, još uvijek podržavaju mnogi istraživači krša u Crnoj Gori, a osobito oni sa strane, što ima i mnoge loše posljedice.
Povoljnost prirodnih uslova za život, osobito u primorju i srednjoj Crnoj Gori, uslovili su bogatstvo arheoloških nalaza. Čovjek je na ovim prostorima živio prije više od sto hiljada godina. Otkrivena su mnoga arheološka nalazišta. Za arheološka istraživanja u Crnoj Gori nikada nije bilo dovoljno razumijevanja. Najvredniji primjerci arheoloških iskopina obično se nalaze u muzejima van Crne Gore (najvredniji primjerci iz Crvene stijene su u muzejima Sarajeva, a slično je i sa iskopinama od Odmuta, Beran krša, Budve, Ulcinja, Risna i drugih mjesta). Slična je sudbina i mnogih kulturnih bogatstava i pisanih dokumenata.
Istraživanje porijekla Crnogoraca često se zasnivalo na legendama ali i na širenju mita o Kosovu
Neizučenost prošlosti Crne Gore otežava geografska istraživanja. Za pravilno razumijevanje uvijek aktuelnog pitanja, odnosno Duklje-Zete i Srbije, navedimo ovdje riječi G. Ostrogorskog, koji u knjizi "Istorija Vizantije" kaže: "U poluzavisnim južnoslovenskim državama počeo je proces oslobađanja od Vizantijske prevlasti i borba protiv nje. Prva je u tome uspjela Duklja, odnosno Zeta", i S. Ćirkovića, koji u Enciklopediji Jugoslavije kaže: "Za Dukljane, čija se oblast proteže južnije od Kotora, car Konstantin VII Porfirogenit, od koga potiču svi podaci, ne kaže da se računaju u Srbe". Dalje on kaže: "Nema takođe nikakvih indikacija koje bi dopustile zaključak o eventualnom ranijem jedinstvu čitavog prostora koji se pripisuje Srbima". Kraljevstvo Duklje-Zete (1077), starije je od kraljevstva Srbije (1217) 140 godina. Duklja-Zeta je bila zemlja gradova, kulture, pomorske trgovine, a za feudalnu Srbiju XII vijeka G. Eost, poznati istorijski geograf, u knjizi "Istorijska geografija Evrope", kaže: "Rogato blago, konji i svinje čine glavno bogatstvo. Stanovništvo se još bavi lovom i ribolovom". U državi Srbiji, oko 160 godina, Zeta je imala autonomnost, svoje vladare, a i geografski je bila dosta odvojena. Međusobni kulturni i vjerski uticaj Raške i Zete, u tom vremenu bili su dosta jaki, što se trajno odrazilo na njihov opšti razvoj i zbližavanje. U vrijeme Balšića i Crnojevića razvoj Zete bio je oslonjen na primorske gradove i prekomorsku trgovinu. U tom vremenu osobito je narasla svijest o nacionalnoj posebnosti Dukljana-Zećana-Crnogoraca.
Period turske okupacije znatnog dijela Crne Gore, uz felurdžijski karakter autonomije, koji je Crna Gora u početku imala, potom, uz dugogodišnje ratove za oslobađanje, snažnu ulogu Cetinjske mitropolije, Cetinjskog zbora i drugih državnih organa, razvijaće se državnosti Crne Gore i još izrazitije se ispoljavati nacionalni identitet Crnogoraca. Često je prisutno pitanje - kada je Crna Gora, poslije turskih osvajanja, opet postala slobodna i nezavisna država? Pominje se početak 18. vijeka, godina 1796, 1858, 1878. Najbolji odgovor na to pitanje daju riječi engleskog ministra spoljnih poslova, lorda Melmesberia, u izvještaju podnesenom u Domu lordova u Londonu 1852. godine, koje glasi: "Što se tiče nezavisnosti te zemlje, bez obzira šta ko o tome misli, činjenica je da je Crna Gora nezavisna zemlja već oko 150 godina". Razvoj Crne Gore u vrijeme od 222. godine vladavine Petrovića neiscrpna je tema mnogih nauka, pa i geografije. To je period snaženja države, etničkih i etičkih posebnosti Crnogoraca.
Sa geografsko-političkog aspekta osobito je aktuelno pitanje Crna Gora u Jugoslaviji - državno, nacionalno, ekonomsko i kulturno. U geografskim i etnografskim studijama urađenim do I svjetskog rata bilo je objektivnosti.
S. Tomić u knjizi "Drobnjaci" (1902) navodi da su Drobnjaci prvobitno naseljavali istočne djelove Nikšićkog polja i da je od 117 bratstava Drobnjaka, i to onih najbrojnijih, 97 porijeklom iz Zetske ravnice, doline Zete i jugozapadne Crne Gore.
J. Erdeljanović, u knjizi "Kuči" (1909) ističe: "Kuči su se 1831. godine zaista sjedinili sa Crnom Gorom".
S. Šobajić, u knjizi "Crnogorci", koju završava 1915. godine, kaže: "Crnogorstvo i Crnogorci formirano je u narodu sve jače kao zasebna cjelina, kao narodnost".
Bookmarks