Diplome sa svjetskih univerziteta i njihova 'upotreba' u Crnoj Gori

[milovan]

Bogastvo koje nosimo u sebe,
i cuvamo kao ZENICU OKA SVOGA, da ni jedan posao koji radimo cak ni ciscenje kancelarija i klozeta, nas kao LICNOST u ocima casnih ljudi nas ne moze ponizit,
kao LAZ ILI LOPOVLUK´.
( ne sjecam se lika&nika covjeka sa foruma, koji mi u brk skresa njegov stav, da bi radje kupio brabonjke po svom selu, nego cistio klozete ka Milovan Vukov Jankovic po Danskoj, da bih ubacio suprugu na mjesto cistacice, jer nije govorila danski jezik)

ja se ni jednog CASNOG POSLA NE STIDIM, sjutra bih radje cuvao koze po Brskutu nego dozvolio nekom nesposobnom i nemoralnom direktoru da zloupotrebljava svoju funkciju, ili me sprecava da uvedem neku inovaciju u nacinu rada i poslovanja, ako sam siguran da imam jake ARGUMENTE, i bolji pregled postojeceg stanja, u toj firmi ili instituciji.

Veoma kratak period "snalazenja" prilikom dolaska u Dansku 1969, sa sestrom, njenom drugaricom i vjerenikom sestrine drugarice, cetvoro mutavih invalida , neko je morao izdrzavat,
ja sam taj teret preuzeo na svoja pleca, i tih PAR NEDJELJA ME PROGONE CIPAN CIJELI VIJEK, a taj period je bio bezazlen, bio sam vise posmatrac nedjela ili neka vrsta psihicke pomoci, sitnim lupezima, ali niko ko nije GUBIO MIR,
ne zna kako boli ZVONO NA VRATA,
kako VAM REZE SRCE, ni Roskoljnikov nije osjecao toliki STRAH I GRIZU SAVJESTI, koji je ubio BABU I SLUSKINJU, kao Milovan Vukov Jankovic iz Brskuta,
da cu uzet OBRAZ OCU VUKU , MAJKI DARI, DJEDU STANISI, BABI STANI I TETKI MILJI, i cijelom plemenu JANKOVICA, ni najvecem neprijatelju ne zelim da UNAKAZI SVOJ ZIVOTNI MIR I SPOKOJ, a sto je od svega NAJGORE, LICNO SAMOPOUZDANJE I POSTOVANJE SAMOG SEBE.

PREZIR KOJI COVJEK OSJECA ako je udario dijete, suprugu ili nekog SLABIJEG OD SEBE,
i griza savjesti i bolovi srca, su TEZI OD BATINA KOJE SAM DOBIO U PULI U KASARNI SAURA KAD SAM NAJACEG SRBINA SA KOSOVA I NAJVECEG NASILNIKA U KASARNI PLJUNUO I UDARIO, a on me pretukao kao macku, i prvog i drugog dana kad sam ponovio izazov, treceg dana me zaglio svoga modroga i unakazenoga i zamolio za MIR, tog dana sam postao poglavica,
svi su znali DA JE BRKO LUD, tako su mi tepali i svi me slusali, niko vise nije bio slabijeg od sebe, dosta je bilo da slabiji kazu da ce reci BRKU, to su bile prve i poslednje tuce za 6 mjeseci, u Sauri da znam.

Danas sam penzioner, i prijeti mi opasnost da moram napustit kucu, radionicu i dvoriste sa bastom i mojim povrcem, ako me neko pita dali bih povratio stotinak hiljada eura koje sam dijelio za DONACIJE, prijehodnih dvije decenije, kunem se na ovih mojih petoro da mi nije zao, naprotiv, mene je ZAO, zasto nijesam veci DOBROTVOR.

Evo sam otvorio DUSU, samo da se neko ne zaleti od VAS kao moj sin Ivan, da se bije sa POLICIJOM i RAGARIMA, jer ga tako tata ucio, to je bilo IVANOVO OPRAVDANJE,
ne izigravajte HEROJE NA ULICI, ne vaspitavajte LJUDE VAN SVOG KRUGA ILI KOMPANIJE,
ne trosite ENERGIJU van dometa,
Ivan je platio cijenu moje neopreznosti i hvalisanju, nebi volio da dodje do nesporazuma i pogresnog tumacenja, ZELIM DA KAZEM, da NEMA CRNE GORE,
NIKAD NEBI PODNIO OVU ZRTVU, JER SE ONA NEBI CULA OD VARDARA PA DO TRIGLAVA,
ali kad je OD BARA DO BOLJARA, DAO BIH I ZIVOT,
Saura je bila ZATVOR, ili ogradjeni vojni objekat za REGRUTE.

ISTINA JE BOZANSTVENA SILA,
ona od polupismenog Milovana pravi uzornog GRADJANINA iz Brskuta,
ISTINA I ISKRENOST IMA SARM I SMEK, ona je za DUSU LIJEK,
ponos kad cistite kozete , ako to radite kvalitetno i posteno, gledate sve u oci, svakome skresete sve BRK U BRK bez razmisljanja, jer se SVAKI LAZOV ZAPLETE U SVOJE LAZI KAO PILE U KUCINU,
a onaj koji se sluzi ISTINOM OD BOGA ILI ARHITEKTE UNIVERZUMA VAM SALJE TEKST,
ne treba vam ni grama mozga je ISTINA SA VAMA UPRAVLJA I UVIJEK VAS VODI NA ISPRAVAN I PRAVI PUT, ISTINA JE MARATONAC KOJA TRCI DO KRAJA ZIVOTA; I PRATI VAS I POSLIJE SMRTI; ONA JE NAJBOLJI SAVEZNIK I NAJVJERNIJI PRIJATELJ COVJEKU I COVJECANSTVU NEMA TE LAZI KOJU ISTINA NECE PRONACI U NAJDUBLJI PONOR I IZNIJETI NA SVIJETLO DANA, SA LAZIMA SU SVI KUKAVICE A SA ISTINOM SVI HEROJI.

Ovo su samo moji prsti,
a istina rukovodi sa njima, ja se ne pitam sa ovim sto pisem kojiko pjani sa gacama,
ISTINA je mene odabrala da upravlja sa mojim mozgom, ja se njoj ne mogu ODUPRIJET, ona je jaca i od mene od moje stvarne i realne HRABROSTI, samo sam pred njom KUKAVICA I POKORNO JOJ SLUZIM, a DOBAR JE I VELIKODUSAN GOSPODAR.

[Bonja the Zmaj]

Milovane Jankov - vaistinu te ponekad milina procitat

[El Re]

ISTINA JE BOZANSTVENA SILA,
ona od polupismenog Milovana pravi uzornog GRADJANINA iz Brskuta,
ISTINA I ISKRENOST IMA SARM I SMEK, ona je za DUSU LIJEK,

Uhhh... Milovane sve i kad bi me ovđe podržali, nikad iz svog ogromnog poštovanja prema tebi ne bi mogao s tobom razgovarat ko što bih nekom drugom otpisao.
Apsolutno ja nemam dilemu u visinu tvojih moralnih nazora (pa čak i kada nakon tvojih osvrta ispada da ja savjetujem nemoralne stvari, što je neistina), ali mi je žao što moj post nijesi pročitao i o njemu razmislio već mi na isti odgovario moralnom lekcijom... Neka si, samo imaj na umu da ono što ti savjetuješ ima težinu i neko mlad se može povesti za tim vjerujući da je to apsolutna istina... Imaj na umu da ćeš tako i ti za to što je ta/j gladan i nezaposlen i ti biti moralno odgovoran jer si mu i ti takav pristup životu savjetovao. Valjda smatraš da će osjećanje "uzornog građanina" nahraniti njega i njegovu porodicu... Da li ti imaš uopšte sliku o tome koliko je gladnih i nezaposlenih u CG?.. Da li si svjestan da im savjetom da CV pišu ko zadnju ispovijed svešteniku ti upravo daješ savjet kojim nikad posao dobiti neće?

Uostalom, dična i poštovana starino, da te pita tvoj iskreni prijatelj El Re - da li si ti dično kučko koljeno, ponosu bratstva i plemena, uzdanice gladnih i potlačenih IKADA SLAGAO? Ili je tebi takvo nešto nepoznata stvar??
Ako nijesi klanjam ti se ko oni kraj ćabe u Meku.

Nemojmo Milovane, kumim te ko oca,..nemojmo ovakve prilike koristit da nekom držimo slovo o moralu... Nije ovo Danska Milovane... Golemo je brdo omladine (a priključilo im se i gomila starijih i raznih "tehnoloških viškova") koja je nezaposlena i gladna... Pomozimo im da nauče kako da dođu do posla, a čitajmo im "primjere čojstva i junaštva" i pjevajmo im junačke guslarske pjesme, kad napune tanjir, jer ih to sad ni najest ni obuć neće.

Dok je Evropa razvijala trgovinu, obrazovala se i izgrađivala, mi smo u XX vijek ušli kao najveća i najneobrazovanija evropska sirotinja skakućući s priganicama s gudure na guduru ko divljaci. A đe smo vrijeme trošili?? $eđeli smo na gumno i napijali se guslarskim tiradama o moralu. A ni tada u to nijesmo vjerovali, jer da jesmo ne bi se za ovcu ili kozu išlo u komšiluk u lopovluk ili ne bismo se međusobno zatirali zBog toga je li međa metar više ili manje. Nemoj kumim ti svaku sijedu vlast da to više činimo... Manimo se moralisanja jer zBog tog moralisanja smo jednom i državu izgubili i zamalo kao narod nestali.
Znam (poštenije je reći: pretpostavljam) da ti je bilo teško u tuđini i da si se dovijao kako znaš i umiješ, no ne (mogu da) vjerujem da bi to podjednako uspio da ti supruga nije Dankinja. Ne želim da ulazim dalje jer poštujem tvoju intimu, ali prosto očekivao sam drugačiji pristup od tebe. Tim prije što si ovđe s pravom doživljen kao čovjek koga treba poslušati šta ima da kaže.

Eto, bio sam u početku uvjeren da ti (možda i više od drugih) razumiješ što želim mladima poručiti, no ispade da i ovu temu pretvorismo u vječitu utakmicu "ko je na Forumu moralniji a ko manje?"...
Mene to zaista ne interesuje i meni se može prigovoriti štošta no ne i da sam čuven po populističkim stavovima. Ja ću uvijek govoriti ono što (na bazi znanja i iskustva) mislim da Svijet jeste, a ti možeš nastaviti govoriti im ono što bi Svijet trebao biti.

S poštovanjem mom dragom i rado čitanom Milovanu.

[remark]

Kakva su vremena došla ne bi se ni baron mithauzen moga zaposlit, u neregeliju za 10 radnih mjesta konkurisalo preko hiljadu kandidata.

[skobalj]

Znam da se prije jedno mjesec dana na nekoliko mjesta za rad u call centru (radi se u tri smjene) u NLB javilo preko 500 kandidata, a rok za prijavu je tek na pola bio. Konkurisali su ljudi sa srednjom, višom i visokom školom. Na osnovu onoga što sam čuo od par poznanika iz nlb-a, konkurs je bio gotov prije nego što je i počeo.

[milovan]

Postovani i dragi El Re,

sto se tice lazi, ne mislis valjda da sam mogao sakupit FUDBALSKI TIM , mojih bliznjih be proforme brakova, bez kreativnog knjigovostva dvije decenije u firmi supruge koja nije Dankinja nego od Jankovica iz Brskuta, morao sam "strika" slazat, da mu necu cerku napostovat , osmi pas iz moga plemena , da ne idem u detalje o vodjenju knjiga TAXI sluzbe detak godina, moje tri supruge Dankinje, nijesu imale uticaja na moju karijeru, cak obrnuto, ja sam bio i plus i minis za supruge Dankinje, a i REVIZOR njihovih roditelja i podnosenja poreskoj upravi GODISNJEG IZVJESTAJA, i dugo godina obavljao DVIJE SLUZBE USPJESNO, kao tehnicar i inzinjer u dnevnoj smjeni a kao tumac i prevodio u vecernjim satima i tako desetak godina.

Jedino sam lazao, poresku upravu, i upravu za dobijanje radnih i boravisnih dozvola za boravak u Dansku, i REVIZORA. Supruge nijesam LAGAO, ali sam precutao krace avanture,
ako se ponove ili oduze, uvijek sam otvarao DUSU i pakova kofere u tri braka sa Dankinjama, ili pravilnije u dva, treca je mene PREVARILA, pa sam tuzan otisa kod strika da se ozenim nasom.

Evo materijala za SNALAZENJE, da neko ne pomisli da sam SVETAC,
od GRESNOGA MILOVANA,
nadam se El Re, da vjerujes u istinitost moje ispovijesti,
ali sam i dalje pristalica IGRE OTVORENIH KARATA, da se na iskren i posten nacin najdalje stigne, a svakog FORUMASA zelim da pitam,
koliko vredi metar kvadratni njegove kuce, baste ili livade,
i zasto tako malo ???
A moj ODGOVOR je zbog neznavenosti i lijenosti FORUMASA,
jer bi neki ZNANJEM POTKOVANI IZRAELAC ILI DANAC, sa hiljadu natkrivenih 1000 metara kvadratnih IZDRZAVA FAMIJU OD SEST clanova familije,
moj sin student sa kolima firme je imao turu sa 10 orhideka iz Japana, sa aerodruma do Julanda stotinak kilometara, za 300 eura, e sad saberi transport iz Japana plus cijena ORHIDEJA,
koje je to bogastvo,
da ja nijesam BUDALA, nego da savladam tehnologuju i gajum ORHIDEJE U BRSKUT NA DJEDOVO IMANJE.

[AltaMarea88]

Božena Jelušić
Neznaveni


Mogućnost da mladi ljudi odu na visoko rangirane fakultete i steknu znanja i vještine koje će domovini donijeti dobrobit, vraća nas na staru priču s početka naših privatizacija


Neobičnim sticajem okolnosti saznala sam da u Budvi boravi djevojka čiji život i školovanje zavređuju poštovanje. Istina, ona se ne razmeće titulama niti spada u „zlatnu mladež“ neke od političkih partija. Iako je Crnogorka, Slovenija je bila „dobra vila“ njenog školovanja. U Mariboru je stekla prestižnu međunarodnu maturu i potom čak u dva navrata stipendiju za studije u Engleskoj. Ne treba ni pominjati da je višestruko odgovorila strogim britanskim uzusima. Sada predaje na tamošnjem fakultetu, a u Budvi trenutno piše doktorat iz oblasti neurologije. I sve ostalo iz djevojčine biografije liči na „naučnu fantastiku“ - to što govori pet jezika, što je ostala vjerna svojim umjetničkim interesovanjima, a savršeno je prirodna i nenametljiva osoba.
Za Crnu Goru, međutim, ona je potpuni anonimus. Nikada nije dobila stipendiju za neki kongres ili naučni rad. Iako bi bila pravi ambasador zemlje, našoj domovini takvi očito nisu potrebni. Sasvim je izvjesno da u Crnoj Gori ne postoji ni ideja da se formira baza podataka o našim studentima u inostranstvu, o tome gdje bi u domovini mogli da rade, na obostranu korist. A i šta će nama ta baza podataka - pa mi već imamo nekoliko hiljada nezaposlenih visokoškolaca i niti jednu ideju kako da se to stanje promijeni. Bez upisne politike i saglasja sa tržištem rada, školuje se na hiljade pravnika i ekonomista, a diljem zemlje niču isturena odjeljenja i fakulteti za sve moguće menadžmente. Na stotine ljudi se obnoć „preobražava“ u univerzitetske profesore, a da ih niko ne pita za javno potvrđene naučne radove i doprinos struci. „Silu na sramotu“ moramo imati sve fakultete, kao da nas ima šest miliona. Tako pojedini organizaciono skupi fakulteti koštaju mnogo više nego da, kao mala zemlja kojoj je potreban ograničen broj stručnjaka, stipendiramo ljude na prestižnim svjetskim univerzitetima i da ih obavežemo da se vrate u zemlju. Za sada oni odlaze sami, jer im stranci daju stipendije. I obično se ne vraćaju, a mogli bi.


Kada vam obaviještena djevojka govori o pojedinim sjajnim profesorima iz gimnazije u Podgorici, o gimnaziji u Mariboru, studijama i radu u Londonu, a posebno kada vam razložno sumira prednosti i nedostatke Balkana, počinjete da se nadate da odlazak mladih ljudi u inostranstvo na školovanje ne mora značiti njihov konačni odlazak iz zemlje. Pitanje je samo da li će domovina uspjeti da prepozna sopstveni interes u tome da se oni školuju na najboljim svjetskim fakultetima. I hoće li im omogućiti da se vrate i da kao vrhunski profesionalci pristojno zarađuju za život. Tada bi možda bilo manje potrebe da se zadužujemo i da vraćamo tuđe dugove.
Balkan, dakako, ima hiljadu i jednu manu, i one nam često zamračuju sve pozitivno. Međutim, ova mlada doktorantica savršeno jasno vidi i ono što u Engleskoj dobija i ono što gubi. Zbog toga cijeni svoju vezu sa mladićem iz Slovenije, uvijek spremnim da je upozori da je i slobodno vrijeme važno za sreću. Naši prostori, kaže, pružaju više mogućnosti da čovjek provede svestran i ispunjen život, da lakše odgaji djecu, da njeguje prijateljstvo, da uživa u maternjem jeziku i humoru, lijepim predjelima i vazduhu koji miriše na dom. Ona ni ne želi da ostane u svijetu koji joj je omogućio uspjeh. Čežnjivo gleda ka mogućnostima da se zaposli u Sloveniji, jer je ta zemlja „negdje između“ našeg najčešće neprofesionalnog Balkana i surovog zapadnjačkog pragmatizma. Istina, i domovina Crna Gora joj je bila u planu. Pokušala je da se vrati, shvativši ubrzo da kod nas čovjek uglavnom mora da radi sam, uz puno opstrukcija svake vrste. Vjerovatno je shvatila da u našoj zemlji nije problem samo korupcija, već i posvemašnje neznanje, zbog kojeg svi problemi izgledaju još veći i devijantniji.
Mogućnost da mladi ljudi odu na visoko rangirane fakultete i steknu znanja i vještine koje će domovini donijeti dobrobit, vraća nas na staru priču s početka naših privatizacija. U blaženom neznanju, mi smo nemilice privatizovali sve svoje resurse i privredu. Bacali smo se u opasni liberalni zagrljaj i čekali da tržište „ispegla“ mane naše ekonomije, našu lošu radnu etiku i otpor ka procjenjivanju rezultata rada. Uzalud su oni dalekovidiji upozoravali da je mnogo bolje da prvo uvezemo strogi zapadni menadžment pa da tek nakon toga privatizujemo privredu i ostvarimo dugoročnu korist - kroz zaposlenost i kroz investicije. Da se tako učinilo, mnogi naši hoteli i fabrike ne bi danas bili ruševine. Da smo „kupili“ menadžere obučene da uvedu sistem odgovornosti i kontrole, mogućnost otkaza ili nagrađivanja, a posebno obuzdavanje ponašanja u stilu „pola Zeću, pola preduzeću“, danas bi bilo više radnih mjesta i više konkurentnosti u privredi. Na našu žalost, pobijedili su neznanje, karaoke kapitalizam i - „Zećov zakon“. A on je u toku privatizacije doživio tako eksplozivan rast da nam je poslije eksplozije malo šta ostalo u funkciji.

Obruč prinudne štednje, kojim Crna Gora plaća svoje neznanje (i korumpiranost), donio je neočekivano i nažalost zakašnjelo priznanje važnosti obrazovanja. Naime, ministar rada je izjavio da će se u okviru mjera štednje, nastojati da se ne smanje plate prosvjetnih radnika. To jeste najmanje što se može učiniti, ali je isto tako važno vidjeti gdje se i kako u ovom sektoru nepotrebno troši, a zauzvrat ne dobija odgovarajući kvalitet. Ukoliko sve više dobronamjernih i informisanih ljudi savjetuje da najpreče potrebe za kadrom potrebnim u procesu pridruživanja EU riješimo slanjem studenata na provjerene svjetske fakultete, možda je
vrijeme da evaluiramo i svoje visoko školstvo i povežemo ga sa onim što imamo na tržištu rada. I da se sjetimo svojih mladih i po svijetu rasijanih kadrova.

Izvor: Vijesti

[Bøgíñjå]

Razmisljala sam se da li da moje pitanje postavim na podforumu 'Dijaspora' ili na 'Buducnosti Cg'. S ozbirom da je 'Dijaspora' jedan od neposjecenijih djelova foruma odlucila sam se da otvorim topik ovdje, naravno ukoliko moderator nema nista protiv. Da, bas ovdje, jer zelim da cujem misljenje uglavnom starijih ljudi od mene, upucenih u trenutno ekonomsko/politicko stanje u kojem se nalazi nasa zemlja.

Magistar sa diplomom stranog univerziteta (ne pricam ovdje ni o nikakvim stranim vecernjim skolicama, vec o univerzitetu koji se nalazi na listi 200 najboljih na svijetu), s prosjekom nesto boljim od 9, koji tecno govori dva strana jezika, nakon svog skolovanja odlucuje da se vrati u svoju zemlju. Prva reakcija ljudi bliskih njemu je negativna - 'Zasto si se vratio? Ja da sam na tvom mjestu nikad se ne bih vratio' itd. Zasto? Zasto nasi ljudi dozivljavaju povratak u svoju zemlju kao neuspijeh? Zar ne bi trebalo biti pohvalno ukoliko jedna mlada osoba nakon svog inostranog skolovanja zeli da upotrijebi steceno znanje upravo u nasoj zemlji?

Sta nudi Crna Gora ljudima skolovanim vani? Da li je diploma sa svjetskih univerziteta privilegija u Crnoj Gori ili je u istom rangu sa crnogorskim univerzitetima? Da li ima istine u mozda i izlizanoj frazi - u Crnoj Gori posao mozete naci jedino preko rodjackih i prijateljskih veza? Da li uopste crnogorski poslodavci traze znanje i kvalitet? Koji su njihovi prioriteti prilikom udjeljivanja radnih mjesta?

... Ili su mozda 'oni' bili u pravu, mozda si zaista nerealni optimista ukoliko se vratis? Osoba koju sam ovdje opisala, jeste imala radnog iskustva u Cg nakon zavrsenog skolovanja (posao nadjen zbog zanja jezika ne u svojoj struci). Hocete li se zacuditi ukoliko vam kazem da je njegovo prvo radno iskustvo bilo kod stranog investora, fiktivnog stranog investitora? Al treba vremena dok ukapirate pojam nasih stranih investicija. Nakon napustanja laznog gnijezda, zaposlenje ne pronalazi...


Dilema: vratiti se iz inostranstva u nasu zemlju ili 'investirati' svoje znanje u zemlju koja vam ga je i 'podarila' (eventualno otici i negdje drugo, al opet van svoje zemlje). Takodje, moja licna dilema.

Ne smatram da ti ljudi doživljavaju to kao njegov neuspjeh, nego su svjesni da neće imati prespektivu za napredovanje kao što bi je imao u drugoj zemlji, pa im je sa njihove perspektive gledanja ovo nelogičan potez . Dovoljno je uporediti ekonomsko stanje te dvije zemlje i vidjeti koliko je naš standard niži. S druge strane, to je izbor te osobe, i ako se njemu dopada ovdje nikome drugom ne treba to da smeta. Ovo nije uspjeh ni neuspjeh pomenute osobe, već samo izbor za koji ova osoba smatra da je pravi.

[Stradivari]

Jedna je stvar što je povratak lični čin koji može biti posledica nostalgije, želje za dokazivanjem ili napretkom u sopstevnoj državi, obaveza prema porodici...no najveći broj ovdašnjih će to doživjeti kao nesposobnost "povratnika" da se probije i nametne u drugoj sredini.
Rijetko, vrlo rijetko, "povratnik" bude dočekan raširenih ruku.

[NSX]

u najvecem broju slucajeva to i jeste tako, inace prilagodjavanje drugacijoj sredini i jeste sastavni dio tog uspjeha

[minjo]

Vidim da Hidajeta Bajramspahić više ne radi u onom centru za nostrifikaciju.Falim te bože,pola godine joj je trebalo da završi jednu nostrifikaciju,nit su na poslu,niti se javlaju na telefon,to je bio raspašolj.
Nadam se da je sada bolje stanje

[AltaMarea88]

u najvecem broju slucajeva to i jeste tako, inace prilagodjavanje drugacijoj sredini i jeste sastavni dio tog uspjeha

Prilagodjavanje kojoj sredini? U nasem slucaju trebalo bi se prilagoditi dva puta. Prvo, stranoj sredini, u kojoj moras da naucis odredjena pravila kako bi se uopste integrisao. Kad ti jednom pocnes da funkcionises po tim pravilima, usvojis ih, ostanu zapecacena u tebi (jer na kraju ko podje da studira sa 18 godina, u toj sredini sazri i odraste a ne u Crnoj Gori -do 18 godina jos si dijete). Medjutim, ako se odlucis za povratak, moras sve opet iznova, moras se prilagoditi onoj sredini u kojoj si se rodio, moras opet da ucis nova pravila ponasanja, moras da udjes nekako u nas mentalitet (koji je ovog puta mentalitet odraslih ljudi koje ti ne poznajes, a ne vise tvojih drugara iz osnovne i srednje skole). Mozda vam ovo moje razmisljanje djeluje kao neko mudrovanje, ne glumim ja stranca u Crnoj Gori, al jednostavno neke stvari tamo mi vise nisu jasne, zbunjena sam .

Inace, prijatelj koji se vratio, zbog kog sam (dijelom) otvorila temu, zaposlio se u Cg (kao pripravnik), posle mukotrpne visemjesecne potrage. Diploma mu jeste bila ulaznica za posao, al kako bi uopste dosao u situaciju da pokaze tu diplomu moralo se ici preko poznanstava, nazalost!!! Njegov poslodavac je jako zadovoljan sa njim, cak su ga uzeli za primjer kako treba napredovati, za razliku od njegovih kolega koji su duzi niz godina na tom radnom mjestu, a vjerovali ili ne, nemaju ni zadovoljavajuce znanje engleskog jezika!!! Iz one baze podataka za strane studente, vise ga niko nije kontaktirao.

Ja ne kazem da neko sa stranom skolom treba biti privilegovan u odnosu na studenta sa naseg univerziteta, al jednostavno, trebalo bi da naprave neke testove prilikom konkurisanja za posao, ne kolokvijume (forme radi). Ko je bolji, ko vise zna, taj bude primljen. Ne djeluje toliko komplikovano ili grijesim?

A do tada, addio...

[Mojsije]

Ja ne kazem da neko sa stranom skolom treba biti privilegovan u odnosu na studenta sa naseg univerziteta, al jednostavno, trebalo bi da naprave neke testove prilikom konkurisanja za posao, ne kolokvijume (forme radi). Ko je bolji, ko vise zna, taj bude primljen. Ne djeluje toliko komplikovano ili grijesim?

A do tada, addio...

Sve je to u redu i sve to stoji pod uslovom da kompanija radi za profit. Uostalom sve nas uce da je osnov iliti raison d'etre postojanja kompanije pravljenje profita, a za tako nesto trebaju sposobni ljudi. E sad u CG vecina kompanija posluje sa drugim motivima, pranje para najcesce, i zbog toga im ne trebaju ljudi koji oce da uce posao i da vrijedno rade, nego cisto neki poslusnici.

[skobalj]

Dosta firmi ima raznorazna testiranja, samo što, u slučajevima ljudi sa dobrim leđima, ta testiranja budu beznačajna. Koliko je samo psihički bolesnih osoba primljeno, sa sve preporukama psihologa koje su govorile da ljudi nisu zdravi. Ali ne, njihove majke, očevi, strine, tetke ili ko zna ko li već, toliko su jaki da niko ne želi da im se zamjeri. Šta se još toleriše za vrijeme njihovog "rada" u firmama, to je posebna priča. Koliko li je samo raznoraznih direktora postavljeno da im u opisu radnog mjesta piše da moraju pasivno da znaju engleski (??), samo da bi zadovoljili uslov? Daleko bilo da moraju aktivno da ga znaju.

Evo jedan simpatičan primjer:

http://www.bankarskiombudsman.org/in...rski_ombudsman


Obratite pažnju na realizovane projekte, na engleski jezik i poznavanje računarskih programa, pogotovo onaj dio MS Corel. Sve vrišti da je čovjek pravi za posao. Ipak su fabrike panel ploča, fabrike papira, autoservisi i ostale stručne reference dovoljne da ga svaka, od banke oštećena, stranka poželi za zeta.

[AltaMarea88]

Evo jedan simpatičan primjer:

http://www.bankarskiombudsman.org/in...rski_ombudsman


Obratite pažnju na realizovane projekte, na engleski jezik i poznavanje računarskih programa, pogotovo onaj dio MS Corel. Sve vrišti da je čovjek pravi za posao. Ipak su fabrike panel ploča, fabrike papira, autoservisi i ostale stručne reference dovoljne da ga svaka, od banke oštećena, stranka poželi za zeta.

A i poznavanje Power Point-a je za svaku pohvalu. Komplimenti.

[NSX]

al kako bi uopste dosao u situaciju da pokaze tu diplomu moralo se ici preko poznanstava, nazalost!!!

eto tako, cudi me da te neki vec nisu poceli ubjedjivati da lazes...

[AltaMarea88]

Nakon skoro godinu dana provedenih u Crnoj Gori, zelim da podijelim moje utiske o zivotu u Cg, kao neko ko je zivio i u inostranstvu i ko je otvorio ovu temu.

Da je tesko vratiti se, jeste, i to zbog vise razloga. Prvo, iako ste sa domaceg "krsa" normalno je da se naviknete na kulturu i mentalitet ljudi u zemlji u kojoj zivite, te kad se vratite moguce je da dozivite kulturoloski sok . Drugo, ljudi u Crnoj Gori imaju predrasude prema vama, jer misle da ste nesto valjali ostali biste tamo da radite i zivite. Takodje ste im jedno veliko X, jer se niste kretali u njihovim krugovima, i zbog toga pomalo zaziru od vas. Trece, iako imate stranu diplomu ili ste radili u inostranstvu, to vam nece pomoci da budete osoba na listi prioriteta prilikom pronalazenja posla u CG, i to moze mnogo da vas zaboli jer vi ste navikli da radite i koristite svoj potencijal. No, to je sve neki period koji dodje i prodje, jer kvalitet mora da ispliva na povrsinu, kad tad. Treba imati strpljenja i nauciti da nista nije savrseno (ni jedan sistem, ni jedna osoba, ni vi sami, pa ni ti kompjuteri sa kojih svi ulazimo na ovaj forum), i to je meni licno bilo najteze da prihvatim jer sam, na moju zalost, jedan veliki planer koji moze u svom rokovniku da isplanira sta ce da radi od danas 20.07.2014 do 31.12.2014. :oops::dejection:

Sto se tice mene, ja sam se planirano vratila u Crnu Goru jer sam procjenila da bi mi ovdje zivot bio kvalitetniji (to sam, jel te, u mojim planovima procjenila ). Na pocetku mi je bilo jako tesko, osjecala sam se kao vanzemaljac i to mi je jedna od najruznijih faza u mom malom slatkom zivotu, ali ona je trajala sve dok nisam pocela da radim. Sada, moram da priznam da sam zadovoljna poslom koji radim u Crnoj Gori. Plata mi nije velika (al to me trenutno uopste ne zanima), pocela sam od najbanalnijeg projekta koji nije imao veze sa mojim skolovanjem (i koji bi vjerovatno mnogi odbili ili odradili cisto da ga maknu sa vrata) i za vrlo kratko vrijeme sam izuzetno napredovala i pocela da radim projekte sa strancima, sto je negdje i ona idealna solucija - zivis u Crnoj Gori a radis sa mentalitetom ljudi koji ti je blizak, bar sto se tice pristupa poslu i radu. Zadrzala sam identicne navike koje sam usvojila u toku perioda zivljenja vani. Radim 7.30 casova efektivno na poslu, radim, a ne dopisujem se facebook, ne citam forume i sl.. Takodje, radim skoro svakog vikenda i vjerovatno cu uspjeti da iskoristim samo 7 dana godisnjeg odmora ove godine, ali znam koji su mi prioriteti i to mi uopste ne pada tesko.

U poslednje vrijeme, imala sam priliku da upoznam dosta nasih ljudi koji zive,rade ili studiraju u inostranstvu i nesto zajednicko sto pronalazim u njima jeste to da imaju previse kriticki stav prema Crnoj Gori i situaciji ovdje. I ja se slazem da ovdje mnogo sto sta ne funkcionise, ali, kao sto vec rekoh, mislim da se ne treba previse zamarati kritikama, i komentarisanjem sistema kao cjeline, jer vi tim kritikama ne mozete promjeniti ni sistem ni ljude koji ga cine (jedino mozete gubiti svoje vrijeme uzaludno i nabacivati na sebe negativnu energiju). Medju pomenutim povratnicima koje sam upoznala, uocila sam dvije karakteristike, vrlo ocigledne. Prvo, imaju los stav jer se postavljaju kao neko ko je bolji od vaseg sadasnjeg ili buduceg kolege, i to je mnogo lose i pretenciozno (mada, to uglavnom oni ljudi koji su najmanje vremena proveli u inostranstvu). Drugo, kada se vrate ovdje, prilagode se crnogorskim radnim navikama, kao da zaborave sav trud koji su ulagali nekada u inostranstvu kako bi postigli svoje ciljeve i to je jedna velika greska, bar po mom misljenju. Ja sam ubjedjena, da ukoliko se ne adaptirate previse na nasu sredinu, u smislu radnih navika - jer ovdje ljudi vrlo MALO rade!!!- da mozete da imate i bolje rezultate nego li u inostranstvu gdje je konkurencija mnogo veca za jednog mladog covjeka. Ukoliko zelite i radite na tome, ovdje se stvarno nije tesko dokazati. Obrazovni sistem nije sjajan u Crnoj Gori, ljudi, kolege sa kojima cete raditi, imaju mnogo propusta u znanju. Nesigurni su u sebe, u svoj rad, ne znaju jezike (iako ovdje svi tobos pricaju engleski, al pitanje je koji je to nivo engleskog!), cast izuzecima. Birajte da radite u sektorima, firmama kojima treba napredak i niko vas nece sputavati jer cete vi njima donositi novac i nove klijente, sto je svima u interesu, a sa druge strane gradicete sebi odlican cv, i dobijacete prilike koje u inostranstvu ne bi dobili ni za 5 godina.


Da li cu na ovoj temi imati jos sta da dodam u buducnosti, ne znam, mada vjerovatno hocu jer sam osoba koja voli izazove i koju ne privlace staticne situacije. Da li cu sledece godine u ovo doba biti na istom radnom mjestu ili u Crnoj Gori, ne znam. Da li mi nedostaje zemlja iz koje sam se vratila u Crnu Goru. Da! Nedostaje mi i njihov sladoled, i prijatelji i ona arhitektura zbog koje se nekad osjecas kao da zivis u nekom filmu, ali to je nesto sto se mora prihvatiti. Gdje god bio, u Cg ili van nje, nedostajace ti nesto ili neko .

E sada cu da se vratim na pocetak ove teme i iscitam svoje postove, da vidim jesam li sto sazrela u medjuvremenu

Veliki pozdrav od mene i jos jednom, hvala svima koji su ucestvovali na ovoj temi, jer mi je znacilo tada, kada sam bila potpuno izolovana od situacije u Crnoj Gori, a mozda ce znaciti nekada i jos nekome.

[NSX]

meni bi idealno bilo da živim po otprilike 1 godišnje doba u CG jedno u Njemačkoj jedno u Italiji/Švajcarskoj a jedno na nekom drugom kontinentu, da ti nije dosadno i da si manje više svuda (kao recimo jedna moja komšinica )

[Maja]

meni bi idealno bilo da živim po otprilike 1 godišnje doba u CG jedno u Njemačkoj jedno u Italiji/Švajcarskoj a jedno na nekom drugom kontinentu, da ti nije dosadno i da si manje više svuda (kao recimo jedna moja komšinica )

Zanimljivo djeluje, a imate i najbolje komsinice...sto jes, jes... :*
Desava se da ljudi brkaju vrijeme provedeno na studijama vani pa to vrijeme opisuju kao zivljenje u tim drzavama.. Obzirom da znam sta znaci jedno a sta drugo.. to su dva svijeta. Sto se tice stranih diploma i kako se dolazi do posla u CG naslusala sam se svega.. Najjaci komentar je bio jedne osobe koja je u CG dosla zbog najave mogucnosti zaposlenja koje nije mogla imati u Srbiji, pa je po "isparavanju" te mogucnosti usla u CG drzavnu instituciju. Pricu koju sam cula u BG jeste da je ona mimo svijeta u CG, da su svi po njenoj procjeni neobrazovani, ne znaju posao (a nista posebno strucno nije ni u pitanju), da su zaposlenici glupi (ta firma kao da nije postojala vec 50 god do njenog dolaska), da ne znaju jezike (sto se to ponavlja cesto na CG budzetu ufff) i da ce ona ubrzo postati velika marka u firmi. Proslo je god. dana.. i zaista jeste postala jedan od sefova.. Sve kroz osmjeh u CG, podsmjeh istima po BG, i via..
Normalno da oni koji su se vratili nakon studija u CG da ce naci posao na budzetu kad-tad (u priv firmama nema te lakoce), a kolika je satisfakcija raditi sa takvima oko sebe (svi glupi, ne rade nista, fbook-uju, bla bla, nemaju radne navike, ne znaju jezike, nemaju osjecaj za karijeru itd), oni odlicno vide na koji nacin ih istisnuti, preskociti, i tu se isticati jer i nema konkurencije.. boo..Uglavnom, prvi su koji isponizavaju svoje kolege da bi samo sebe istakli - kad god nadju priliku za to.
No.. jednom sam regrutovala lika koji je imao odlicno iskusttvo u priv. firmi, ali se javio sa pozicije na budzetu CG.. To mu je bilo lakse za karijeru bez previse posla, konkurencije itd.. Da li je pogrijesio? Mislim da jeste i to iz vise razloga.. Ali..svako bira svoj "ritam"..

Hvala Lepo

[Dejan]

No.. jednom sam regrutovala lika koji je imao odlicno iskusttvo u priv. firmi, ali se javio sa pozicije na budzetu CG.. To mu je bilo lakse za karijeru bez previse posla, konkurencije itd.. Da li je pogrijesio? Mislim da jeste i to iz vise razloga.. Ali..svako bira svoj "ritam"..

Hvala Lepo

Nijesam shvatio, regrutovali ste nekog ko je u tom momentu imao radno mjesto u državnoj upravi, a ko je prethodno već stekao odlično iskustvo u nekoj priv.firmi? On je regrutovan za...šta? Kažete da je pogriješio jer se uopšte upuštao u posao u državnoj upravi, ili...?

[Maja]

X puta napisah odgovor ali srpske net veze I nevrijeme po Srbiji ne pustaju tekst na forum.. lik jecradio u priv firmi, bio je odlican na intervjuu ..dobio je ponudu, ali izabrao je drzavni posao iz razloga koje navedoh.. nije bio jedini sa takvim lezi lebe izborom..bilo je takvih jos. Jednostavno sa par posto napora bolji je od ostalih kolega u drzavnoj sluzbi...laksi prodor na funkcije.. s tim stagniraju u strucnom znanju.nosi ih kolotecina.a plata I beneficije eto..za koliko rade koliko se zamaraju..penzionerski...
Hvala Lepo

[Dejan]

Prije jedno mjesec dana sam imao priliku da razgovaram sa čovjekom koji radi u EPCG. Zaprepastio sam se kad me je pokušao ubijediti da je životni cilj današnje omladine da dobiju ugovor na neodređeno vrijeme u državnoj firmi/upravi.

Nego bude čovjeku drago kad vidi da je barem neko ostvario životni cilj...i to sa 30 godina...jado moj...

Sent from my Lumia 720 using Tapatalk

[MeDo_JE]

Većina ljudi voli sigurnost, tako je uvijek bilo, tako će uvijek biti... Tužno je što živimo u zemlji đe je partijska pripadnost odskočna daska za "uspjeh" u karijeri... Ako nemaš "leđa" bićeš šikaniran sa svake strane u pokušaju da pokreneš privatni biznis, a rijetko ko je spreman da se protiv toga konstantno bori...

[SpellStealer]

Nakon skoro godinu dana provedenih u Crnoj Gori, zelim da podijelim moje utiske o zivotu u Cg, kao neko ko je zivio i u inostranstvu i ko je otvorio ovu temu.

Malo je to godinu dana. Ti si još turista.