Ideal kome se tezi
Originally Posted by
sofija
Ovo drugo i niko i ne trazi, jer i niko i ne zna sta znaci biti iskren. Zasto je uzasno uopste biti savjetodavan kad to 'iskreno' niko nema u umu? Poceti je lako, tu stalno iznova pocinjavamo i zavrsavamo. Sta znaci to traziti iskrenost - biti prijatelj i imati ljubav? Gdje da pocmem, ne samo ja vec i ostali koji to ako traze da slobodno napisem da ''svi'' imaju na umu prevare, a da ne postoji u nikoga odlucno povjerenje. Sta mislis, zasto nema tu u nastojanju da covjek bude ''iskren'' u vecini populacije na koju se pozivas, da bi imali ljubav i prijateljstvo?
Veoma mnogo ljudi pricaj o ljubavi i prijateljstvu, o tome kako je dobro i potrebno biti iskren, otvoren, posten, osjecajan i sl. Svi se oni zale kako nigdje nema pravog prijatelja, kako nema ljubavi medju ljudima, kako svi lazu i varaju, kako se ni na koga ne mozes osloniti, itd. Znaci li to da im prijateljstvo, ljubav i iskrenost trebaju ili ne? Nakon razlicitih razocarenja u zivotu sto ljudi dozive o prijateljstvu i ljubavi se prica kao o nekom nedostiznim idealima kojima ni ne treba teziti jer su nedostizni, pa se onda ukljuce u "rat sviju protiv svih" trpeci pri tome razicite udarce dok pokusavaju da ostvare neke svoje ciljeve. I onda stalno kukaju kako su povredjeni a ne primjecuju koliko i sami povredjuju. ... To je postojece stanje. ... Iluzija da se moze naci neko ko ce biti iskren i otvoren, prijatelj i ljubav, da ga se moze sresti, pronaci u gomili drugih, kao neka "srodna dusa", druga polovica naseg bica i da je to ispunjenje ideala. Ne postoji niko takav, vec se sa ljudima kojima stupamo u kontakte stvara iskren i otvoren odnos, prijateljstvo i ljubav. To se desava postepeno, to je proces koji traje neprestano dok smo zivi i osnovno je da se iskrenost mora stalno praktikovati. Mora se moci reci sve sto se misli, zeli i osjeca, mora se sve moci pokazivati. Bez toga nema gradnje prijateljstva niti zivljenja ljubavi. Posto nam osim tih ideala nisu dali nikakav siguran put kojim trebamo da tezimo idealu, ako takvog uopste ima, onda ostaje da ga sami pronalazimo, svako od nas. To i nije cudno jer prijateljstvo i ljubav su licnosni odnosi, a ne drustveni odnosi, to je odnos izmedju dvoje ljudi, njihova duboka intima, posebna i svojim kljucnim dijelom odvojena od drustvenog zivota. Niko ne moze da zna niti da vidi sta prijateljstvo i ljubav dvoje ljudi sacinjava osim to dvoje ljudi. A to oni mogu da znaju samo pomocu iskrenosti. ... Uglavnom, to je uzasno tesko jer smo uceni da budemo uloge (muskarci i zene) a ne ljudi cija posebnost jeste u njihovoj licnosti.
Gdje poceti? Svugdje, od prvog pogleda i susreta. Tako se zivi. Mnogi to nece prihvatiti, neki ce od toga bjezati, neki ce htjeti da naude itd., ali bice i onih koji ce to cijeniti, pa i nekih koji ce zivjeti. Ocekivati da se to desi samo od sebe poput nekog cuda, bez napora i truda, naprosto je pogresno.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Bookmarks