Druže generale, antifašisto, neka Ti je laka zemlja...
Preminuo Jovo Kapičić----
09. decembar 2013. Share
Narodni heroj Jovo Kapičić preminuo je u 94 godini života. Kapičić je bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik i ambasador SFRJ u Mađarskoj i Švedskoj.
Rođen je 2. septembra 1919. godine u gradu Gaeti, u Italiji, gdje je tada bila velika baza izbjegle crnogorske kraljevske vojske nakon Božićne pobune 1919. godine. Jovov otac Milo diplomirao je teologiju i bio je profesor bogoslovije, a 1918. crnogorski komita i član Crnogorske federalističke stranke. Pored Jova imao je još dvojicu sinova - Pavla i Vlada i kćerku Anku.
Jovo je odrastao na Cetinju gdje je završio osnovnu školu i pet razreda gimnazije. U šestom razredu gimnazije bio je isključen iz škole zbog učešća u štrajku gimnazijalaca. Pošto je isključen bez prava na redovno školovanje u srednjim školama, morao je privatno da se priprema. Šesti, sedmi i osmi razred gimnazije i maturu položio je u kotorskoj gimnaziji.
Veoma mlad se uključio u omladinski revolucionarni pokret. Kao petnaestogodišak primljen je u članstvo SKOJ-a, 1934. godine, a dvije godine kasnije i u članstvo Komunističke partije Jugoslavije.
Aprila 1941. godine, poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, po zadatku Partije, upućen je u Crnu Goru gdje, jula 1941. godine, postaje član Okružnog komiteta KPJ za Cetinje.
Kao član Okružnog komiteta, aktivno je radio na organizovanju prikupljanja oružja, formiranju gerilskih grupa, jačanju organizacije KPJ i opštim pripremama za ustanak.
Kao jedan od organizatora Trinaestojulskog ustanka u cetinjskom kraju, i član Okružnog komiteta KPJ, imao je vidnog uspjeha u dizanju i razvoju ustanka, kao i u njegovom ponovnom oživljavanju krajem ljeta i u jesen 1941. godine.
Kada je, 21. decembra 1941. godine u Rudom, formirana Prva proleterska NOU brigada, u njen sastav je ušao i Lovćenski bataljon. Jovo je sve do oktobra 1942. ostao u Prvoj proleterskoj, u kojoj se kao politički komesar više puta istakao: u Igmanskom maršu na leđima je nosio svoje iznemogle i promrzle drugove; a februara 1942, zajedno sa komandantom bataljona Perom Ćetkovićem, prešao je hladnu i brzu rijeku Neretvu.
Naročito se istakao u borbama s četnicima na sektoru Mojkovca i Kolašina.
U borbi na Durmitoru, 3. juna 1942. godine, među prvima je upao među nekoliko stotina četnika, što je izazvalo paniku u njihovim redovima i bataljonu omogućilo da bez gubitaka izvrši zadatak.
Za ovaj podvig pohvaljen je od Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita. Bio je među bombašima u borbama za Konjic i Livno, a oktobra 1942. godine postavljen je za zamijenika političkog komesara Druge dalmatinske udarne brigade. Godinu kasnije postao je politički komesar Treće udarne divizije, a krajem 1944. godine i komesar Dvanaestog vojvođanskog korpusa NOVJ. Bio je prvi ministar unutrašnjih poslova NR Crne Gore, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova FNRJ, ambasador u Mađarskoj i Švedskoj.
U vrijeme raspada Jugoslavije, početkom devedesetih, Kapičić se protivio Miloševićevoj politici i podređenoj ulozi Crne Gore u odnosu na Srbiju.
„Zahvaljujući srpskom nacionalizmu i Slobodanu Miloševiću, Jugoslavija se raspala u krvi i zločinima", rekao je Kapićić.
U decembru 2011. su ga na ulici u Beogradu fizički napali i ozlijedili nepoznati počinioci.
U jednom od posljednjih intervjua, koji je dao za list "Danas", Kapičić je kazao da su najsvetije dvije ljudske dužnosti odbrana porodice i odbrana otadžbine.
"I opet bih išao i sto puta otišao za to. Kada je pala kraljeva vlast, bio sam student medicine i komunistički vođa, organizacioni sekretar partije. Bila je to vodeća sila, kao što su danas studenti. Da, uradio bih isto".
Kapičić je kazao da se u životu samo borio i smatrao da je naša zemlja svetinja za koju treba umrijeti svakog časa, ako treba. Što sam tada radio za Jugoslaviju, sada bih radio za Crnu Goru, ali i za Srbiju ako dođe u nevolju, iako me Srbija progoni.
"Prvo, ozloglašen sam kao čovjek koji je bio upravnik Golog otoka, te da su tamo slati ljudi bez ikakvog povoda i razloga i iz mržnje, i možda zato što su malo više voljeli da budu prijatelji Rusije nego što je zvanična politika dozvoljavala. I da su bili mučeni. Nikada nisam bio upravnik Golog otoka, što mi je inače stalno zlonamjerno pripisivano, već sam bio samo tri puta tamo po par sati u drugoj funkciji! To me je ocrnila Miloševićeva ekipa, jer sam ga još krajem osamdesetih javno optužio da razbija Jugoslaviju i da će izazvati građanski rat. Ali, niko ne prikazuje kakva je to situacija bila... Hiljadu i sto je naših mladih ljudi umrlo samo izviđajući granicu, od naših bivših saveznika. Rusija je stalno povećavala pritisak na nas i rastao je broj informibirovaca, nije bila namjera da ih mučimo, nego da ih uklonimo sa političke scene, jer je naša država svakog trenutka iščekivala napad ruskih tenkova", kazao je Kapičić.
foto: index.hr
Nek ti je slava ljudino
Druže generale, antifašisto, neka Ti je laka zemlja...
Sell the Vatican, Feed the World!
Četiri godine slavni ratnik i skoro 70 sramotni krvnik.
Srbija je konacno slobodna . . .
slava ti Crnogorče
Imao je mana dosta, uostalom kao sva ziva bica,ali za crnogorstvo mu kapu treba skinut VAZDA,jedan od najvecih protivnika anticrnogorstva u sred BG,neka mu je laka zemlja !
...
Ode i poslednji crnogorski partizanski general . Cijenim ga jer je do kraja zivota ostao dosledan svojim idealima i sto iako je vecinu zivota proveo u Srbiji nikad nista ruzno nije rekao o Crnoj Gori sto se ne moze reci za mnoge koji zive ovdje.Neka ti je vjecna slava .
I have a plan so cunning you could pin a tail on it and call it a weasel.
Ode jedna od poslednjih ikona komunizma i antifašizma - još malo, pa ste slobodni tog zla.
Last edited by Zedd; 09-12-13 at 21:44.
but if you wanna find hell with me, i can show you what it's like, till you're bleeding
Neka ti je laka crna zemlja Dukljanova Generale!
"You can check-out any time you like,
But you can never leave!"
A tek ovaj nacionalizam...E fala ti evo nas ova demokratija i kapitalizam usrecise ne znamo sto cemo sa tolikom slobodom.
but if you wanna find hell with me, i can show you what it's like, till you're bleeding
"Šta bi dao da si na mom mjestu, da te mrze a da ti se dive"
Smrt fašizmu!
Fukara za života je fukara i u smrti.
Za ovoga treba otvoriti poseban krug u paklu, deseti.
Razumijem poštovanje za njegov doprinos u borbi, divljenje prema njegovom junaštvu... No, ne mogu shvatiti divljenje i poštovanje premo ubistvima i progonima stotina i hiljada nevinih ljudi, za koje je Jovo direktno odgovoran. Koliko je porodica osakatio, koliko ih u crno zavio. Takvim se čovjekom ni porodica ne može ponositi, naprotiv.
Kad je trebalo isa' je onom starom Njegosevom/crnogorskom "u dobru je lako dobro biti, na muci se poznaju junaci".
"Ako roboti ikad budu igrali kosarku, igrace je kao Tim Duncan".
Njegovo junaštvo nikad nije bilo sporno, neke druge ljudske osobine jesu itekako!!!
U Crnoj Gori dje se zna kakvu džupu je necija baba nosila nikako da neko kaze da zna koga je to Jovo ubio ili prema kome se nesojski ponio. E sto nije volio i sto se obracunavao sa izrodima stvarno mu se mora zamjeriti. Trebao ih je maziti paziti i tepati im djole.
Prije svega veliki čovjek i patriota. Do kraja svog života odan ideji i Partiji.
A još mi miliji kad vidim kako se ovi sa one bande koprcaju, jer čim se ovi tamo bune, to mora da vrijedi masu.
Sjedi jadan ne bio, ti znas jel bio velik coek ili ne... Ka da si ovce cuvao s njim.... Cim je bio komunista nema tu neke filozofije, vise su oni ubili svojih no fashisti, s obzirom da je ovaj pokojni Jovo bio jedan od glavnih, kladio bih se da je jedan od najvecih zlochinaca na ovim prostorima... Sad ce se neko naljutit, nije mi namjera nikog provocirat samo iznosim neko svoje mishljenje; crnogorac velite? Zasto nisam iznenadjen....
Karadzhic izmedju ostalih zna zashto... Geni su chudo, valjda.
Sent from my iPod touch using Tapatalk
Kakvo je to mudo bilo jado moj... mudoviste... mudovina ka drenjina, ne moš ga slomit
Sent from my GT-I9190 using Tapatalk
Fora je što se Tita kod određenog dijela populacije percipira zločincem, dok se (od strane istih) izvršioce njegovih naređenja - glorifikuje. Zar to nije malo čudno? A to sve postaje još zanimljivije u kontekstu Hiće i Rudolfa Franza Hössa ili Arthura Liebehenschela. Šta bi bilo da ih je Deutschland denacifikovao? Jeb*ga, i oni su samo radili po zakonu ka' i naš Kapa.
The more things change, the more they stay the same.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks