Pri pogledu na nepregledno mnoštvo „izloženih“ fakata i saznanja na ovom portalu, neodoljivo mi se nametnlo upoređenje sa nekakvom izvanredno opremljenom (duhovnom) „piljarom“ u koju malo ko zalazi i samo ponekad zaluta pokoja izbirljiva mušterija. Zato mi se učinjelo e pretstavlja izvjesnu „grehotu“ činjenica da je ovo mnoštvo biranih duhovnih plodova ostalo da trune umjesto da posluži stvaranju vrhunske duhovno-kulturne „gastronomije“. Time je ovaj portal na najbolji način potvrdio klasičnu izreku da mnogo znanja ne znači i – mudrost. Otprilike kao što je filosofija mudrost bez humora...
Kad sam pročitao manifest ovog portala, u kome veoma kompetentni autori najavljuju borbu protiv vladajuće (hm!) kulture patrijarhata i zaostalosti, sjetih se jednog od sličnih „prvoboraca“, sina doktora Gerasimovića kome je narod Cetinja nadio ime – Ludi Dima - a u svojim djelima pominju poznati crnogorski pisci, Bato Tomašević i Milorad Popović, koji u svom romanu – KARNERA – opisuje sredstva i njemu svojstven način, borbe protiv nekulture i zaostalosti, uz pomoć štapa i šaka.
Posebno me je začudio sadržaj portala u kome su defiluju svjecki autori od tzv. „izgubljene generacije“ pa do ovovremenih rock und punk kulturtregera, pitajući što bi ova omladina, iz ovoh ušuškanog svijeta, činjela da na usluzi nema internet.
A što se tiče životne usporedbe građanske i patrijahalne kulture, mogu najbolje da potvrdim ličnim iskustvima sa svoje skitnje bjelosvjetske koja je i mene dovela do toga da provedem svoje „Mirne dane u Clichy-ju“ i to prije no sam saznao za ovo svjetski poznato književno djelo. Bilo je to 60. Godina prošloga vijeka kada sam se uselio u malu uličicu nedaleko od željezničke stanice na kojoj sam, sretan, svako veče silazio izmoren napornim radom u Gradu svjetlosti... Kasnije, kada sam se upoznao sa gorepomenutom romanom nije mi bilo teško da shvatim porive slavnoga pisca koji je glavom bez obzira pobjegao iz ameročke malograđanske sredine i došao u Pariz da bi se prepustio svojem nagonu pokušavajući da ga zadovolji jurnjavom za kurv@ma i boemštinom...
Ono, nijesam se ni ja mnogo susdržavao ali mi na kraj pameti nije bilo da obigravam „prokazane“ pločnike i okolne burdelje u potrazi za kurv@ma a to ne zato što sam bio poseban čistunac, već baš zbog mog patrijahalnog odgoja koji me uslovljavao da, udobnoj izvjesnosti podatno punog „obora“, pretpostavim neizvjesnost "lova" po slobodnim prostora grada i predgrađa.
Bookmarks