Sve više uviđam, nažalost, da prve žene podržavaju nasilje osuđivanjem žena koje se razvode i osudom onih koji se ne udaju ili ne žene.
Mada, generalno, žrtve ne treba osuđivati prema polu, nego prema 'jačini trauma koje su doživjele - kroz koje su prošle...Takvo ponašanje je ukorijenjeno decenijama iza nas, a što je još gore - mi smo društvo koje ne prihvata odgovornost, jer uglavnom ćutimo zbog toga što se to ne dešava 'meni - nama'...
Lično, na svu sreću nijesam imala prilike da doživim ovako nešto u svojoj porodici (ni užoj, ni široj)..Imala sam prilike da kroz komšiluk čujem vrisku đece, isfrustriranu ženu koja mlati (u bukvalnom smislu) muža, skroz modru sad već bivšu suprugu poznatog fudbalskog veterana, kroz bivši posao sam se susrijetala i sa primjerima đe roditelji potpuno zapostavljaju đecu i sl..
ali NAŽALOST NIKAD NIŠTA nijesam uradila da pomognem nekom iz navedenih primjera, mada, ruku na srce, nikad mi nije direktno pomoć tražena.
Da me pitate zbog čega nijesam ništa preduzela rekla bih da ne želim da se miješam u njihove stvari, ne zabadam nos onamo đe mu nije mjesto, a uostalom nadležniji od mene treba da reaguju..negdje je postojao i strah da bi 'žrtve' mogle stati na stranu nasilja (nasilnika) da ne bi pukla bruka...
Last edited by KRKNA; 07-09-11 at 11:26.
Sell the Vatican, Feed the World!
Bookmarks