CRNA GORA VEC JESTE NEZAVISNA DRZAVA - TO JE AKSIOM (I DIO)
pise: Pise adv. mr Mira Mosurovic (Novi Beograd)


Za ugled drzave Crne Gore u ovom trenutku odgovorni su Predsednik Filip Vujanovic i Predsednik Vlade Milo Djukanovic.Oni bi morali objasniti gradjanstvu da ne mogu iz budzeta da trose novac za nepotrebni referendum jer se njime, bez obzira na rezultat, ne bi nista promenilo, a samo bi nepotrebno bio bacen novac. Ukoliko bi sadasnja vlast u Crnoj Gori i dalje pricala o referendumu o nezavisnosti i isla na njegovo odrzavanje, time bi priznali da se i oni ne razumeju u posao koji trebaju da rade, i bili bi jedini koji odrzavaju referendum radi dokazivanja aksioma.
Ponavljam, aksiomi se podrazumevaju, a dokazuju se teoreme.
Vlast u Crnoj Gori je duzna da inicira hitan postupak za donosenje novog Ustava Crne Gore radi uspostavljanja celovitog pravnog sistema u Crnoj Gori, i to formiranjem strucne ekipe ljudi koja bi u kratkom roku mogla takav predlog napisati. Ne bi bilo dobro da se novi Ustav Crna Gora pise po predlogu Mijata Sukovica jer bi to tada trajalo nekoliko narednih godina! Crnoj Gori je hitno potreban Ustav i tim bi Ustavom sve bilo rijeseno. Crna Gora bi bila vracena u pravni – ustavni polozaj, koji joj je nasilno oduzet

Zasto politicari u Srbiji i politicari u Crnoj Gori /pogotovu “veliki”
Srbi/ ne znaju ni srpski jezik a ni osnovne pravne pojmove???
Poslednjih godina slusamo zamorne price: “Crna Gora hoce da se otcepi”, “Ne mozemo dozvoliti da se Crna Gora otcepi”, a onima kojima su te price dosadile kazu: “Sto se vise ne odvoji Crna Gora od nas – da makar mi znamo na cemu smo”. Prethodne recenice su govorili, a i danas govore mnogi politicari u Srbiji i Crnoj Gori, mnogi akademici SANU, a i veliki broj zvanicnika Srpske Crkve.
Svi se oni “busaju u prsa” da su neki “veliki” Srbi, a takve recenice u srpskom jeziku su nemoguce i jezicki i logicki, a nisu ni pravno tacne.
Po Ustavu SFRJ od 1974. g. koja je bila sastavljena od 6 (sest) republika, svaka od njih je imala pravo na samoopredeljenje ukljucujuci i pravo na otcepljenje, a svaka od njih je imala i svoje ustave, sto znaci da su one tada formalno pocele da funkcionisu kao samostalne drzave na svojim teritorijama.
1990. g. je istekao mandat Delegatima u oba veca te SFRJ, i u Vecu Republika, i u Saveznom vecu, a republike clanice su donele svoje nove Ustave gde su u njima proglasile apsolutnu suverenost na svojim teritorijama, sto je medju prvima ucinila i Srbija donosenjem Ustava od 28.09.1990. g.
Nakon toga je hteo da odbrani sopstveni uticaj na sto vecoj teritoriji preko SKJ, narocito ljut sto su Slovenci napustili 13. Kongres SKJ-u u Sava Centru. Pocetkom 1990. g. Milosevic je hteo da preko Saveznih organa /kojima je istekao mandat/ ostvari licnu dominaciju u drugim republikama, ali mu to nije poslo za rukom. Nakon visemesecne “setnje” tadasnjih Predsednika republika po elitnim letovalistima u njima, videlo se da tu dogovora nema, pa su krenuli da ratom postignu ono sto nisu diplomatski uspeli da ostvare.
Posledice toga znamo.
Cetiri od tadasnjih sest republika je dobilo medjunarodno priznanje, a ostale su Srbija i Crna Gora. Da bi Milosevic mogao da se makar pred medjunarodnom zajednicom pokaze da upravlja i necim drugim /osim sa Srbijom/, na brzinu je sa svojim saveznicima i poslusnicima u Crnoj Gori dogovorio tekst Ustava SRJ /nazvan “Zabljacki”/ 1992. g. ali takav Ustav nije proglasila ustavotvorna Skupstina izabrana od legitimnih predstavnika Srbije i Crne Gore, vec je navedeni tekst usvojio i proglasio nelegitiman organ – deo Saveznog veca umrle SFRJ, kome je dve godine pre toga vec bio istekao mandat.
A na prvoj godini Pravnog fakulteta se uci da je nesto vazeci pravni akt ako je donet od strane nadleznog organa za to, sto znaci da je Ustav SRJ izglasan od nenadleznog organa, odnosno da je on nistavan od dana proglasenja. A nistavan pravni akt ne moze proizvoditi pravno dejstvo.
Od 1990. g. prestankom mandata Saveznih organa SFRJ /toliko nam je izgleda SFRJ bila vazna da ne mozemo odrediti ni dan njene smrti/ Republika Srbija i Republika Crna Gora nastavile su tada da upravljaju na svojim teritorijama apsolutno suvereno kao nezavisne drzave.
Kako je Ustav SRJ nistavan pravni akt, to znaci da ni Srbija ni Crna Gora nisu gubile nezavisnost na svojim teritorijama koje su im u celini pripale smrcu SFRJ, a organi SRJ su ustvari bili jedan politicki provizorijum jer su bili osnovani na osnovu Ustava koji je nistavan pravni akt, sto znaci da ni formiranjem SRJ Crna Gora nije gubila svoju drzavnu nezavisnost.
U medjuvremenu je Crna Gora uvela EURO za svoju valutu, dok je valuta u Srbiji dinar, s tim sto su obe drzave formirale svoje sopstvene Centralne banke, obe imaju svoje nezavisne carine, svoj Vrhovni Sud i ostale drzavne organe.
Nakon toga je zbog oruzanih sukoba na Kosovu i Metohiji, te protivljenja rezima Slobodana Milosevica medjunarodnoj zajednici, doslo do bombardovanja 1999. g.
Potom je doslo do potpisivanja Rezolucije UN 1244 od strane predstavnika vlasti Srbije /nistavne/ SRJ i UN po kome je na teritoriji Kosova i Metohije ustvari uspostavljen medjunarodni protektorat.
Po Ustavu Srbije od 28.09.1990. g. Srbija u svom sastavu ima dve pokrajine i to Vojvodinu i Kosovo i Metohiju.
Potpisivanjem pomenute Rezolucije UN 1244 Kosovo je formalno ostalo u sastavu Srbije i SRJ, mada je prakticno postalo medjunarodni protektorat.
To dalje znaci da Crna Gora nije deo Srbije, te se stoga ne moze ni “otcepiti” ni “odvajati” od Srbije jer nije njen deo. I Srbija i Crna Gora su dve nezavisne celine, dve nezavisne drzave.
Ustavnu povelju su potpisale 04.02.2003. g. dve drzave clanice, Srbija i Crna Gora, i time formirale “Drzavnu zajednicu SICG” koja ne predstavlja novu drzavu, vec je to neki “cardak” ni na nebu ni na zemlji, i najvise lici na neku vrstu zajednickog preduzeca sa dve nadleznosti – zajednicko upravljanje Vojskom i Ministarstvom Spoljnih poslova, uz oblast zastite ljudskih prava. Tada je izabran i Parlament “Drzavne zajednice SICG” sa mandatom do 03.03.2005. g. kada je trebalo da ih zamene novi Poslanici izabrani na izborima. /U tom zajednickom preduzecu “Drzavnoj zajednici SICG” funkciju delegiranog upravnog odbora su imali poslanici tog Parlamenta, a funkciju izvrsnog organa u tom preduzecu ima “Savet Ministara”/.
Kako izbori nisu ni raspisani ni odrzani, niti novi poslanici izabrani /Upravni odbor/ to je prethodnom sazivu dana 03.03.2005. g. istekao mandat i oni vise NEMAJU NADLEZNOST za donosenje bilo kakvih odluka, i njihove eventualne sednice predstavljaju skup privatnih lica koji nemaju legitimitet odlucivanja ni u ime Srbije ni u ime Crne Gore.
To je posledica sto Ustavna Povelja nije pravni nego politicki akt, jer da je pravni akt ona bi morala imati predvidjenu mogucnost funkcionisanja takvog Parlamenta i u slucaju neodrzavanja takvih izbora. Ocigledno je stoga da pravnici i nisu pitani kada je Ustavna Povelja pisana – pisali su je politicari koji se ne razumeju ni u teoriju ni u praksu drzave i prava, a u logiku uopste.
Sada jedni politicari hoce /DSS – Kostunica i Sami/ da posto-poto produze mandat Poslanicima kojima je mandat vec istekao – sto je pravna kapitulacija, jer ne moze neko kome je istekao mandat odlucivati o bilo cemu, a ne o produzenju svog vec isteklog mandata. Moze se doneti odluka o produzenju mandata samo onome ko je jos u mandatu, i to zbog vanrednih i posebnih okolnosti, a onaj kome je taj mandat istekao, ne moze vise odlucivati u tom organu, pa je i pitanje ko im dopusta ulazak u zgradu gde su odrzavali sednice dok su bili u mandatu.
Zapanjujuce je da je Predsednik tog Parlamenta Zoran Sami /Profesor matematike/ kome je i kao Poslaniku istekao mandat 03.03.2005. g. zakazao i odrzao sednicu tog Parlamenta dana 21.03.2005. g. i cak je takav Parlament usvajao neke zakone i ratifikovao neke Medjunarodne Ugovore i Deklaracije!!!
Prof. Dragoljub Micunovic rece: “Da je zakazivanje i odrzavanje takve sednice ustavni puc”. E nije Profesore! Ustavni puc se moze desiti u drzavama – a “Drzavna zajednica SICG” nije DRZAVA, niti ima Ustav, a Ustavna Povelja je politicka deklaracija, a ne pravni akt!!! Takve sednice ne mogu predstavljati “Ustavni puc”, vec je to najobicniji sastanak privatne grupe lica.
“Drzavna zajednica SICG” ni po formi ni po sadrzini ne predstavlja drzavu, vec jedno zajednicko preduzece dve drzave, drzave Srbije i drzave Crne Gore.
Izvorni drzavni subjektivitet i legitimitet pripada drzavi Srbiji i drzavi Crnoj Gori, koje su i potpisnice Ustavne povelje, te u slucaju prestanka mandata takvim poslanicima /kao sto se desilo/ jedino osnivaci “Drzavne zajednice SICG” imaju ustavni i drzavno-pravni legitimitet da iznova urede medjudrzavne odnose izmedju drzave Srbije i drzave Crne Gore. Naravno takvi odnosi bi morali biti uredjeni novim dokumentom, a niposto se ne moze produzavati mandat licima kojima je vec istekao mandat.
Zato javno pozivam Prof. Micunovica da saopsti da makar poslanici stranke u kojoj je on – DS vise nece dolaziti na te privatne sastanke.
Sve odluke takvog Parlamenta od 03.03.2005. g. su apsolutno nistavne.
Svi Poslanici Parlamenta “Drzavne zajednice SICG” koji od 03.03.2005. g. dolaze na takve sednice imaju veliki problem sa svojim koeficijentom inteligencije.
Poslanici “Drzavne zajednice SICG” kojima je istekao mandat su od 03.03.2005. g. privatna grupa lica bez ikakvih nadleznosti u tom organu, i oni ne mogu nakon tog roka samoinicijativno predstavljati ni Srbiju ni Crnu Goru.
Nije mi cudno sto oni dolaze na te sednice, vec mi je cudno da Srbija i Crna Gora njih i dalje placa da “vrse funkciju”, a mandat im istekao???