Crnogorske vladike su priznavale primat Pećke patrijaršije i smatrali svoju crkvenu vlast dijelo iste. Nigdje stanje koje je zbog turske vladavine značilo faktičku odvojenost od Pećke patrijaršije nisu shvatali kao vlastitu autokefalnost, a navedeni primjer vladike Vasilija i zvanja kojeg je imao to potvrđuje. On je egzarh pećkog trona, odnosno, on taj tron čuva. Od koga ga čuva? Očigledno bi bilo da to čini od raznih nedaća i iskušenja, kao npr. što je turska vladavina i islamizacija naroda kojem pećki tron pripada. U crkvenih krugova unutar pravoslavne crkve u CG nikada nije dolazio zahtjev za autokefalnošću i potpunom odvojenošću od SPC. Sukobe oko državne vlasti kralj Nikola htio je prenijeti i na crkvene odnose, a tu priču pokušava da igra i današnja vlast. No, pitanje je koliko bi to odgovaralo pravoslavnoj crkvi u CG? Vlasti treba da ojača vladavinu, ali Crkvi ne treba da se dijeli, odnosno umanjuje uticaj i broj vjernika. Vjerovatno je isti razlog bio i za raniju nezainteresovanost sveštenika u CG za autokefalnošću.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Bookmarks