Pa, jesam li ja što pogriješio u postu? Naveo sam Otpor kao pozitivan primjer buntovništva mladih ljudi koji su dobijali batine ne bi li smijenili tiranina s vlasti. Oni nijesu bili poltroni. Mnogo su rizikovali. Volio bih da takvih ljudi ima u CG. Ali, nema. Kad sam studirao, a i dok sam pohađao neke Škole u organizaciji NVO-a, imao sam priliku da vidim mlade ljude koji, blago je reći, imitiraju Mila Đ., koji pričaju priče manipulatorske i lažne, a kojima je jedini cilj - šupnuti se profesoru, potvrditi njegovu priču, čak i kad se ona sa njegovim načinom razmišljanja ne podudara i za to dobiti unapređenje. To je išlo dotle da se čovjeku smuči koliko su se zavlačili u južni dio leđa. Porazno za mlade ljude. A mene su gledali kao crnu ovcu kad bih se suprotstavio mišljenju profesora ili predavača. A niko ne smije da podrži priču koja je kontra priče onoga što drži predavanje(a bilo je riječi o politici, naravno. Neki su bili članovi pol. partija, neki planirali da osnuju pol. partiju. Toliko su samoljubivi da ne vide da nijesu vizionari.A političar koji pretenduje da bude na čelu države, to mora biti. Crna Gora je imala jednog takvog. Ali ga nije htjela. Ovima je politika samo bila sredstvo da se dođe do vlasti i da tu dugo ostane. Da ne moraju da rade kao što oni koji nemaju pol. ambicije, pa zaposlenje traže uz "pomoć" ZZCG. Da ne pričam koliko su ograničeni neki intelektualno, kako nemaju obzira prema drugim osobama, osobito drugih nacionalnosti, vjere, seks.orjentacije, pola...). Naravno da su tako naučeni kod kuće. Tako su i mene,kao i mnoge druge, učili, ali meni savjest i srce odbijaju takav način ponašanja. Ne osjećam strah - zbog toga sam ili lud ili jebeno hrabar.
Bookmarks