Opet blentavi, da mi poštovani čitaoci oproste izraz, baljezga..
Kao prvo, Stefan Lazarević, sin kneza Lazara, nije nikakav grb doneo iz Vizantije. Sam Stefan Lazarević bio je jedan od srpskih vladara, pošto tada jedne jedinstvene srpske države nije bilo. Pored Stefana Lazarevića bili su i ćesar Uglješa u Vranje i Preševo, Đurađ Branković u takozvanoj Brankovini, tj. južna Srbija i severna Crna Gora, od Kolašina i Plava na zapadu i reke Drima na jugu do Sjenice na severu i Prištine na istoku, zatim knez Pavle Radenović u Trebinje i Cavtatu, vojvoda Sandalj u Hercegovini, i naravno Balšići, tj. Đurađ II. Stracimirović u Zeti. O Kotromanićima u Bosni istoričari se svađaju, to je poznata stvar. Stefan Lazarević u početku nasledio je od oca mu kneza Lazara Pomoravlje i Šumadiju. On je bio samo jedan od oblasnih gospodara srpskih zemalja. Posle kosovskog boja 1389 vrhovnu vlast Osmanlija morali su da prihvate i Lazarević, Kotromanić i Branković, kao i sami Balšići u Zeti. Ovo je činjenica, svejedno što današnji nazovi-Dukljani u nekoj čudnoj mitomaniji to ne priznaju.
Stefan Lazarević još u mladim godinama morao je da ispunjava svoju vazalsku dužnost prema Osmanlijama i svome zetu, sultanu Bajazitu, koji oženjen beše Stefanovom sestrom Oliverom (u nekim izvorima Persida ili Despina), i da im šalje svoju vojsku; ova se obreda tada zvala "vojska u Turke". Pomenuta Stefanova sestra Olivera, supruga sultana Bajazita I., u turskoj odnosno osmanlijskoj istoriografiji dobila je negativan lik, jeste Bajazita navela navodno na pijanstvo. Drugi, ne-turski izvoli govore opet, kako je Bajazit primio Pravoslavlje.
Svakako, Stefan Lazarević morao je da se bori za Osmanlije, tako na primer u boju kod Nikopolisa 1396 (u Bugarskoj) protiv vojske krtaša, gde je, tako makar po turskim izvorima, obezbedio pobedu Osmanlija. 1402 Bajazit je izazvao napad Mongola pod Tamerlanu (ili Timur Lenk), koji je vladao turskim istoku, Iraku, Iranu, Afganistanu, Pakistanu, Uzbekistanu, Turkmenistanu i severnoj Indiji, sa prestonicom u Samarkandu. U boju kod Ankare Bajazit izašao je Tamerlanu u susret. Levo krilo predvodio je njegov sin Sulejman, desno krilo Stefan Lazarević sa oko 20.000 srpskih vojnika, dok se sam Bajazit sa sinom Muhamedom držao u pozadini centra. Vidi:
http://www.satrapa1.archez.com/artic...a/bayaceto.htm
Bitka se završila katastrofalno za Osmanlije, sam Bajazit pao je u ropstvu Mongolima gde je i umro, dok su se Stefan Lazarević i Bajazitovi sinovi mogli spasti. Stefan, vraćajući se u Srbiju svratio je u Carigrad, gde je sa vizantijskim carom sklopio savez. Vizantijski car sa svoje strane priznao je Stefanu Lazareviću titulu despota, što je u ondašnjoj vizantijskoj vladarskoj hierarhiji dolazilo odmah posle cara. Pošto je vizantijski Carigrad i dalje važio kao glavni centar Pravoslavlja, za Stefana Lazarevića, dotad samo knez, despotsko priznanje bilo je od velikog značaja za njegove dalje političke ambicije, jer je time imao najvišnje vladarsko zvanje u pravoslavnom svetu na Balkanu, posle vizantijskog cara, i posebno u srpskim zemljama. Odatle i današnji istorijski naziv Srpske despotovine za vladavinu Stefana Lazarevića i njegovih naslednika.
Da pojasnimo, da je i srednji vek poznavao svoje međunarodno pravilo, i u hrišćankoj Evropi nije mogao svako da bude car, kralj ili knez, nego samo ako bi dobio priznanje od tada glavnih dva centra Hrišćanstva, tj. od Rima ili Carigrada. Ako bi se neko bez tog priznanja proklamirao kraljem ili štogod, to mu niko nije priznavao. Ovo dolazi slično današnjem međunarodnom priznanju državnosti, ili autonomije itd.
Stefan Lazarević postao je despot, dakle nešto kao princregent ili veliki knez, ali to mu je bilo priznato samo u pravoslavnom svetu. Da bi svoju novu poziciju obezbedio i u rimokatoličkom svetu, Stefan je, posredstvom ugarskog barona Filip de Skolaris, u srpskim narodnim pesmama poznat kao Filip Mađarin, pobratim Kraljevića Marka, priznao vrhovnu vlast ugarskog kralja. Ugarski kralj i sa njim i rimski papa dali su priznanje Stefanu Lazareviću kao srpskom despotu, uz to je Stefan postao ugarski baron i od Ugarske dobio Beograd, koji je postao njegov prestoni grad, kao i velike posede u Ugarskoj i upravu nad županijama Torontal u današnjem Banatu (Zrenjanin, Bečej itd.), Bodrog u Bačkoj (Apatin itd.), Satmar (Szatmar) u istočnoj Mađarskoj i grad Debrecin, možda i Srem, ali ovo zadnje nije sigurno.
http://www.mek.iif.hu/porta/szint/eg...5/magy15_1.jpg
http://www.mek.iif.hu/porta/szint/eg...5/magy15_2.jpg
Time je Stefan Lazarević postao, takorerečeno, internacionalno priznati najvišnji srpski vladar.
Srpski štit, tj. beli krst na crvenom polju sa četiri ćirilična slova "C", postao je njegov grb, ali ovaj grb javlja se i u njegovoj majci kneginji Milici krajem 14. veka, dakle pre 1402. Po predanju, car Dušan je prvi bio preuzeo taj grb po ugledu na Vizantiju, gde je vladajuća dinastija Paleologa imala štit, sa zlatnim krstom na crvenom polju i sa četiri grčka slova "B", što je stajalo za "vasileus vasileon vasileion vasileusin", na srpskom "car careva caruje carevima". Ali za ovu teoriju o poreklu srpskog grba nema pouzdanog dokaza. Svakako, u Srbiji javlja se prvi put krajem 14. veka. Bio je grb Stefana Lazarevića, a ćirilična slova "C" mogle su da stoje za Stefana, ili za Srbiju. Današnja srpska istoriografija ipak želi pre da ih prepiše za početna slova za Srbiju. I današnja nacionalna intepretacija "samo sloga Srbina spašava" ali svakako jeste iz 19. veka. Srpski štit preživeo je time, što ga je Srpska Pravoslavna Crkva preuzela i vekovima upotrebljavala, i u 19. veku srpski štit ponovo je postao grb Srbije.
Šta se tiče divljeg vepra, što je naveo blentavi, to nije grb Srbije niti je ikad bio, divlji vepar sa strelom u glavi je grb Šumadije.
I divlji vepar sa strelom jedan je od najstarijih grbova pripisanih Srbiji, koji se prvi put javlja1415 na rimokatoličkom koncilu u Konstanci (1414-18), na kojem je učestovao i Stefan Lazarević kao ugarski baron. Verovatno da je to bio grb Stefana Lazarevića kao ugarskog barona. Sa ovim grbom Evropa će kasnije često da označava teritoriju centralne Srbije. Ali divlji vepar sa strelom u glavi nikad nije bio zvanični grb da li jedne države, provincije ili zemlje Srbije. Po srpskom ustanku 1804 divlji vepar onda postaje grb Šumadije, i to je manje ili više dan danas, vidi grb Kragujevca, Čumića, Velike Plane:
http://www.ngw.nl/int/yug/images/kragujev.jpg
http://www.ngw.nl/int/yug/images/cumic.jpg
http://www.ngw.nl/int/yug/images/velikapl.jpg
Ne zaboravimo, dve trećine Šumadinaca poreklom su Crnogorci, ili što bi neo-Dukljani rekli, ********; imali smo čak do 19. veka jednu Crnu Goru u Šumadiji, to južno od Valjeva.
Takođe, blentavi se zeznuo sa tvrdnjom, da je Stefan Lazarević preozeo dvoglavnog orla od Vizantije. Dvoglavni orao, mada bez određene boje, obično ali bele ili crvene, bio je grb Nemanje i kasnije Nemanjića. Za ovo imamo dokaze, kako po izvorima i dokumentima iz ondašnjeg vremena, tako i po freskama srednjevekovnih manastira, koje su podigli Nemanjići i gde je često naslikan dvoglavni orao kao njihov grb odnosno grb Srbije. Zbog toga svaka suprotna tvdrnja može slobodno da se kvalifikuje kao prost idiotizam.
Da se vratimo Stefanu Lazareviću. Posle njegove smrti nasleđuje ga sinovac Đurađ Branković. Lazarevići i Brankovići duže vreme imali su neprijateljske odnose. 1405 došlo je do "drugog" boja na Kosovu između Stefana Lazarevića i Đurđa Brankovića, gde je pobedio Stefan Lazarević. Đurađ Branković morao je nešto kasnije da prihvati vrhovnu vlast svoga ujaka Stefana, ali je ostao dalje da vlada u Brankovini. Međutim, Stefan Lazarević nije dobio dece i time nije imao naslednika, te je došlo do sporazuma sa sinovcem Đurđem, da ukoliko Stefan Lazarević umre bez potomka, da ga nasledi Đurađ Branković. To se tako i desilo, i Đurađ Branković postao je 1427 novi despot Srbije.
Brankovićev grb bio je lav, u istom položaju kao danas lav na crnogorskom grbu. Poreklo ovog lava potiče od zadnjeg Nemanjića, cara Uroša, koji je, iz kojih sada razloga, i lava upotrebljavao. Po narodnom predanju car Uroš bio je zadnji vladar Srpskog carstva, te je posle njegove smrti (ubio ga navodno kralj Vukašin, što ali nije tačno) raspalo Srpsko carstvo. Crna Gora Njegoša pozivala se na Srpsko carstvo, te je sebe predstavljala kao jedinu slobodnu zemlju starog Srpskog carstva, koja nija pala pod vlast Osmanlija. Mislim, svaki Crnogorac, koji iskreno poznaje istoriju svoje Crne Gore, zna, koju su ulogu nekad igrali car Uroš, boj na Kosovu, Miloš Obilić ili Vuk Branković u crnogorskom društvu. Vidi kao primer zakonik Vasojevića. Odatle moguće i lav na crnogorskom grbu, dvogavnog orla ili crnogorsku ratnu zastavu - Nemanjićev barjak - beli krst na crvenom polju, da i ne pominjem.
I kao što sam u prvom postu napisao, čisto teoretski ne mora da znači, da su stari Crnogorci svoje državne simbole preuzeli po Nemanjićima, ali svi atributi crnogorskog grba bili su vekovima ranije simboli Srbije Nemanjića. I ako znamo za odnos Crne Gore Njegoša prema carevini Nemanjića, onda nema sumnje da su na grb Crne Gore uticali simboli stare srednjevekovne srpske države. Pa tu neo-Dukljani mogu da negiraju šta god žele..
Pozdrav svima!
Last edited by Carski; 17-03-05 at 18:54.
Dobra je bomba koja uništava svako zlo - Majka Gavrila
Originally Posted by Sick-Boy
a dobro albanski je jos i zagoreo!
salim se naravno jebiga ipak to je grb moje zemlje i ja mu se klanjam
... i ne znam da li sam ja covjek koji je sinoc sanjao da je leptir
ili sam pak leptir koji danas sanja da je covjek...
Boze dragi puno li prdnjave napisa ovizi serbalj odje ,puno napisa na nista nerece !!!!!!!!!! Obraza ti kojega nemas ni zere ko te pita sto je turski car ratova sa mongolima a ????? Ili ti to onako bez svojega misljenja prekopira od rakaovica ??? Vi ste serebalji poceli da kopirate sajtove ,a da ne procitate nijedan predjasnji post !!!!!! no nekate slobodno ,uste malacko pa NEZAVISNA SUVERENA DRZAVA CRNA GORA !!!!
PS. VIDIS LI DA STE VAZDA BILI VAZALI TADASNJIJE MOCNIH SILA ALI TURCIN POGOTOVO NEDADE VI NIKAD MIRA !!!!!1
AHHAAHAHAHHAHAAHAHAHAHAHAHHAHAHAAHAAAAAA !!
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
Ako sam šta kopirao, sem što sam se poslužio istorijskih knjiga i leksika jer odnekud moram da krpim znanje, pokaži i dokaži!
Ali jeste, blentavi, svaki čovek polazi od sebe..
Inače, lep je srpski grb Crne Gore
Dobra je bomba koja uništava svako zlo - Majka Gavrila
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks