Za novi pocetak (starog pocetka i nema, zar ne, to je zapravo nastavak...) potrebno je da ga zaista zelis.
Ne ono zavaravanje sebe - promijenila sam frizuru, nabacila lazan osmijeh i prkosim svijetu time sto cu govoriti da sam krenula dalje.
Pod tim podrazumijevam da mi dan pocinje tako sto cu sebi reci da zaista vrijedi ustati i uciniti nesto korisno.
Zivot ne cini jedna stvar, niti jedna osoba- iako mu moze dati ljepsi smisao.
Treba znati uzivati u sitnicama - suncu, citanju, setnji, malim znacima paznje velikih prijatelja.
Jer, sreca je tu - ali nikad nece doci sama. Naci ce je samo borci. I ja sam uvijek bila jedna od njih.
P.S. A sto se tice mirenja i starih/novih pocetaka, Selimovic je napisao bolnu istinu - Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav...
"...patim zbog osoba kojima sam poklonila svoje srce i uvidjam da oni koji su dotakli moju dushu nisu uspeli da probude moje telo, a oni koji su doticali moje telo nisu uspevali da dosegnu do moje dushe. “
Bookmarks