Page 3 of 5 FirstFirst 12345 LastLast
Results 51 to 75 of 116

Thread: Predraze, sine, mora li ta Amerika? -New York City putopis-

  1. #51
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Nastavljamo pricu...

    5. Novembar, 2010.
    Evo jos jedna muzejska poslastica za Phenix, Starwalkera i Rotfl-kako god da ti je ostatak nicka i ostalu kompaniju

    Svanulo je oblacno, ali ne i kisovito jutro. Sneezovanje alarma je trajalo nekih pola sata i oko 9 i po sam ustao. Odjednom opet sa mnom u sobi Skot, Australijanac i Italijan. Ne znam odakle se stvorise i gdje su bili nestali.

    No, odlucih ja da se pridrzavam sinocnjeg plana i picim u AMoNH, Americki muzej prirodne istorije. On se nalazi na zapadnoj strani Central Parka, isto negdje oko 80 i neke ulice. Kontam da cu da se spustim metroom nize dvadesetak ulica i 76om ulicom(koja sijece central park) stici za 20-30 minuta u muzej.
    Opet ranac sa lap-topom na ledja, zgrabih sendvic i sok u obliznjem deliju i pravac u subway. Izlazak na stanici oko 80te ulice i ulazak opet u central park. Jutarnja svjezina i fresak vazduh u parku, uz kafu za ponijeti koju sam kupio u Subway doprinijeli su razbudjivanju i pripremanju za jos jedan uzbudljiv dan u muzeju. Nekih pola sata mi je trebalo da presijecem central park i dodjem do muzeja. Muzej se ne moze promasiti. Ogromna gradjevina koja se prostire uz Central Park West aveniju i impresivno je siroka. Vidio sam da ce biti dosta posla dok se sve ne obidje i vidi. Ovaj muzej, kao i ostali iz velike cetvorke(Met, MoMA, Gugenhajm i AMNH) radi od oko 10 ujutru do 5-6 popodne. S toga sam imao nekih 7 i nesto sati na raspolaganju. Znao sam da nece bit dovoljno isto kao i u Met-u, ali sam kontao da ce moci sve da se obidje.

    Ulaz je kostao nekih 20$ i to je isto bila preporucena cijena, ali opet ne bih imao obraza da dam nesto manje od toga, s obzirom da se taj novac koristi za odrzavanje muzeja, eksponata, izlozbi kao i za pribavljanje novih kolekcija. Pljunuh tih 20$ drage volje i zaputih se ka prvim halama. Bilo je masu djece oko mene, valjda neki osnovci sto li vec.
    U prvoj velikoj hali su se nalazile stvari u vezi svemira. Komete, meteori, istrazivanje Marsa, porijeklo planeta, o gravitaciji... svasta nesto interesantno.
    Zatim su tu bile hale o istoriji planete Zemlje, kao i o prastarim stijenama, kamenju, ostaci meteora i kometa koje su se davno zabile u nasu planetu...

    Vrlo interesantno je bilo jedno spiralno setaliste od stakla koje je vodilo ka vrhu muzeja gdje je prikazano kao timeline razvoj kosmosa i nase planete u njemu pocev od velikog praska prije 4.5 milijardi godina pa sve do danas.
    Dosta korisnih informacija se tu moze pokupiti i na zanimljiv nacin uciti i podsjetiti se svega sto smo ucili u skoli.








    [IMG=http://img848.imageshack.us/img848/9180/1036532.jpg][/IMG]



    Nakon toga na redu su dosle hale gdje je prikazan razvoj covjeka i zivotinja, kao i cjelokupnog zivota na zemlji. Takodje je bilo dosta primjeraka prepariranih zivotinja(sto je bilo nekako i tuzno vidjeti), kao i primjerci iz dubina okeana.
    Impresivno je vidjeti kosture nasih predaka koji su stari od nekoliko desetina hiljada godina pa sve i do nekoliko miliona godina. Takodje sam tu vidio i najstariji fosil na svijetu koji datira od prije vise od 3 milijarde godina i koji se okamenio u nekoj pecini u dubinama praokeana. Nevjerovatno da je imamo nesto sto je staro toliko milijardi godina. Gotovo nepojmljivo!

    Mogao sam vidjeti dosta kostura neandretalaca i ostalih vrsta pracovjeka koji su stojali jedan pored drugog gdje se vremenski mogu uociti promjene u prsljenovima i razvoju kompletnog skeleta, pocev od kicme pa do lobanje.
    Neki kosturi su bili stari i do nekoliko miliona godina. Takodje se na audio i video zapisima moglo cuti o tome kako su se nas mozak, jezik, govor i motoricke sposobnosti razvijale tokom hiljadama desetljeca.
    Jedan od najimpresivnijih eksponata ubjedljivo bili su fosili pricjih krila gdje se jasno moglo uvidjeti kako krila vremenom nastala i kako su prvi letaci nastali.
    Premocno je bilo prolaziti kroz te hale i gledati komplet evoluciju kao na dlanu. Neka me izvinu oni koji ne vjeruju u tu teoriju.




















    Nekako je uletjela ova americka zastava stara nekoliko stotina godina iz neke bitke, ali stvarno ne znam odakle tu

    Tu sam prosao i kroz nekoliko ogromnih izlozbenih hala koje se ticu zivotinja, ali to nije previse interesantno bilo, samo ovozemaljske preparirane zivotinje u nekim pozama lova ili tako nesto.

    Nakon toga ulazim u svijet prariba. Kosljoribe i svakakve pradavne vrste riba, njihovi kosturi i fosili. Desetinama i stotinama miliona godina stare. Nakon prostih oblika zivota u okeanu one su stupile na scenu i one su preteca gmizavaca i svega sto je izgmizalo na kopno, ukljucujuci i nas. Tu se moglo vidjeti kako se zivot razvijao i kako su nastali prvi gmizavci i amfibije(organizmi koji su zivjeli na i u vodi i na kopnu). Predstavljeno je kako su se peraja pocela razvijati u noge. Opet se javlja neka uzbudjenost prilikom tolikog prikupljanja informacija i prilike da se izbliza vide nasi predaci i ono iz cega smo nastali. A sve to starije od metuzalema. Nekakve kornjace i nekakve morske nemani, ne znam ni ja kakvih je tu sve morskih cudovista bilo. Bilo je uzivanje gledati sve to, i tu sam ostavio gotovo 3 sata na te obilaske i razgledanje.













    Morao sam uzeti pauzu i sjesti u kafeu prije nego sto se bacim na ono sto sam sa velikih ushicenjem iscekivao- dinosaurusi! Vidio sam na mapi muzeja da su mi mamuti i dinosaurusi sledeca meta, pa sam rijesio da predahnem prije toga. Ipak se ne gledaju dinosaurusi svaki dan...

    Nocas nastavak o dinosaurusima i zavrsetku obilaska ovog muzeja.
    Ostajte zdravo.
    Last edited by Mojsije; 19-04-11 at 19:54.

  2. #52
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Mojsije zaista fenomenalno. Hvala ti na ovoj temi.

  3. #53
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by my name is ... View Post
    Mojsije zaista fenomenalno. Hvala ti na ovoj temi.
    Fala
    Vazda sam volio da citam putopise, pa reko da i ja napisem jedan i podijelim sa najmnogoljudnijom online zajednicom u CG

  4. #54
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Zeljno ocekujemo nastavak

  5. #55
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Picimo dalje.

    Nakon kratkog odmora u kafeu krenuh u finalnih nekoliko casova obilaska ovog grandioznog zdanja. Ostalo je nesto malo gmizavaca i ptica prije obilaska najvecih i najokrutnijih mesozdera koji su ikad hodali ovom planetom.














    Gotovo da sam imao neku vrstu treme i uzbudjenja prije nego sto sam provirivao u najvece hale u ovom muzeju u kojim su se nalazili mozda i jedni od najvrednijih ostataka u istoriji svijeta. Preveliko je sve izgledalo, mamuti su imali i do 3, ako ne i vise metara u visinu. Kljove bi lako proburazile sto god bi im se naslo na putu. Tu su bili jos neki praistorijski medvedi za koje su danasnji medvedi mala djeca.
    I tu sam vidio jednu zivotinju koja je davno izumrla, a koju smo mogli gledati na National Geographic. U pitanju je cuveni Smilodon sa njegovim karakteristicnim prednjim dugim zubima koji su kao sablje. Pa i mamuta bi mogao da izgrize. Najveci ubica svog vremena. Mislim da sam cuo da je izumro prije nekih desetak hiljada godina u toku poslednjeg ledenog doba.


















    I za kraj slager ovog muzeja, mozda i razlog zasto se vecina posjetilaca odluci da posjeti ovaj muzej. Dinosaurusi! Stvorenja koja su izumrla prije vise od 260 miliona godina. Gotovo da mogu uliti strah svojom velicinom i izgledom, iako su svi fosilizovani. Tu sam vidio one primjerke koje smo svi gledali u onom djecjem crtanom filmu o dinosaurusima. Prosto je nevjerovatno nakon crtanih filmova vidjeti T Rex-a, onog dugovratog biljojeda, pticu Pitrija u kamenu, onog zutog sa onim cudima na glavi... tacno ispred sebe. Gledajuci u T Rex-ove mnogobrojne i ogromne zube bilo mi je drago sto ih nema vise.
    Ipak, cijelom salom je dominirao onaj dugacki biljojed koji je bio dugacak preko 30 metara. Gotovo cijeli dio sredista sale je zauzimao. Velicina se tesko moze pojmiti, kao neki gigant pod kojim bi pukla zemlja. Bilo je tu jos dosta vrsta dinosaurusa, ali prosto T REX oduzima dah. Tu sam stogao skoro dobrih pola sata i zagledao tu veliku glavu, noge, one male ruke, tijelo, rep... nisam mogao odvojiti oci od njega. Kao da neka zloba izbija iz te krvolocnosti i pojave, i to samo iz kostiju. Sva ta bica stara stotinama miliona godina tako dobro ocuvana nisu mi dali da napustim salu dok nisam nekoliko krugova uhvatio i po nekoliko puta sve vidio i slikao. Uzivajte...





























    Oduzimaju dah jednostavno.
    Nakon toga mi je ostatak muzeja djelovao apsolutno nebitno. Tu su bile neke preparirane zivotinje i zmije, ali nakon ovoga prosto vise nista tu nije bilo vazno i vrijedno gledanja.
    Muzej sam napustio oko 5 popodne, nakon skoro 7 sati razgledanja. A svaki dan bih se vracao u tu salu sa dinosaurusima, nema dileme.

    Imao sam nesto vise od 2 sata da prosetam Central park west avenijom ka juznom menhetnu i dodjem lagano do Port Authority stanice i docekam moju ljepsu polovinu koju sam upoznao u Mejnu i koja mi se nakon zavrsene radne nedelje na koledzu pridruzila u ovoj nevjerovatnoj avanturi.

    To be continued...

  6. #56
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default




    Elem, oko 5 i nesto sam se Central Park West iliti 8. avenijom laganim koracima zaputio ka juznom menhetnu. Konacno odrediste Porth Authority stanica.
    Sad se tesko sjetiti sto sam sve vidio kad sam prolazio tuda, znam da se u blizini, negdje na 50 i nekoj ulici nalazi Linkoln centar, gdje su ogromne operske dvorane. Bilo je relativno hladno za novembar, nesto izmedju 10-15 stepeni. Posto nisam mogao da hodam sporo kao dan prije, relativno brze sam se kretao ka jugu, ali i dalje imao sanse da razgledam raskosne gradjevine okolo.
    Upadoh u Burberry butik i kad vidjeh da je sal 300$, a kaputi preko 1000, izadjoh prije nego sto me je prodavac ista stigao pitati.
    Polako dolazim i do Columbus circle, sto je jedan jedini kruzni tok na Menhetnu. Tu se nalazi Time Warner centar. To su dvije ogromne zgrade cija je spoljasnost prekrivena crnim staklom. Izmedju njih se nalazi ogromna kugla koja predstavlja nasu planetu.
    Sliku sam preuzeo sam interneta jer iz nekog razloga ja nisam uspio da napravim dobru.



    Sve okolo je luksuzno i tu se nalazi mali trg sa fontanama i cesto se mogu vidjeti razni ulicni zabavljaci. Osma avenija je jako siroka, cini mi se da ima punih 10 traka za automobile. Ono sto mi je cudno na menhetu je saobracaj. Neke su komplet ulice i avenije jednosmjerne. Ne znam zasto im to tako funkcionise. Saobracaj im nije jaca strana, posto su guzve ogromne, da nema podzemne grad bi kolabirao.
    Kad se ulazi autobusom na menhetn iz pravca Bronksa, da bi se doslo na Porth authority u midtown-u potrebno je cijelih 40-60 minuta, a nekad i duze ako se dolazi u tzv. rush(spic) hours.
    Lagano stizem do Porth Authoritija, nalazim se s njom i picimo pjeske do Grand Central Station odakle cemo podzemnom do hostela. Grand Central je stvarno grandiozna i ogromna stanica i predstavlja cak i turisticku atrakciju jer je otvorena prije oko 100 godina i ima karakteristicne reljefe na plafonu i po zidovima.








    Ovog puta nam je do hostela svega 40ak minuta. Da bi se stiglo od Porth Authoritija do grand centrala treba nekih 20 i vise minuta pjeske. Pici se tom raskosnom 42. ulicom istocno i sijece pet avenija da bi se stiglo do GC. Kao da su namjerno stavili Port Authority u 42. ulici, jer cim se izadje sve okolo tebe automatski ostavlja snazan utisak progresivnog grada.

    U hostel smo stigli oko 8, ostavili stvari i rijesili da prosetamo do downtown-a i podjemo zajedno na Bruklinski most. Malo romantike ne skodi, je li. Malo vise, u stvari. Ta setnja je opet bila carobna. Mislim da se bas treba masu puta proci mostom da bi se oguglalo na fantastican pogled i taj osjecaj. A mozda i ne prolazi. Vidjecu za nekoliko godina. Posto sam vec postavljao slike nekoliko puta, da se ne ponavljam, postavicu kratak YouTube klip sto sam snimio.



    Fantazija sve u svemu. San.
    Ali je dosta hladno i vjetrovito uvece tako da se nismo bas previse zadrzavali. Malo sto prosetali okolo downtown-a, i oko 10 i nesto nazad u hostel.
    Prethodno pitah ovu trojicu iz sobe je li okej ako cura bude tu preko vikenda, oni totalno okej s tim, ono niko ni 1% ne pravi frku. Niko nije provjeravao nista pa sam kontao da se moze prosvercovati bez placanja icega. I tako i bi. Prodje i taj 5. novembar. Bjese to jos jedan jako interesantan i uzbudljiv dan.


    Sjutra dosta novih interesantnih i novih prica. Nastavice se....

  7. #57
    Join Date
    Jan 2008
    Posts
    3,233
    Thanks Thanks Given 
    354
    Thanks Thanks Received 
    54
    Thanked in
    29 Posts

    Default

    Daj sliku male
    You'll Never Smoke Alone..

  8. #58
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by MotobikeR View Post
    Daj sliku male
    Pored ovoliko slika ti jos trazis, strasno

  9. #59
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Okej, svanuo je i 6. novembar. Evo pokusavam da sklopim kockice i skontam sto se sve desavalo tokom subote i nedelje. Posto nas je bilo dvoje ovog puta, valjalo je opet neke stvari proci opet.
    Interesantno je koliko amerikanaca nikad nije bilo u Njujorku niti ih privlaci cak ni da vide, a kamoli da zive. I to nije samo u vezi NY, vazi i za druge vece gradove. Upoznao sam dosta ljudi tokom ljeta i tako pricali o americi i putovanjima i tim cudima, i dosta njih je putovalo na razlicita mjesta tipa Virgin ostrva, Panama, Havaji, Midwest, Aljaska, St John ostrva, ma ne znam ni ja kakve sve prelijepe destinacije, ali bas rijetko ko je pominjao velike gradove. Takodje i neki ljudi koji zive u upstate Njujork drzavi(sjever drzave) nikad nisu bili u NYC. To me iznenadilo kad sam cuo, izgleda da pop kultura koju nam mediji serviraju utice na nas odavde.

    A moram podijeliti sa vama moje najvece otkrice u americi, prije nego sto nastavim ovu pricu. To su town-ovi. To su mala rezidencijalna mjesta koja se nalaze u unutrasnjosti drzava ili u okolini velikih gradova velicine nekih 10000-30000 stanovnika. Ti gradici su raj na zemlji. Tu zivi uglavnom americka srednja klasa sa nekih primanjima od 50000-1200000 godisnje. To su sve sredjena naselja sa onim dupleks kucama na dva sprata, travljacima, garazom... U tim gradicima postoji samo posta, opstinska zgrada, groblje, banka... i par takvih drzavnih gradjevina. Najveci dio stanovnistva iz tih gradica komutiraju(putuju) po pola sata-sat, a neki i dva sata do posla. To su uglavnom porodicni ljudi koji rade preko nedelje, a za vikend odmaraju i prave rostilje, piknike, putuju van grada s porodicom... Imao sam srecu da upoznam taj dio amerike i taj dio njihove kulture, tradicije i stila zivota. Takvi gradici su skriveno blago amerike, koje se ne prikazuje na tv-u i koje nije komercijalizovano, ali definitivno zasluzuje najveci dio paznje sto se tice amerike. Djeca iz tih gradica imaju skolske autobude koji ih prevoze u obliznju skolu koja obuhvata gradice iz nekoliko okrugova. Prava ona srednja klasa kakva bi trebala da bude.
    Postoji i drugi dio srednje klase koji su takodje operisani od velikih gradova i koje to ni najmanje ne zanima, koji zele da imaju veci stepen privatnosti i zive u 'sumama'. To su ljudi koji imaju kuce u okolinama ovih gradica, ali imaju ogromne posjede, tipa 10000-20000 hiljada kvadrata zemlje, imaju bazen, neki cak imaju i sopstveni Pond(jezerce) i takve kuce su razbacane na razdaljinama od oko nekoliko stotina metara jedni od drugih. I to mi se cini kao san, imati i zivjeti u kucu na jezeru, ali to je vise za one starije 50ogodisnjake koji su pri kraju karijere i povlace se na svoja imanja.
    To su neke od najboljih stvari koje sam naucio o americkom stilu zivota i kulturi, pored obilaska Njujorka.

    Nego, standardno neki sendvici u deliju kraj hostela i pravac opet downtown, ovog puta u dvoje. Posto je bio lijep dan bilo je lijepo za setnju i kuliranje, iako je bilo prohladno opet. Ali nista sto zabundavanje ne moze da rijesi.
    Setnja bruklinskim mostom, voznja ferijem do Staten ostrva opet, setnja kraj hadson rijeke.... sve u svemu mnogo lijepo i opustajuce jutro i rano poslijepodne... Nisam nijednom presao bruklinski most do kraja, to je ostavljeno za sledeci put. Cuo sam da je strasan pogled kad se sve sagleda iz Bruklina i vidi komplet most i lower manhattan.
    Necu postavljati slike, posto sam vec to sve postavio u vezi ovoga, pa da ne dupliram i smaram.

    E sad, bilo je vrijeme da se podigne nivo secera u krvi. A sto bi bilo bolje za to nego cuveni cup cake-i u najpoznatijoj pekari i poslasticarnici na Menhetnu- MAGNOLIA BAKERY. To je bio cilj, probati te nasiroko hvaljene home-made kapkejke.
    Magnolia Bakery je mnogo poznata na Menhetnu i vazi za najbolju pekaru i poslasticarnicu. Ima ih svega 4 u Njujorku, jedna u Los Andjelesu i jedna cak u Dubaiju. Fensi mesta za fransize, nema sto. Najbliza pekara se nalazila u Bleeker street u Greenwich Village-u. To je bila i prilika da se premijerno posjete i obidju novi djelovi Menhetna kao sto su Greenwich Village, SoHo, NoHo, TriBeCa... Istorijske rezidencijalne cetvrti koje svojom arhitekturom i starim duhom daju poseban smek Njujorku.

    Nastavice se...

  10. #60
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    Planet Earth
    Posts
    7,967
    Thanks Thanks Given 
    598
    Thanks Thanks Received 
    71
    Thanked in
    46 Posts

    Default

    ne bih da mi se neko naljuti ali predlazem da se svi komentari (osim mojsijevih prica) izbrisu kako bi bilo preglednije i ljepse..

  11. #61
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Ne bi ja tu nista dirao, neka komentarisu ljudi, nije steta nikakva

  12. #62
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Znaci, poslijepodne je, nakon setnje po lower Menhetnu, vakat je za istrazivanje Greenwich, TriBeCa, SoHo, China Town... blokova.



    I najgora stvar koja se mogla desiti u tom trenu(osim zabijanja aviona u neku od zgrada) jeste sto mi se ispraznila baterija na aparatu. Ne znam kako, jer sam stavio da se puni noc prije, ali nesto je poslo po dolini i ostadoh bez slika iz ovih djelova Menhetna. A imalo bi se sto vidjeti.
    Greenwich village je moje omiljeno mjesto na Menhetnu. Istorijski blokovi zgrada od kojih su dosta njih stare preko 100 godina, ali sjajno odrzavane i obnavljane da prosto izgledaju kao neke dobrodrzece stare gospodje koje mogu posvedociti o dosta toga sto se desavalo oko njih. Perfektni drvoredi i lisce koje je pocelo da pada odavalo je utisak nekog jesenjeg praznika u ovom kraju.



    Dobre stare pedesete.
    Zaputili smo se ulicom Bleckeer sa zapadnog kraja menhetna ka istocnoj. Bleckeer sijece lower Menhetn i ulica je dosta duga. Prolazeci ulicom moglo se svasta vidjeti. Toliko ima malih radnjica zdrave hrane, lokalnih pabova, palacinkarnica, poslasticarnica, pekara... sve male radnjice lokalnih ljudi. Vrlo je zivo svuda naokolo, vidi se da je menhetnu, ali je duh totalno drugaciji, kao da je malo izolovano od onog fensi raskosnog bogataskog duha i zamijenjeno manjim lokalnim, ali ne i manje interesantnim radnjama. Dosta radnji drze imigranti i prepuno je najrazlicitijih nacionalnih proizvoda.




    Sve u svemu, ti blokovi su prosto savrseni za zivljenje. Ima dosta malih zabacenih ulica, koje kao da ne pripadaju ovom vremenu i Menhetnu. Nesto totalno drugacije sto se rijetko vidja. Ovog puta nisam bas previse istrazivao ovaj kraj posto smo isli samo Bleecker ulicom, ali tu ima definitivno dosta toga jos da se vidi, a i okusi.

    Konacno dodjosmo i do Magnolia Bakery. I gle cuda, postoji red dugacak par desetina metara. Svi zele da probaju te nadaleko poznate i hvaljene cupcakes. Jos nikad prije ne vidjeh red u ovakvim vrstama radnji, ali dobro. Mogao sam cuti razgovore ljudi okolo koji su toliko bili uzbudjeni sto konacno imaju sansu da okuse nesto iz Magnolije. Svi su jedva cekali da dodju na red, isto kao i mi. Konacno poslije 20ak minuta cekanja stigosmo, kad unutra praznik za culo ukusa. Unutra kao u fabrici, svi rade da bi obezbijedili dovoljnu kolicinu poslastica za kupce. I sto je njbolje od svega, sve je fresko i organsko! Ne moze bolje biti. Nismo znali sto da uzmemo, svakakvih ukusa i dodataka i cuda. Otprilike od 2.5-4$ su bili cupcakes. Neki uzimaju i po 10, 20, jedan lik je cak 60 komada narucio za neku zabavu. Ko zna koliko desetina hiljada dolara svaki dan obrnu tu. Sto je zacudjujuce s obzirom koliko je objekat mali. Nije se sirio, nego je zadrzao taj lokalni karakter uprkos ogromnoj traznji. Pa da se gostimo...






    Uzesmo 4 komada i pravac lokalni parkic, svi su tu isli da jedu. Ukus kao iz raja, prebogato, nista prije toga ne probah nalik tome. Nakon toga sto se jos nekoliko puta vracali u Magnolijine poslasticarnice na Menhetnu. Ne postoji bolji nacin da se zadovolje potrebe za secerom od toga.

    Nakon toga nastavili smo nazad ka istocnom menhetnu i prosli kroz China Town. Steta sto nemam nikakih slika, ali i nema se nista posebno vidjeti. Prevelika guzva nekakvih sicusnih ljudi, kineska slova svuda naokolo, jeftina roba i suveniri, stare neobnavljane zgrade koje leti po ulici, sve u svemu China Town nije nesto posebno vrijedan pomena. Sve odise jeftinocom i neoriginalnoscu. Kinezi razocarali.
    Nakon jos sat i nesto setnje okolnim ulicama Tribeke i Sohoa zaputili smo se metroom ka uptown-u. I ova naselja su slicna Greenwich-u, i definitivno cu tamo opet da se vratim i detaljno obidjem sve. Nismo bili ovog puta previse raspolozeni zbog umora i htjeli smo naci mjesto gdje cemo da sjedimo i kuliramo. A sto bi bolje od toga bilo osim famoznih crvenih stepenica na tajms skveru.
    Nadjosmo neki voz ka svejernom menhetnu i pravac 42om ulicom ka tajms skveru. Tu je merak prosto setati i gledati sve razlicitosti, ljude, ulizne zabavljace, prosto gledati kako sve vrvi od zivota i kako sve cirkulise.







    Tao je dobar osjecaj bio samo sjedeti nakon cjelodnevne setnje. Nasli smo neke sendvice koji i nisu bili nesto posebno u nekoj radnji tacno na tajms skveru i zaklali su nas. Skoro 20$ za 2 sendvica. Samo neka su zdravo.
    Nakon par sati kuliranja oko 10 smo se head back do hostela gdje je bilo tako leci i biti u horizontalnom polozaju bez ikakvog pritiska na stopala. Tusiranje, spavanje...

    U nastavku ce biti detaljno istrazen i opisan Central Park sa svim sto se nalazi u njemu. Cjelodnevan boravak tamo predstavljao je totalno opustanje. Takodje smo se zatekli u sred Njujorskog maratona koji se zbio tog 7. novembra.

    Coming soon...

  13. #63
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Nedelja, 7. Novembar, 2010.

    Svanulo je suncano jutro, budjenje oko 9, svi ostali u sobi spavaju s toga smo se tiho spremali i razradjivali plan o detaljnom obilasku Central Parka. Plan je bio da udjemo na 97. ulizu sa istocne strane i spustamo se juzno zapadnom stranom ka Kolumbus kruznom toku nekih 40 ak ulica nize. Plan je bio da se vidi Great Reservoir, Belvedere Castle, Shekspeare Garden, Strawberry Fields...



    Nedelja je veliki dan u americi. Ocicno se u porodicama praktikuje brunch. Brunch je spajanje breakfast(dorucka) i lunch(rucka). Obicno je to oko podneva. Sprema se dosta hrane, zovu se rodbina ili komsije, raspaljuje se rostilj, djeca se igraju, kao neka vrsta nedeljne svetkovine i odmor od radne nedelje. Vrlo je interesantno biti dio toga. Takodje se nedjeljom organizuju i garage sale, odnosno garazna rasprodaja. Tu se prodaje sve i svasta za sitne pare, pocev od starih cerkinih lutaka pa do kauca i ne znam ni ja sve cega. Vrlo interesantna prilika za nabavljanje sitnica.

    Nego, malo prije 10 sa vrelim sendvicima se zaputismo ka parku. Posto je bilo relativno rano, nije bilo puno ljudi, uglavnom rekreativci i setaci pasa.
    Najljepsa stvar u vezi Central Parka je to sto postoje ogromne livade perfektno podsisane na kojima se moze sjedjeti, lezati, piknikovati, igrati frizbi, sto god... preogromne povrsine. Ali se njima ne moze pristupiti u bilo koje doba. Uglavnom se otvaraju od 9 ujutru. Prva stvar na koju smo naisli je tzv Great Reservoir. To je kao neko jezero koje je bilo kristalno plavo i na njemu su se presijavali suncevi zraci. Krasno za vidjeti, sto bi rekli braca hrvati. Postoje dobro uredjene staze za hodanje i trcanje kojima se lako kretati, ali i lako izgubiti posto dosta vijaju i ko zna gdje idu, jer je park ogroman treba pratiti mapu da bi se znalo gdje se ide.
    Nakon prolaska pored ove ogromne vodene povrsine naisli smo na belvedere castle. To je kao neki zamak na gdje smo se popeli i osmatrali okolo. Dosta simpaticno. Zamak je izgradjen prije oko 150 godina, ali sudeci po ocuvanosti i odrzavanosti ne izgleda ni priblizno toliko staro.
    Blizu zamka se nalazila i Sekspirova basta gdje se moze vidjeti dosta razlicitih biljaka i cuda i kako smo zalazili dublje izgubili smo se. Puno je nekih uskih vijudavih staza i nismo znali gdje idemo, pa smo se vratili nazad kod zamka i nastavili stazom na zapadnoj strani parka.













    Nakon toga produzismo dalje ka juznoj strani parka uz povremene pauze i odmaranja na obliznjim klupama. Bilo je interesantno gledati ljude koji setaju pse. U isto vrijeme setaju po 6,7,8, a neki i po vise od 10 pasa. To je dosta dobro placen posao, a uglavnom ga rade srednjeskolci i studenti.

    U parku se takodje nalazi i dosta manjih jezera koji izgledaju prelijepo i na cijim se obalama moze sjedjeti i osvjeziti. Krecuci se juznije stigli smo i do Strawberry Fields. To je kao specijalno uredjen parkic u cijem se sredistu nalazi keramicka ploca na kojoj pise Imagine(zamisli) i znak mira. To je mjesto sagradjeno u sjecanje na Dzona Lenona koji je ubijen ispred obliznjeg hotela gdje je zivio. Tu se svake godine rave koncerti u cast Lenona.
    Dosta malih improvizovanih mostica se nalazi po parku gdje se mogu vidjeti vjeverice koje jure naokolo.

    Nakon nekih 4-5 sati, stigli smo do Columbus Circle-a. Bilo je dosta osvjezavajuce provesti jutro i rano popodne u parku cisto u setnji. Negdje oko 2 i nesto, zatekli smo se na Columbus Circle-u i vidjeli da je sve okolo blokirano. Naletjeli smo na maraton. Bilo je prepuno ljudi koji posmatraju i bodre takmicare, takmicara koji su iscrpljeni zavrsili trku ili prave pauzu, fenomenalno je izgledalo sve. Mogla se cuti i dosta glana muzika, posto su bili manji koncerti naokolo.











    Tu se nalazio i taj cuveni Time Warner kompleks. Te zgrade su prosto za divljenje. Komplet taj fensi kompleks. Tu smo ostali neko vrijeme i posmatrali maraton. Njujorski maraton je najveci maraton na svijetu sa oko 30000 ucesnika svake godine. Impresivan broj ljudi, i previse
    Stvarno je atmosfera bila svecana i dosta zabavnih sadrzaja svuda naokolo. Drago mi je sto sam se zatekao tu.
    Evo i neki klipovi koje sam snimio:






    Posto je moja ljepsa polovina morala da se vraca uvece na koledz da bi prisustvovala predavanjima preko nedelje, morali smo polako da krenemo ka hostelu, bilo je oko 4 i nesto, a autobus za Amherst(zapadni masacusets) bio je u 6 i po. Dakle, zaputili smo se ka metro stanici koja se nalazila na zapadnoj 50 i nekoj ulici.
    U medjuvremenu ja odlucih da se zaputim i ja s njom nazad za Amherst preko nedelje pa da se vratimo u Njujork u petak popodne opet. S obzirom da sam platio 12 nocenja(do ponedeljka ujutru, 15 novembar), otkazao sam 5 nocenja i dobio pare nazad. Dosta korektno. Uz dogovor sa gazdom da se vracemo u petak popodne i da nam sacuva istu sobu, rastasmo se i zaputismo ka Porth Authoritiju.

    U nastavku povratak na Menhetn, setnja po midtown-u dok nam noge nisu otpale, i nesto najbolje sto sam u zivotu uradio- penjanje na 86. sprat Empajer Stejt zgrade i gledanje menhetna sa oko 300 metara visine.

    Stay tuned.

  14. #64
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Okej, nazalost ostao je jos jedan vikend na Menhetnu prije povratka u CG. Odlazak kuci mi je bio jedan od najtuznijih dana u zivotu(iako vjerovatno ne bi trebalo da bude tako), ali prosto odlazak iz ovog mjesta lomi srce.

    Dakle, nedelja popodne, odluceno je da se oboje vracamo u Amherst dok se ne zavrse predavanja, i onda u petak opet za Njujork.
    Oko 5 popodne smo krenuli iz hostela da bi stigli na autobus u 6 i po. Valjda doci makar jedno 40 minuta prije da bi se zauzela dobra pozicija u redu za ulazak u autobus. Masu ljudi putuje autobusima i nerijetko znaju da se formiraju redovi duzi od 50 metara, tako da valja imati dobru poziciju sto blize ulazu. Standardno metroom do zapadne 42 ulice na grand centralu i onda pjeske ka istoku 42om ulicom do Porth Authoritija. Cini mi se da sam nebrojeno mnogo puta ovom rutom isao i usavrsio sam je, i sto se brzine tice, za nepune 40 minuta se moze to preci, a prvog puta mi je trebalo preko 2 sata.



    Voznja traje nekih 4 i po sata, posto se usput staje na nekoliko stanica, a plus treba i nekih 40 minuta da se izadje s menhetna, ali bus pici dosta brzo, makar 90 na sat. Upupno oko 300km.



    Nego, da ne skrecem sa teme, petak je popodne i oko 6 i nesto stizemo na Menhetn opet, kakva radost, opet medj' svoje.
    Istim putem do hostela i preuzimanje kljuca od gazde i dolazak u sobu. Ovog puta neka nova garnitura ljudi u sobi. Ali nidje nikog samo stvari ostavljene. Posto je prosli put uspjela da se usteka sa mnom te dvije noci i da ne placa smjestaj, kontamo da ce i ovog puta moci, pa je ne prijavljujemo kao da ce da odsijeda, samo kao moj prijatelj iz Njujorka.
    Te veceri je bilo planirano opet da idemo u downtown i laganu setnju uz Hadson river. Same old. Iako smo to nekoliko puta uradili do sada bilo je jednako uzbudljivo i interesantno kao prvog puta(setnja). Pogotovo uvece kad Menhent dobija potpuno novo ruho kad se upale svijetla pod okriljem tame. Kao da se milijarde lampica i sijalica upale i stvaraju neki novi grad. Prosto sve sto se uradi tokom dana treba uraditi i kad padne noc jer jedna ista stvar totalno drugacije djeluje uvece. Zbog toga planiram sledeceg puta nocnu voznju ferijem i penjanje na Empajer tokom veceri.

    Evo nesto interesantno o tome sto obici u Njujorku besplatno ili za male pare:

    http://5min.about.com/Explore-the-Hi...City-254571373

    Nakon te vrlo opustajuce veceri u downtown-u i nezaboravnog setanja bruklinskim mostom oko 10 i nesto se vracamo ekspresnom linijom 6 ka uptown-u do hostela. Nevjerovatno je koliko je bitno imati metro stanicu blizu hostela jer nakon cjelodnevne setnje prosto je dobro ne morati hodati vise nego direktno iz metroa uskociti u krevet.

    Ono o cemu sam razmisljao kada sam putovao za Njujork na ljeto bilo je da li ce grad stvarno uspjeti da ispuni moja ocekivanja i da li ja previse idealizujem to mjesto i ocekujem previse od istog. Citajuci razne forume i iskustva ljudi koji su putovali i vracali se sa i ne bas najboljim utiskom i pricama da sve smrdi, prosjaci na ulicama, prevelika je buka i guzva, smece naokolo... izgleda da su ocekivali perfektan grad koji u stvari nije grad nego mirna oaza zivota. Mislim potpuno je pogresno ocekivati to od grada tolike velicine.
    Kada sam stigao primijetio sam svakakve vrste ljude, pa i te prosjake i cuda koja proricu smak svijeta, ali toga ima svuda, pa i nije sad toliko strasno, ne moze se od grada gdje je 20 miliona ljudi ocekivati svako normalan.
    Drugo, sto se tice smeca, ulice su dosta ciste, jedino sto se velike crne kese sa smecem izbacaju na ulicu kasno uvece od strane radnji da bi ih komunalci pokupili i odnijeli i spremili sve cisto za sledeci dan. Boze moj, ne moze to smece odletjeti u kosmos.
    Trece, buka i nije bila toliko strasna, osim gdje se radi, tipa ground zero, cini mi se cak da je veca buka u podgorici popodne kad je ona guzva i saobracaju i kad se ne zna ko pije a ko placa. Njujork ima te neke karakteristicne zvuke, kao neka lagana buka motora, sirena, reklama... nista zbog cega morate bjezati iz grada.
    Sto se tice guzve, guzva je dosta velika, ali po meni, to daje posebnu car ovom gradu. Razliciti ljudi, rasa i nacionalnosti, spartaju i zure svuda naokolo, hvataju taksije(u njujorku je prava umjetnost uhvatiti taksi, postoje cak i ljudi koji to rade za vas), i dosta je interesantno biti dio tog interaktivnog progresivnog svijeta.
    Sve u svemu, odusevljenje je bilo vece nego sto sam ocekivao.

    Nego, nakon stizanja u hostel oko 10 i nesto, zatekli smo novu ekipu, neki ameri i kanadjani, upoznali se s njima i spremili za spavanje. Plan za sjutra je bio paklen, cjelodnevna setnja midtown-om i detaljno istrazivanje avenija i ulica sa zavrsetkom dana u central parku. Znaci zavuci se u svaki pedalj centralnog Menhetna.

    Coming soon...
    Last edited by Mojsije; 21-04-11 at 15:12.

  15. #65
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    13. Novembar, 2010

    Jos jedno suncano jutro je svanulo. Nije bilo vremena za zaljenje zbog odlaska i rastanka nego nakon umivanja i sastavljanja plana zaputili smo se napolje oko 10 sati.
    Plan je bio da obidjemo komplet midtown i da uvece na veceru idemo u 'Кафана', da joj pokazem malo nasu kuhinju i okusi nesto tamo. Taj nas restoran bio je lociran u downtown-u.


    Standardno se linijom 6 vozimo juzno do grand central terminala. I pocinjemo obilazak midtown-a sa zapadne strane ka istocnoj. Na krajnjem zapadu midtown-a nalaze se Ujedinjene Nacije.
    Na desetine i desetine nebodera oko nas, ogromne avenije... cini mi se kao da sam se malo cak i navikao na to nakon nekog vremena na menhetnu, ali sve to i dalje ne moze, a da ne izaziva efekat divljenja. Sve su to zgrade koje imaju preko milion kvadratnih metara stambenog i kancelarijskog prostora u kojima se nalaze sjedista i kancelarije najpoznatijih kompanija.
    Nevjerovatno je takodje koliko ima banaka. Skoro na svakom koraku se mogu vidjeti Bank of America, Chase, JP Morgan, Goldman Sax, Citi Bank... na stotine i stotine poslovnica naokolo.




















    Slucajno smo zatekli i snimanje 2 filma. Besomucno ponavljanje neke jednostavne crne gdje kao autobus krece i putnici ulaze na stanicu. Toliko jednostavna scena, ali je reziser ponavljao cini mi se preko 10 puta. To je neki film sa Benom Stilerom i Edijem Marfijem, zaboravih mu ime. Mogu se pofaliti da sam ih obojicu vidio, ali nisam provalio ko je reziser.
    Masu ljudi okolo nas takodje su posmatrali i snimali kako se snima scena... vrlo interesantno za vidjeti. Okolo je policija blokirala sve, dok su ovi tehnicari neprestano namjestali svijetlo, prosipali vodu po ulici, tjerali ljude koji su izbliza htjeli da snime glumce i slikaju se s njima... vrlo, vrlo interesantno je bilo prisustvovati tome. Pa nismo dzaba u Njujorku.
    Kasnije smo zatekli snimanje jos nekog drugog filma, ali tu nismo provalili o cemu se radi.
    Takodje se na ulici na skoro svakom cosku mogu naci oni sto prodaju hotdogove, grcku i tursku hranu... Sve to kosta oko 3$, a tu ne dodje nista hrane. Trebalo bi 20$ da se co'ek najede od te njihove hrane. Hot dog je velicine malog prsta.
    To nisam probao, nisam probao 'americku' koka kolu, u mekdonalds nisam probao nista... izgleda da nisam 'isprave' bio u americi, sudeci po nekima. No dobro.
    Takodje setajuci ulicama cesto su nas zaustavljali razni tipovi koji su htjeli da nam uvale njihove CD-ove za 5-10$. Sloze pricu kao da su lokalni reperi, izlaze iz garaze, bice poznati za nekoliko godina i da ce taj CD vrijedjeti na stotine dolara, potpisu ga sa sve posvetom i cudima... ama manite me se ljudi. Najupecatljivije mi je bilo kad smo hodali blizu tajms skvera tog dana, kad odjednom petoro crnih likova kao da su ispali iz nekog rep 2pac filma zaskocise nas na sred ulice(meni frka odjednom) sa sve pricom ispalo ti je nesto brate ovo ono, evo da pokupim ovo za tebe, i trpaju mi u dzepove, ja ne znam sto se desava, sto je muka na nas odjednom. Al to se sve desava uz neko njihovo podstrekavanje i vadim ja ono iz dzepa, vidim CD, oni mi vracu u dzep, veli to ti je ispalo to je tvoje, daj nam 5$ zato sto smo ga pokupili za tebe... te im dadoh 5$ makar zbog nastupa. Bjese totalno neocekivano, kao da su iz nekog filma ispali

    Svratili smo u jednu pekaru Crumbs, koja je takodje dosta dobra(nije bas kao Magnolija), ali su imali ogromne mafine i kapkejke. Tu smo uzeli nekoliko komada i sjeli u Brajant park da jedemo. Brajant park se nalazi na nevjerovatno dobroj poziciji na 42oj ulici. Ima par slika iz njega. Tacno okolo su tornjevi Bank of America, MetLife, i jos neka cuda.
    Interesantno bjese tog dana u Brajant parku da nadjoh ni manje ni vise no bureke. Ali vidim napisali bOrek. Ja reko ovoj prodavacici da su spelovali pogresno ime tog jela(ja se kao pravim vazan), a ona veli da je ona to dobro napisala, no se pogresno kaze tamo gdje sam ja to jeo. Ja joj reko kako sam ja iz crne gore, bivsa jugoslavija i da je to kod nas dosta rasprostranjeno jelo, i da se sigurno kaze bUrek. A ona veli kako je ona iz Istanbula i to je njihovo nacionalno jelo i kako ona valjda bolje zna od mene. Ja nemadoh sto no reko u pravu si . Tu uzeh funtu(pola kila) bOreka sa spanacom da pokazem djevojci kako to izgleda i da okusi. Bjese dosta dobro, nije kao nase, ali slicna neka vrsta bureka, kao da je neki susam bio u njemu.

    Tu smo malo ostali kulirati i uzivati u gradskoj vrevi. Po parkicu su rastrkani kao male radnjice sa nacionalnom hranom, nakitom, odjecom... svasta nesto. Moze se probati sve od turskih bureka i baklave pa do svajcarske cokolade. I tu je bilo i klizaliste, ali se nismo klizali.
    Nastavili smo setnju ka zapadnom midtown-u ka Chelsea. Chelsea je kao gej naselje sa dosta gej barova i cuda. Bilo je interesantno vidjeti i tu populaciju kako nesmetano iskazuje emocije i zivi nesputana od strane spoljnog svijeta. Takodje se sporadicno mogu vidjeti gej likovi na Menhetnu, kako se ljube i drze za ruke, cak ih je bilo i na tajms skveru. Dva lika me zamolise da ih slikam dok su se ljubili. Bjese to prva takva slika koju sam uslikao . Dosta neobicno, ali Menhetn je to











    [IMG=http://img841.imageshack.us/img841/9006/1037255.jpg][/IMG]










    U nastavku slijedi ostatak dana i kako smo satima trazili zabaceni srpski restoran u lower manhattnu....

  16. #66
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Okej, nastavak price.

    Jos uvijek smo u midtown-u. Nalazimo se u toj carobnoj sumi nebodera. Nigdje se ne moze vidjeti sunce, zaklonjeno je totalno zgradama. Kakav pocinak kad sam vidio ljude bez suncanih naocara iako je suncano. Ne mogu se sjetiti gdje smo rucali sanse nema. To je van domena mog sjecanja trenutno. Znam da smo za veceru htjeli srpsku kuhinju, ali to je prica za sebe. Prvo ima jos materijala iz midtown-a da se postavi. Mogu slobodno reci da uz Empajer zgradu, Krajzler bilding je ubjedljivo najljepsa. Ne mogu se cudu nacuditi da je to izgradjeno prije 80 godina. Prosto je za nevjerovati. Izgradjena je tokom tog talasa Art Deco stila tridesetih i bila najveca zgrada na menhetnu jedno kratko vrijeme, jer je ubrzo nakon nje zavrsen Empajer. A sto se tice empajera, ta zgrada od fantasticna 102 sprata je izgradjena za svega 4 godine. Znaci to je apsolutno cudo graditeljstva i najvece dostignuce tog vremena u svijetu. Takav gigant za samo 4 godine... ne vjerujem da je to tada moglo igdje drugdje osim ovdje. I do izgradnje kula blizankinja 70ih drzao je apsolutni rekord sto se tice najvecih zgrada na menhetnu, a jedno vrijeme i u cijelom svijetu. Nakon rusenja kula 2001, opet se vratio na mjesto najvece zgrade i tu ce biti do zavrsetka Tornja Slobode koji se gradi na mjestu bivsih blizankinja i bice gotov oko 2015.



















    Htio sam nesto reci, ali sam zaboravio sto. Ne mogu se sjetit pa da cete me ubit. Da smo zdravo, evo jos slika...











    [IMG=http://img508.imageshack.us/img508/642/1037341.jpg][/IMG]


    Kasno je poslijepodne, polako je pocelo da se smrkava, te je bio red naci taj srpski restoran. E to je bio pravi izazov, kako doci do tamo. Nalazi se na aveniji C?! WTF?! Nikad nisam cuo za aveniju C, mislio sam da su sve avenije na menhetnu brojevima obiljezene.



    Vidim da je to zabaceni dio istocnog lower menhetna. Jada crnoga. Nadjosmo neki voz koji ide blizu toga, ali smo se morali sami snalaziti od te stanice. Fora je bila sto je to bio kao neki geto. Neki crnci se griju oko bureta gdje gori vatra. Kao u filmu. Nesigurnim koracima idemo ka raskrscu 8. ulice i avenije C gdje bi trebalo to da bude. Prvo je fora bila da smo se slabo orjentisali i zamijenili sjever za jug pa smo u pogresnom smjeru isli neko vrijeme. Pa onda ostadosmo bez interneta i ne mogadosmo na nadjemo tacnu adresu restorana, a ja je zaboravio u medjuvremenu. I tako smo lutali dobrih 2 i nesto sata po mracnim ulicama lower east side menhetna. Nimalo prijatan dio, a ja sam mislio da su takvi djelovi samo na sjevernom menhetnu. Poslije 2 sata trazenja oko 8 i nesto, konacno nadjemo restoran, i ulazim unutra kad ono sve puno. Pici Bajaga, po zidovima sve slike iz nekih nasih filmova i cuda, sve je na cirilici... pitaj gazdu ima li stolova, kad mi veli lik nista prije 10. Sat i po cekanja... Vazi.
    Zaputismo se nazad za midtown gdje smo nasli neke sendvice i gdje nas nisu zaklali cijenama. Tu kulirasmo opet na tajms skveru neko vrijeme uz neki sladoled, navodno najpoznatiji americki, sudeci po njoj, koji je tako nezdrav i pun secera da se jedva jedna kugla moze pojesti.

    Nakon toga oko 10 i nesto opet povratak u hostel. Noge su nam se raspadale, preko 12 sati setnje opet, dan maksimalno iskoriscen, iako smo bili razocarani nenalazenjem mjesta u restoranu...

    Sjutra je veliki dan. Empajer Stejt Bilding! Jea bejbi!

    To be continued...

  17. #67
    Join Date
    Jun 2004
    Location
    Philadelphia, Pennsylvania, United States
    Posts
    6,535
    Thanks Thanks Given 
    5
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Evo nocas pretrcah prvu stranicu, bas mi je milo sto vidim nesto ovako na CdM... Veliko hvala sto si ovo podijelio sa nama.

    Prvo... kako skontah, mozda grijesim, uglavnom si bio Manhattanu? Steta mozda sto nijesi imao prilike da osjetis Brooklyn i Queens, taj neki duh siromasnijeg dijela grada, dje je kulturni diverzitet najizrazeniji... Ja bi volio tamo da zivim. Jesi bio u Little Italy, to ne uhvatih, sjutra cu fino sve da natenane citam? Kako njih Kinezi gushe, nijesu bukvalno dvije ulice ostale od tog istorijskog dijela Lower Manhattana...

    Prelijepi redovi o Brooklyn Bridge.
    Just to slip the skin...

  18. #68
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG - Kotor
    Posts
    11,087
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Tim siromasnim djelovima NY-a me bilo strah i kolima da prodjem... To su nenormalne stvari koje se gledaju u sred bijela dana... Vjerujes li mi da nisam htio aparat ni da dizem i okrecem pud tih ljudi kakvih je sve to pogleda bilo... Ti crnci kao da prvi put vide bjelca, eto takav je osjecaj bio...
    Quote Originally Posted by Nk-001
    Mozes li postaviti temu umjesto mene jer ja nesto ne mogu.. ?

    Kupujem Nokiu e52 ?

  19. #69
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by getaway blues View Post
    Evo nocas pretrcah prvu stranicu, bas mi je milo sto vidim nesto ovako na CdM... Veliko hvala sto si ovo podijelio sa nama.

    Prvo... kako skontah, mozda grijesim, uglavnom si bio Manhattanu? Steta mozda sto nijesi imao prilike da osjetis Brooklyn i Queens, taj neki duh siromasnijeg dijela grada, dje je kulturni diverzitet najizrazeniji... Ja bi volio tamo da zivim. Jesi bio u Little Italy, to ne uhvatih, sjutra cu fino sve da natenane citam? Kako njih Kinezi gushe, nijesu bukvalno dvije ulice ostale od tog istorijskog dijela Lower Manhattana...

    Prelijepi redovi o Brooklyn Bridge.
    Hvala
    Ovog puta nisam izlazio s Menhetna, osim kad sam bio malo na Staten Islandu. Nisam htio slikati po bijelom danu oko mog hostela na pocetku Harlema, jer prosto nije prijatan osjecaj kad te latinosi i crnci gledaju, a ti ono kao klasican turista hoces da slikas naokolo. Mozda se i odvazim sledeceg puta . O little italy i china town-u imas na prethodnim stranama

  20. #70
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG - Kotor
    Posts
    11,087
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    I desila mi se jedna interesantna stvar u SOHO cini mi se... Masu crnaca i hispanosa ima tezge i male prodavnice... I dok sam setao, ispred jedne tezge krene svadja 1 na 1 hispanos i crnac... I ljudi se okupljaju, svima interesantno, ali niko nikoga ne dira... Niko ne reaguje... Samo gledaju... I u jednom momentu, ovaj hispanos udara crnca.. Crnac je bio u nekim cetrdesetim godinama, a ovaj srednje dvadesete... I pocinje tuca, odnosno, crnac se brani, a ovaj ga napada i udara.. Pridruzuju se jos jedan hispanos i ja se malo odmaknem i vidim policajca koji regulise saobracaj (ima po jedan na svaku raskrsnicu bez obzira na semafore, jer cesto prolaze hitna i vatrogasci, pa da ih propustaju) i samo je nesto rekao na radio stanici i nastavio da regulise saobracaj i jednim okom gleda tucu... Tu vec srce krene da mi bije malo jace jer ljudi sa svih strana ulica pocinju da trce pud tuce, uglavnom crnci i hispanosi, ali se niko ne bije...

    Ja sam se odaljio nekih dvadesetak metara kada u mom pravcu trce 2 policajca, koji nisu saobracajci i u trku oblace rukavice i vade teleskop pendreke u jednu ruku, a u drugu nesto drugo (u tom momentu ne znam sto je)... Kako se priblizavaju, samo jedan vice "NYPD - on the floor" i suzavcem (onda ukapirah sto je), samo prska oko sebe i rasciscava masu... Ova dvojica hispanosa i crnac su AUTOMATSKI kleknuli, ruke iza ledja i pogled dolje... Ma nisu ni glavu obrnuli ni na jednu stranu... Ova dvojica su samo kroz par pitanja sa onim saobracajcem saznali da vise se niko nije tukao, onda su prili ovima, stavili im lisice i nije proslo ni 30 sekundi pojavljuju se 3 patrolna auta, marica i desetak full opremljenih policajaca (da ne kazem specijalaca) sa sve stitovima i kaciga... Vjerovatno ako nastane neki veci rasni problem... Ove su strpali i posli, a ljudi se razisli...

    Kasnije dok sam sve to prepricavao, skontao sam da je trajalo MOZDA 5 minuta od pocetka tuce dok se narod razisao... Stvarno nevjerovatna organizovanost...

    3 mjeseca poslije toga mi se cesto desavalo da cujem policajca kako vice "NYPD - ON THE FLOOR!"...
    Quote Originally Posted by Nk-001
    Mozes li postaviti temu umjesto mene jer ja nesto ne mogu.. ?

    Kupujem Nokiu e52 ?

  21. #71
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Belgrade
    Posts
    9,909
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    4 Posts

    Default

    Da nije, kojim slucajem, i tebi rekao jednom?


    Joke. ;P

    I am so post-rock I shit sad birds.


  22. #72
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Nedelja, 14. novembar, 2010.

    Opet suncan dan, kao da se sve poklopilo sto se tice vremena dok sam bio tamo. Budjenje prije 10 i kupovina karata za Empajer preko interneta. Procitao sam na jednom sajtu da je najbolje da se kupe online karte da se ne bi cekalo tamo u redovima. Teke mi to uradismo i pljunusmo 40$ za dvije karte. To su mi najbolje potrosenih 40$ u zivotu, kako se kasnije ispostavilo.
    Ali odjednom dolazi sestra ovog gazde i zatice nas dvoje u sobi, ovi ostali su posli. Odma pocinje pricu kako nju nije briga uopste sto je ona tu, jeste da je to bila soba za 4, ali nju ne zanima i ako ima 5 ljudi, znam ja da niste vi htjeli da se razdvajate, ali ovi su se cimeri zalili kako je soba samo za 4oro, a ne 5 ljudi, i da ona mora naplatiti njoj to sto je spavala prosle i ove noci ovdje. Vidim ja korektna joj je prica, i nismo imali sto nego platismo 70$ za te dvije noci. Ovog puta nam nije proslo kao proslog vikenda kad se prosvercovala za dzabe.
    Ali ti kanadjani i ameri stoka spijunska, ne znam sto im je smetalo, kao da im je prostor krala. No samo neka su zdravo.
    To nam je ujedno bio poslednji zajednicki dan, a i moj pretposlednji na Menhetnu, sjutra mi je bio let za CG preko Londona. Mogli smo da biramo, ili da se ucrnjacimo i smorimo zbog toga, ili da i ovaj dan iskoristimo sto je vise moguce i pokorimo Menhetn sa visine. I naravno, opcija broj 2 je zaokruzena.
    Kupujemo sendvice i sokove i deliju i pravac podzemnog do grand centrala. Odatle smo imali nekih 10ak ulica pjeske do Empajera. Prelijepo jutro za osmatranje Menhetna sa 300 metara visine. Bilo mi je nepojmljivo da cu biti na 86om spratu.

    Dolazimo tamo i oko zgrade standardno guzva, ljudi stoje u redu za ulaz. A red ogroman, reko ima sad da se ceka makar 2 ili 3 sata dok ne dodjemo gore. Kad nas neki lik pita(posto smo drzali karte u rukama) jesu li vam to karte, ja reko jesu, veli on ajte upadajte... Ih, mi zaobisli red koji je brojao sigurno preko 100 ljudi i zapicili unutra ka bezbjedonosnom cek pointu. Prodjosmo i to kad tu jos jedan ogroman red. Reko sad moramo cekat i ovdje. Ali vidim ja da je to biletarnica, pa reko nekom visokom crnom liku u odijelu kako mi imamo karte, on veli daj da vidim, ja mu pokazah, kad on veli, samo vi picite naprijed, pratite putokaze... Au, znaci preskocismo 2 kilometarska reda samo zato sto smo kupili karte preko interneta. Onda smo pratili te putokaze i pratili ostale ljude koji su se kretali ka liftovima koji ce nas odvesti gore.
    Cijela zgrada iznutra je tako raskosna i ogromna, kao da smo u nekom mini gradu za sebe. Hodnici preogromni, poplocani nekim mermerom gdje god se okrenes, sve perfektno cisto, osoblje ljubazno maksimalno... organizacija na vrhunskom nivou uprkos tome sto na hiljade i hiljade ljudi tu prodefiluje svaki dan. Poslije nekoliko minuta pracenja putokaza i kretanja ka liftu, konacno dodjosmo do jos jednog reda, ali ga ovog puta nismo mogli zaobici. Uzbudjenje i adrenalin su bili na jako visokom nivou, jedva smo cekali da se popnemo gore. Ko je htio mogao je da hoda stepenicama... bilo je i takvih ludaka, ali hodati 86 spratova... umro bih poslije 10 spratova, skrenuo bih s mozgom kad bih trebao da se penjem toliko.
    Posto ima nekoliko liftova koji vode ljude gore, a u svaki makar 20 ljudi staje, red pred nama se brzo smanjivao. Nekoliko sati cekanja smo prekratili kupovinom online karata, to svako treba da uradi definitivno. Poslije nekih 15ak minuta cekanja u redu, udjosmo u taj lift i zaputismo se ka vrhu. Taj lift je sibao nenormalno brzo, a da se nista nije osjetilo osim kad se krene. 10 spratova se prodje za 5 sekundi, cini mi se. Nepun minut smo se peli do te visine, sto je fascinantno.

    E onda je uslijedio taj neki svecani momenat izlaska iz lifta i priblizavanje osmatracnici. Da bi se doslo do osmatracnice morali smo se svi nekih 5-6 spratova popeti pjeske, to je bilo neko polutrcanje pod uticajem adrenalina... sto smo blize bili brze smo hodali...
    Kad smo se konacno popeli gore i izasli na vrh imali smo sto da vidimo.... kao da smo na krovu svijeta... Jos jedan od onih mnogobrojnih momenata od kojih u Njujorku zastaje dah... tesko je to rijecima opisati, kao da smo u nekoj novoj dimenziji bili... visi smo bili od svega u tom trenutku, sve ono grandiozno i ogromno sa zemlje u ovom trenu se cinilo tako malo...



































    U nastavku slijedi jos slika, kako smo proveli tu nekoliko sati...

  23. #73
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Da nastavimo... dakle pogled odozgo je bio apsolutno zadivljujuci. Mogu opisati dosta toga, ali osjecanja u tom trenu dosta tesko. Masu ljudi je bilo oko nas i svi smo se borili za najbolje pozicije da razgledamo i fotografisemo.
    Prvo sto smo vidjeli je cijeli lower Menhetn, ali kao kroz neku izmaglicu. To je nekih 10ak kilometara nize, ali nevjerovatno je kako je cijeli prostor visoko urbanizovan, sve zgrada do zgrade, kao da je svaki moguci kvadratni metar zauzet. Impresivno je bilo vidjeti ground zero, bateri park, bruklinski most i ostale djelove donjeg menhetna sa ove visine i udaljenosti... Tu se moze i vidjeti i cuvena Flat Iron zgrada, koja izgleda tako usko a visoko. Nalazi se na raskrscu brodvej anenije i jos neke druge, izgleda kao list papira savijen u uski trougao, a jos izgradjena u nekom starom stilu... predivno. Nekoliko puta sam je zumirao.
    Na istocnom menhetnu nista novo . Tacno pored Easr rijeke nalazi se i cuvena grada Ujedinjenih Nacija koja je sva od zelenog tirkiznog stakla. Sve je to fenomenalno izgledalo i mnogo bolje nego na ovim slikama, pogotovo kad se umanji ovako.

    Medjutim mnogo impresivniji, zbog blizine, bio je pogled na sumu oblakodera u midtown-u. Krajzler building, MetLife, Bank of America Tower, NY Times... Ne znam ni ja sto sve okolo nas je bilo, dosta drugih oblakodera jednako impresivnih, kao da su od lego kockica stvoreni i nabacani okolo. Prosto se tu ogleda moc tog mjesta....
    Tu sam prosto stojao i gledao kao hipnostisan naokolo. Nikad ranije nisam mogao vidjeti nesto slicno, niti vjerujem da se ista poput toga moze naci negdje drugdje. Toliko stilova arhitekture naokolo, a opet sve nekako skladno i cini savrsenu cjelinu. Ili se makar meni tako cini. Samo sam fotografisao naokolo i pokusavao sto bolje slike da uhvatim, kao da sam pokusavao da memorisem svaku mogucu sekundu i da nista ne zaboravim.






















    Nekoliko stotina slika sam napravio tokom tih nekoliko sati boravka tamo. Prosto kao da se ne smije zaboraviti ama ni jedna sekunda. Samo se cuje zamor ljudi naokolo, dok su zvuci gradske vreve apsolutno eleminisani. Kad se pogleda dolje mogu se vidjeti minijaturni automobili i ljudi poput mrava, kao one igrackice za djecu. Ovo mi je definitivno bio najveci dozivljaj na Menhetnu. Za sledeci put sam ostavio nocnu posjetu ovom mjestu. To ce da bude magicno. Kao sto vec rekoh, na Menhetnu sve treba uraditi tokom dana i tokom noci, jer je sve totalno drugacije. Perfekcija. To su neki nezaboravni momenti u zivotu. Poslije nekoliko sati kruzenja po osmatracnici i guranja sa ljudima krenuli smo nazad medju 'obican' svijet na zemlji.






    Cijelog dana mi se u glavi vrzmala ta posjeta. Prosto previse utisaka. Tu sam vidio koliko je to mjesto ogromno i kakvo je to stjeciste svjetske moci. Prosjecna godisnja plata rezidenata menhetna je preko 100000 godisnje i predstavlja apsolutan vrh u americi. Naravno ne treba zaboraviti ni onu tamnu stranu Menhetna i siromasnije krejeve. Toliko varijacija na tom ostrvu...

    Dok smo izlazili iz zgrade vidjeli smo neke iste ljude jos u redovima za penjanje na zgradu. Tako je to kad se ne kupi karta preko interneta. Hvala sajtu about.com gdje sam prikupio najvise informacija o njujorku i svemu ostalom. Bukvalno se tu sve moze naci sto vas zanima. Pocev od turizma pa do intervjua za posao.

    Negdje oko 2 i nesto smo se zaputili u Central park gdje smo htjeli da iskuliramo i provedemo popodne u setnji...

    To be continued...

  24. #74
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Zamalo zaboravih da postavim video klip koji sam snimio na Empajeru. Jedan minut cistog zadovoljstva




    Dakle nakon silaska sa ovog monumentalnog zdanja, valjalo se opustiti i sabirati utiske i prosto uzivati u suncanom novembarskom danu na Menhetnu.
    Zaputili smo se ka Central Parku gdje smo namjeravali da provedemo popodne. Imali smo jos svega nekoliko sati jer je ona morala da ide autobusom u 6 i po nazad za Masacusets.
    Uzeli smo neke mafine, kapkkejke, salate i Chai(vrsta pica) i zaputili se na piknik na jednoj od mnogobrojnih velikih zelenih livada u centralu. Kada smo dosli tamo, gotovo da je cio Njujork bio na nogama i kao da su desetine hiljada ljudi bile naokolo vozeci bicikla, setajuci psa, igrajuci frizbi, piknikujuci, ili prosto lezali na suncu i kulirali. Izabrali smo neku Great Lawn na pocetku parka gdje je bilo masu ljudi i odakle puca pogled na vrhove oblakodera koji su se vidjeli iznad krosnji drveca.
    Tu smo proveli prelijepo popodne i oko 5 se zaputili ka hostelu da pokupimo njene stvari i da picimo za Port Authority stanicu, odakle krecu autobusi.

















    Oko 7 je otisao autobus tako da sam opet ostao da se druzim sam sa sobom u Njujorku, sto nije nimalo strasno, jer je za turistu sam Njujork mnogo dobar drug.
    Posao sam u Mekdonalds na Tajms Skveri da visim na internet i polako se oprastam sa Njujorkom...

    U nastavku slijedi oprastanje i odlazak iz grada od kojeg se tesko otici...

  25. #75
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    7 i nesto je popodne, polako ulazim u neko sjetno raspolozenje zbog toga sto cu sjutra u to vrijeme biti iznad okeana.
    Tu sam ostao par sati u Mekdonaldsu i oko 10 se zaputio nazad ka hostelu. Let mi je bio sjutradan u 6 popodne. Planirao sam da ustanem oko 11 i polako sve provjerim, odjavim se iz hostela i krenem ka aerodromu.
    Kontao sam kako da najjeftinije podjem do JFK aerodroma jer nisam htio da placam taksi 50$. Nasao sam da mogu linijom 6 da se spustim do stanice na 51. ulici i odatle uzmem voz E koji ide ka kvinsu do Southpin BLV Jamaica stanice. Od Jamaica stanice postoji Air Train voz koji kosta 5 dolara i koji ide do JFK-a.

    Stigao sam u hostel i nisam htio previse da mislim o odlasku, nego sam se samo spakovao i legao da spavam jer sam htio da se naspavam dosta, da bih mogao da funkcionisem normalno dok ne dodjem doma.
    U 11 ujutru me probudio alarm i tu sam se spremao, doruckovao, i oko 12 sam se odjavio ih hotela. Imao sam oko 6 sati do polijetanja. Dok sam stigao do Jamaica stanice u kvinsu trebalo mi je oko sat vremena jer sam promijenio 2 voza do tamo. Odatle mi je trebalo nekih 20ak minuta Air Train-om do JFK-a. Za 10$ do aerodroma. Ne moze jeftinije i bolje.



    Negdje prije 2 sam dosao na aerodrom. Tu sam imao oko 4 sata do polijetanja. Prosao sam bezbjedonosne cek pointe i zakucao se u neki kafe gdje sam jeo, pio i visio na internetu do 5 kad sam se cekirao za let i polako spremio da ulazim u avion. Nije mi nikako svejedno bilo sto sam napustao taj grad... neka me je sjeta i tuga hvatala, kao da bi trebalo da budem tu, i da se odnekle drugdje vracam u taj grad. To je ono kako bi trebalo da bude. Kao da sam domaci bio.
    Kazu da kad se podje u ameriku, da se dozivljava neki kulturni sok i da treba neko prilagodjavanje od nekoliko nedelja do nekoliko mjeseci, zavisno od osobe do osobe. Mene je zanimalo kako ce mene taj sok pogoditi, ali ja to nisam osjetio ni najmanje, prosto nista nije postojalo zbog cega bi se dozivio sok. Cini mi se da vise kulturnih sokova sam dozivio otkad sam se vratio u CG, nego kad sam dosao u ameriku.

    Ukrcavanje i polijetanje u 6pm... baj, baj Njujorce, vracam se brzo, i am gonna miss you endlessly.


    THE END.


    Uh
    Last edited by Mojsije; 22-04-11 at 22:32.

Page 3 of 5 FirstFirst 12345 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Replies: 63
    Last Post: 19-03-15, 21:01
  2. New York City
    By Sandman in forum CG dijaspora
    Replies: 19
    Last Post: 02-07-13, 21:20
  3. Replies: 10
    Last Post: 18-10-10, 15:57
  4. Ne оkreći se, sine
    By Buva+gacce in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 49
    Last Post: 17-11-08, 23:19
  5. Dizanje - sine qua non!
    By metuzalem in forum Sex i erotika
    Replies: 13
    Last Post: 17-10-06, 11:23

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •