Nastavljamo pricu...
5. Novembar, 2010.
Evo jos jedna muzejska poslastica za Phenix, Starwalkera i Rotfl-kako god da ti je ostatak nicka i ostalu kompaniju
Svanulo je oblacno, ali ne i kisovito jutro. Sneezovanje alarma je trajalo nekih pola sata i oko 9 i po sam ustao. Odjednom opet sa mnom u sobi Skot, Australijanac i Italijan. Ne znam odakle se stvorise i gdje su bili nestali.
No, odlucih ja da se pridrzavam sinocnjeg plana i picim u AMoNH, Americki muzej prirodne istorije. On se nalazi na zapadnoj strani Central Parka, isto negdje oko 80 i neke ulice. Kontam da cu da se spustim metroom nize dvadesetak ulica i 76om ulicom(koja sijece central park) stici za 20-30 minuta u muzej.
Opet ranac sa lap-topom na ledja, zgrabih sendvic i sok u obliznjem deliju i pravac u subway. Izlazak na stanici oko 80te ulice i ulazak opet u central park. Jutarnja svjezina i fresak vazduh u parku, uz kafu za ponijeti koju sam kupio u Subway doprinijeli su razbudjivanju i pripremanju za jos jedan uzbudljiv dan u muzeju. Nekih pola sata mi je trebalo da presijecem central park i dodjem do muzeja. Muzej se ne moze promasiti. Ogromna gradjevina koja se prostire uz Central Park West aveniju i impresivno je siroka. Vidio sam da ce biti dosta posla dok se sve ne obidje i vidi. Ovaj muzej, kao i ostali iz velike cetvorke(Met, MoMA, Gugenhajm i AMNH) radi od oko 10 ujutru do 5-6 popodne. S toga sam imao nekih 7 i nesto sati na raspolaganju. Znao sam da nece bit dovoljno isto kao i u Met-u, ali sam kontao da ce moci sve da se obidje.
Ulaz je kostao nekih 20$ i to je isto bila preporucena cijena, ali opet ne bih imao obraza da dam nesto manje od toga, s obzirom da se taj novac koristi za odrzavanje muzeja, eksponata, izlozbi kao i za pribavljanje novih kolekcija. Pljunuh tih 20$ drage volje i zaputih se ka prvim halama. Bilo je masu djece oko mene, valjda neki osnovci sto li vec.
U prvoj velikoj hali su se nalazile stvari u vezi svemira. Komete, meteori, istrazivanje Marsa, porijeklo planeta, o gravitaciji... svasta nesto interesantno.
Zatim su tu bile hale o istoriji planete Zemlje, kao i o prastarim stijenama, kamenju, ostaci meteora i kometa koje su se davno zabile u nasu planetu...
Vrlo interesantno je bilo jedno spiralno setaliste od stakla koje je vodilo ka vrhu muzeja gdje je prikazano kao timeline razvoj kosmosa i nase planete u njemu pocev od velikog praska prije 4.5 milijardi godina pa sve do danas.
Dosta korisnih informacija se tu moze pokupiti i na zanimljiv nacin uciti i podsjetiti se svega sto smo ucili u skoli.
[IMG=http://img848.imageshack.us/img848/9180/1036532.jpg][/IMG]
Nakon toga na redu su dosle hale gdje je prikazan razvoj covjeka i zivotinja, kao i cjelokupnog zivota na zemlji. Takodje je bilo dosta primjeraka prepariranih zivotinja(sto je bilo nekako i tuzno vidjeti), kao i primjerci iz dubina okeana.
Impresivno je vidjeti kosture nasih predaka koji su stari od nekoliko desetina hiljada godina pa sve i do nekoliko miliona godina. Takodje sam tu vidio i najstariji fosil na svijetu koji datira od prije vise od 3 milijarde godina i koji se okamenio u nekoj pecini u dubinama praokeana. Nevjerovatno da je imamo nesto sto je staro toliko milijardi godina. Gotovo nepojmljivo!
Mogao sam vidjeti dosta kostura neandretalaca i ostalih vrsta pracovjeka koji su stojali jedan pored drugog gdje se vremenski mogu uociti promjene u prsljenovima i razvoju kompletnog skeleta, pocev od kicme pa do lobanje.
Neki kosturi su bili stari i do nekoliko miliona godina. Takodje se na audio i video zapisima moglo cuti o tome kako su se nas mozak, jezik, govor i motoricke sposobnosti razvijale tokom hiljadama desetljeca.
Jedan od najimpresivnijih eksponata ubjedljivo bili su fosili pricjih krila gdje se jasno moglo uvidjeti kako krila vremenom nastala i kako su prvi letaci nastali.
Premocno je bilo prolaziti kroz te hale i gledati komplet evoluciju kao na dlanu. Neka me izvinu oni koji ne vjeruju u tu teoriju.
Nekako je uletjela ova americka zastava stara nekoliko stotina godina iz neke bitke, ali stvarno ne znam odakle tu
Tu sam prosao i kroz nekoliko ogromnih izlozbenih hala koje se ticu zivotinja, ali to nije previse interesantno bilo, samo ovozemaljske preparirane zivotinje u nekim pozama lova ili tako nesto.
Nakon toga ulazim u svijet prariba. Kosljoribe i svakakve pradavne vrste riba, njihovi kosturi i fosili. Desetinama i stotinama miliona godina stare. Nakon prostih oblika zivota u okeanu one su stupile na scenu i one su preteca gmizavaca i svega sto je izgmizalo na kopno, ukljucujuci i nas. Tu se moglo vidjeti kako se zivot razvijao i kako su nastali prvi gmizavci i amfibije(organizmi koji su zivjeli na i u vodi i na kopnu). Predstavljeno je kako su se peraja pocela razvijati u noge. Opet se javlja neka uzbudjenost prilikom tolikog prikupljanja informacija i prilike da se izbliza vide nasi predaci i ono iz cega smo nastali. A sve to starije od metuzalema. Nekakve kornjace i nekakve morske nemani, ne znam ni ja kakvih je tu sve morskih cudovista bilo. Bilo je uzivanje gledati sve to, i tu sam ostavio gotovo 3 sata na te obilaske i razgledanje.
Morao sam uzeti pauzu i sjesti u kafeu prije nego sto se bacim na ono sto sam sa velikih ushicenjem iscekivao- dinosaurusi! Vidio sam na mapi muzeja da su mi mamuti i dinosaurusi sledeca meta, pa sam rijesio da predahnem prije toga. Ipak se ne gledaju dinosaurusi svaki dan...
Nocas nastavak o dinosaurusima i zavrsetku obilaska ovog muzeja.
Ostajte zdravo.
Reply With Quote
Bookmarks