Page 1 of 5 12345 LastLast
Results 1 to 25 of 116

Thread: Predraze, sine, mora li ta Amerika? -New York City putopis-

  1. #1
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default Predraze, sine, mora li ta Amerika? -New York City putopis-

    Jos uvijek, poslije skoro pola godine, ne mogu da se opasuljim od toga da sam stvarno bio u tom cuvenom Njujorku. Jos kao klinac sam citao o tom gradu u geografskim citankama i tu sam poceo da pokazujem zanimanje za grad popularno nazvan 'Velika Jabuka'.
    Poslije skoro deceniju mastanja i kovanja planova kako posjetiti taj grad, uspio sam da postanem ponosni ucesnik Work&Travel USA programa i osjetim cari Amerike i ujedno ispunim svoj dugogodisnji san. Poslije skoro godinu dana rintanja i studiranja u isto vrijeme uspio sam da ustedim tih 2500 eura koliko mi je trebalo za ovaj program. Odvajao sam od usta da bih uspio da finansiram sebi ovo, ali, kako se kasnije ispostavilo, to mi je bila najbolja investicija do sada u zivotu.

    Krajem juna gospodnje 2010. godine zaputih se na daleke pute i, preko Londona, sletjeh u taj Njujork. Dok smo prelijetali Long Island bilo mi je nevjerovatno ono sto mi se u tim trenucima desavalo. Cim smo izasli sa aerodroma, milion zutih taksija postaju ultimativni dokaz da sam stvarno u Njujorku, a ne u nekom drugom gradu. Imali smo prevoz do hotela NewYorker gdje sam bio smjesten nekoliko dana. Dok smo se vozili nekim minibusom poslije svega nekoliko minuta pocela su da se pojavljuju nepregledna svijetla nebodera sa Menhetna. Stomak je poceo da mi se prevrce, otkucaji srca su poceli da mi se povecavaju dok smo se priblizavali Menhetnu. Kad smo dosli i poceli da se vozimo onim avenijama poceo sam da tripujem kao da sam u filmu. Posto smo sletjeli uvece, sve su reklame bljestale okolo, prosto kao da sam bio u nekom filmu.

    Mjesecima prije toga, nakon sto sam dobio vizu i definitivno znao da idem, detaljno sam istrazio preko interneta sto zelim da vidim, kako uklopiti sve to, najjeftinije, najbrze... Posto sam imao svega 2 dana tog prvog puta, skinuo sam mapu menhetna, podzemne, i svega ostalog sto mi je olaksavalo transport.

    Hotel je bio neka visa srednja klasa, sa dosta luksuza(ne znam kako nam je to agencija sredila). Hotel NewYorker je izgradjen tridesetih godina proslog vijeka(ako se ne varam) u dobrom starom Art Deco stilu. U tom hotelu je zivio i Nikola Tesla. Iznutra je lavirint hodnika i soba, gubio sam se nekoliko puta dok sam pokusavao da nadjem lift.




    Hotel je bio odlicno lociran, u midtown-u na 33. ulici, cini mi se, tako da nam je sve okolo blizu bilo. Automatski, cim sam ostavio stvari, sa svojim najboljim drugom u americi(foto-aparatom), krenuh napolje da istrazujem. Kao i svaki turista, gdje bih drugo prije posao nego na Times Square. Hodao sam oko 10ak ulica i prosao nekoliko avenija i dok sam se kretao, bio sam preplavljen emocijama, prosto je sve nerealno bilo. Kao u filmovima, milijarde ljudi, zutih taksija, limuzina, dzipova, neboderi svuda okolo, bljestece reklame, ljudi koji pokusavaju da vam prodaju nesto, karakteristicni miris koji dopire iz podzemne, a i kesa za smece koje se ostavljaju u neko doba da bi im djubretarci pokupili. Nista od toga mi nije smetalo, ja sam gazio ka tajms skveru kao da pokoravam svijet, koracima od 7 milja.
    I konacno i tamo dodjoh, masu turista, svi fotografisu, ljudi sa svih strana svijeta, procitao sam da njujorcani izbjegavaju prolazenje tuda, jer je sve stvoreno za turiste. Dva ogromna reklamna stuba jedan naspram drugog, crvene stepenice, hotel Meriot, jos neke zgrade ciji su zidovi preplavljeni reklamnim panoima... to je otprilike samo mali djelic tog tajms skvera.




    Tesko mi je bilo da odaberem koje slike da postavim, a toliko bi ih mnogo postvio, no se ovo ne bi zavrsavalo nedeljama . To vece sam samo bio na tajms skveru jer sam kasno dosao pa nisam htio da trcim okolo. Posto sam imao jos jedan dan sjutra planirao sam da obidjem vise midtown i downtown uz naravno neizbjeznu posjetu Bruklinskom mostu.
    Vratih se u hotel oko 3 ujutru. Nije bas toliko bezbjedno setati toliko kasno nekim neturistickim ulicama. Kad sam se vratio preplavljen sam emocijama i utiscima, tesko je objasniti to . Iz sobe sam imao pogled na Medison Skver Garden. Opet nerealno
    Odlucih da predahnem par sati, posto sam planirao rano da ustanem i obidjem sto vise mogu.

    Probah da spavam, ali ono vazi. Okle, poslije 2-3 sata nekog polu-sna i kunjanja i nerviranja sto ne mogu da zaspem i malo se odmotim, oko 6 ujutru ustajem oran kao da sam spavao 12 sati. Gledam kroz prozor u medison skver garden cisto da se uvjerim da sam stvarno tamo gdje jesam, i nakon utvrdjivanja da ne sanjam, umivam se i sibam napolje, spreman da se nasetam kao nikad prije u zivotu. Kontam da ujutru mogu prosetati po midtown-u i Central Park-u, a popodne i vece cu provesti u downtown-u i na bruklinskom mostu.
    Teke tako, izlazim iz hotela i zapljuskuje me talas vrucine i asfalta i buka sa ulice. Ja vec poceo da reagujem sa 'WTF', utripovao se da sam amer. Setajuci okolnim ulicama divio sam se arhitekturi i kombinaciji modernih zdanja i starog Art Deco stila se.





    Jedna od najupecatljivijih stvari mi je bila gomila ljudi koja se u svakom trenu nalazila na ulicama cekajuci da predje ulicu ili aveniju. To su mase ljudi koje je tesko zaobici, stotine ljudi se nalaze naspram tebe na samo jednom jedinom pjesackom prelazu. A svakakvih ljudi ima, pocev od onih poslovnih u odijelima, preko onih casual likova pa do klosara i prosjaka. Ljudi svih rasa, toliko diverziteta nigdje nisam vidio, sto mi ocaralo i pokazalo koliko je progresivan grad. Svako svoj posao gleda, i pici negdje.
    Dosta dobro sam se snalazio hodajuci Menhetnom, sto i nije toliko tesko jer su svuda putokazi sa imenom ulica. Ispoljavao sam klasicno Lame Tourist Behavior i slikao sto sam stigao. Iz midtown-a najveci utisak ostavljaju MetLife oblakoder, Empire State Building, Crysler Building, New York Times oblakoder, Bank of America tornjevi, Time Warner kule...











    Masu stvari cu i zaboraviti pomenuti, jer ima toliko toga na tako relativno malom prostoru. Na slici se moze vidjeti i gradska biblioteka koje se nalazi blizu Brajant Parka. Brajant Park je parkic u srcu Menhetna gdje se nalazi milion kiosaka sa raznim nacionalnim hranama, nakitom, slatkisima, cvijecem... Tokom zime tu se nalazi prelijepo klizaliste.
    Moje slike su amaterske, nisu ove bombasticne fensi obradjene, mada bih i to volio da naucim jednom i u nekoj buducnosti napravim neke mnogo dobru foto pricu iz Njujorka.
    Takodje se u midtown-u nalaze i najvece autobuske i metro stanice Grand Central Terminal, Penn Station i Port Authority. Na slici iznad je unutrasnjost grand central terminal-a.

    Nakon setnje po midtown-u i tajms skveru opet, zaputih se ka tom cuvenom Central Parku... Toliko puta vidjen u filmovima i serijama.



    Nastavice se....
    Last edited by Mojsije; 16-04-11 at 03:53.

  2. #2
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Nesto mi se ne spava nocas, a nije lose prisjecati se ovoga i sabirati utiske

    Elem, krecem ja put central parka, da vidim i to cudo. On se nalazi negdje od 50 ili 60 i neke ulice pa do 120 i neke. Cudoviste od parka. To je park sa najvecim brojem klupa na svijetu. Ovo sam procitao, nisam brojao . Sibam nekom avenijom put sjevernog menhetna, udisem onaj njujorski vazduh i pravim se da sam najvazniji na svijet zato sto sam tu, oko mene sve vrvi od zivota i arhitekture. Prosto je milina gledat okolo, pocev od ljudi, kola, zgrada, pa ne znam ni ja cega sve. Svaka zgrada je prica za sebe, mislim da sam skoro svaku zgradu pojedinacno slikao . Odjednom nista ispred mene, samo drvece i manje buke, kontam da konacno sam ispred tog cuvenog central parka. Uzbudjenje na nivou, ipak nije to bilo koji park. Vjerovatno i jes obican park, ali ja mu pridajem znacaja kao da je ne znam sto . Ulazim unutra, nadjoh neku stazu i reko da se drzim nje, da se znam vratit, ogromno je to cudo, jos bi mi to trebalo da se izgubim tamo.
    Sve cisto, nigdje otpadaka i smeca, ljudi kuliraju, igraju frizbi, setaju pse, voze bicikla, opustanje u trenu.


    <script src='http://img854.imageshack.us/shareable/?i=97109981.jpg&p=tl' type='text/javascript'></script><noscript></noscript>



    Sve one zelene povrsine su perfektno okosene, spremne za odmaranje miliona njujorcana 365 dana u godini. Sto je jos interesantno, na dosta klupa se nalaze male metalne plocice sa imenima nekih ljudi koji se voljese ili se jos vole u tom parku. Vrlo interesantne ljubavne stvari . Uspjeh i neku panoramu da uslikam.




    Nasetah se ja kroz central park i uzivah u svakom koraku koji napravih. Ne mogu prestat da pricam da je sve bilo kao u filmu, jer je stvarno tako bilo, prosto je nerealan osjecaj biti u centru zbivanja nakon mnogo godina gledanja toga na malim ekranima. Mozda sve ovo i nije bio preveliki dozivljaj za nekog ko je vec bio, ali meni je ovo bilo nesto sto sam sanjao toliko dugo vremena, pogotovo u vezi ovog grada, tako da mi je dozivljaj bio visestruko jaci nego 'regularnim' posjetiocima.
    Nisam previse vremena proveo u parku jer sam morao da se vratim na neku orjentaciju u hotelu i zavrsavanje za SSN broj nakon toga, s toga se poslije nekoliko sati zaputih nazad. Skontam da kasnim na orjentaciju, zanio sam se bio skroz te pocnem skoro da trcim tih 30 i nesto ulica koliko je hotel udaljen od parka. I tu se osjetim jos vaznijim jer i ja zurim kao i vecina njujorcana. O boze, kako sam se dobro istripovao

    Dosta je za nocas, sjutra slijedi nastavak o cuvenom ground zero, brooklyn bridge i ostalim znamenitostima downtown-a. Posebno je interesantna prica o mom prvom ulasku u metro i voznji do downtown-a
    Last edited by Mojsije; 16-04-11 at 04:44.

  3. #3
    Join Date
    Apr 2004
    Location
    Herceg Novi
    Posts
    16,041
    Thanks Thanks Given 
    2,191
    Thanks Thanks Received 
    2,348
    Thanked in
    1,213 Posts

    Default

    Bravo Mojsije!!!
    Svaka ti cast.
    Zelim ti da opet posjetish ovaj grad i mnoge koje zelis vidjeti.

  4. #4
    Join Date
    Sep 2004
    Location
    Podgorica
    Posts
    9,740
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Hvala sto si to podijelio sa nama koji smo propustili da posjetimo New York ... ko zna ... next time :S
    ... to ja znam jer je mene brat u Italiju !

  5. #5
    Join Date
    Jan 2010
    Posts
    486
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Necu nishta da komentarishem samo cu reci da ja idem ove godine preko istog programa iz istih razloga
    jedva chekam nastavak!

  6. #6
    Join Date
    Jan 2008
    Location
    wherever whores go
    Posts
    3,308
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Khm... i nezaobilazno, jesi li jebo crnkinju? :mrgreen:
    Kreč, kolica i mešalica.

  7. #7
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Belgrade
    Posts
    9,909
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    4 Posts

    Default

    A sto mislis, zasto se gubio po hotelu?


    Super! Pisi sto duze i detaljnije!

    I am so post-rock I shit sad birds.


  8. #8
    Join Date
    May 2009
    Posts
    23,177
    Thanks Thanks Given 
    1,274
    Thanks Thanks Received 
    4,277
    Thanked in
    1,995 Posts

    Default

    Sjajno Mojsije!

    S nestrpljenjem očekujem nastavak.
    The more things change, the more they stay the same.

  9. #9
    Join Date
    Jan 2008
    Posts
    3,233
    Thanks Thanks Given 
    354
    Thanks Thanks Received 
    54
    Thanked in
    29 Posts

    Default

    bravo ekreme
    You'll Never Smoke Alone..

  10. #10
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Fala Montenegrina.
    Zajeb, ovo je mozda jedno od najboljih iskustava za ljude u ranim dvadesetim

    Nego, da nastavimo pricu.
    Vracam se u hotel oko 10 ujutru, odradjujem tu orjentaciju i zavrsavam aplikaciju za SSN(na sto sam potrosio sam vremena vise nego sto sam planirao) pa sam ispizdio jer imam jedan sat manje za obilazak, ali jbg, te krecem u subway da se prebacim do downtown-a.
    Njujorska podzemna je relativno laka za snalazenje. Vozovi 1,2 i 3 idu vertikalno po west side menhetna, dok 4,5 i 6 pice vertikalno po east side. Takodje imaju i vozovi koji su obiljezeni abecednim slovima koji sibaju horizontalno po menhetnu i ostalim djelovima njujorka. Takodje treba paziti da kad se uzme pravilna linija, da se uzme i pravilan pravac, odnosno ka Uptown(sjeverno) i Downtown(juzno). Dakle, okurazen istrazivanjem sabveja do detalja, kontam lagano cu se voziti i snalaziti. Ali avaj ! . Sidjem ja dolje, kad vidim ljudi sibaju kao strijele kroz one kapije za prolaz do voza, a ostali izlaze iz vozova i hitaju ka izlazu. Nevjerovatna je brzina kojom se sve to desava. Treba da se provuce kao neka maka kartica i moze se uci ili izaci kroz taj prolaz da bi se uslo u vozove ili izaci iz metroa. Ja se nadjoh u cudu, ne znam kako da nadjem tu karticu. To je jedina stvar na koju sam zaboravio dok sam istrazivao o metrou.
    Gledam okolo kao tele, pokusavam da utvrdim kako da udjem, i vidim kao neke automate oko mene, ljudi tu nesto zavrsavaju, ali meni nista ne ulazi u glavu. Te ja reko nema sto, no cu kroz emergency vrata koja se otvaraju kao obicna vrata, vidim poneki izlaze tuda. Ja tuda prodjoh kad ga evo policajac majcin sine. A u pi*ku materinu, sto me nadje, jos se moram kacit sa NYPD. Veli stani druze, ko si i sto si, zasto si prosao ovuda? Ja na mom dosta solidnom engleskom pokusavah da mu objasnim da nisam znao kako da kupim kartu. A on veli daj mi legitimaciju. Ja mu dadoh pasos, a brat ga zagleda, obrce naopacke, izbliza pogleduje i pita: Je li ovo pravi pasos? Dje ti je ova drzava? Ja su sebi se mislim gotovo je, sad ce me povest u neku stanicu. Ja mu rekoh to je Montenegro, pokazujem mu onu mapu na prvoj korici pasosa, reko vrlo mala drzava u istocnoj evropi... a on ono: aha... veli dobro je to, i pokaza mi na one automate i objasni kako se koriste. Ja mu se fino zahvalih, podjoh do automata i trijumfalno, malo postidjeno kupih svoju prvu sabvej tiket.
    U vozu dosta interesantno. Svi sjede ili stoje i gledaju svoja posla. Vecina slusaju muziku, neki kunjaju, neki citaju knjigu... apsolutno svako majnd his oun biznis. Crnci, zuti, visoki, niski, reperi, kosarkasi, odijela... ama nema kakvih nema. Jedino ja zvjeram okolo i gledam u njih ka'da nikad prije nisam vidio ljude. Neki hvataju moj pogled, a ja okrecem glavu jer mi neprijatno bi kad me uhvate da gledam u njih. Crnci u sirokim hlacama su mi bili apsolutan dozivljaj, kao da su iskocili iz nekih gangsta shit filmova. DObra stvar u vozovima je sto ima tabla na kojoj se interaktivno prikazuju stanice koje se prolaze tako da u svakom trenu mozes znati gdje si. A mozes i cuti sa razglasa gdje si i koja je sledeca stanica.
    Poslije nekih 15 minuta stizem u downtown, kod City Hall-a. Sveto ******! Vozim se tako brzo 15 minuta i opet izadjem u sumu nebodera monstruma. Strasno!






    Dakle, oko mene su se, kako sam kasnije procitao, nalazili stari neboderi cuvenog Rokfelera izgradjeni prije mnogo decenija, opet u tom dobrom starom Art deco stilu. Nevjerovatno koliko taj covjek posjeduje blokova i nebodera na menhetnu. To se mjeri desetinama, ako ne i stotinama milijardi. Prosto sam uzivao gledajuci te zgrade izgradjene u tom starom stilu. Pozelio sam da mogu da se vratim kroz vrijeme i budem na menhetnu tokom '20ih, '30ih, '40ih kad je bila ekspanzija Art Deco i Beaux stila. Prosto arhitektura i reljef na zgradama oduzima dah. A i visina bogami, poslije ovih podgorickih solitera, ovi se cine kao rakete, iliti Big Dicks zgrade, kako ih zovu braca ameri.
    E downtown je zajeban sto se tice snalazenje, ulice i blokovi nisu pravougaonici kao u midtown-u pa se teze snalazit. Htio sam da vidim bruklinski most, graund zero, wall street i batery park. Doduse, kako je ispalo, vidio sam samo bruklinski most i graund zero. Mnogo je tesko bilo snalaziti se, pogotovo oko graund zero, jer su zbog izgradnje novih kula dosta ulica bile zatvorene i preusmjerene.
    Imajte na umu da se ovo desavalo krajem juna, kad je sunce przilo skoro kao kod nas, sigurno nekih 33-35 stepeni na suncu, ali ja nista nisam osjecao, kao da sam bio hipnotiziran, kako to kaze onaj hrvatski pjevac sto je umro, zaboravih mu sad ime
    Dakle, pitah ljude za pravac i konacno ugledah bruklinski most. U glavi se pripremam da budem dio odabranih koji ce imati tu cast da prepjesace ovaj most. Nego nema sto, no korak po korak pa put mosta. Ali se vidio podgoricanizam iz mene nekoliko puta. Svi ljudi mirno cekaju onu bijelu ruku(kod njih nema zeleno za pjesake) da se upali i da predju ulicu, jedino ja coce klosar podgoricki vidim nema auta i prelazim ulicu. Odjednom shvatam sto radim. Prelazim aveniju, i kontam da bukvalno svi gledaju u mene ono tipa: okle je ovaj shljega'?. Muka mi bi sto nisam kao ostali civilizovani svijet sacekao da se upali slobodno za pjesace, i shvatam da mogu da se vratim i cekam sa njima i zrtvujem da me svi izbliza gledaju, ili da nastavim da predjem aveniju i prosto ne uradim nikad vise to u zivotu i steknem jos jednu naviku kulturnih ljudi iz gradova. Predjem ja ulicu bez stajanja naocigled zapanjenih ljudi i stanem na pocetak mosta. Reko: znaci to je taj bruklinski...





    Pogled sa mosta puca na midtown, gdje se izdvajaju Empire State Buildong, MetLife zgrada i naravno Krajzler Bilding. Empire se sepuri ponosno medju njima, ovi ostali kao patuljci izgledaju u poredjenju sa ovim cudom. S druge strane, pogled od kojeg zastaje dah. Suma nebodera u finansijskom distriktu toliko slucajno razbacanih, a opet nekako sve je perfektno. U daljini se nazire Statua Slobode i Elis island. Elis Island je bila glavna stanica za preko 20 miliona imigranata u tom velikom talasu dvadesetih godina proslog vrijeka.







    Nevjerovatno je da je ovaj most izgradjen prije vise od 100 godina. Toliko je grandiozan da je prosto uzivanje samo izaci i prosetati tim mostom. Pogled se ne moze opisati rijecima, treba prosto dozivjeti. Kad se dio menhetna vidi da distance, shvati se koliko je to mjesto specijalno i prosto filmski nestvarno.
    Most je dug preko 2 kilometra, nisam imao snage da idem do bruklina, jer sam shvatio da je znoj poceo da me ubija, a i noge i stopala su pocela da otkazuju, te reko bolje da se vratim u hotel dok jos mogu i u povratku obidjem ground zero.
    E da, zaboravih skroz da pomenem i posjetu muzeju vostanih figura, Madam Tisou, koja se desila prije posjete mostu, a nakon zavrsavanja orjentacije i SSN-a.
    Dakle, to mi je bio drugi i poslednji dan na Menhetnu, jer sam morao sjutradan rano ujutru da se zaputim ka drzavi Mejn gdje sam isao da radim.

    Toliko o tome za sad, u nastavku, vise o finansijskom distriktu, graund zero i povratku u hotel.
    A nakon toga, nakon 4 mjeseca rada, u novembru stizem opet u Njujork, tu sam vec imao dosta vremena na raspolaganju da dosta toga obidjem i jos vise se zavucem u sve ulice ovog magicnog dijela planete.

    Coming soon...
    Last edited by Mojsije; 16-04-11 at 17:20.

  11. #11
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by the_sorrow View Post
    Khm... i nezaobilazno, jesi li jebo crnkinju? :mrgreen:
    Hahaha, a nisam(nazalost)
    Fala vi dobri ljudi

  12. #12
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Besposlen sam ovih dana, tako da imam vremena da nastavim sa pisanijama. Tokom ovih putesestvija sa mnom je bio jedan lik iz Bara s kojim sam putovao, i koji je dijelio moj entuzijazam u vezi ovog, da ne bude da sam ga zaboravio pomenuti

    Sto se tice Bruklinskog mosta, mogu slobodno reci da je to moja omiljena stvar koju sam uradio u Njujorku, i definitivno cu jos dosta puta to uraditi, iako sam nekoliko desetina puta bio na tom mostu do sad, prosto vrijedi iznova i iznova biti tamo. Odmor za duh i tijelo. Fora je sto tokom ove prve posjete nisam imao prilike da budem uvece na mostu, ali reko ostavicu to za kad se vratim u novembru. I tako i bi. Nocna setnja mostom je prica za sebe, to su nesvakidasnji momenti, steta sto nisam neki dobar pisac pa da opisem to kako treba

    Elem, posjeta Madam Tisou. To je bilo na nagovor ovog lika s kojim sam bio, ali se nisam previse bunio, ipak je to Madam Tiso. Svega 9 ih ima u cijelom svijetu, toliko rekose, koliko me sjecanje sluzi. Pljunih dobrih 37-38 dolara za to. Ali ko mu yebe mater, ne ide se u muzeje vostanih figura svaki dan. Ima jedna tabla gdje pise da se posjetioci ohrabruju da poziraju sa figurama i kao neku gestikulaciju odrade u svrsi potpunog dozivljaja, a ja kao turista ne odoljeh, je li.
    Bilo je tu par stotina slika, pa izabrah neke, ne zamjerite sto pokrih lice








    Inace Madam Tiso je apsolutno fantastican, nalazi se u srcu mehnetna na tajms skveru. Ima 9 spratova. Kad udjes lift te vozi na deveti i kako obilazis muzej spustas se na nize etaze. Ima i kucu straha, koja je masu zajebana, tu me imalo srce prekinuti od kojekakvih paucina i utvara sto prolijecu oko tebe. Takodje ima i 4D bioskop, gdje se moze odgledati kao mini show o muzeju sa sve zvucnim i ostalim efektima poput vode, vjetra i ne znam ni ja sve cega. SVe u svemu, dosta je iskomercijalizovano ali definitivno vrijedi posjetiti.
    Posjetio sam jos dva ogromna muzeja u novembru, Museum od Modern Art i Museum of Natural History. Tu sam prosto ostao 'izuven', sto bi rekli. Tu sam vidio neke stvari koje se mogu vidjeti samo u knjigama iz istorije koju smo ucili u osnovnoj i srednjoj skoli. Apsolutno divno, no o tome cu kasnije pisati.
    U Madam Tisou sam ostavio jedno dobrih 3 sata.

    Nego, vratimo se nazad na downtown i nakon zavrsenog premijernog obilaska bruklinskog mosta, umornim nogama i sa malo snage krecem da vidim i to cuveno mjesto koje je bilo popriste teroristickih desavanja prije 10 godina gdje je poginulo oko 3000 ljudi.
    Otezano snalazenje zbog krivudavih i zatvorenih ulica otezalo mi je snalazenje, ali sam se raspitivao okolo i uspio nekako da se dovucen do famoznog ground zero.
    Ogromno gradiliste, kranovi na sve strane, jaka buka i rad teskih masina yebu majku usima.







    Zajebano i dosta interesantno mjesto. Ima jos toliko toga sto sam htio obici u downtown-u, ali nisam imao vremena, a ni zivota. Mrtav sam umoran bio, a pocelo je da se smracava. Pomislio sam da podjem na tu nocnu setnju bruklinskim, ali mozete mislit koliko sam bio umoran kad nisam mogao da nadjem snage za to. Te mirne savjesti se uputih ka hotelu, zadovoljan ucinjenim i vidjenim. Ovog puta se, poucen prethodnim iskustvom, lakse snadjoh u podzemnoj i dogegah se do hotela. Uspio sam da se istusiram, svima na fejsbuk da kazem kakav sam ja kralj sto sam u Njujorku, i da padnem u krevet da spavam. Morao sam da ustanem rano ujutru i zaputim se sjeverno u nepoznate krajeve drzave Mejn o kojoj apsolutno nista nisam znao osim da se nalazi u Novoj Engleskoj koja je ono kao najbogatiji region amerike.

    To be continued...

  13. #13
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Belgrade
    Posts
    9,909
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    4 Posts

    Default

    Moram ti rec da si fotogenican.

    I obavezno stavi koju sliku iz MoMA-e i MoNH, molim te!

    I am so post-rock I shit sad birds.


  14. #14
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Bice slika iz muzeja, cini mi se da sam slikao sve kosture, umjetnicka djela, sarkofage, egipatske papiruse, viteske oklope, fosile... ima tu masu materijala

  15. #15
    Join Date
    May 2008
    Location
    Podgorica
    Posts
    633
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Svaka cast brate!

  16. #16
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Zafaljujem.
    U nastavku slijede povratak u Njujork nakon 4 mjeseca, jesen u Njujorku, setnja kisnim avenijama, 42nd street, Muzeji moderne umjetnosti i prirodne istorije... nocni dozivljaj Bruklinskog mosta, voznja staton island ferijem, statua slobode i elis island i jos mnogo toga
    Moguce da cu pisati i o boravku na jednom od najatraktivnijih univerzitetsih kapmusa u americi- Univerzitet Masacusets Amherst-UMASS gdje sam bio par nedelja i osjetio tu americku koledz atmosferu, i kako sam se uopste obreo tamo. Takodje cu pisati i o zivotu i radu u Bar Harboru, jednoj od elitnih turistickih destinacija u Novoj Engleskoj. Ali otom potom.
    Last edited by Mojsije; 16-04-11 at 20:37.

  17. #17
    Join Date
    Aug 2009
    Location
    Biel/Bienne
    Posts
    12,805
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    hvala ti sto si podijelio ovo iskustvo sa nama.malo sam ljubomorna
    ps: jedva cekam slike muzeja.
    http://www.youtube.com/watch?v=PCjwxItb_p4
    Les chiens aboient, la caravane passe.

  18. #18
    Join Date
    May 2009
    Posts
    23,177
    Thanks Thanks Given 
    1,274
    Thanks Thanks Received 
    4,277
    Thanked in
    1,995 Posts

    Default

    Ja ću polako put banke da dižem kredit za odlazak u NewYork.
    The more things change, the more they stay the same.

  19. #19
    Join Date
    Nov 2010
    Location
    nisam locirana
    Posts
    2,539
    Thanks Thanks Given 
    28
    Thanks Thanks Received 
    85
    Thanked in
    20 Posts

    Default

    Zanimljiv topik.Komplimenti i sa moje strane.Vidi se da je NYC tvoj san i zelim ti da ga ispunis.
    Ne bih da ti kvarim topik,al samo jedno pitanje:sta mislis,posle par godina zivota u NYC hoces li biti ovako odusevljen soliterima koji ce postati dio tvoje svakodnevnice,ili na primjer ovim Bruklinskim mostom preko koga ces mozda svakog dana prelaziti? Nije isto posjetiti jedan grad turisticki pa bilo to i na par mjeseci i zivjeti u tom istom stranom gradu par godina. Ja ti mogu reci da mrzim taj metro,a isto mi je nekad bio nesto zanimljivo ,novo.Sad mi je najstresniji nacin voznje koji postoji te ga najcesce izbjegavam.
    P.S.Za nekih 4,5 godina postavljaces ti ovdje slike crnogorskih krsa ciju ces draz naknadno spoznati
    Last edited by AltaMarea88; 16-04-11 at 21:32.
    Non sum uni angulo natus: patria mea totus hic mundus est.

  20. #20
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by AltaMarea88 View Post
    Zanimljiv topik.Komplimenti i sa moje strane.Vidi se da je NYC tvoj san i zelim ti da ga ispunis.
    Ne bih da ti kvarim topik,al samo jedno pitanje:sta mislis,posle par godina zivota u NYC hoces li biti ovako odusevljen soliterima koji ce postati dio tvoje svakodnevnice,ili na primjer ovim Bruklinskim mostom preko koga ces mozda svakog dana prelaziti? Nije isto posjetiti jedan grad turisticki pa bilo to i na par mjeseci i zivjeti u tom istom stranom gradu par godina. Ja ti mogu reci da mrzim taj metro,a isto mi je nekad bio nesto zanimljivo ,novo.Sad mi je najstresniji nacin voznje koji postoji te ga najcesce izbjegavam.
    P.S.Za nekih 4,5 godina postavljaces ti ovdje slike crnogorskih krsa ciju ces draz naknadno spoznati
    Hvala na lijepim zeljama
    Definitivno niko ne bi bio beskrajno istim intenzitetom ocaran bilo kojim mjestom, ali ovakva promjena bi bila promjena na bolje

    Nego...
    Nastavljam ovu pricu... E da, znaci povratak u hotel. Ujutru pakovanje opet i odlazak na Port Authority stanicu i kupovanje karata za Bangor, Maine. Bilo mi je nekako zao odlaziti, a tek sam stigao, ali sam znao da cu se opet vratiti tako da sam ulio sebi neku pozitivnu energiju.
    No, malo retrospektive, kao ono u filmovima, kako sam stigao do Velike Jabuke.

    Noc prije puta za Bg, odakle sam letio za London, skoro da nisam spavao, ono sam se ponasao kao da se nista ne desava, osim sto sam se spakovao i provjerio dokumenta. Bilo je to previse za procesuirati i prihvatiti. Dovukoh se vozom do Bg-a gdje sam prenocio sa ovim drugom kod njegovog druga, gdje se i tu slabo spavalo, ono kontam taj dan cu se probuditi u Bg-u a zaspati u Njujorku. Morate priznati da je to malo previse za mozak da procesuira.
    I svanulo je konacno, odlazak na aerodrom Nikola Tesla i let za London, slijetanje na Hitrou. S obzirom da mi je to bio prvi let avionom, uzbudjenje je bilo na nivou.







    Hitrou je ogroman aerodrom, iznenadilo me koliko hindusa radi na aerodromu, njihov engleski i britanski engleski sam jedva uspio da razumijem. Nego, da se ne odaljavam od teme ovog putopisa...
    Nakon par sati, ukrcavanje za let 881(jos nisam zaboravio broj leta) ka NYC. Predvidjeno je bilo da sletimo oko 8 uvece po njihovom vremenu. Iako sam imao dvije neprospavane noci prije ovoga, kao da nisam osjecao umor, kao da sam na drogama bio.
    I onda let iznad tog ogromnog okeana, let na drugu stranu svijeta...








    Nakon dobrih 7-8 sati leta iznad okeana, konacno ugledasmo neko kopno i to bijase taj bogati Long Island, preplavljen kantri i yahting klubovima za bogatu svjetsku klijentelu. Ubrzo sletjesmo na taj cuveni JFK aerodrom. To je zvjerina od aerodroma, koji se sastoji iz 8 velikih djelova. Desetine i desetine miliona ljudi prodje tuda svake godine. Ali kad sam vidio zute taksije na izlazu, znao sam da pocinje nestvarno. Znao sam da pocinje da se desava ono na sto se cekalo toliko vremena.

    Bice nastavljeno vrlo brzo. Zamalo da pomenem da ce biti i reportaza sa vrha Empajer Stejt Bilding. Mislim, kako da neki turista to ne uradi? Kazu da ako to ne uradis, kao da nisi bio u Njujorku. I shvatio sam kasnije zasto je to tako.

    Ubrzo nastavak o Njujorskoj jeseni...

  21. #21
    Join Date
    Nov 2009
    Posts
    11,813
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    5
    Thanked in
    5 Posts

    Default

    svaka cast...odlican putopis.ja sam imao tu srecu da budem cak pet dana u njujork.isto kao ti imao sam ubrzan rad srca...uzbudjenje je bilo ogromno,sam osjecaj je neopisiv...prelijep grad.....guzva na ulicama.ma...vrh.

  22. #22
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,532
    Thanked in
    2,242 Posts

    Default

    @Starwalker, to bi ti bila mnogo dobra investicija . Prosla godina je jedna od rekordnih godina bila za Njujork, sto se tice turizma, oko 50 miliona ljudi je posjetilo taj grad.

    No, nakon 4 mjeseca provedenih u Novoj Engleskoj, i nekoliko nedelja na kampusu Univerziteta Masacusets u Amherstu, drugog novembra sam se busom zaputio za Njujork. Peter Pan i Grayhound su najvece americke autobuske kompanija sa dobrim cijenama i jako udobnim autobusima. Cak imaju wireless internet i uticnice unutra tako da se vrijeme moze ubiti surfovanjem internetom.
    Nekoliko nedelja ranije sam rezervisao hostel preko sajta hostelworld.com. Nasao sam hostel na Menhetnu za 35$ za noc, 12 noci ukupno. Hostel se nalazio malo sjevernije, sto me i zabrinjavalo jer je bio na pocetku spanskog Harlema, a malo iznad Upper east side, tacnije na 103. ulici i Lex Aveniji. Sabvej je bio samo da dva bloka odatle sto je bio dodatan plus, uz mnostvo pozitivnih komentara o hostelu na websajtu. Malo me brinula lokacija, al reko nek ide zivot, idem da vidim i taj Harlem.

    U popodnevnim casovima stigoh opet na Port Authority bus station. Ogromna stanica. Izlaz vodi direktno na 42nd street. To je mozda i najfensi ulica na Menhetnu, toliko fensi nebodera okolo, milijardu svakakvih ljudi, ulicni zabavljaci okolo, madjionicari, prodavci svega i svacega... tom sam ulicom dosta puta prosao, prosto je merak samo setati ulicama.
    E sad je bila fora kako doci do hostela. Vucem ogromni i pretezak kofeer za mnom, a valjalo se spustati po sabveja. E tu sam poludio, nalazim stanice za liniju 6 i spustam se, ali kao za baksuza nesto vozovi ne idu Uptown, te ja pjesacio tako po oko 10ak ulica(posto su stanice otprilike na svakih 10 ulica) da bih nasao neku koja ide uptown. Jedno dobrih 2 sata sam se sakao sa koferom po menhetnu dok nisam nasao stanicu koja ide Uptown. Nisam htio da placam taksi i rasipam novac jer bi me zaklali. Ionako je dosta skupo, tako da valja stedjeti svaki cent.
    Izadjoh na 105 ulicu iz metroa, kad tu druga slika Menhetna, vise i ne tako bljestava kao iz midtown-a. Obicniji narod, vise crnaca i hispano ljudi(nemam nista protiv njih, ovo je cisto zapazanje just for the record)... vidi se da i nije tako bljestavo kao sto je prije bilo. Dosta tise, sporija atmosfera, toliko drugacije, a tako blizu. Interesantno. Nadjoh ja hostel, tamo neki stariji lik portorikanac ili tako nesto, me uputio u sobu, dao mi vodice o njujorku i tako to, dosta korektan i usluzan lik. U sobi sa mnom neki Skot iz Edinburga, australijanac iz Sidneja i izvjesni italijan(koji nije znao gdje je crna gora). Okej ekipa sve u svemu.

    Kako izgleda spanski dio Harlema? Ja nisam bio bas toliko sjeverno, pravi dio spanskog harlema pocinje od oko 125. ulice, a ja sam bio na 105oj, tako da je to bilo nesto izmedju Upper East Side-a i harlema. Zgrade su dosta stare, ima smeca po ulici, dosta hispano ljudi koji bleje na coskovima ulica, sto i nije bas najprijatnije. Stari grafiti po zidovima zgrada koji odrazavaju tu neku hispano kulturu sa sjevernog Menhetna. Steta sto nemam slika, ali nisam bas htio da slikam okolo dok me hispanci posmatraju i rizikujem neprijatnosti.
    Posto je padao mrak, kontam da je doslo vrijeme za tu famoznu nocnu setnju Bruklinskim mostom, te se linijom 6 zaputih direktno ka downtown-u, gdje je poslednja stanica bila kod City Hall. Dobrih pola sata je trajala voznja do zadnje stanice na downtown-u, sto pokazuje koliko je ogroman Menhetn. Otprilike 20 kilometara je dug. Noc se vec spustila i sve opet pocelo da bljesti, a ja odmoran i spreman za nove pohode. Ovog puta znam kako da dodjem do Bruklinskog mosta pa se nisam gubio okolo.
    Most ima dva nivoa, na donjem pice automobili, a na gornjem je za pjesake i bicikliste. Treba se paziti biciklista jer znaju dosta brzo da voze. Prepuno turista i ja se zaputih preko mosta i gledam okolo sve blijesti, kad poslije nekoliko minuta se okrenuh iza sebe, i imah sto vidjet! Lower Manhattan na dlanu. Popalila se svijetla u onim neboderima i to izgleda nestvarno, bolje nego na slikama koje sam gledao guglajuci godinama prije toga. To je jedan prizor od kojeg zastaje dah, al je najbolje kad se tako odjednom okrenes iza sebe i sve to odjednom vidis sa distance i visine. Ma nevjerovatno!
    Slike mi i nisu nekog narocitog kvaliteta, posto mi aparat i nije najbolji tokom noci, ali sam se trudio da sto bolje slikam sve.









    Ocaran sam bio pogledom. Par sati sam sam sjedio tu, slikao, razmisljao sam sa sobom kako se ovo ipak desava i divio se man made marvels-ima.


    To be continued...
    Last edited by Mojsije; 17-04-11 at 03:17.

  23. #23
    Join Date
    Feb 2011
    Location
    Podgorica
    Posts
    1,880
    Thanks Thanks Given 
    135
    Thanks Thanks Received 
    40
    Thanked in
    22 Posts

    Default

    znacii sad mi se takoo ideee aaaaaaaaa )) mnogo lijepe sliikee i mnogo dobro si sve opiisaoo ..stvarno svaka cast na ovomee D

  24. #24
    Join Date
    Apr 2011
    Posts
    4
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Bravo bratski svaka cast,svaki detalj super opisujes a meni je mnogo dobro dok citam jer sam bio dio svega toga!

  25. #25
    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    6,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    Ne bih da kvarim temu ali Predraze sine... zar Amerika ?

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Replies: 63
    Last Post: 19-03-15, 21:01
  2. New York City
    By Sandman in forum CG dijaspora
    Replies: 19
    Last Post: 02-07-13, 21:20
  3. Replies: 10
    Last Post: 18-10-10, 15:57
  4. Ne оkreći se, sine
    By Buva+gacce in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 49
    Last Post: 17-11-08, 23:19
  5. Dizanje - sine qua non!
    By metuzalem in forum Sex i erotika
    Replies: 13
    Last Post: 17-10-06, 11:23

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •