Moje mišljenje o samoj Operaciji Oluja je nešto slično Harijevom (koliko sam ga shvatio) tj. da nemam dovoljno informacija o tome iako su ovđe postavljani mnogi video klipovi. Radi se o tome što ne želim mnogo da znam o tome. Linija manjeg otpora, pa ne zamjerite jer ono što sam čitao tj. gledao o ratu u Ex-Yu mi je bilo veoma mučno. Pa kad proradi moj mazohizam odmah ću pogledati jer mi je lakše da neke stvari ne znam. To kažem zato što ulaženje u raspravu sa manjkom informacija ne volim, iako mnogima to ne predstavlja problem. Ipak, par stvari koje sigurno znam ću reći pošto sam u to vrijeme bio punoljetan. Moguće je da će doprinijeti raznjašnjavanju situacije.
Situacija u Kninskoj Krajini nije nimalo crno-bijela. Veliki je strah bio kod lokalnih Srba zbog genocida u Drugom svjetskom ratu i strah od istog scenarija je bio razumljiv. Strah naravno ne opravdava dalje postupke ali je problem što Franjo Tuđman nije uradio ništa konkretno da toga starha ne bude. To je sa njegovog stanovišta (bolesnog) bilo razumljivo jer u haosu i međunacionalnoj mržnji se najlakše vlada i dolazi do vlasti. Da se samo malo potrudio možda ne bi do svega ni došlo. Možda i bi ali se onda ni ne bi postavljala sumnja u odgovornost kao što je to kristalno jasno u Bosni i Hercegovini što se najbolje vidi u broju žrtava i odmjeru nacionalnosti tih žrtava pogotovo u prvoj godini rata a pogotovo civilnih žrtava. Sa druge strane Miloševićeva propaganda iz Srbije je bila takva da se taj strah podgrijavao do neslućenih visina. Vade se kosti iz jama iz drugog svjetskog rata, sjećam se tadašnjih emisija RTB-a a kosti su se nosile i kroz Srbiju da narod gleda. Samo što se izložbe nijesu otvarale sa tim kostima kao eksponatima. Mržnja među narodom je rasla prema Hrvatima što je automatski izazivalo i kontramržnju. I to se sve dogodilo za godinu, dvije od Evropskog prvenstva u košarci koje se održavalo u Zagrebu a na kom se klicalo Jugoslaviji i Vladu Divcu vrlo često. Tako da me ne može niko ubijedit da je tada postojala ikakva srbofobija makar kod ogromne većine Hrvata. Naravno, ovdje valja pomenuti i memorandum SANU i Miloševićevo „orgijanje“ po Kosovu, buđenje srpskog nacionalizma što su hrvatski iskoristili i eto belaja. Ali hajde da se služimo činjenicama. Bilo kako bilo Hrvatska je raspisala referendum o samostalnosti što im je bilo zagarantovano pravo po Ustavu SR Hrvatske. Referendum je pokazao da se ogromna većina građana odlučila za nezavisnost. Na stranu to što su to bili gotovo isključivo Hrvati sa pravnog stanovišta to je bilo nebitno (nijesam pravnik ali ovo je jasno i radniku javno-komunalnog preduzeća Čistoća). Svaka dalja priča oko legitimnosti RSK je izlišna i pored nečijeg subjektivnog i navijačkog posmatranja. Sa tog stanovišta je i sama operacija oslobođenja uzurpiranog dijela teritorije svakako legitimna. Podvlačim ovo bez obzira na to što neko mislio o Hrvatima, Srbima i slično. E sad je li izvođenje Operacije Oluja bilo dobro ili ne kao i uloga Gotovine ostavljam na vama da prosudite a vi koji ste izložili svoje dokaze o samoj operaciji ćete mi, vjerujem, oprostiti što to ignorišem zbog svog zdravlja i pokušaja da se ne nerviram previše. Interesantno je da i pored nezakonitog uzurpiranja dijela hrvatske teritorije (opet podvlačim sa stanovišta prava) i poslije srušenog Vukovara što je u ovdašnjim medijima predstavljeno kao da su ga Hrvati srušili (?!), januara 1995. kontakt grupa SAD-a, Evropske Unije, Rusije i Ujedinjenih Nacija je predočila hrvatskim vlastima kao i vlastima krajiških Srba plan Z4 koji bi praktično omogućio Srbima u Hrvatskoj državu u državi. Evo plana pa sami procijenite.
http://www.b92.net/specijal/oluja/in...&nav_id=173983
Vlasti krajiških Srba su ovaj plan odbile. E sad možete samo zamisliti koliko vas je Bog (za vjernike), priroda (za ateiste), Bog ili priroda (za agnostike) obdario pameću da ovo odbijete. Vjerovatno im je Oluja kasnije bila prihvatljivija.
Još bih nešto rekao povodom izvještavanja ovdašnjih medija tokom Oluje. Dakle, niko tada ovdje nije izvještavao o tome osim o „napadima hrvatskih snaga i junačnoj odbrani snaka VRSK“. Sjećam se kad je radio Antena M jedina objavio vijest da je Knin pao i da rijeke krajiških Srba idu prema Srbiji ili Crnoj Gori. Počeli su da stižu pozivi građana za koje je Antena M kao i sve što nije propagiralo srpski fašižam bio ustaški medij. Javljaju se ljudi i psuju i prijete govoreći „Ma kakvi pao Knin... Lažete... Kako vas nije sramota...“ Sa druge strane državni mediji izvještavaju kako se Knin drži i kako hrvatske snage trpe ogromne gubitke. Ali pazite, nedjelju dana otkad je u Kninu broj Srba bio na nivou statističke greške za državne medije se, pak, Knin hrabro držao. E pa jedan od glavnih na tadašnjoj Televiziji Crne Gore je bio Emilo Labudović čiji su dnevnici bili preko sat vremena, sadašnji istaknuti član i poslanik Nove Srpske Demokratije. Pošto vidim da se javljaju podržavaoci te stranke naka pitaju fino čika Emila zašto se to tad radilo (arhiva RTCG iz ratnog perioda je naprasno nestala). Ja ne mogu da tvrdim jer nemam dokaza, ali niko me ne može ubijediti da Operacija Oluja nije još jedan „džentlmenski“ dogovor Miloševića i Tuđmana kao što je to bio dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine u Karađorđevu marta 1991.
Bookmarks