The početak

[kuglica]

Ja se ponadah maloprije neka nova tema, kad Artemis zaključa onoga dečka ka da neće

Ne znam da li je bila tema, al evo da se ispričamo malo.. Makar mi slobodni :twist:

Mislite li nekad na onaj početni period prije veze, ili čak i početak, kad se tek upoznajete sa nekim, dogovarate se da se nađete i sl stvari.. Kad pojma nemate ništa jedno o drugome, i sve je super i strava, trudite se da ostavite dobar utisak onoga što ste u stvari, pa onda iščekivanje sljedećeg sastanka, šetnje, držanje za ruku...
Ja sam ranije često razmišljala o tim stvarima, priznajem da su sjećanja na te prve dane iz moje najduže veze u mnogome uticale na neke moje odluke, koje su trebale biti sasvim suprotne - dakle ne radite to :twist:

Eto nadam se da sam bila jasna,
Inače, kako ste mi Vi?:lolblue:

[Shone81]

hahahahaha...da da, namjeno sam je stavio u etar ali eto nije mi se dalo

nije loše podsjetiti se nekih stvari i popričati na tu temu (svi smo mi đeca iznutra koliko god se trudili da budemo kao predsjednici kao što si i sama rekla

[kuglica]

Pa da. Ja se recimo sjecam dopisivanja do besvijesti ( mislim, ne bas toliko), pa sto mi ne odgovara, jeli mu stigla poruka i sl hahhaahhaha.
Mali milion nekih smijesnih i simpaticnih poruka..

[Shone81]

svako normalni se toga sjeća jer je to bilo stvarno vrhunski . Upoznaš nekoga, uzbuđenje vlada već u startu, još ako postoji velika zainteresovanost sa obje strane 'puče puška' , šalje se veliki broj poruka, 'ne odgovara'...mora da spava , a i one crne misli: 'mora da ga je briga jer je sa drugom' ili sam mu ružan/na . Pa gledanje, šetnje, svakave teme i smijeh...hahahahahaha...pravo da ti kažem, to mi ponekad nedostaje jer mi je taj način zavođenja koliko god zvučao sad presmiješan, davao motivaciju da se izborim za osobu koju lajkujem ) a ovo danas je nekako jednostavno ...mada neću reći loše

A još ako je žensko društvo neđe pa ti stigne poruka a ostale koje nemaju tu sreću, gledaju sa oduševljenjem, iznenađenjem ili razočarenjem...banja ) (tako je i kod muških s tim ako neka tema priča pa je prekine poruka , jednoga sagovornika nema i ako je prisutan

[Artemis]

Shone,ispisi sve u jedan post nema potrebe da nastavljas u novi post kad sve moze stat u jedno,o temi danasnjoj da ne razgovaramo...

Kuglice,sjecas li se sjecas... Odma da ti kazem ja bih sve to ponovila da imam adekvatnog izazivaca svega toga.I tad sam sebi govorila "ne radi to","ne zanosi se","ne trci kad ti kaze da izadjes no neka ceka malo"...mislim,znas kako su komsije gledale kako smirglam ulicom one mrcne nanule...Al sad kad se osvrnem na sve to nije mi zao.Mislim da se ni sa cim ne moze porediti kad sebe ne sputavas u onome sto osjecas nego to radis slobodno od srca,i poenta je u tome da ovo sto sam ti rekla kad se osvrnes da ne gledas na to s ogorcenjem,kao na nesto sto je bilo pogresno,i ako si se razocarala,jer i to je dio zivota...

[kuglica]

Jedan bogomi!!
Mislila sam na osjecaj uopste, ne sad na neku odredjenu osobu, jednostavno ono nesto sto osjetite na pocetku svake veze, nestrpljenje, tremu, neizvjesnost... Osjecaj da zelite da se pokrenete na neki nacin, tj neko u vama da probudi sve te osjecaje.
Razocarenja su dio zivota, sve je to normalno, samo ne treba dati da vas to obeshrabri. no, to je vec za neku drugu temu.

[Artemis]

Ja sam to tako i shvatila al zbog onog "ne radite to" mi pade na pamet koliko ih je sto se sputavaju.Sve zato sto su to jednom prosli a zavrsilo se neslavno.A i pravdamo se svi godinama,da smo sad zreliji,oprezniji itd.Ja evo ista,ima dana kad imam 100 godina i sve su mi sami izgovori a znam da se iza svega toga krije nesto sasvim drugo.

[Miss_Lucifer]

Kad pojma nemate ništa jedno o drugome, i sve je super i strava, trudite se da ostavite dobar utisak onoga što ste u stvari, pa onda iščekivanje sljedećeg sastanka, šetnje, držanje za ruku...

kod mene je tako bilo, recimo, u tinejdzerskim godina kad nisam znala nishta o svetu i zhivotu

sad mislim da, realno, malo brzhe prochitam i klasifikujem ljude, tako da taj trial period ne traje dugo

[lunar]

Boga mi je najteze sebe promijeniti.... treba svojski zapeti i osloboditi se predrasuda,grča, proslosti ,navika, pogresnih pretpostavki, nauciti da se moze ispocetka, da se spusti gard... ko to moze taj dobija.....

[Shone81]

Oket Artemis
Svako može sebe promijeniti samo da hoće, druga stvar je što su ljudi lijeni,tvrdoglavi, bezobrazni, površni itd...što se tiče dosta stvari.

[Executor]

sebe promijenit moze do jedne granice..priroda je cudo i to je sto je..to se ne moze promijenit ni kapi..al' neke druge stvari u ponasanju, reagovanju na neke stvari i tome sl.to se moze.

[kuglica]

Boga mi je najteze sebe promijeniti.... treba svojski zapeti i osloboditi se predrasuda,grča, proslosti ,navika, pogresnih pretpostavki, nauciti da se moze ispocetka, da se spusti gard... ko to moze taj dobija.....

Ti si promašio temu.

[Danaida]

sebe promijenit moze do jedne granice..priroda je cudo i to je sto je..to se ne moze promijenit ni kapi..al' neke druge stvari u ponasanju, reagovanju na neke stvari i tome sl.to se moze.

Može dosta, baš. Ja kad razmislim o sebi od ranije i o sebi danas, ne mogu da se prepoznam. Nauči čovjek i promijeni se, posebno ako mora i to je obično na teži način. A kad se ne mora, onda ljudi vele da ne može, da je preteško, priroda je to i sl. Inače, te promjene, ako su na bolje, najviše benefita donose upravo promijenjenom, makar je tako bilo u mom slučaju čini mi se.

[Nanashi]

Sad se sjetih matere kako mi je pričala dok su ona i ćaća bili dečko i cura, slavili njen rođendan, on se napio, ispratio je na bus a kad je bus krenio on trč'o za njim i vikao na sav glas: "XXXXXX (njeno ime), volim te!!!"





:lolblue::lolblue::lolblue:

Meni se tako nešto naravno nikad nebi dogodilo.

[kuglica]

Da se napiješ, ili da trčiš za busom i vičeš VOLIM TE

[Nanashi]

Da se napiješ, ili da trčiš za busom i vičeš VOLIM TE

Ovo prvo...

[KRKNA]

ja se samo sjećam scene koja se ticala zadnjeg momka, i mog tel. razgovora sa njim...
ja u '$eđećem' položaju na krevet (poza ka' Turčin ), kuma na krevet do mog, i pričajući s njim (dogovaramo se za drugi susret, pošto sam ga prvim istraumirala) ljocam se i odbačam petama o madrac..(ono naprijed nazad, njišem se)
ispred mene sto pun krcat šolja vrele kafe, sokova, grickalica, pepeljare, hemijske, novine, telefoni i sl..
u jednom momentu sam se tako zanijela, tj. zaljuljala, da sam samo sa kreveta odskočila posred toga stola..sa sve facom po svom astalskom asortimanu
pamtim samo kuminu vrisku prvo od šoka (dok sam ja pričala ona je rješavala ukrštenice), pa od smijeha, majka ulazi u sobu da vidi što se dešava..a ja cijelo vrijeme držim tel. i pričam s njim, stenjući - mumlajući (od bola) nešto...potpuno mi je bilo svejedno oće li mi se glava rascijepat na dvije, 'oću li noge nosit u ruke, vrat slomit, sise kupit po sobi i sl... dok sam s njim pričala ništa me nije boljelo..kad sam se o'ladila, poslije razgovora, tri dana nijesam umjela hodat' kako sam se iskrivila bila..

[N-I-K-O]

Mislimo

[Shone81]

Svi roditelji imaju svoju ljubavnu priču, kao i mi ali, Nanashi...hahahahah...to je super stvar za tvoje roditelje! Respect!

[__1-v-4-n__]

Ja sam ranije često razmišljala o tim stvarima, priznajem da su sjećanja na te prve dane iz moje najduže veze u mnogome uticale na neke moje odluke, koje su trebale biti sasvim suprotne - dakle ne radite to :twist:

Da da..+1

[Zlobnica]

Prosto mi nedostaje to vrijeme
Sto sam starija to sam praznija i nedostaju mi ova bezrezervna osjecanja,kad sam postupala bez razmisljanja i zivjela za onu poruku koja bi bila na telefonu kad se probudim,neka sam lupala glavom o zid nije mi zao

[Prekidi_stvarnosti]

Prosto mi nedostaje to vrijeme
Sto sam starija to sam praznija i nedostaju mi ova bezrezervna osjecanja,kad sam postupala bez razmisljanja i zivjela za onu poruku koja bi bila na telefonu kad se probudim,neka sam lupala glavom o zid nije mi zao

to meni fali generalno u zhivotu, jer svi previse mozgaju o tome shta drugi mozgaju, i onda se tu pravi jedna velika crna rupa koja vuce sve u sebe... od zida se barem odbijes

[Luximus]

Ljudi bolan, da mi napravimo nekakve svingerske veceri za CdM forumase, ovo ovako vise ne moze... Sta ste poludjeli? Kakve poruke u ranu zoru, beskonacno dopisivanje, kakvo drzanje za ruke, kakvo lupanje glavom o zid i o astalima?! Saberite se.

[__1-v-4-n__]

Ljudi bolan, da mi napravimo nekakve svingerske veceri za CdM forumase, ovo ovako vise ne moze... Sta ste poludjeli? Kakve poruke u ranu zoru, beskonacno dopisivanje, kakvo drzanje za ruke, kakvo lupanje glavom o zid i o astalima?! Saberite se.

Svingerske veceri,pod maskama...da nikoga glava ne boli..

[SNAKE]

ja se samo sjećam scene koja se ticala zadnjeg momka, i mog tel. razgovora sa njim...
ja u '$eđećem' položaju na krevet (poza ka' Turčin ), kuma na krevet do mog, i pričajući s njim (dogovaramo se za drugi susret, pošto sam ga prvim istraumirala) ljocam se i odbačam petama o madrac..(ono naprijed nazad, njišem se)
ispred mene sto pun krcat šolja vrele kafe, sokova, grickalica, pepeljare, hemijske, novine, telefoni i sl..
u jednom momentu sam se tako zanijela, tj. zaljuljala, da sam samo sa kreveta odskočila posred toga stola..sa sve facom po svom astalskom asortimanu
pamtim samo kuminu vrisku prvo od šoka (dok sam ja pričala ona je rješavala ukrštenice), pa od smijeha, majka ulazi u sobu da vidi što se dešava..a ja cijelo vrijeme držim tel. i pričam s njim, stenjući - mumlajući (od bola) nešto...potpuno mi je bilo svejedno oće li mi se glava rascijepat na dvije, 'oću li noge nosit u ruke, vrat slomit, sise kupit po sobi i sl... dok sam s njim pričala ništa me nije boljelo..kad sam se o'ladila, poslije razgovora, tri dana nijesam umjela hodat' kako sam se iskrivila bila..

ahahahahahahahaha padoh sa stolice

sjecas li jadna ne bila kad sam ti pjeva pod prozor u sred centra grada, pred iljadu dusha.... eeeee to su bila srecna vremena
ovakav tenor nidje drugo nijesi chujala