Prosto je nevjerovatno koliko uživam uz Betonske spavače. Do sad su bile tri epizode, zgrada SIV u Bg, Sava centar (sa obzirom da sam ga psojećivala dok sam studirala, ovo mi je ostavilo najjači utisak, tuge i nostalgije), zgrada Energoprojekta, brodarski Institut u Zagrebu, i jedna epizoda pšosvećena Zenici i Željezari. Fascinirao me podatak da je pred rat u toj Željezari bilo zaposleno 24 000 radnika. Zvuči baš nevjerovatno. Zatim podatak d ase cio grad razvijao oko velikoh zelenog parka koji je koliko toliko kompenzovao zagadjenje.
Ako pogledate, obratite pažnju kako je gradjena zgrada Energoprojekta, recimo sa sjeverne strane najviši sprat je naviše uvučen kako bi pomogućio donjim spratovima što više svjetlosti a južna strana obrnuto da bi što više spratovi bili zaklonjnei. Možda zvučim kao utopista ali tada je gradjeno sve planski, radili su arhitekte, inženjeri koji su umali znanje i obrazovanje. A sad se sve svodi na neznanje, nema struke, sve je goli profit.
Bookmarks