Results 1 to 23 of 23

Thread: KAKO ITALIJANI I DANAS SLAVE SV. BOGDANA LEOPOLDA MANDICA

  1. #1
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Kako Italijani I Danas Slave Sv. Bogdana Leopolda Mandica

    Sudbina znamenitih Bokelja: KAKO SUSJEDI ITALIJANI I DANAS SLAVE SV. BOGDANA LEOPOLDA MANDIĆA



    Svetac iz škvera u Padovi




    Jedan od najčuvenijih ispovjednika u katoličkoj crkvi, po svemu i „dušebrižnik planetarnih razmjera”!
    Rođen je kao Bogdan Mandić u Herceg* Novom, gdje se i zbližio s franjevcima * kapucinima.

    Za neupućene, u temelju naziva ovog monaškog reda, osnovanog 1225. je kapuljača, ili narodski: „kukuljica”. A, da bi kupucine plastičnije približio široj i valjda religijski još škrto obrazovanoj poublici, neko od pisaca jedne enciklopedije, izvjesno blizak kafani, dodaje i: „crna kafa, pomešana sa malo mlijeka daje boju kapucinske mantije...” No, u sićušnoj enciklopedijskoj jedinici nije preteklo prostora, makar i za jednu rečenicu, po kojoj su kapucini izraziti misionari kulturnih dobara.
    Prezime Mandić, vele, rasijano je po ovim balkanskim okrajcima i spada među najbrojnija i najrasprostranjenija. Prema jednom predanju, i Bogdanovi preci porijeklom su iz Bosne, gdje su pripadali sitnom plemstvu. No, dolaskom „Otomanske imperije” izbjegli su u gudure sela Zakučac, iznad Splita, na područje po svemu čuvene Poljičke republike. S kamenjara, između Mosora i mora, Mandići se potom spuštaju u Herceg*Novi, gdje se 12. maja 1866. i rodio budući uzorni redovnik. Koji je na krštenju dobio i znakovito ime * Bogdan!

    Zagovor kod Boga

    Pod tim „pečatom” odvijaće se i njegov ovozemni život. Bio je jedanaesto po redu i predpotonje dijete Petra Mandića i Dragice, rođene Carević, čiji zemni ostaci i sad počivaju pod skromnim spomenikom na Savini, uz Crkvu sv. Ane. No, među ostalima, njihovom malom i krhkom Bogdanu djetinjstvo će obilježiti, a potom i životnu stazu odrediti, kapucini iz prvog susjedstva, tada smješteni u omanjem samostanu na Belavisti. Tako je za svećenika Mandić zaređen već 1890. u Veneciji. Najveći dio duhovnog službovanja proveo je u Padovi, kao jedan od najčuvenijih ispovjednika, bez obzira na relativan fizički hendikep i poteškoće s govorom. Tek kraće periode službovao je u Zadru, a takođe nakratko u Kopru i Rijeci. U Padovi je i preminuo 30. jula 1942. gdje je, prema crkvenim predanjima, „živio kreposno, pa su ga još za života smatrali svecem, a još više poslije smrti”!? Tako i jedan zapis tvrdi: „... Brzo se proširio glas o njegovoj svetosti po cijelom svijetu. Svima koji mu se obrate svojim zagovorom kod Boga posreduje bezbrojne milosti i uslišanja. Baš svima koji bijahu u nevolji, Leopold je govorio * Vjeru! Imajte vjeru! Bog je liječnik i lijek!...”

    Mirakuli u stripu

    Na stotine knjiga i publikacija do sada su napisane o sv. Leopoldu Mandiću, mnoge su prevedene i na naš jezik. A, koliko se i danas njegovo misionarsko djelo poštuje, posebno u susjednoj Italiji, ponajbolje ilustruje i jedan od potonjih brojeva časopisa „Potrovoce”, u cjelosti posvećen liku i djelu ovog znamenitog Novljanina. Desetine stranica govore i o njegovom rodnom Novom, dok hiljade hodočasnika i danas masovno posjećuju njegovo vječno počivalište u Padovi, gdje se sredinom svake godine i u njegovo veliko ime upriliči i velika vjerska svetkovina, uz naglašen ekumenski karakter.
    „... Ovaj put našli smo se i u rodnom gradu Sv. Leopolda, u prelijepoj Boki Kotorskoj i državi Crnoj Gori, gdje je inače veoma prisutan duh vjerske tolerancije i ekumenizma”, piše između ostalog, u jednom od priloga na stranicama pomenutog časopisa. A, koliko je Naš Svetac i sad popularan s onu stranu Jadrana, svjedoče čak i nastavci prirodnog stripa, koji njegova duhovna pregnuća i na ovakav način približavaju, osobito mlađim naraštajima...
    Jedan od čuvenih zavjeta sv. Leopolda glasi: „I s neba ću nastaviti svoj rad oko spasavanja duša!”

    Posvećeni izbjeglica

    Blaženim je Bogdana-Leopolda Mandića proglasio papa Pavao Šesti, 2. maja 1976, a svetim papa Ivan - Pavao, 1983. I baš kao što su i njihovi preci hrlili u njegovu isposnički skromnu ispovjedaonicu, da mu povjere svoju muku i nađu spas za životne nedaće i tjeskobu duše, tako i danas kolone vjernika-potomaka dolaze na poklonjenje njegovom vječnom počivalištu pod bijelim mermerom.
    No, izuzev određenog broja katoličkih vjernika, širem auditorijumu ovdje, u njegovom zavičaju, gotovo da je nepoznat i njegov životopis. Posebno je neznano i da se sv. Leoplod, u više navrata tokom dugog isposničnog života, obraćao direktno Svetoj Stolici, da ga vrati u zavičaj. Kao misionara „za bliženje i pomirenje bratskih istočne i zapadne crkve, te vjernika ostalih konfesija”. Bog sami, valjda, opet i jedini, zna zašto mu ova molba nikad nije uslišena?! Pa je i sv. Leopold preminuo, takoreći, kao „izbjeglica”, nikad ne prihvativši italijansko državljanstvo?!
    A, govorio je:
    „...Moje je srce s onu stranu mora i ja živim za svoj narod. Molite blaženu Gospu da mi isprosi milost i da, kad ispunim svoje poslanje u Padovi, mogu ponijeti svoje bijedne kosti među svoj narod i za dobro njihovih duša...” Tako je zborio čovjek koji, ispred vazda širom otvorenih vrata u svoje isposničke ćelije, iako počesto bolešljiv i u poznijim godinama sasvim iscrpljen, nikad nije vratio namjernika, nevoljnika, kljastog, ubogog i posrnulog. Nikog, s bilo kakvim biljegom na inače lako ranjivoj ljudskoj duši. Umio je, za to izvjesno veoma obdaren, da pomno sasluša i bogougodno kanališe ljudsku patnju. O tom svjedoče brojni zapisi zahvalnih, onih koji su imali sreće da se s njim susretnu i obrate mu se za života u Padovi. Gdje je rekao i ovu:
    „Istina nikad ne stari i jedino je ona uvijek u modi!”

    Duhovni most

    Samo rijetki, opet, ovdje znaju da je sv. Leopolod Mandić rođen u onoj ovećoj žutoj trospratnici koja dominira novskim Škveorm. Nekog natpisa o tom na vremešnom zdanju, naravno, još nema!? Svojedobno, pod njenim krovom koji inače dugo pamti, još kao mlad slikar, stanovao je i naš znameniti likovni posvećenik Vojo Stanić. Tu danas, takođe slika daroviti Dragan Pečurica. U prizemlju su kafić „Citadela” i sjedište firme „Admiral”. Istina, na čuvenog novskog sveca podsjeća i omanja crkvica podno Belaviste, uz Dom Vojske SCG. Osim u vjerničkoj molitvi, takođe, prisutan je još i u nekim usmenim i nerijetko oprečnim predanjima Novljana. Svojedobno, ideju da imenom. sv. Bogdana-Leopolda Mandića bolje poveže, te da ovim duhovnim „mostom” zbliži Padovu i Novi, nosio je u zamisli, sve do pretprošle godine, i don Ljubo Galić, župnik ovdšanji. Nažalost, prerana smrt je u toj plemenitoj namjeri trenutno pretekla župnika.

    Hodočasnička staza

    Treći je milenijum i sve opipljivija uzlazna linija interkontinentalnog ekumenizma. Hodočašća i vjerski turizam takođe su aktuelna i sve izraženija kategorija tog modernog i planetarnog „nomađenja”. Nije li, pored ostalog, i zavidno nasljeđe golemog duhovnog dijela i imena ovog Novljanina dovoljna osnova za „tkanje” neke slične hadočasničke staze!?
    Jer, počesto su prvi susjedi i ponajbolji učitelji, pa i uzori. Ali, novinarsko nije da se i previše miješa u državna, a osobito božja posla! No, svejedno, za onog ko hoće da razumije, na kraju još samo-i amin i amen!



    Minja Bojanić
    Last edited by G R A D; 16-10-07 at 00:08.

  2. #2
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default I Sveti Leopold kobajagi Srbin, svi su ljudi ustvari Srbi!!!

    SV. LEOPOLD KATOLIČKI SVETAC PRAVOSLAVNOG PORIJEKLA


    Sin bogate i siromaha


    Kraj Škvera u Herceg Novom, do same tvrđave Forte Mare, nalazi se žuta trospratna, pravougaona zgrada za koju je vezana neobična priča. Ispričaće vam je bilo koji Novljanin, istraživač ili hroničar Herceg Novog. Ispričaće vam priču o Bogdanu Mandiću, katoličkom svecu pravoslavnog porijekla, rođenom u braku bogate Dragice i siromašnog Petra.
    Mandići, porijeklom od srpskog plemena Didići iz Bosne, doselili su se u Herceg Novi iz sela Poljice (nedaleko od Splita) početkom 18. vijeka. Dragičini Carevići su bili vlasnici fabrike za bojenje tekstila na novljanskoj Toploj. Da bi dobio ruku bogate, za udaju stasale djevojke, Petar odlazi u bijeli svijet. Stekavši priličan imetak vraća se i dostojanstveno prosi voljenu draganu. Ni Dragica nije bila ravnodušna prema Petru i, naravno, udaje se za njega. U srećnom braku izrodili su 16 djece. Posljednji je na svijet došao Bogdan, 12. maja 1866. godine.
    Pod uticajem katolika ili kapucina, ekstremno strogih sljedbenika Franja Asiškog, koji su imali jak uticaj u Herceg Novom, Bogdan Mandić je kršten u katoličkoj crkvi Sv. Jeronima, hramu podignutom na temeljima nekadašnje džamije, koju su izgradili Turci.
    Još od malih nogu Bogdan se priklonio Bogu i molitvama, često odlazeći u crkvu Sv. Jeronima, koja se nalazi u hercegnovskom naselju Belavisti. Već sa 16 napušta Herceg Novi i odlazi u Italiju među kapucine. Tu ostaje do kraja života, uglavnom u Padovi, odbijajući da primi italijansko državljanstvo.
    Bogdan, tj. Leopold (crkveno ime) je preminuo 30. jula 1942. godine a dvije godine nakon njegove smrti dogodilo se čudo. U toku bombardovanja 1944. godine djelovi samostana u Padovi i okolne zgrade su razoreni a Bogdanova soba-ispovijedaonica ostala je netaknuta.
    U starom dijelu Herceg Novog, na nekoliko metara od crkve Sv. Jeronima, nalazi se crkvica-kapela Sv. Leopolda. U njoj je poveća slika sa njegovim likom. Uradio ju je Ananije Verbicki 1971. godine. Na slici je, iza Bogdanovog lika, prikazana i crkva Sv. Jeronima, dio Padove, Bokokotorski zaliv, a iznad svega, Presveta mati Bogorodica.
    Tokom svečanosti iz kapele se u crkvu Sv. Jeronima prenosi statua Sv. Leopolda u prirodnoj veličini (135 sm). O kapeli, zajedno sa dvije sestre, brine don Benjamin Petrović.
    Kažu mi da Novljana sa prezimenom Mandić ima mnogo i da dva zaseoka u ataru sela Kameno, utisnutih, kao neke skulpture, u masiv Orjena, nose imena Mandići.


    V. Lazarević

    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=121032


    .

  3. #3
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    45
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Evo da pogledate kolicinu knjiga sto su o leopoldu napisali italijani. A mi o nasem covjeku?

    http://www.leopoldomandic.it/italian...oce/libri.html

  4. #4
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    45
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Evo i starih slika Novoga, kuce dje se rodio, njegovih slika i jos dosta dokumentacije. Javite ako znate kako da se otvore ove slike- meni ne uspjeva!

    http://www.leopoldomandic.it/italian...entazione.html
    Last edited by ja-skovacjera; 20-10-07 at 22:21.

  5. #5
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Pobjeda, Politika - Ponedjeljak, 26. april 2004. godine

    GPCG REAGOVALA NA IZJAVU PREDSTAVNIKA LSCG U HERCEG-NOVOM


    Mitrović: Sveti Leopold je Novljanin



    Podgorica, 25. aprila - Građanska partija Crne Gore reagovala je danas na izjavu predstavnika LSCG Lazara Seferovića da Sveti Leopold Mandić nije Novljanin, da je u ovom gradu živio dvadesetak godina i da ničim nije zadužio Herceg Novi. To je bio odgovor Seferovića, tokom duela na lokalnom radiju, na predlog predstavnika GPCG da se spomen pločom obilježi kuća u kojoj se, prema njegovim riječima, rodio najpoznatiji Novljanin na svijetu i svetac katoličke crkve sv. Leopold.

    - Podsjećamo gospodina Seferovića da njemu ne smeta što u ovom gradu postoji spomen ploča M. Tapavici, prvom Srbinu učesniku olimpijskih igara koji je nastupio u reprezentaciji Austro-Ugarske. Postoje dvije spomen-ploče o boravku kralja Aleksandra Karađorđevića dok je bio na proputovanju za Francusku. Međutim, svetac koga slavi i poštuje milijardu katolika u svijetu i koji je, pozivajući se na ekumenizam, uvijek navodio rodni grad kao primjer vjerske tolerancije za gospodina Seferovića ne zaslužuje ni spomen-ploču, kazao je Saša Mitrović, predsjednik OO GPCG u Herceg Novom.

    Gospodine Seferoviću, zaboravili ste da su danas poznati Novljani Stevan Koprivica, Antonije Pušić, pa i vaš sin Sergej, uspješni biznismen, u svom gradu proveli manje od dvadeset prvih godina života, pa ipak nijesu ni Beograđani, ni Italijani, već Novljani dušom i srcem, istakao je Mitrović.


    D. Ć.

    http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...04-26&id=27708

  6. #6
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Herceg Novi
    Posts
    13,058
    Thanks Thanks Given 
    100
    Thanks Thanks Received 
    422
    Thanked in
    229 Posts

    Default

    Kaki je Lazo! "Nema elipse" "Nema propelera? am mmm RONI!!!"
    \\
    OFL•GIC

  7. #7
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

  8. #8
    Join Date
    Nov 2007
    Posts
    26
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    @ćipur je dobro podvukao par stvari.
    I sam sam rođen i živio u Novome 27 god.Mislim da sam u tom gradu stekao prijatelje zauvjek!Iako ne živim u Novome odavno, smatram se novljaninom!

  9. #9
    Join Date
    Jun 2008
    Posts
    97
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Bivshi View Post
    @ćipur je dobro podvukao par stvari.
    I sam sam rođen i živio u Novome 27 god.Mislim da sam u tom gradu stekao prijatelje zauvjek!Iako ne živim u Novome odavno, smatram se novljaninom!
    Koliko imash sad godina ?

  10. #10
    Join Date
    Nov 2007
    Posts
    26
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Vladimir_Miloshevic View Post
    Koliko imash sad godina ?
    45-ta na vidiku

  11. #11
    Join Date
    Jun 2008
    Posts
    97
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Bivshi View Post
    45-ta na vidiku
    To su fine godine .

  12. #12
    Join Date
    Nov 2007
    Posts
    26
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Do 35-te i nekako,ali poviš 45-te hmm..

  13. #13
    Join Date
    Jun 2008
    Posts
    97
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Sta ti fali ?

  14. #14
    Join Date
    Nov 2007
    Posts
    26
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Vladimir_Miloshevic View Post
    Sta ti fali ?
    Svega pomalo
    Ma sve ok,ali da je nekih stvari više,nebi bilo zgorega

  15. #15
    Join Date
    Jul 2006
    Posts
    78
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Nema mnogo logike da se ne promovise grad kao rodno mjesto sv.Leopolda, bili bi kulturno i materijalno (pogotovo) bogatiji. Mislim da nema smisla ovo sto se sada radi, ne vidim razlog protiv postavljanja spomen ploce na rodnoj kuci i dovodjenja turista u grad tokom cijele godine.
    Od malo nikad nije mnogo

  16. #16
    Join Date
    Nov 2007
    Posts
    26
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Vjerski turizam je in,i mase ljudi kreću se po svijetu da bi vidjeli neke relikvije,crkve,kuće svetaca,manastire..
    Šteta da se to ne iskoristi,jer svaki turista će nešto za uspomenu iz bilo kojeg grada na kugli zemaljskoj ponijet svojoj kući!
    Čudi me od Seferovića da se tako ponio,jer koliko sjećam i on je bio nešto u turizmu.

  17. #17
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Pobjeda", Društvo - Nedjelja, 26. oktobar 2008. godine

    Minja Bojanić: KAKO JE NEUMORNI I ZNAMENITI TURSKI PUTOPISAC EVLIJA ČELEBIJA PISAO O HERCEG NOVOM



    Listopad je, ne samo u kalendarskom, no u prirodnom i staroslovenskom smislu ove riječi, dok Herceg Novi uveliko gazi svoj sedmi vijek i u ovoj pretprazničkoj večeri. Jer, za koji dan će tradicionalni praznik grada, pa ispisujem relativno prigodnu priču tim povodom, u kojoj su “glavni junaci” dvojica znamenitih putopisaca, Evlija Čelebija i Zuko Džumhur.


    Novi iz starog teftera


    Priču sam dijelom “iščeprkao” i iz kompleta nekih prastarih novina, na koje sam slučajno nabasao, kao na rječitu zlaćanu riznicu nataloženih i požutjelih stranica, među kojima počiva ona sjetom obojena životna prašina, a kakvoj ćemo i sami uskoro pripadati… I u debelim tefterima neumornog i znamenitog turskog putopisca, Evlije Čelebije, opisano je preko stotinu danas zapadnobalkanskih gradova, koji su, u drugoj polovini sedamnaestog vijeka, bili pod otomanskom imperijom, a među njima i Herceg Novi, Kumbor, Risan…


    Sandžaci i barjaci
    …Novi je sada, po kanunu Sulejman - hana, jedna upravna jedinica hercegovačkog sandžaka. To je častan kadiluk u rangu akdilu od stopedeset akči. Ima svoga muftiju, predstavnika šerifa, mjesnog spahijskog ćehaja, janjičarskog serdara. Tu se dalje nalazi džebedžija i tobdžija kapukol, zatim tržni nadzornik, povjerenik za harač, neimar baždar. Njegov kapetan - aga, sa svojim fregatama i tri stotine momaka da plijeni pljačka gradove iz zaliva Veriga sve do grada Kastela u vilajetu Pulja. To je vrlo visoka kapetanija. Tu se nalaze dva dizdara. Jedan je dizdar Donjeg grada, a drugo je aga Gornjeg grada. Tu ima mnogo uglednih i viđenih ljudi, dvadeset dvije gradske age sa sandžacima i barjacima. U oba grada nalazi se hiljadu i devet stotina naoružanih ratnika…”.
    Tako o Herceg Novom svog doba piše Evlija Čelebija (Efendija), rođen 25. marta 1611. u Carigradu, gdje je završio mekteb (osnovnu školu) i medresu, a potom je čak 11 godina učio Kuran i znao ga napamet čak na sedam arapskih dijalekata! Podosta godina proveo je školujući se i po carskim sarajima, no mаda je mogao, nikad se nije htio baviti politikom. Ostao je, dakle, “svjetski putnik, nelicemjerni Evlija, te prijatelj i zabavljač ljudi”, kako je sam za sebe počesto kazivao.

    I umjesto pohoda na visoke carske položaje, koji su mu inače nuđeni, od rane mladosti počeo se Evlija otiskivati u svijet, prvo kroz prostrano tursko carstvo, te obišao dobar dio Azije i Evrope, pa Afriku, sve do Abisinije. Svoje utiske, zapažanja i razmišljanja sa dugih, počesto i rizičnih putovanja, sabrao je u svoj obiman “Putopis” (Sejahatnama) od čak deset zamašnih tomova. I skoro kompletna šesta knjiga posvećena je ovim našim prostorima, te Mađarskoj, Albaniji i Bugarskoj. Niti je pouzdana godina njegove smrti, mаda je potonje napise objavio 1682, a ni mjesto vječnog počivališta nije poznato!?


    Gole cjevanice


    U Herceg Novi je Čelebija, maja 1664, stigao iz Dubrovnika, i, oduševljen proljećem na ubavoj kapiji Boke, te ushićen čvrstom tvrđavom i moćnim bedemima grada, odmah bilježi:
    Na sve strane dočekalo me raznovrsno cvijeće, čiji divni mirisi opijaju ljudski mozak…”.
    Nižući dalje svoje utiske o Novome, Evlija ne propušta detalje, kad veli:
    " … Većina stanovnika su arnautski, bosanski i hrvatski junaci, koji nose tijesnu odjeću, poput Alžiraca, i šetaju golih cjevanica. Svi oni, malo i veliko, nose puške i barataju oružjem. Za pojasom nose noževe i sablje i bijele čorde. Na glavu, oko crvenog fesa, stavljaju zavijače, a na leđima nose ogrtače od raznobojnih čoha, Većinom se bave pljačkom na moru… Katkada se, pojedinim slučajevima, lađama zalijeću i u pristanište Rose, koje se nalazi naspram grada Novog, pa i tamo ugrabe plijen…”.
    Veoma su zanimljivi i njegovi opisi oblika i položaja grada Novatejna (arapski dual – Dva Nova), “na ždrijelu malog zaliva na Jadranskom moru”, pa veli:
    … Između Donjeg i Gornjeg grada, mjesto se zove Voranica. Odatle, gore uz strmen, nalazi se citadela građena na tvrdo, baš kao da ju je zidao Šedad (legendarni jemenski kralj, koji se proslavio zidanjem predivnih građevina). Ali, ta tvrđava nije velika kao donji grad Novi. Vrlo je nepristupačna. Topovi iz Novskog zaliva dosežu do zaliva Ponte Rose i tuku ga…”.
    Opisujući dalje Kanli kulu, na strmoj i nepristupačnoj litici, ne propušta da pobroji kako utvrđenje ima dvostruku “demir kapiju”, velike kule, dok se u sklopu nje nalazi i oko 130 kuća, prekrivenih ćeramidom i kamenim pločama. Dakako, pobraja i džamije, žitne ambare, bistijerne za vodu, skladišta za municiju, pa čak i kulu za vojnu muziku i nastavlja:
    … U svemu tu je četiri stotine impozantnih, opremljenih i naoružanih čuvara, uz sedam baljemez topova. Oni ne puštaju ni da ptica prođe na daljinu od dva sata hoda prema selima Kuti. Donji grad se nalazi na morskoj obali i oniskim liticama. To je vrlo čvrst i utvrđen grad, tako da ga nije moguće prikazati, niti opisati!? U četverougaonom je obliku, zidan je od kamena i tako je tvrd da mu na ovoj krajini ravnog nema. Zidovi su mu široki čak deset lakata, a visoki čak sedamdeset mekanskih aršina. Samo je od morske strane načinjen jedan zid sa hrastovim stubovima. Okružen je oštrim liticama i opkopima paklene dubine. To je vrlo visok i divan grad!…
    Opisujući i tri gradske kapije, ne propušta da pomene kako se pred svakom nalazi pokretni drveni most, koji se podiže na točak…



    Prijatni klima i ljudi


    … Kapija koja se otvara prema obali, na zapadnoj strani, veoma je prometna. Tu se sastaju prijatelji i obrazovani ljudi, da šetaju i razgovaraju, jer to je kapija koja vodi u zaliv i na skelu. Tu stanuju carinik, baždar, tržni nadzornik i povjerenik za so, a tu su i veliki magacini, građeni od tvrdog materijala…”.
    I ovaj citat uzet je iz debelih putopisnih teftera Evlije Čelebije, koji je obišao i opisao okolinu Novog, poput Kumbora, Kuta, Sutorine… Pribilježio je i tadašnje novske medrese (škole za hodže) i mektebe (niže škole), koje su imale veoma učene nastavnike i, za to doba, bogate biblioteke, pa stoga na jednom mjestu i veli:
    …Ovdje se, inače, okupljaju ljudi koji traže razonodu, ali i naučnici, a svi skupa da razbistre mozak i nadišu se svježega vazduha, jer je klima ovog grada veoma prijatna, kao i samo stanovništvo…”.
    Naravno, ponekad bi i sam Evlija Čelebija podlegao onom “slatkom pretjerivanju”, pa tako za boravka i u opisima tadašnjeg Novoga, bilo kad su u pitanju broj kuća, bogomolja, ili kapacitet tadašnjeg novskog pristana. Ipak, ostavio je dragocjeno svjedočanstvo o gradu za otomanske vladavine, a o kome, pogotovu generacija nadolazećih Novljana, danas znaju veoma malo, ili gotovo ništa!?

    A, vjerovatno se neki “kosmički proračun” potrudio da, otprilike, oko tristo godina iza Evlije Čelebije, opet bane rasni hodoljubac Zuko Džumhur, koji je ovom drevnom gradu takođe podario ponajljepše rečenice i crteže, istekle često pred kafanom "Hercegovina", ispod njegovog čuvenog nalivprera marke "pelikan", te za sobom ostavio brojne duhovne tragove, do zadnjeg daha ostajući nesvakidašnji posvećenik Novog.


    Tako su davni i divni zapisi Evlije Čelebije, koji nipošto nije htio u carsku politiku, no je put pod noge, uz Zukove novske crteže iz sedamdesetih, na ovoj novinskoj "parceli" povezali varljive vjekove i satkali ovu razglednicu grada u još jedno njegovo pretprazničko veče. A, neće promaći preveć vremena, pa će i ove strane da požute u nekom kompletu starih novina i u sferi neumitne zvjezdane prašine čije, tek sićušno, zrnce zbilja svi i jesmo!











    .
    Last edited by Ćipur; 27-10-08 at 12:54.

  18. #18
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default "Republika", 27. oktobar 2007.

    Gradsko groblje i svjedočanstvo na Savini:


    Svetac pomirenja



    Sveti Bogdan Leopold Mandić rođen je 12. maja 1866. godine u Herceg Novom, od oca Petra i majke Dragice, rođene Cerović. U svojoj 16-oj godini odlazi u Serafinsko sjemenište u Udine, gdje nakon dvije godine stupa u novicijat u Bassanu, oblači redovničko kapucinsko odijelo i dobija redovničko ime Leopold. Kasnije, odlazi u Padovu na filozofske nauke a onda i u Veneciju na studije teologije.
    Istorija ga prepoznaje kao neumornog ispovjednika kojem su pokornici bili i biskupi i sveštenici, ljekari i profesori i obični, jednostavni vjernici. Ispovjedao je bez obzira na vrijeme, žrtvujući se za bližnje.
    Preminuo je 30. jula 1942. godine.
    Kada je, prilikom otvaranja njegovog groba, prepoznato njegovo tijelo, bilo je netaknuto a vajar Parnigotto je tada napravio voštanu masku njegovog lica. Kopija tog otiska danas se nalazi u crkvi Svetog Jeronima, u Herceg Novom. Svetog Leopolda Mandića, najprije je blaženim proglasio papa Pavao VI, 1976. godine, a svetim papa Ivan Pavao II, 1983. godine.

    Rusko groblje

    Nakon Oktobarske revolucije u Rusiji, veliki broj izbjeglica je svoje utočište pronašao u Herceg Novom. U martu 1920. godine, poslije evakuacije Crnomorske flote, Rusi su započeli naseljavanje Boke. U Igalu je bila najveća ruska kolonija koja je tridesetih godina prošlog vijeka brojala oko 1.000 Rusa. Oni bogatiji su naseljavali novske hotele, dok su drugi smještaj pronalazili u starim austrougarskim kasarnama. Tada je i nastalo Rusko groblje na Savini, koje će nešto kasnije dobiti i ime „generalsko“, jer je tu sahranjeno 12 ruskih generala i admirala, te veliki broj visokih oficira. U periodu nakon Drugog svjetskog rata otpočelo je i propadanje groblja. Ipak, prije nekoliko godina, na inicijativu Društva rusko – crnogorskog prijateljstva i podršku Slovenske alijanse urađeno je „situaciono rješenje Ruskog groblja“. Jedan dio materijalnih sredstava obezbijeđen je od strane „Jedine Rusije“ frakcije ruske DUME. Precizan broj sahranjenih još uvijek nije poznat i spisak upokojenih će se dopunjavati.

  19. #19
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    Sred pušaka bajoneta
    Posts
    305
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Crne mimoze!!!
    Tempus Fugit

  20. #20
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Herceg Novi
    Posts
    13,058
    Thanks Thanks Given 
    100
    Thanks Thanks Received 
    422
    Thanked in
    229 Posts

    Default

    Mislish Crne Mimoze Smrti?
    \\
    OFL•GIC

  21. #21
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Pobjeda, Kultura - Subota, 07. novembar 2009. godine

    HRIŠĆANSTVO I EVROPSKA KULTURA



    U Palati Venecija izloženo 120 djela različite provinijencije, iz najvažnijih galerija, zbirki i muzeja Evrope, velikih umjetnika poput Mantenje, Rubensa, Van Ajka, Karavađa, El Greka, Ticijana


    Vlast i Milost - Sveci zaštitnici Evrope


    U Palati Venecija, jednom od najprestižnijih izložbenih prostora Rima, otvorena je značajna izložba pod naslovom „Vlast i Milost - Sveci zaštitnici Evrope”, u organizaciji Ambasade Italije pri Svetoj Stolici i Papskog savjeta za kulturu. Izložbu su otvorili državni sekretar Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone i premijer Republike Italije Silvio Berluskoni, u prisustvu velikog broja uglednih zvanica, predstavnika političkog, religioznog i kulturnog života, te diplomatskog kora pri Svetoj Stolici.
    Evropska civilizacija je nastala dugim istorijskim procesom u kome su amalgamirane vrijednosti grčko-rimske civlizacije, judeo-hrišćanske religije, kao i tradicije varvarskih naroda, koji su se u kasnoj antici i ranom Srednjem vijeku nastanili u Evropi i primili hrišćanstvo, a pretrpjela je i uticaj i islamske civilizacije. U dugom istorijskom periodu od oko dva milenijuma, umjetnost i kultura imali su posebno značajnu ulogu, a odnosi između političke vlasti i hrišćanstva su bili vrlo složeni i prolazili kroz različite faze.
    Prva hrišćanizacija Evrope, koja je počela u prvom vijeku hrišćanske ere, zahvaljujući djelovanju apostola, naročito svetog Petra i svetog Pavla, dala je značajne rezultate i nova religija se brzo širila u Rimskom carstvu. No, hrišćanstvo je skoro tri vijeka bilo zabranjena religija, a hrišćani povremeno izloženi surovim progonima, od kojih su posebno poznati oni za vrijeme cara Nerona, Decija i Dioklecijana. U to vrijeme mnogi hrišćani koji se nijesu htjeli odreći svoje vjere da bi spasili život su postali mučenici i crkva ih je isticala kao heroje vjere, i kao primjere za druge vjernike, proglašavajući ih svetim. Konačno, 313. godine Milanskim ediktom car Konstantin je proglasio hrišćanstvo dozvoljenom religijom, da bi ga kasnije car Teodisije proglasio državnom religijom. Od tada počinje novi period odnosa religije i vlasti. No, poslije propasti Zapadnog Rimskog carstva, 476. godine, na kontinentu nastaje period anarhije, karakterističan i po čestim invazijama paganskih varvarskih naroda, germanskog porijekla, a zatim Huna, Avara, Arapa, Slovena, Normana, Mađara i drugih. Istočno Rimsko carstvo, odnosno Vizantija, nastavlja da egzistira hiljadu godina poslije propasti Zapadnog, sve do osvajanja od strane Turaka 1453. godine. No, osim u kratkom periodu, kada je car Justinijan ponovo osvojio jedan dio Zapada, koji je uskoro opet izgubljen, Vizantija nije imala kontrolu nad Zapadnom Evropom. Tako je u Srednjem vijeku, crkva sa centrom u Rimu, postala najvažnija ne samo vjerska, već i kulturna, društvena i politička institucija u Evropi, koja je širila hrišćanstvo među paganskim narodima, ali i klasičnu kulturu, pismenost i pravo te stimulisala političku i ekonomsku obnovu i osnivanje Carstva Karla Velikog, te pojedinih država.
    U širenju hrišćanstva značajnu ulogu su imali kultovi svetaca kao i njihovih relikvija. Tako su sveci postali zaštitnici pojedinih država, dinastija, gradova, profesija.
    Hrišćanska umjetnost je, pored estetske, imala propagandnu (propagare na latinskom znači širiti) ulogu i trebalo je da uglavnom nepismenom stanovništvu preko mozaika, fresaka, slika i kipova predstavi osnovne istine i vrijednosti hrišćanstva, prikazujući prizore iz Starog i Novog zavjeta, Isusa, Bogorodicu i svece.
    Slabljenje političkih i kulturnih veza između Vizantije i Zapadne Evrope dovelo je i do raskola između Zapadne i Istočne crkve, a kasnije i do različitih pravaca političkog i socijalnog, ali i kulturnog razvoja. Sve do kasnog Srednjeg vijeka i renesanse vizantijska hrišćanska umjetnost je bila dominantna i na Zapadu da bi zatim, a posebno poslije propasti Vizantije, Zapadna Evropa počela autonomni i izuzetno dinamični kulturni i umjetnički razvoj. No, kult svetaca je ostao zajednički i katolicizmu i pravoslavlju, s tim što sveci koji su kanonizirani poslije raskola 1054. nijesu zajednički. Međutim, protestanstke crkve proizašle iz Luterove reforme, u XVI vijeku su eliminisale uglavnom kult svetaca, smatrajući ga praznovjernim.
    Evropa ima šest svetaca zaštitnika (između kojih i svetog Ćirila i svetog Metodija) koji su imali bitnu ulogu u hrišćanizaciji i akulturaciji latinskih, sjevernih i slovenskih evropskih naroda, a sve evropske države imaju još i svoje posebne svece zaštitnike, koji su imali značajnu ulogu u razvoju nacionalnog identiteta i pokreta koji su doveli do stvaranja nacionalnih država. Odnos između hrišćanskih crkava i političke vlasti bio je veoma složen i oscilirao je od saradnje do sukoba, koji su bili i oružani. U savremenim demokratskim državama taj odnos je najčešće regulisan odvajanjem crkve od države, te garantovanjem vjerskih sloboda. Sveta Stolica reguliše najčešće odnose katoličke crkve u posebnim ugovorima sa pojedinim državama, koji su ranije nazivani konkordatima.
    Od završetka tridesetogodišnjeg rata, mirom u Vestfaliji 1648. godine, u Evropi nije više bilo tzv. vjerskih ratova. Italija je 1870. zauzela teritoriju Papske države i Rim, da bi 1929. bio potpisan Lateranski sporazum kojim je osnovana Država Grada Vatikana i regulisan njen međunarodni položaj, a posebno odnosi sa Italijom. Vatikanska država je uspjela da sačuva neutralni karakter u svim međunarodnim sukobima od početka prošlog vijeka i nije opterećena političkim problemima, budući je izuzetno mala. Ali ona ima veliki direktni, a posebno indirektni politički uticaj u Evropi i svijetu. Imajući u vidu da je osnovna uloga crkve, Pape i same Vatikanske države da propovijeda i afirmiše hrišćanstvo i njegove fundamentalne vrijednosti, logično je da dolazi često u priliku da javno kritikuje ili čak osuđuje ponašanje političkih vlasti pojedinih država koje krsi osnovne moralne vrijednosti i prava čovjeka. Dakle i danas odnos između crkve i države nije bez problema iako, bar kada se radi o demokratskim zemljama, ti problemi ne dovode do dramatičnih sukoba i nasilja.
    Kada je pisan Ustav Evropske unije, kasnije zamijenjen Lisabonskim sporazumom, mnogi političari i intelektualci u Evropi, kao i neki autori Ustava, poput Đanfranka Finija, sadašnjeg predsjednika Parlamenta Italije, insistirali su da u njega uđe afirmacija da se Evropa bazira na vrijednostima hršćanstva. No, u završni tekst, iz više razloga, ta tvrdnja nije ušla i predstavnici katoličke crkve, katolički intelektualci, a i sam Papa često kritikuju Evropsku uniju zbog toga.
    Izložba „Vlast i Milost” je izvanredno umjetničko svjedočanstvo dubokih veza hrišćanstva i evropske kulture. Na njoj je izloženo 120 djela različite provinijencije, iz najvažnijih galerija, zbirki i muzeja Evrope, skulpture, minijature i slike velikih umjetnika poput Mantenje, Rubensa, Van Ajka, Van Dajka, Karavađa, El Greka, Ticijana, Murilja, Tijepola, Holbajna, Engra i drugih, od kojih su mnoga prava remek djela. Ta djela predstavljajau brojne svece zaštitnike Evrope, te pojedinih evropskih država čiji su kultovi posebno značajni i koji su inspririsali umjetnike, kao što su u sveti Jovan, sveti Petar, sveti Pavle, Sveti Đorđe, Sveti Sebastijan, Sveti Jeronim, Sveti Marko i drugi. Među njima su i neki hrišćanski vladari koji su posvećeni, kao što je francuski kralj Luj IX, predstavljen na platnu El Greka. Izložba je podijeljena na deset sekcija koje prate istoriju hrišćanstva i Evrope od vremena antičkog Rima do 20. vijeka.
    I na Balkanu, među pravoslavnima i katolicima kult svetaca je jako razvijen i imao je, i još uvijek ima, veliki vjerski, ali i kulturni i socijalni značaj.
    I u Crnoj Gori, kao i u drugim djelovima Evope, najveći dio kulturnog i umjetničkog nasljeđa se nalazi u crkvama i manastirima. I ovdje je sakralna umjetnost predstavljala prizore iz Biblije, Hrista, Bogorodicu i svece. Nezavisna Crna Gora, poput drugih evropskih država, svojim Ustavom garantuje slobode vjerskim zajednicama, te valorizuje njihov doprinos istoriji, umjetnosti i kulturi, obezbjeđujući uslove za njihov dijalog i mirni suživot koji su pretpostavka stabilnosti društva u države.


    Kultovi svetaca u Crnoj Gori


    U Crnoj Gori, koja je prvi put hrišćanizovana u prvim vjekovima hrišćanstva, kada i Italija i ostali djelovi Rimskog carstva, kultovi svetaca su imali veliki uticaj i još uvijek su jaki. Radi se o svecima koji su zajednički pravoslavnima i katolicima, kao što su u prvom redu Bogorodica i apostoli, ali i drugi poput Svetoga Tripuna, te o svecima koji su posvećni poslije raskola crkava. Tako je katolička crkva u Boki dala Svetoga Leopolda, Blaženoga Graciju i Blaženu Ozanu. Isto tako pravoslavna crkva u Crnoj Gori je dala više svetaca, od kojih je vjerovatno najjači kult Svetoga Vasilija Ostroškog. Neki od tih svetaca su pored religioznog imali i veliki politički znacaj. Tako je kult Svetoga Vladimira, prvog poznatog vladara Duklje, bio veoma važan za prvu crnogorsku državu Vojisavljevića, kao što je i kult Svetog Petra Cetinjskog (kome je nedavno posvećen naučni skup na Cetinju) imao veliki značaj za Crnu Goru Petrovića.


    Antun Sbutega

    http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...1-07&id=174187

  22. #22
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    1,472
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    upravo tako!

  23. #23
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •