Page 2 of 7 FirstFirst 123456 ... LastLast
Results 26 to 50 of 159

Thread: Jevrem Brkovic: Vuk je Crnogorcima oteo jezik

  1. #26
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ego_and_his_own View Post
    Ja mislim da je dovoljno procitati petrove poslanice pa da se dodje do slicnog zakljucka. Nesumnjivo je da je vijece postojalo.
    Vijece, to jest ZBOR je postojao, to jest Narodna Skupstina, to niko ne spori, ali njegov znacaj se minimizira, da bi se Crnogorcima makle i unizile tradicije koje imaju samo najveci narodi!

  2. #27
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    OC, California
    Posts
    8,953
    Thanks Thanks Given 
    2
    Thanks Thanks Received 
    35
    Thanked in
    25 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ?ipur View Post
    Vijece, to jest ZBOR je postojao, to jest Narodna Skupstina, to niko ne spori, ali njegov znacaj se minimizira, da bi se Crnogorcima makle i unizile tradicije koje imaju samo najveci narodi!
    Pa neznam kad su oni imali zakonodavnu, sudsku i izvrsnu vlast neznam kakav oblik im pridaju drukciji. Ima li sto vise informacija o tome posto sam ja rijetko dje nalijecao kroz istoriske yurnale.
    Last edited by Ego_and_his_own; 06-01-07 at 03:36.

  3. #28
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Simo Matavulj u "Bilješkama jednog pisca" svjedoči ...

    Simo Matavulj u "Bilješkama jednog pisca", navodi riječi Crnogorca Tomaša Vukotića povodom traženja neke pozorišne grupe za izvođenje "Balkanske carice" kralja Nikole:

    [...] "I zar ti skitači ne umiju govoriti po naški, onako čisto crnogorski, ka što je pisano?
    Bože sačuvaj!
    Ne bi im svaku treću razumio... Ni najbolji glumci u Biogradu ne umiju govoriti našijem govorom".[...]


    Kao što nam Srbin Simo Matavulj svjedoči, još prije mnogo godina Crnogorci su svoj jezik nazivali - crnogorski jezik!

  4. #29
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Exclamation SLOVENSKI jezik je bio u ZETI prije 800 godina, a ne srBski jezik


  5. #30
    Join Date
    Jan 2007
    Location
    Podgorica-Kolasin
    Posts
    229
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    sluzbeni jezik treba preimenovati u srpski, ubaciti glasove koji se koriste na podrucju crnr gore, i zavrsiti pricu. gramatika bi ostala ista, isto bi se pisalo i govorilo, samo bi ime jezika bilo promijenjeno.

  6. #31
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Al eto, ni monasi Svetog Save ga nijesu zvali srpskim.

  7. #32
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 5. primjer! Sveti Petar Cetinjski je bio pravi Dukljanin, nikad srpskim nije zborio!

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post
    Petar I Jeremiji M. Gagiću


    Milostivij gospudar moj,

    Jeremij Mihailovič,

    Vaše dva ljubeznjejše pisma od 17ga i 23ga minuvšega fevralja čest jesam imao ispravno polučit. No po pričinje mojej bolesti nijesam moga otgovorom služit, budući mi ot nazad 15 danah udario pritisak, koji me verhu mojega obiknovenoga kašlja i revmatizma teško mučio i do danas nije me posve ostavio.
    Posiljka pod bukvoju A koju sam pri pervomu pismu primio sostoit u dvije knjigi Novago zavjeta, prevedenago gospodinom Stojkovičem na naš jezik, iz kojih jednu vam posilaju s pismom gospodina novgorodskago i s, petrburskago mitropolita Serafiona, moleći vas da mi soobštite vaše mijenije, kako će se vam ovi prevod pokazati. Ja ga nijesam svega za uzrok moje bolesti pročitao, ali mi se čini da je dobro preveden. No da je cerkovna pečat bolje bi bilo za one koji graždansku nijesu ni vidjeli. Biće mislim i riječih koje neće svaki razumjeti po tomu što u svakoj počti provinciji i nahiji neka razlikost u govorenju i narječijam iмade, budući svoj jezik tuđima jezikami pokvarili i mnogo svoga izgubili.

    Za tisjaču červonih mojega i narodnoga pensiona i za 99 mojih osobnih, također ispolučeniji pomjanutoj posilki prepovodim raspiski, mene je udivitelno što ova tisuća cekinah ne ide pravo cernogorskomu, nego slavenoserbskomu narodu. Može bit neka pulitičeska pričina tomu. Molim kad vam budet nadokano sočinit pismo za gosudarja novoga imperatora da biste me izvijestili kakvim surgučem krasnim ili černim treba ono je zapečatiti.

    Drago mi je i radostno čuti da ste već s obručenoju vam djevišeju sčas(t)livo brakosočetanije soveršili. Vseblagij Bog da vam darujet to što u njega prosili budete. S ovim čistoserdečnim raspoloženijem i pozdravom vas i za vazda ostajem vašega blagodarija pokornij sluga i svakoga dobra želatelj.

    Cetinje,
    marta 5. dnje 1826. goda.

    m. č. PETROVIČ.


    -------------

    Petar I Dositeju Obradoviću


    Blagorodni gospodin Dositej Obradovič,

    Primio sam s punim udovolstvijem Vaše počteno pismo, također i novo napečatane u našem jeziku knjige ot ljubavi Vaše k meni poslane, na koje čuvstvitelno blagodareći Vam serdečno želim što bi u našem dragom rodu sveđer više takvih ljudej bilo, koji bi svoji darovanija i trudi po primjeru Vašemu i s takvijem userdijem, kako i Vi, ljubeznjejšij mnje Obradovič, na prosvjasvješčenije svojej naciji posvješčavali.

    Jesam Vašega blagorodija pokorni sluga černogorskih mitropolit i ordena sv. Aleksandra Nevskago kavaler.

    PETR PETROVIČ NJEGOŠ s.r.

    Na Stanjeviće, 23. okt. 1805.

    P.p.
    Drago mi je što Vi imadete jednoga mladića dostojnoga sebi nasljednika, a ja se trudim, da i ovdje bude zavedena malena šкola. Molim, ne prihvatajte se na drugu stranu do polučeniji drugoga mojega pisma.


    --------------

    PETAR I MUSTAJ-PAŠI, VEZIRU SKADARSKOME I ALBANSKOME


    Ot nas Petra Petrovića, vladike crnogorskoga i kavalijera rusijskoga, čestitome Mustaj-paši, veziru skadarskomu i sve Arbanije drago prijateljsko pozdravljanje.

    Razumijem da Tahir-beg Averić i neki ostali Turci od Podgorice i od Spuža i Žabljaka hoće da uzmu moje ribnike pokraj Gornjeg blata u Sinjac, koji su u moju zemlju i u moj udut, što ni je od starine ostalo, od kojih imam starinske knjige, koje kažu svuđe granice naokolo, pak se čudim odkuda oni mogu imati ribnik u moju vodu i u moju zemlju, koje mi je od Ivan-bega Crnojevića ostala, kako sjedoče mnoge knjige, među koje imam jednu od tvojega šukunđeda Sulejman-paše. Za to te mnogo molim kako većila careva i pravoga sudnika da rečeš Tahir-begu i ostalijema, da se od toga posla prođu, oli da pošlješ tvoje dva čojka, koji znadu turski čitati i naški govoriti, da ribnike i granice pogledaju i da moje i Tahir-begove knjige vide, zašto ja tuđe ništa ne ištem i kavge ne želim, a Tahir-begova braća i momci prijete, da će moje ljude sjeći na moje ribnike, koje sam ja dao kao i sve zemlje moje u sinjački meteh kuluku crnogorskomu, da on od svega za svoj harač dohotke uzima. Ja ljubim mir i prijateljstvo na komšiluku sa svakim, za to te i opet tvrdo molim, da mi za ovu rabotu odgovoriš da znam hoće li se rečeni Turci od takve napasti proći, oli nećeš li ti tvoje ljude poslati, da sudom vidite kako bude pravo bez ikakva inada i kavge.

    I da si zdravo i dugo i za mnogo.


    --------------

    PETAR I KAPETANU PLUSKU



    Presvijetli gospodine,

    Sinoć primih vaše počitajemoje pismo, pod čislo 21, označenoje, iz kojega razumjeh da je gospodin kapitan i kavaljer Kaboga doša u tomu gradu s depešama i da ima namjerenije po poveleniju visočajšega cesaro-kraljevskoga dvora doći ovdje i besjediti sa mnom o važnih djelah.

    Ja sožaljeju što po sadašnjem obstojateljstvam ne mogu po trebovaniju vašemu naznačit den od njegova ovamo došestvija bez znanja i soglasija glavarah narodnijeh koji su u takvom slučaju potrebiti, nego poslah da što skorije imaju doći ovdje, budući da su pošli na različita mjesta za posla narodnje. I kako se povrate, bićete uvjedomljeni. Međutijem molim da više rečenij gospodin iмade dobrotu od usterpjenja.

    Vaše p.g. piše mi sveđer italianskim jezikom kojega ja ne razumijem nako veoma malo. A sekretar naš obštenarodnij, koji je pisma u našem jeziku prevodio nahodi se, kako je vam izvjestno, u Budvi i, ako ne bude oslobođen za doći na svoje mjesto, ja ne znam kako otgovarati, koji čest imam prebivat s istinim počitanijem vašega presvijetloga gospodstva pokornjejšij sluga

    Cetinje, fevralja 3/15, 1820.

    mitropolit PETROVIČ

    PETAR I MARKU ZORZIJU



    Pre[svije]tli i preu[zvi]šeni g-dne, g-dne,

    Kako su mi predali dva sveštenika počtenjejše pismo ot vašega pres[vije]tloga i preu[zvi]šenoga gospodstva, tako, koliko sam moga iz onoga razumijeti, kazao sam glavarima ot Njegušah koji u prošastu nedjelju činili su zbor među sobom ot svega njihova plemena oli knežine. No, vidim iz njihova obštega otgovora da nijesu namislili ostavit bez suda glave, rane i štete koje su imali i što su izgubili. Noseći ove razloge da nijesu dužni plaćat pravi za krivoga, u vrijeme kada je moga platiti životom oni isti z družinom ot oružja principova, koji su kavgu začeli.
    Ja s moje strane žudim sa svijem serdcem i nastojim sa svom jakosti da se zlo prekrati i da ljevše i bolje Njeguši mogu pismo vašega pre[svije]tloga i preu[zvi]šenoga gospodstva razumjeti. Što im ja nijesam moga rastulmačiti, budući potpuno svaku riječ u italijanskom jeziku postignuti ne mogu, to sam na našem jeziku činio prepisat i s mojijem osobitijem pismom na Njeguše poslat, od kojijeh čekam iznova ot[govor].

    Međutijem i za vazda ostajem s punom stimom i visokopočtenijem na vaše zapovijedi pokorni ...

    Na Stanjeviće, maja 10. 1795.

    PE[TR] [PETROVIČ]


    -----


    Iz knjige,
    Petar I Petrović - DJELA
    izdao CID Podgorica 1999 godine
    štampala "Vojna štamparija" - Beograd

  8. #33
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Ćipure ne znam jesi li primjetio jezik koji je đedo Vuko sa ostalim hoštaplerima nametnuo nesrećnim južnim Slovenima se zove istočno hercegovački. Namjerno je izbjegnuto zapadno crnogorski. Hercegovina je u cjelokupnoj istoriji čovječanstva postojala oko 20 godina kao politička institucija. Crna Gora i pored gotovo 1000 godišnje istorije nije mogla nazvati svoj jezik svojim imenom, nego se taj isti crnogorski jezik naziva po imaginarnoj geografskoj odrednici hercegovački!?!?!?:lolblue: :lolblue: :lolblue:

  9. #34
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by FORMICA View Post
    Ćipure ne znam jesi li primjetio jezik koji je đedo Vuko sa ostalim hoštaplerima nametnuo nesrećnim južnim Slovenima se zove istočno hercegovački. Namjerno je izbjegnuto zapadno crnogorski. Hercegovina je u cjelokupnoj istoriji čovječanstva postojala oko 20 godina kao politička institucija. Crna Gora i pored gotovo 1000 godišnje istorije nije mogla nazvati svoj jezik svojim imenom, nego se taj isti crnogorski jezik naziva po imaginarnoj geografskoj odrednici hercegovački!?!?!?:lolblue: :lolblue: :lolblue:
    Da, da, to je vjesto eskivirano, jer bi time (da je nazvan crnogorski), Srbi automatski Crnogorce priznali za naciju.


    Ovo gore pismo Petra I Marku Zorziju, danas je prvi put na internetu.

  10. #35
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Spektakularno svjedočenje!

    Srbi ijekavicu nijesu smatrali za svoj jezik, svjedoči, niko drugi do Vuk Karadžić!!!




    U knjizi „Narodna srpska pesnarica, čast vtora, Beč, 1815, skupio Vuk Stefanović Karadžić” objašnjava Vuk Karadžić zašto sve pjesme nije donio u ijekavštini:
    „Da sam sve napečatio Hercegovački (npr. djevojka, djeca, vidjeti, lećeti i pr.), onda bi rekli Sremci, a osobito varošani i varoške: pa šta sada nama ovaj nameće Horvatskij jezik.”

  11. #36
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post
    Srbi ijekavicu nijesu smatrali za svoj jezik, svjedoči, niko drugi do Vuk Karadžić!!!
    [
    Pa nisu "Sremci, a osobito varošani i varošanke" isto što i Srbi. A ko su Hercegovci? Baš je spektakularno. Kako je bilo onda, tako je i danas.

  12. #37
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 1815. srpska nacija nije bila još iskonstruisana

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    Pa nisu "Sremci, a osobito varošani i varošanke" isto što i Srbi. A ko su Hercegovci? Baš je spektakularno. Kako je bilo onda, tako je i danas.

    Sremci su sigurno Srbi. Pravi Srblji, potomci sebara, izbjegli pred Turcima u raznim seobama.
    A Hercegovci ??
    Ipak je to bila 1815., srpska nacija još nije bila nacrtana. Nacrtana je kasnije u 2 programa:


  13. #38
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post
    Sremci su sigurno Srbi. Pravi Srblji, potomci sebara, izbjegli pred Turcima u raznim seobama.
    A Hercegovci ??
    Ipak je to bila 1815., srpska nacija još nije bila nacrtana. Nacrtana je kasnije u 2 programa:

    Sremci su Srbi (bar neki) a termin Sremci nije jednak terminu Srbi. Niti "varošani i varoške" znači "Srbi". Vidimo da je građanski sloj naročito bio protiv Vukove reforme. Verovatno im je prijatniji bio zvuk nemačkog jezika, a možda i mađarskog. A najbliži ijekvci su im bili slavonski Hrvati, verovatno. Među tim slavonskim Hrvatima katolicima takođe je bilo dosta i ekavaca pa verujem da ih čak i danas ima, u nekom zanemarljivom broju. Inače kajkavci su takođe ekavci. Zaključak - nema to veze sa nacijama. Da ima, bili bi nacije ekavci, ijekavci i ikavci a ne Srbi, Hrvati itd.

  14. #39
    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    166
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Jasno je šta je Vuk htio reći-da ekavski Srbi u Sremu smatraju i/jekavicu prvenstveno hrvatskim jezikom.

    U "Srbi svi i svuda" Vuk jasno napominje da se Srbima smatraju samo štokavci pravoslavci.

    To je još jedan dokaz koliko se sav štokavski "narod" prije 200+ godina smatrao Srbima.

    A o rječnicima prije Vuka,a koje je Vuk koristio u izradi 2/3 svoga rječnika i koje je precizno nabrojao,bolje je ne govoriti previše.

    Jambrešićev- Andrea Jambresich Croata Zagoriensi
    Stulijevo "Rječosložje ilirsko-italijsnko-latinsko" - illyrice-slovinski,horvatski,harvatski.

    Pamtnomu dosta.

  15. #40
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by miroslav View Post
    Jasno je šta je Vuk htio reći-da ekavski Srbi u Sremu smatraju i/jekavicu prvenstveno hrvatskim jezikom.

    U "Srbi svi i svuda" Vuk jasno napominje da se Srbima smatraju samo štokavci pravoslavci.

    To je još jedan dokaz koliko se sav štokavski "narod" prije 200+ godina smatrao Srbima.

    A o rječnicima prije Vuka,a koje je Vuk koristio u izradi 2/3 svoga rječnika i koje je precizno nabrojao,bolje je ne govoriti previše.

    Jambrešićev- Andrea Jambresich Croata Zagoriensi
    Stulijevo "Rječosložje ilirsko-italijsnko-latinsko" - illyrice-slovinski,horvatski,harvatski.

    Pamtnomu dosta.
    Zaista, Vuk je sve sasvim jasno napisao, tako da zaista nisu potrebna posebna dodatna tumačenja. Ono što je on pretpostavljao, imenovao ili predviđao treba jasno odvojiti od onoga što je video i zabeležio na terenu, a te stvari još niko nije osporio.

    Ko je onda bio Vuk Karadžić? Lažac, srpski nacionalni ideolog, uništitelj hrvatskog jezika? Ja mislim da nije bio ništa od svega ovoga. Čovek jednostavno nije bio političar inače bi bio nešto kao Ante Starčević, borio bi se za vlast, imao jasan politički program, a pisanje, jezik itd. bi mu bili sporedni ili puko političko sredstvo. Zašto se u stvari tolika prašina diže oko Vuka ako je čovek nebitan? Jedino, samo i uvek zbog sitnih nacionalističkih pobuda, a dokaza i primera za to je milion.

    Dakle - molim za stav o Vuku Karadžiću i o njegovoj ulozi i značaju iz tvog ugla. A o ovim rečnicima, srpstvu, hrvatstvu, ilirstvu, slovenstvu, jeziku, dijalektima, standardima, mogu mnogo da kažem.

  16. #41
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Ajdemo ovako: što je tačnije reći sretan ili srećan?
    Sve te i mnoge druge riječi su izvedene iz riječi SREĆA
    Pazite prvo se utvrdi morfema.

  17. #42
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Poslije Zapisa iz Ilovačkog, evo Zapis iz Moračkog prijepisa Zakonika Svetog Save!

    Quote Originally Posted by Ćipur View Post

    • Ovaj zapis nastao je u manastiru Morača. Zapis je iz prepisa knjige - 'Zakonik Svetog Save'. Prepis ove knjige nastao je u Manastiru Morača godine 1615. godine. Markirani dio je očito prepis zapisa iz istomene knjige, ali koja je nastala 1252. godine. Drugi nemarkirani dio je zapis iz godine 1615.
    • Vidimo iz dijela zapisa, koji su napravili pravoslavni monasi, očigledno pod ogromnim uticajem Svetog Save, iz dijela koji se odnosi na 1252. godinu, da se tada nije govorio srBski jezik, već slovenski, čak i te 1252. godine korišćen je, vidimo, termin kojega nalazimo kod Petra I Njegoša, kod Marka Miljanova, kod Stefana Mitrova Ljubiše, termin - NAŠ jezik.

      U dijelu zapisa koji je nastao 1615. godine nalazimo termin PRAVOSLAVNI HRIŠĆANI, ovaj monah koji je načinio zapis mogao je umjesto tako dvije duge riječi PRAVOSLAVNI HRIŠĆANI staviti riječ Srbi, al to eto nije uradio iz jednostavnog razloga jer Srbi nijesu živjeli u tom kraju godine 1615. Da je znao da će Vuk Karadžić izmisliti Srbe ijekavce 200 i više godina kasnije, sigurno bi umetnuo Srbe u zapis. Al nije znao, znao je tada samo da su Srblji - ratari iz Srbije.





    Nema srBskog, nema Srba u ovom zapisu pravoslavnih monaha. Ko zna, možda su bili komunisti?
    Ovaj Zapis iz 1615. prvi put na www.

  18. #43
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by FORMICA View Post
    Ajdemo ovako: što je tačnije reći sretan ili srećan?
    Sve te i mnoge druge riječi su izvedene iz riječi SREĆA
    Pazite prvo se utvrdi morfema.

    Heh, pa ne želim ti sretu nego sreću :joint: Šalim se, ne znam na šta ciljaš, objasni. I sretan i srećan su prihvatljivi oblici.

  19. #44
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ssin View Post
    Heh, pa ne želim ti sretu nego sreću :joint: Šalim se, ne znam na šta ciljaš, objasni. I sretan i srećan su prihvatljivi oblici.
    Jesu jer se koriste. Riječ sreća ja nastala od SRETJA pa se oto TJ pretvorilo u Ć. Sad ako gradiš riječ SRET-AN ona je ispravnija od SRET-JAN pa da bude SREĆAN. Ovakih primjera ima bezbroj.

  20. #45
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Srpski ministar Janjić o razgovoru sa Jelenom - kćerkom kralja Nikole, kraljicom Italije



    - Nalazio sam se u Sofiji poslom i kad sam čuo, pripovijedao je Janjić - Lončareviću, da je talijanska kraljica u pohodu kod svoje kćeri, bugarske carice, odlučio sam da je posjetim i pozdravim. Primila me srdačno. Razgovarali smo dosta dugo. Iznenađen i oduševljen njenim dobrim srpskim jezikom rekao sam joj:
    “Veličanstvo, ja se Vama divim, što i sada, živeći dugo u Italiji, tako dobro govorite srpski”.
    Ona se na to digla, pružila mi ruku i na rastanku rekla:
    “Oprostite, gospodine ministre, ja ne govorim srpski, no crnogorski. Tako me je učio moj otac, crnogorski kralj Nikola.”

  21. #46
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Karadžić se hvali Kopitaru kakve je divne riječi našao koje će proglasit za srpske!

    • 1834. Vuk Karadžić za vrijeme boravka u Crnoj Gori i Boki, piše Jerneju Kopitaru:

      „Prekrasne stvari ZA srpski jezik nakupio sam i jednako ji kupim.
    Ovo je objavio Srbin Ljuba Stojanović u zagrebačkom časopisu "Nova Evropa", časopis je izlazio između dva svjetska rata u Zagrebu.
    Radi se o čuvenom Vukovom dolasku u Crnu Goru 1834. godine od kada zvanično počinje da se uvozi srpstvo, srpska ideologija u Crnu Goru.
    U Crnoj Gori i Boki je tada Vuk formirao mrežu osrbljivača, u Crnoj Gori bio mu je glavni poklonik sami Njegoš - glavni osrbljivač, a u Boki pop Vuk Rišnjanin, dolje u tekstu se pop Rišnjanin pominje.
    U boki recimo nikada nije postojalo srpsko ime prije te 1834. godine, nikada, nikada, poslije tog Vukovog dolaska počinju da niču raznorazna "srpska" udruženja.
    Vuk Karadžić piše za vrijeme boravka u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj Slovencu Jerneju Kopitaru, hvali se kako se nakupio riječi ZA srpski jezik.
    Ne kaže da je našao krasne riječi u srpskom jeziku, već je našao riječi ZA srpski jezik. Jevrem Brković je naravno u pravu kad kaže na početku topica da je Vuk oteo Crnogorcima jezik.
    I dodao bih kako kažu neki drugi crnogorski intelektualci - osakatio ga.

    Čitajte kako je Vuk Karadžić konstruisao "srpski" jezik oduševljavajući se što je našao kod nas, i sav veseo otišao iz Crne Gore pokravši bezbroj crnogorskih riječi, hiljade i hiljade, te ih proglasio ih za srpske!

    - Vuk se krene iz Beča tek 8. jula, iako je još 6. juna bio izvadio pasoš za Crnu Goru u turskom poslanstvu. Iz Beča se Vuk krenuo deližansom i preko Graca i Ljubljane ne zadržavajući se nigde stigne u Trst 10. jula u veče. U Trstu se zadržao mesec dana u društvu s Frušićem, Vladisavljevićem, i drugim trstanskim prijateljima. Desetog avgusta krenuo je iz Trsta morem za Dubrovnik, gde i stigne posle osmodnevnog putovanja. U Dubrovniku je bio gost Gagićev, i ostao je trinaest dana. Za to vreme gotovo svako veče išao je u jednu krčmu van grada, gde dolaze sodati (seljaci) iz okoline, i slušao kako pevaju uz gusle. Kad mu je jedan poznanik rekao da je to sramota, i šta će reći gospoda dubrovačka, on mu je odgovorio, da nije došao ovamo da ugađa volji gospode dubrovačke već svojoj. Prvog septembra pošao je put Kotora, a odatle četvrtog istog meseca na Cetinje, gde je stigao drugi dan. U svima pismima koje je pisao s Cetinja pun je hvale kako ga je lepo primio Vladika.
    „Vladika me je primio kao druga i prijatelja, i s čim se gođ može, rad je da mi ugodi”, piše Kopitaru.
    Srećan slučaj pomogao mu je da ubrzo vidi i pozna sve glavnije ljude u Crnoj Gori. Uoči Lučina dne (17. oktobra), kad se navršilo četiri godine od smrti vladike Petra I, otvore mu grobnicu, da kosti prenesu na drugo mesto (jer je crkva tesna, a grobnica je zauzimala mnogo mesta), ali u mesto kostiju nađu ga celokupna. Vladika ga štampanim cirkularom objavi narodu za sveca, i iz sve Crne Gore povrvi narod da mu se pokloni i da ga celiva, jer su ga još za života za sveca držali. Mislio je ostati na Cetinju celu zimu, ali oštra brdska klima nije bila za njega. Na nekoliko dana po dolasku počeo se tužiti na zdravlje. „Mjesto se ovo čini da je vrlo zdravo, ali sam ja u Primorju bio zdraviji, nego što sam ovdje od kako sam došao, a unapredak ne znam kako će biti (ima četiri dana kako mi noću udara krv na nos, pa ne može da iziđe nego je ujutru ispljujem i izraknem)”, piše Kopitaru (12. septembra).
    Po ovome se moglo očekivati, da neće moći dugo izdržati na Cetinju. I zaista 30. ili 31. oktobra sišao je u Kotor. Odlazak je bio iznenadan, jer je 28. oktobra pisao Stejiću, da misli zimovati na Cetinju, a već 29. vladika mu je izdao crnogorski pasoš da može ići u Kotor na pet meseci „lečiti se”. Mora biti da se razboleo ili se uplašio da se ne razboli zimi bez lekara na Cetinju. U Kotoru se zaista razboleo, ali je to pripisivao nazebu na putu od Cetinja do Kotora. U Boci je mislio ostati do marta i obići severnu stranu do manastira Savine, a na proleće južnu do granice turske, pa se opet vratiti na Cetinje, ali je bio samo do Risna, gde je u tamošnjoj crkvi pregledao srbulje, i našao jedno jevanđelje na pergamentu, koje je, sudeći po opisu koji saopštava Kopitaru, bilo bosanske (bogumilske) redakcije. Pod nadzorom policije Kad je došao u Kotor, policija mu saopšti da se tu ne može zadržavati bez naročitog odobrenja iz Zadra, samo može privremeno stati dok odobrenje ne dođe. Vuk je stalno bio na očima policije. Tako i pismo, koje je poslao Kopitaru iz Trsta, ovaj nije primio, i piše mu: „Kako ja od 25 godina poznajem poštu, vaše pismo nije u Trstu ni došlo na poštu. Vi poznajete njene „špijunčiće”.
    Ali Vuk nije ni ostao dugo u Kotoru, jer se razboleo, i nemajući nikakve nege ni zgodna stana ode početkom decembra u Dubrovnik Gagiću, koji ga opet primi u kuću na negovanje. Oko polovine januara bio se prilično oporavio, i očekivao je da još bolje prizdravi, i da se vreme prolepša, pa da se opet vrati u Boku, „koja je za jezik naš najznatnije mesto u cijelom narodu našem”, piše Kopitaru. Tako je ostao u Dubrovniku do pred kraj aprila, a 30. već je bio u Kotoru. Do polovine maja obilazio je severnu stranu Boke, Risan i Perast.
    „Prekrasne stvari za srpski jezik nakupio sam i jednako ji kupim. U Perastu sam napisao nekoliko vrlo lijepije ženski pjesama. Ako amo đe ne zaglavim, imaću vam s čim doći”, - piše Kopitaru.
    U polovini maja poslao mu je Vladika konja i dva momka i 16-og pošao je preko Budve, Paštrovića, Crmnice i Rijeke na Cetinje. Mislio je poći s Vladikom u Brda, Kuče, i u Moraču, ali se taj put nije ostvario. Tridesetog maja bio je na Stanjevićima, i ostao nekoliko dana. Sa Stanjevića je došao u Kotor, odakle se 13. juna krenuo preko Novog i dalje suvim preko Sutorine u Dubrovnik. Odatle se posle nekoliko dana krenuo morem natrag u Trst, gdje je posle devetodnevnog putovanja stigao prvih dana meseca jula. U Trstu je ostao opet mesec dana. Prvih dana meseca avgusta krene se u Beč, gde stigne šestog istog meseca. Tako je Vuk na ovom putu probavio trinaest meseci. Najduže se zadržao u Dubrovniku (više od pet meseci), zatim u Trstu i na Cetinju (po dva meseca). Ostalo vreme proveo je po Primorju od Dubrovnika do Budve i po jugozapadnoj Crnoj Gori. I pored sve bolešljivosti i teškoće putovanja bio je vrlo zadovoljan ovim putovanjem. To se ogleda u svima pismima pisanim prijateljima. Naročito je bio zadovoljan bogatom građom koju je prikupio o srpskom jeziku, skupljenom građom za rečnik, za život i običaje narodne, skupljenim narodnim pesmama i poslovicama. Još oktobra pisao je Stejiću i Justinu Mihailoviću:
    „Da ništa više novo ne nađem osim ovoga što sam dosad našao, opet nalazim, da je bilo vrijedno ovako daljni i trudni put preduzeti”.
    A to je bio tek početak putovanja. Kopitara je detaljnije izveštavao naročito o dijalekatskim osobinama koje je nailazio. Od novih poznanstava i veza koje je na ovom putu stekao najvažnije je poznanstvo i prijateljstvo dvojice pašenoga, Vuka Popovića iz Risna, sveštenika i katihete u Kotoru, i Vuka Vrčevića iz Budve, koji su mu postali odsad glavni skupljači narodnih umotvorina i opisivanja života i običaja ovih krajeva.

    Ljub. Stojanović. (1924.)

    Link :arrow: http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...09-08&id=70114

    Link :arrow: Prof. dr Branislav Kovačević i Marijan-Mašo Miljić: CRNA GORA I CRNOGORCI U „NOVOJ EVROPI”
    Last edited by Ćipur; 13-01-09 at 06:29.

  22. #47
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Fond riječi Srba prije Vuka Karadžića u odnosu na današnji srpski jezik bio je 10-20%. Sve ostalo je Vuk uzeo, oteo od neSrba i proglasio te riječi jednostavno za srpske, a jezik za srpski.

    Što kaže sami Vuk. Hmmm...da vidimo.

    ... Svi Slavenski narodi kromje Serbalja vostočnog' vjeroispovjedanija imaju svoje Rječnike... Mi ga sami trebamo... Ja sam takovij Rječnik preduzeo, i već skupio. On će pomenutim' potrebama udovletvoriti. Soderžavaće sve Serbske rječi, koe se nalaze u Rječnicima: (koi e samo imenom Serbskij), Dellabelli, Belostencu, Jambrešiću, Stulliju, Hajmu; imaće jošt' ednu tretinu pravih Srbskih rječi , koe se ni u ednome, ot rečenih Rječnika, ne nalaze."

    (Sabrana dela Vuka Karadžića, 2. tom, Prosveta, Beograd, 1966- "Objavlnie o serbskome rječniku")


    Dakle- jedna trećina "pravih srpskih riječi" (33%). Ostalo je uzeo iz navedenih rječnika.
    Bar tako sam kaže.
    Od te jedne trecine "pravih" srpskih riječi, barem je pola uzeo iz Crne Gore !!!
    Dakle, Srbi su prije Vuka upotrebljavali - iz danasnjeg srpskog rjecnika 15 - 20 % rijeci !!!

  23. #48
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Dan se lažima bori protiv stavova iz ovog topica!

    "Dan" je u broju od 14. oktobra 2007., u suštini odgovorio na ovaj moj post.
    Stavove sa linka, u vidu pitanja, da Sv Petar nikad nije srpskim govorio, bio sam postavio i gostima u nekim TV emisijama.
    Evo linka zbog kojeg je "Dan" našao za shodno da prospe nove laži.
    https://forum.cdm.me/showpost.php?p=585630&postcount=32

    "Dan" je hitro našao za potrebno da prevari po milioniti put svoje čitaoce, da im oriba mozak gvozdenom svetosavskom četkom.
    Pošto su "Dan"-ovi čitaoci u ogromnoj većini polupismeni, u naslovu se stavili kako je Sveti Petar govorio srpskim jezikom.
    Međutim, u samom tekstu iz Dan-a, nema nikakvih naznaka da je sami Petar I Petrović Njegoš smatrao da mu je jezik srpski.
    Još jedan sjajna potvrda da Sveti Petar Cetinjski svoj jezik nije smatrao srpskim.

    ===========================





    ADVOKAT OBRAD-RADE PAVIĆEVIĆ O JEZIKU I USTAVNIM RJEŠENjIMA



    ~Do danas sačuvana vladičina pisma iz 1802. godine nepobitno dokazuju da je sa svojim savremenicima iz inostranstva komunicirao na srpskom jeziku.


    Sveti Petar Cetinjski je govorio srpski



    U prilog raspravi o srpskom jeziku a u susret donošenju novog ustava Crne Gore, ugledni bjelopoljski advokat Obrad - Rade Pavićević iznosi svoje mišljenje zasnovano na, kako kaže, vjerodostojnim dokumentima.
    U skladu sa tradicionalnim poštovanjem istorije i značajnih ličnosti na našim prostorima, vrlo zanimljivo je pogledati kojim je jezikom za svoje ino savremenike govorio Petar Prvi Petrović Njegoš, otvara Pavićević diskusiju.
    - Sveti Petar Cetinjski govorio je osim maternjeg, srpskog jezika, i italijanski, francuski i ruski. Služio se još i engleskim i njemačkim jezikom. Austrijska carevina je sačuvala njegovu prepisku iz 1802. na osnovu koje se jasno vidi da je govorio srpskim jezikom - kaže Pavićević.
    Riječ je o Njegoševih osam pisama austrijskom general-majoru italijanskog porijekla Nikoletiju u Kotoru. Pisma su pisana u razdoblju od četiri mjeseca, od 21. maja do 27. septembra 1802. godine u manastiru Stanjevići, vladičinoj primorskoj rezidenciji.
    - Na svim tim pismima Petra Prvog Petrovića Njegoša, i na tri takođe sačuvana pisma njegovog sekretara Frančeska Dolčija, stoji pismena napomena - "Prevedeno sa srpskoga, s posebnog lista, uspoređeno i potpisano samo od mene i Nikole Paskvalija, carsko-kraljevskog tumača za ilirski jezik" - otkriva Pavićević detalje dodajući da su za Paskvalija i Njegoš i njegov sekeratar Dolči te 1802. godine pisali srpskim jezikom.
    - Važno je napomenuti da se dvije godine kasnije desio Prvi srpski ustanak, a mnogo kasnije Vuk Stefanović Karadžić je objavo Azbuku i Rječnik srpskog jezika. Te godine vladičin sekretar nije bio bosanski Srbin Sima Milutinović - Sarajlija, niti je kod vladike Rada i knjaza Danila bio Dimitrije Milaković, jer ni Njegoš ni knjaz Danilo nijesu bili rođeni. Zato se oficijelno shvatanje tumača Nikole Paskvalija o tome kojim jezikom govore cetinjski vladika i njegov sekretar nikako ne može objasniti navodnim lukavim i tajnim uticajem Srba koji su kod crnogorskih vladika i knjaževa služili na Cetinju - ističe Pavićević.
    Pavićević dalje ređa činjenice da je Nikola Paskvali do 1797. godine bio službeni tumač Venecijanske republike za ilirski, to jest, srspki jezik od kad je službu nastavio u Austrijskoj carevini koja je okupirala crnogorsko primorje .
    - Jasno je da je Paskvali bio državni službenik i njegova naznaka da je pisma prevodio sa srpskog jezika nije izjava njegove volje već službena politika država čiji je službenik bio. Uostalom, te 1802. godine Srbija kao država nije ni postojala, pa je isključeno da su Venecija a potom i Austrijska carevina vodile bilo kakvu prosrpsku filološku politiku. Određenje službenog tumača da Sveti Petar Cetinjski i njegov sekretar pišu srpskim jezikom je apsolutno nepobitna konstatacija, i tada i sada - kategoričan je Pavićević.
    Njegoševa pisma iz 1802. godine i pismene napomene uz njih sačuvana su i objavljena 1990. godine u Zagrebu.
    - Dakle, nesumnjivo je da su Sveti Petar Cetinjski i njegov sekretar za svoje savremenike iz susjednih država pisali i govorili srpskim jezikom - zaključuje Obrad-Rade Pavićević.

    Knjiga o pismima

    Austrija je 1978. godine predala Arhivu Hrvatske građu u kojoj se između ostalog nalazio i jedan konvult sa naslovom "Lettere del Vladika di Montenegro al General Comandante Sr Niccoletti") "Pisma vladike Crne Gore generalu komandantu Nikoletiju").
    - Predato je 49 numerisanih listova s tim što je nedostajalo osam listova. Ispisani su sa obje strane mastilom. U Zagrebu je 1990. godine o tim arhivskim spisima štampana knjiga pod naslovom "Pisma Petra prvog Petrovića Njegoša". Izdavači su ITP "Naprijed" i Arhiv Hrvatske. Autori knjige su Danilo Klen i Mirjana Strčić. Knjigu je štampao štamparski zavod "Ognjen Prica" u tiražu od 700 primjeraka - kaže Pavićević.


    M. Novović


    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=120956

  24. #49
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by FORMICA View Post
    Ćipure ne znam jesi li primjetio jezik koji je đedo Vuko sa ostalim hoštaplerima nametnuo nesrećnim južnim Slovenima se zove istočno hercegovački. Namjerno je izbjegnuto zapadno crnogorski. Hercegovina je u cjelokupnoj istoriji čovječanstva postojala oko 20 godina kao politička institucija. Crna Gora i pored gotovo 1000 godišnje istorije nije mogla nazvati svoj jezik svojim imenom, nego se taj isti crnogorski jezik naziva po imaginarnoj geografskoj odrednici hercegovački!?!?!?:lolblue: :lolblue: :lolblue:
    A jesi li ti primjetio da se Crna Gora u geografskom smislu proširila na račun Hercegovine a ne obrnuto? :mrgreen:

    Zna se šta je Stara Crna Gora, a šta Stara Hercegovina. Je li tako Formice?

  25. #50
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Pa naravno da se Crna Gora proširila na rčun Hercegovine jer je to potpuno prirodno.
    I naravno da se ne zna što su stare Crna Gora i Hercegovina. To su izmišljotine kojima se pokušalo osporiti pravo Crne Gore na njeno proširenje na prirodno zaleđe. I uopšte od kad se uopšte pominje Hercegovine? Koliko mi se čini ona nije postojala ni u vrijeme Turske ni Austrougarske. Tek sa pretenzijama Srbije ne samo na Hercegovinu nego i na Crnu Goru počinje da se javlja taj naziv.

Page 2 of 7 FirstFirst 123456 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •