Testament svetog Petra Cetinjskog
Od nas Vladike Petra
Blagorodnoj gospodi duhovnog i mirskog čina, glavarima i starešinama i svemu narodu crnogorskom i brdskom svesrdno o(vo) najpotonje pozdravlje.
Svatko znade i vidi kako sam ja od davnoga vremena oronuo i panuo, te ne mogu već nikuđ, nešto od starosti, a najviše od svakojake muke i truda, koje sam u velji moj vijek za narod crogorski i brdski podnosio i za slobodu hrišćanske vjere i našeg otačastva pretrpio, čuvajući narod i sirotinju kao svoju dušu. Na to sam videći i poznavajući svoju slabost i bolest neizlečivu i da mi se smrt približava, napisao sam neka potrebita pisma i knjige i naredio ih sve, đe sam imao što posilati da se pošalje po mojoj smrti, tako i vama i svemu narodu crnogorskom i brdskom napisah i ostavih ovu knjigu, koju svi da čujete i dobro razumijete prijed nego me ukopate.
Molim svakoga Crnogorca i Brđanina maloga i velikoga, kojemu sam što sagriješio ili kakvu žalost učinio, da mi svak oprosti, od svega srca i duše, i tako ja opraštam svakojega maloga i velikoga, koji mi je gođ što sagriješio, prosto da je od mene svakomu zadovjek i na strašni Božji Sud o vtoromu Hristu Bogu prišestviju.
Pak najprvi svemu narodu činim amanet i samosilnijem Bogom svega svijeta Tvorcem i svom silom nebesnom zaklinjem svekoliko da me s mirom u tišini i ljubavi opštenarodnoj krotko ukopate i ožalite, da ne bi ni krvnik krvniku tader progovorio ni gorke riječi. Drugu vas molbu molim i strašnijem i svemogućnijem Bogom zaklinjam, da na moje prsi vjeru zadate i utvrdite kroz svu našu zemlju i eparhiju, kroza sve nahije, sela i plemena, da niko nikoga ni za što ne tiče do Đurđeva dne i dotader nadam se u Gospoda i Spasa našega da će vam način življenja biti zanago učinjen u sud u svu zemlju carski postavljen, koje sam ja u našega svagdašnjega pokrovitelja i branitelja isprosio i isplakao, i to sam vama i prijed govorio nekijema - da je za vas i za opštenarodno blagopolučenije i dobro življenje i brižim rabotam, kako i Bog znade i kako će te i vi svekolici do malo vremena znati i viđeti.
Izvan toga najviše vas svakojega molim i sve istinskijem Bogom Svedržiteljem zaklinjem i vazdašnji amanet činim i ostavljam, da crkovno dobro i imuće, gđe god je kakvo, ne tiče niko nikada za vaših svih i za svaku vašu sreću i poštenje, i da svako crkovno čeljade, kaluđere, kako služitelje moje i vaše pazite i držite, kako sam ih i ja vazda pazio i držao. A ja na moje mjesto nasljednikom i upraviteljem od svega mojega, narodskoga i crkvenoga činim i ostavljam sinovca mojega Rada Tomova, u kojega se nadam da će biti čovjek od posla i od razuma, koliko je preblagi Otac Nebesni blagoslovio podariti, i kojega Bogu i Caru našemu i svemu narodu crnogorskom i brdskom na vijeki preporučavam svijem srcem i svom dušom.
Najposlijed još nešto da vam kažem i izbistrim, o braćo i narode crnogorski i brdski! No čujte i za vazda znajte od mene, koji vas nijesam nikada lukavio i na zlu sreću nikoga navodio. Pri smrti mojoj objavljujem vam Božju istinu: kako je teško lakomi na lafu ( = novac) moskovsku, i ne zaslužujući je, mislio i zborio, da ja izjedoh sve i braći podijelih štogođ novca iz Rusije od cara narodu dohodi, ema se svaki vara i griješi u to, i ja vas vijerno i pošteno ovijem putem, na koji ću zadovjek, svakoga uvjeravam da od sve lafe moskovske, kako se govori, ništa nikuđ destregao ( = potrošio) nijesam, no eto je sva u gotovu i na gomilu, i da je ona od cara meni na obraz i na raspoloženje po mojim molbama došla, [size=6]
i na polzu svega naroda srpskoga[/size], nego da te novce ni ja bez velike preše i najveće nužde ne trošim, kako i nijesam nikuđ ni dinara, do što sam na kuluk ( = sud), dolkle ga opeta silni i bezumni ljudi ne razvrgoše, za koje ja čist ostajem pred ljudima i Bogom. Pak sam i ja za te novce našemu caru i pokrovitelju pisao da učini on za te njegove aspre kakvu hoće naredbu i odgovorio mi je da će svojega oficijala ovamo poslati, koji će i te aspre primiti i harčiti na sud, koji će on postaviti u našu zemlju. I moja je najveća rana na srcu, koju ću i u grob ponijeti, što i to još ne dočekah za moga života.
Ako bi se ko našao u narodu našem da ne primi ove moje potonje riječi i preporuke za istinite ili ako ne bi sve tako poslušao, kako ova knjiga izgovara, nego bi kakvu smutnju i razdor među narodom usudio se činiti slovom ili djelom, toga svakoga, koji gođ on bio, mirski ili duhovni, ja na smrtni čas moj vječnome prokletstvu i anatemi predajem, kako njega, tako i njegov rod i porod, da mu se trag i dom iskopa i utre! Isto tako da Bog dade i onome koji bi vas od vjernosti k blagočestivoj i hristoljubivoj Rusiji odlučiti poiskao i svakojemu, ako bi se koji iz vas Crnogoracah i Brđanah našao da pomisli odstupiti od pokroviteljstva i nade na jedinorodnu i jedinovjernu našu Rusiju da Bog da jaki te od njega živoga meso otpadalo i svako dobro vremenito i vječno odstupilo.
Svijema pak dobrijema, vjernijema i koji gođ ovo moje potonje pismo posluša i izvrši, da bude moje najusrdnije, otačasko i arhipastirsko blagoslovenije u rod i va vijeki vjekova - Amin.
Cetinje, 18. oktobra 1830
Bookmarks