idealizacija

[ovizionizi]

Kad se nadju dvoje od kojih se jednom "samo" svidja drugo, a ovo drugo idealizuje ovo prvo Grdno je to malo, a? Kad nisu osjecanja podijeljena na ravne casti, nego postoji ocigledna prevaga.. pa se taj koji idealizuje osjeca nekako ujedno i predivno i podredjeno. Najljepsi osjecaj na svijetu, a ujedno ste najranjiviji tad, osjecate se totalno razotkriveno i nekako inferiorno.. Ili obratno, partner vam se definitivno svidja, ali ocigledno ni blizu onom osjecanju koje on gaji prema vama. Tacno crče za vama, sve vase mane pretvara u vrline itd.. pa se pitate je li zdrava uopste takva nepravedna podjela, a to zna i da vas pogura u nekom drugom smjeru, da vas "ohladi" od te osobe, jer vam se stvorio utisak da zasluzujete vise ili da vam je krivo sto vi ne osjecate to isto... uh, sta napricah sve.. uglavnom, shvatili ste i 100% se svako od vas nasao bar u nekoj od ove dvije uloge, pa recite nesto za dnevnik

[Oljce]

Evo ja cu prva. Bila sam idealizovana i idealizovala sam nekoga, mislim da smo se mimoisli vremenski u tome svemu i bukvalno Ali lepsi mi je difinitivno osecaj da idealizujem nekoga ja nego da sam ja ta koja je idealnizovana jer to stvara osecaj laznosti nekakve u meni pa pokusavam da mu dokazem da imam mana pa sam gruba pa sam svakava kakva mozda i nisam samo da se on ne bi razocarao vec da bi me video pravim ocima i takvu voleo. Ne znam... Mada sma ja retko koga idealizovala, vise poptuno prihvatala i volela.

[Robovlasnica]

Skoro sam idealna a tesko je da idealizujem nekoga samim tim.

[Marijan Starcevic]

Osoba koja je idealizovana kad to skonta pa pocne narodski receno da mudruje tj.da tvrdi pazar , to je ono pravo ..... Posle toga dodje do pucanja filma i one price "Sta je to mene trebalo "-razocarenje je neminovnost . Uh taj osjecaj razocarenja zbog izgubljenog vremena , povjerenja je tako lijep ....

[FiX]

Skoro sam idealna a tesko je da idealizujem nekoga samim tim.

zasto tesko? samo je potrebno da te spopane "idealni"..

[getaway blues]

Idealizacija nije ljubav. Makar vjerujem da nije. Samo projekcija nasih zelja, nadanja... Sad, ne znam ni sta bi bila ta neka "realna slika", kao neki opozit... Mislim da ni to nije pretjerano bitno. Niko, niti jedna osoba, nije prost zbir i razlika dobrih i losih osobina. Narocito to za mene ne mogu biti oni koje volim.
Ono sto je bitno... sebe ne izgubiti. Prilagodjavati sebe vezi u toj mjeri, da osjecate da mnogo vise sebe dajete i da ste spremni da mnogo toga novog prihvatite kao svoje - a sa druge strane ta druga osoba to ne radi. Najcesce ni ne trazi da se vi mijenjate. Zasto je to bitno? Ne zbog toga sto ona ne zasluzuje da se vi promijenite, naprotiv... nego zato sto vas je ona zavoljela onakvim kakvi jeste.
Ako se mijenjamo - mijenjamo se zajedno. Ako cemo da prelazimo neke mostove - onda hajde da se sretnemo nedje na sredini, pa pod ruku u ovom ili onom smjeru. Ali nikako biti u situaciji da jedno vuce, jedno se bori... Ovaj svijet je cudan, sve funkcionise u fazonu dresure, ljudi su naucili da vise vole ono sto ne mogu imati ili im izmice ili im se ne predaje do kraja... i to je tuzno, i nezrelo, i nije ljubav.
I da, ne kazem da su idealizacije nesto sto ne krece iz najljepsih, najtananijih emocija i namjera. Samo... lako se spotaci, i definitivno nijesu put kako se gradi nesto na pravi nacin. Na kraju ostanu - samo uzasno sredstvo samopovredjivanja.

[kuglica]

Bravo getaway...Ne bih imala što dodati.

[Hari Krisna]

Kad se nadju dvoje od kojih se jednom "samo" svidja drugo, a ovo drugo idealizuje ovo prvo Grdno je to malo, a? Kad nisu osjecanja podijeljena na ravne casti, nego postoji ocigledna prevaga.. pa se taj koji idealizuje osjeca nekako ujedno i predivno i podredjeno. Najljepsi osjecaj na svijetu, a ujedno ste najranjiviji tad, osjecate se totalno razotkriveno i nekako inferiorno.. Ili obratno, partner vam se definitivno svidja, ali ocigledno ni blizu onom osjecanju koje on gaji prema vama. Tacno crče za vama, sve vase mane pretvara u vrline itd.. pa se pitate je li zdrava uopste takva nepravedna podjela, a to zna i da vas pogura u nekom drugom smjeru, da vas "ohladi" od te osobe, jer vam se stvorio utisak da zasluzujete vise ili da vam je krivo sto vi ne osjecate to isto... uh, sta napricah sve.. uglavnom, shvatili ste i 100% se svako od vas nasao bar u nekoj od ove dvije uloge, pa recite nesto za dnevnik

Uglavnom sam upoznavao normalne i djaolja nije pokazivala simptome bolesti pa da misli da sam ja idealan, a nije bas ni crkavala djaolju zeru
E sto kazes "Kad se nadju dvoje od kojih se jednom "samo" svidja drugo, a ovo drugo idealizuje ovo prvo Grdno je to malo, a?" to nije malo, no mnogo grdno, a jos ako se pocne dogradjivati teorija da ce se vremenom popraviti onda je to put na zliput pa ispadne lakse ostaviti cigare nego tu osobu koja se idealizuje.

[zvoncica]

ja ne idealizujem osobe nikada, bar mislim da to ne radim, prije bih rekla da pokušavam da se usredsredim na ono lijepo u svakome i da to zavolim, a ono malo "ružnije" ide kao kolateralna šteta, uz svakoga, i moramo ga prihvatiti, a bila sam u prilici da osjetim koliko je grdno kad si idealizovan...ne liči to na ljubav, više na opsesiju, na neko bolesno stanje koje ne može ni trenutka biti prijatno...bar meni.

[Artemis]

prije bih rekla da pokušavam da se usredsredim na ono lijepo u svakome i da to zavolim, a ono malo "ružnije" ide kao kolateralna šteta...

Kao da si u moje ime pisala i tu smo iste

Postavlja se pitanje kako da budemo sigurni da nismo makar nesto uspjeli da idealizujemo i kad smo gotovo ubijedjeni da nista od toga nije idealizacija prema nekom za koga gajimo posebna osjecanja.Ako je ljubav to neko nase drugacije stanje u odnosu prema nekom kog smo izdvojili,i pored svih negativnih i pozitivnih crta u karakteru kojih smo svjesni i prihvatamo ih.Ako je ljubav ona sto nas cini i poletnim i slabim i uvjek se potrudi da sve ono lose pretvori u dobro,tj pozlati i mnogo stosta istrpi a i oprosti(naravno ne mislim na ekstremne slucajeve koje prelaze u bolest).Odakle da budemo sigurni da ljubav nije jedna doza idealizacije?Mozda je nemoguce bez nesto nje biti u ljubavi.Kao sto je nemoguce i bez doze posesivnosti il' bez doze ljubomore.
Kaze se jos da kad nekog izdvojimo na njega prospemo neko nase Sunce,on postaje za nas svijetla tacka i mnogo posle dok izviru mane il ne bas zlatni postupci mi zelimo da ga vidimo onakvog kakvog smo ga izdvojili,jer smo ga takvog zavoljeli i zelimo da to sacuvamo postajuci slijepi za sve ociglednosti..."Predugo gledah u Sunce,kao da to ne zna opeci"...
Ovizionizi ono o cemu si pitao vise me podsjetilo na neuzvracene ljubavi a one nikad nisu lake...

[Zlobnica]

Pa na neki nacin svakog koga volimo i idealizujemo,prosto vidimo ono dobro i trudimo se da zanemarimo lose strane,nije to uvjek dobro,ali jbg svi tezimo nekoj idealnoj osobi,svjesno ili ne to se itakako odrazi. . .
Bila sam i u poziciji da "idealizujem" i da me "idealizuju" i mnogo mi je draza prva opcija,jeste da posle toga obicno budem povredjena,ali drazi su mi i takvi osjecaji nego praznina. . .

[vikky]

prije bih rekla da pokušavam da se usredsredim na ono lijepo u svakome i da to zavolim, a ono malo "ružnije" ide kao kolateralna šteta, uz svakoga, i moramo ga prihvatiti, a bila sam u prilici da osjetim koliko je grdno kad si idealizovan...ne liči to na ljubav, više na opsesiju, na neko bolesno stanje koje ne može ni trenutka biti prijatno...bar meni.

s tim sto u svoj toj prici kolateralna steta ima odredjeni prag preko kog lako se upali mehanizam katapulta

[ovizionizi]

Vidim da vecina idealizovanje smatra kao nesto lose, nesto sto nije ljubav, prekomjerno i nerealno.. Ja to ne vidim tako. Zlobnicin komentar bih izdvojio kao najblizi mom nekom razmisljanju..
A sta kada je taj osjecaj obostran? Zar postoji nesto ljepse od toga? Hladne glave na ovom topicu ce isto reci kako je to takodje zavaravanje i samopovredjivanje, samo u paketu.. kako nije to to i kako je mnogo ljepse voljeti nekog umjereno, sa nogama cvrsto na zemlji, ne dozvoljavajuci da ijednu partnerovu slabost tumacimo kao njegovu vrlinu itd.. 'bem ti ja takvu ljubav onda...
Ono sto uocavam kao misljenje koje svi dijelimo je da takav jedan odnos gdje je jedno idealizovano obicno ima neku tendenciju daljeg intenziviranja.. Onaj koji je idealizovan biva sve hladniji i osjeca prazninu koja ga sve vise prozdire, a onaj koji idealizuje biva sve vise rob svog partnera.. to takodje govori dosta o ljudskoj prirodi...

[biljaneta]

Muškarci više vole kučke.

[biljaneta]

Nikad nikoga nisam mogla da idealizujem, osim Toma Sojera.

[Zlobnica]

Iskreno ja bi voljela da imam tu hladnu glavu,manje bi me boljela definitivno

[zvoncica]

Vidim da vecina idealizovanje smatra kao nesto lose, nesto sto nije ljubav, prekomjerno i nerealno.. Ja to ne vidim tako. Zlobnicin komentar bih izdvojio kao najblizi mom nekom razmisljanju..
A sta kada je taj osjecaj obostran? Zar postoji nesto ljepse od toga? Hladne glave na ovom topicu ce isto reci kako je to takodje zavaravanje i samopovredjivanje, samo u paketu.. kako nije to to i kako je mnogo ljepse voljeti nekog umjereno, sa nogama cvrsto na zemlji, ne dozvoljavajuci da ijednu partnerovu slabost tumacimo kao njegovu vrlinu itd.. 'bem ti ja takvu ljubav onda...
Ono sto uocavam kao misljenje koje svi dijelimo je da takav jedan odnos gdje je jedno idealizovano obicno ima neku tendenciju daljeg intenziviranja.. Onaj koji je idealizovan biva sve hladniji i osjeca prazninu koja ga sve vise prozdire, a onaj koji idealizuje biva sve vise rob svog partnera.. to takodje govori dosta o ljudskoj prirodi...

ja ću se složiti sa sakim slovm koje si ovdje napisao, i pitati te da li je realno očekivati da obje strane jedna drugu idealizuju? Još nijesam naišla na takav par, ali jesam na opciju gdje jedno idealizuje i gdje to, kao što si i sam primijetio, dovodi do hladjenja jednoga, onoga koji je idealizovan, a onaj koji idealizuje ne postaje rob, nego se ponaša kao rob...zar nije to nešto što mora ubiti ljubav? Ne želim pored sebe nekoga sa kim mogu da radim šta hoću, jer ko zna onda gdje bi mi bila granica...zar nije to u ljudskoj prirodi?

Da se razumijemo, ja uvijek govorim o onim ekstremnim varijantama, ne pričam o ljubavi koja "ne vidi" mane svog partnera, zapravo vidi ih, ali joj ne smetaju jer je to dio onoga koga volim, pa iako je mana, njegova je. Nije to idealizovanje, bar ga ja ne doživljavam tako...idealizovanje je kad ne vidiš, bukvalno, nijednu manu svog partnera, kad prestaneš da budeš svoj, i samo si njen, živiš po njenim pravilima, na njen način, njenim mozgom razmišljaš- nemaš ni o čemu svoje mišljenje, nego njeno, njena porodica je tvoja, tvoja je nebitna i nije njena...ja sam to gledala i mnogo je ružno a i smuči se parteru, bukvalno

[Miss_Lucifer]

odrastanje i sazrevanje efikasno reshava te dechije boljke zvane idealizovanje partnera

[InDiJaNkA]

Ja nikad nisam bila zena za mrvice... Meni to "svidjanje" naspram ulaganja cijelog mog srca zaista nije dovoljan razlog da ostanem...

[Marija82]

Idealizacija partnera koji vas ne voli moze skupo da kosta, ja sam to osetila na svojoj kozi. Posle toga sam dosta patila.

[kuglica]

Ah kako je mene idealizovanje 1 osobe nagrdilo aoooo
U komu me bačilo qnem se. Nijesam patila, al sam bila *začuđena* dobrih 10 dana.
Ja imam te neobjašnjive osjećaje nevjerice, i totalno se razočaram, do te mjere da i ako meni lično nije nešto učinjeno, bukvalno brišem tu osobu.
U stvari jeste mi bilo učinjeno, slagali su me.
a to mi je gore čini mi se, no išta..

[pilicius]

sta bi moja ti?!
sta te iznervira tako?

[NSX]

Ja imam te neobjašnjive osjećaje nevjerice,

što bi da se bolje znamo..

[kuglica]

što bi da se bolje znamo..

Vidi, ( on topic) sada sam mišljenja da se nikad neka osoba ne može u potpunosti upoznati. Njena suština, kakva je u biti ajde to da kažem DA, ali i to boga mi sa velikom rezervom. To je mišljenje dato dosadašnjim iskustvom.
Ako je iko davap šanse nekome da se ispravi ( drugu, drugarici, momku) onda sam to ja.
A to *da se bolje znamo* ( pri tome ne mislim na tebe, nego uopšte) od toga me je i najviše strah, pravo da ti kažem. Nema mi gorega osjećaja, nego onih prvih minuta pošto vas je slagao ili iznevjerio neko za koga ste mislili da ne bi mogao nikad, ili ga idealizovali ili sl... mene prvo oblije hladan znoj, ne znam za vas, ali jako teško podnosim laž.
Iskreno ću Vam reć, prošle nedjelje sam za malo napravila karambol na jedno mjesto. Al sam pošla doma, sjela 10 minuta, dobro razmislila o svemu, i odlučila da uopšte ne odreagujem. Morski crvi i bakterije (izraz by Vendi, koji sam čula prije 10 min) uošte ne zaslužuju da se nerviram.

[NHM]

Ja se svaki put razočaram kad neko Vendi citira.

Srećom pa nisam tip koji gubi glavu za nekim. Vidim ja fino sve mane, ponekad se malo ubijedim da nešto i nije toliko strašno, ili pomislim da neće uticat bitno na mene. Naravno da se nadam da ću ja biti taj koji će izvršiti neki (pozitivan) uticaj na nekoga. Ako baš ne ide, ne ide. Idemo dalje.

Još uvijek nisam toliko omašio da pomislim: o čemu li sam razmišljao kad sam se spojio sa ovakvim ljudima. Bilo da su ti ljudi moji prijatelji, bilo đevojke.

Može se reći da nije ni čudo što postoji ukupno četvoro ljudi sa kojima održavam česte kontakte.