Po' stare dane

[Mojsije]

Velika crnogorska moralna dilema. Uzet roditelja(e) u svoju kucu kad onemocaju, kako to tradicija i sredina nalaze, ili, uprkos svim crnogorskim moralnim nacelima i patrijarhalnim obicajima nase sredine, poslati ih u dom za stare?
Danas se tesko sve stize kad se se dosta radi, a kako jos stic i starat se o starom roditelju(ima) koji ne moze sam oko sebe. Sto bi cinjeli?

[kuglica]

Uzet ih u svoju kucu po meni, nije do tradicije i sredine, nego do licnog osjecaja. Zlu ne trebalo, moja majka ce kod mene biti, brata i sestre, i sigurna sam da ce mo se zajedno o njoj starati, ako zatreba.
Kad ja ostaram, ne bih voljela da budem kod svoje djece, ne bih da budem nikome na teret, voljela bih da budem u nekom starackom domu, i zbog sebe i zbog njih. Ne mozemo se nikako slozit moja djeca i ja sa milion godina, preveliki je generacijski jaz. Ovako, zamisljam sebe i 2/3 drugarice kako igramo zinga nedje u staracki, djeca mi dolaze kako ko moze, i ja cu bit zadovoljna. Nadam se da ce do tad biti neki ok pansion za nas *stare* a ne ove rupe sto sad imamo. Ako ne, ako cu bit ka pojedini, neka me bace odma cim napunim 60. A to ce brzo

[vikky]

Za sve vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji, I za sve koji rade s nečijim roditeljima

Draga kčeri / sine !

Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv samnom
i pokušaj me razumjeti... ...ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam
odjenuti, budi strpljiv...

Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek iznova, nemoj me prekidati -
saslušaj me!

Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek iznova, prije no
što si utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj - sjeti se kako
sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me
gledati s podsmjehom na licu...

Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se odjenuti,
suočiti se sa životom...

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo
vremena, da se prisjetim - i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.

Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i
da me znaš poslušati...

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem - sam znam
najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku - jednako
kao što sam je ja pružao tebi, kada si radio prve korake.

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti,
ne ljuti se na mene, jer ćeš jednoga dana razumjeti. Pokušaj shvatiti da se
u starosti ne živi, već se preživljava.

Jednom ćeš spoznati, da sam ti unatoč svim učinjenim pogreškama, želio samo
najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao
pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi, kao što sam ja pomagao tebi,
kada si počeo živjeti.

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje života sa ljubavlju i
strpljivošću. Vratit ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Puno te volim sine moj / kćeri moja !

Tvoj tata / tvoja mama !

[Glenn_Q]

kod sebe naravno, dje ce mu sigurno bit milije... roditelj je to... ;p

[fotograf]

Svakako nema mjesta u Domovima za stare...

[vikky]

Svakako nema mjesta u Domovima za stare...

Uslovi su katastrofalni i zalosno je koliko ljudi dodje ostavi roditelje i nikad vise ne pita za njih ... razumijem da ima porodicnih situacija gdje je jednostavno splet okolnosti neciji karakter i slicno doveli do toga da ne zelis nekog nikad vise da vidis al ne mogu razumjeti dokone koji se grijesaju o ruku koja ih je podigla i sve im u zivotu pruzila i sad joj tako okrecu ledja a nista im nazao u zivotu ucinjela nije...

[cvxcomputers]

Što da činimo mi koji s roditeljima živimo?

Mene oni i sad ćeraju, a teke što će bit kad ostaram :cry:

[Need2rock]

Ne moze te niko tu posavjetovat,moras sam sa sobom sa razlucis sta zelis.
I ne,neces biti losiji covjek ako ih posaljes u dom za stare,pod uslovom da imas objektivne razloge za to,i da taj dom nije bas rupetina.Moguce da ce im biti ljepse tamo,gdje ima ko da radi oko njih kako treba,i gdje imaju s kime da pricaju.Opet,pod uslovom da je taj dom normalan.
A za to sto se moze desit da neka ameba iz dokonosti prospe pricu o tebi kao nezahvalniku treba da te zaboli ****.
Opet ti kazem,moras to da rascistis sam sa sobom,i sa roditeljem/roditeljima.

[the_sorrow]

Sacekat da zaspe, pa ugusit jastukom... Staro je to niko nece posumnjat

[Hari Krisna]

Velika crnogorska moralna dilema. Uzet roditelja(e) u svoju kucu kad onemocaju, kako to tradicija i sredina nalaze, ili, uprkos svim crnogorskim moralnim nacelima i patrijarhalnim obicajima nase sredine, poslati ih u dom za stare?
Danas se tesko sve stize kad se se dosta radi, a kako jos stic i starat se o starom roditelju(ima) koji ne moze sam oko sebe. Sto bi cinjeli?

Nije to nikakva crnogorska dilema i ko ima takve dileme nema ni "c" od crnogorskog. Zbilja jes cudo velje pa sad sve tesko, a kad su roditelji 'ranili, skolovali i izdrzavali tog djetica sve bilo lagano i sve se samo desavalo.

[trojkam]

Iskreno, u dom za stare. Naravno, prvo se uvjeriti da su tamo uslovi dovoljno dobri za jedan normalan zivot. Isto tako, ne zaboraviti na njih, vec redovno dolaziti u posjete, i pokusati izaci u susret, za sve njihove potrebe.
Ali iskreno, zivjeti s njima pod istim krovom, tesko. Imam iskustva s tim kako je zivjeti zajedno i sa babom, i sa djedom, i nimalo mi se ta ideja ne cini privlacnom. Iako mi od njih nije krivi dio nikad u zivotu bio, cak suprotno, ali staro celjade je specificno, a ja licno, nisam tip koji ima strpljenja za zivot sa njima. Jednostavno, svoju svakodnevnicu ne vidim sa starcima...

[Gorostas]

Ovo je malo tuzna tema, ja bih to lock....

[clapton]

Što da činimo mi koji s roditeljima živimo?

Mene oni i sad ćeraju, a teke što će bit kad ostaram :cry:

samo im reci 'vidjecemo mi za ovo :mad:'

a sto se pitanja tice:
zeznuta situacija. ne treba razmisljat o tome jos. dok se do tog mosta dodje...
ne znam ocu li ja sjutra bit ziv a ne sta ce bit za 20, 30god.

[JOLE]

Ja sam sad stio to reć, što znam oću li se ujutro budit a ne što že bit za 20 godina... otom potom...

[vikky]

A dobro ljudi covjek generalno pita stav povodom toga ... ne znamo mnogo sto sta ocemo li kad docekat pa opet pricamo o tome...

[Lucas]

To sto roditelji djecu podizu, peru im u****o dupe, uce da hodaju, imaju strpljenja za sve njihove nestasluke, bdiju kad su bolesni, pa sjutra na posao, posvete cijeli zivot njima, i ne prigovaraju svojoj djeci zbog toga, to je zato sto ih bezuslovno vole, dok djeca nemaju toliku ljubav, pa im lako poslati ih u dom. Zamislite da smo mi svi ostavljani u domu dok porastemo i prerastemo pelene, cjelonocni plac, dok nismo sposobni da se sami kupamo i hranimo, pa da roditelji onda dodju po nas? Kako bi nam bilo? To sto roditelj kaze ra hoce u dom, to je opet iz neizmjerne ljubavi i dostojanstva, ne zeli da bude na teret svom djetetu. Ali tu dijete treba da bez razmisljanja prihvati svog roditelja, i pruzi mu dostojanstvenu starost, onako kako je zasluzio. Jedino opravdanje za dom je kada je roditelj toliko bolestan ili dementan da im dan ne moze funkcionisati ako nisu okruzeni strucnim medicinskim licima. Gje ima mjesta za mene, bice i za njih, jer pamtim svaku zrtvu koju su podnijeli zbog mene, da bi meni danas bilo dobro.

[vikky]

Imas i roditelja koji svoju djecu ne vole ... Djecji dom u Bijeloj dokaz je tome....ima situacija u kojima su 4oro brace u domu ... ja bih sve ove samozive poslala malo tako da prosetaju do Bijele,Komanskog mosta, Doma starih u Risnu, na vrela Ribnicka i slicno ... da vidite kako ta djeca ti ljudi i ti starci zive i u kojim uslovima... jer ako ih to ne spusti na zemlju nema toga sto oce ...

[Zlobnica]

Pa posto nemamo staracke domove kakvi treba da budu,definitivno se nemaju gdje povesti!
A covjek za tu odluku moze imati dosta razloga!
Nervira me ovaj stav "oni su te podigli,zrtvovali se. . ."
ako Bog da srece i ti ces to isto ciniti za svoje dijete
sasvim normalan zivotni ciklus. . .
Naravno da bih voljela da moji roditelji u toj situaciji budu sa mnom,ali tu moze biti hiljade razloga za ne. . .
Nije uvjek sve tako jednostavno,lako je izricito reci i DA i NE, ali nikad ne znas sta ti nosi vrijeme. . .
Ja se nadam da ce se u bliskoj buducnosti (citajte da to mi dozivimo) i kod nas regulisati pravi staracki domovi gdje se u nemogucnosti boljeg ta stara lica mogu smjestiti bez bojazni da im nece biti kako treba da bude. . .
U ovim kakvi su sad ne bi ni pomislila da ih smjestim tamo.

[Gorostas]

Mene ne da nervira stav "oni su te podigli,zrtvovali se. . ." nego...

Prvo: Jesam li ja trazio da me prave?
Drugo: Kad su me vec napravili, valjda onda imaju obavezi i da me podizu sto iziskuje i mnogo zrtvovanja...


Sad ja napravim 10-oro djece i nabijam im "ja sam te napravio, zrtvovao sam se"... pa sto si me pravio koji k**** kad ti je zao svakog minuta posvecenog meni i kad mi svaki minut nabijas na nos...

[Mojsije]

Situacija jes zajebana. Ali ova prica 'ja te napravio i zrtvovao se za tebe pa sad moras da vratis' ne pije vodu, daleko od toga. Kao sto neko rece 'sto si me koji penis pravio onda...'.
Ako su onemocali, a mi radimo dosta i imamo masu obaveza, tesko je brinuti se adekvatno o njima i zvat hitnu u po noci i druzit se s njima kad im padne na pamet jer im je dosadno. Nije da je sve ovo muka radit, nego, uzimajuci u obzir danasnje vrijeme i brzinu zivota, prosto se nema vremena KVALITETNO brinuti o starijim ljudima, iako su oni roditelji. Jednom se osamostalimo od njih, ne mozemo se opet ujedinjavat i skucavati u ionako u skucen prostor.
Postoje posebne ustanove za starije ljude, gdje im se moze pruziti svakodnevna kvalitetna njega i gdje ce biti u drustvu ljudi svojih godina.
Nije mi prirodno da nakon nekoliko decenija samostalnosti, djeca i roditelji opet budu u zajednici ko zna koliko dugo vremena.

[vikky]

Situacija jes zajebana. Ali ova prica 'ja te napravio i zrtvovao se za tebe pa sad moras da vratis' ne pije vodu, daleko od toga. Kao sto neko rece 'sto si me koji penis pravio onda...'.
Ako su onemocali, a mi radimo dosta i imamo masu obaveza, tesko je brinuti se adekvatno o njima i zvat hitnu u po noci i druzit se s njima kad im padne na pamet jer im je dosadno. Nije da je sve ovo muka radit, nego, uzimajuci u obzir danasnje vrijeme i brzinu zivota, prosto se nema vremena KVALITETNO brinuti o starijim ljudima, iako su oni roditelji. Jednom se osamostalimo od njih, ne mozemo se opet ujedinjavat i skucavati u ionako u skucen prostor.
Postoje posebne ustanove za starije ljude, gdje im se moze pruziti svakodnevna kvalitetna njega i gdje ce biti u drustvu ljudi svojih godina.
Nije mi prirodno da nakon nekoliko decenija samostalnosti, djeca i roditelji opet budu u zajednici ko zna koliko dugo vremena.

Svaka ti cast ako vjerujes u ovo

[kuglica]

Ne vidim zašto u našoj budućnosti nebi bilo toga....

[Sidewinder]

Ovo je malo tuzna tema, ja bih to lock....

Ne bih se slozio,mnogo a ne malo.

Jos poslije ovoga

Za sve vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji, I za sve koji rade s nečijim roditeljima

Draga kčeri / sine !

Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv samnom
i pokušaj me razumjeti... ...ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam
odjenuti, budi strpljiv...

Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek iznova, nemoj me prekidati -
saslušaj me!

Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek iznova, prije no
što si utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj - sjeti se kako
sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ušao u kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me
gledati s podsmjehom na licu...

Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se odjenuti,
suočiti se sa životom...

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo
vremena, da se prisjetim - i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.

Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i
da me znaš poslušati...

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem - sam znam
najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku - jednako
kao što sam je ja pružao tebi, kada si radio prve korake.

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti,
ne ljuti se na mene, jer ćeš jednoga dana razumjeti. Pokušaj shvatiti da se
u starosti ne živi, već se preživljava.

Jednom ćeš spoznati, da sam ti unatoč svim učinjenim pogreškama, želio samo
najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao
pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi, kao što sam ja pomagao tebi,
kada si počeo živjeti.

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje života sa ljubavlju i
strpljivošću. Vratit ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Puno te volim sine moj / kćeri moja !

Tvoj tata / tvoja mama !

[Stetni]

Mico pazicu te ja kad ostaras, obecavam..

[Glenn_Q]

Ovo je malo tuzna tema, ja bih to lock....

covjek objasnio, moze lock.

mora' sam