Results 1 to 12 of 12

Thread: Crna Gora od pada Crnojevica do vladike Danila Petrovica

  1. #1
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Crna Gora od pada Crnojevica do vladike Danila Petrovica

    [size=6]dr Gligor Stanojević: Crna Gora od pada Crnojevića do vladike Danila Petrovića[/size]




    CRNA GORA I BOKA KOTORSKA POD TURSKOM I MLETAČKOM VLAŠĆU


    Crna Gora obuhvatala je u prošlosti najkrševitiji i najsiromašniji dio današnje Crne Gore, od rijeke Morače do Kotora i od Ostroga do Sutormana. Ta oblast nazvana u XIX vijeku stara Crna Gora prisutna je u istoriji kroz puna četiri vijeka. Najvjerovatnije je ime dobila po gustim šumama. Oblast Crna Gora nekada dio Gornje Zete, obuhvatala je planinski kraj iznad Kotora. Kada su se krajem XV vijeka političke prilike izmijenile i jezgro države postala Crna Gora to ime je počelo da istiskuje staro državno ime Zeta. Prijenos prijestonice iz Žabljaka na Cetinje simbolično izražava završetak istorije Zete i početak istorije nove države Crne Gore. Kasnije će se geografski pojam Zete ograničiti na nahiju Zetu kod Podgorice. Sjeveroistočno od stare Crne Gore su brdska plemena "Sedmoro brda": Bjelopavlići, Piperi, Bratonožići, Kuči, Vasojevići, Morača i Rovci. Sjeverno od stare Crne Gore su hercegovačka plemena: Nikšići, Banjani, Piva i Drobnjaci. Sjevernu granicu današnje Crne Gore završavaju gradovi: Pljevlja, Bijelo Polje i Rožaje. Pljevlja ili Taslidže, prvi put se spominje kao trg 1469, a od sredine 1576. postaje sjedište hercegovačkog sandžakata. Prema moru stara Crna Gora graniči s mletačkim posjedima. Primorski pojas od Sutorine do Bojane, bio je u prošlosti podijeljen između Turaka i Mlečana. Godine 1481. Turci osvajaju Herceg-Novi i Risan pa je Bokokotrorski zaliv za dva vijeka ostao podijeljen između Turaka i Mlečana. Grbalj je pripadao Turcima, a Budva, Lješevići i Paštrovići Mlečanima. U kiparskom ratu (1570-1573) Turci zauzimaju: Ulcinj, Bar i Spič (Sutomore). Svoje posjede na današnjem crnogorskom primorju Mlečani su zvali "Mletačka Albanija". Godine 1687. Mlečani preotimaju od Turaka Herceg-Novi i Risan. Otada počinje jedinstvena politička istorija Boke Kotorske. Granica između Osmanskog carstva i Venecije u Boki ustaliće se tek Požarevačkim mirom 1718. godine. Iako su Crna Gora i crnogorsko primorje vjekovima bili podijeljeni pod vlašću dva osvajača, njih vezuje privredno i etničko jedinstvo.

    Crna Gora ulazi u sastav Osmanskog carstva kada je ono bilo na vrhuncu svoje moći. Đurađ Crnojević upravljao je Crnom Gorom kao turski vazal do kraja 1496. kada je smijenjen i na njegovo mjesto postavljen mu brat Stevan. Đurađ Crnojević sa ženom Jelisavetom, rodom iz mletačke plemićke porodice Erico, i djecom prelaze u Veneciju đe će doživjeti neprilike pa čak i biti hapšen. Od tada do 1498. godine Crna Gora je bila pod nadzorom skadarskog sandžak-bega kada je priključena skadarskom sandžakatu ali kao posebna oblast. Tako je nestao i posljednji trag nezavisnosti Crne Gore. Geopolitički položaj Crne Gore između Turaka i Mlečana biće od presudnog značaja za njen istorijski razvoj.

    Godine 1499. izbio je rat između Venecije i Osmanskog carstva (1499-1502). Borbe su se vodile i na crnogorskom primorju. Mlečani su uspjeli da sačuvaju svoje posjede. Crna Gora tek što je pala pod tursku vlast diže glavu i pokušava da se pomoću Mlečana oslobodi Turaka. Početkom 1500. Đurađ dolazi u Crnu Goru, ali ga Turci upućuju u Anadoliju đe je dobio timar i tu završio život. Politički cilj Crnogoraca bio je obnova vladavine Crnojevića na čelu sa Đurđevim sinom Solomonom, pod zaštitom Venecije. Rat se završio nesrećno za Republiku. Time su sahranjeni i politički planovi Crnogoraca o zbacivanju turske vlasti. Mlečani će se još boriti da prisvoje Grbalj, ali neće u tome uspjeti.

    Otpor započet neposredno poslije gubitka nezavisnosti neće prestati ni kasnije. U ljeto 1505. skadarski sandžak-beg se uputio na Crnu Goru sa 6000 ljudi i "iznenada napao onaj narod neposlušan njegovom gospodaru". Mnogo svijeta je ubijeno i počinio je vrlo velika zvjerstva. Crnogorci su ponovo 1510. godine bili spremni da oružjem dočekaju skadarskog sandžak-bega koji je htio da upadne u zemlju. Godine 1513. oni "nijesu htjeli da plate harač sultanu". Tada pokušaše da se stave pod zaštitu Ugarske.

    Odlučan otpor Crnogoraca primorao je Portu na popuštanje. Za crnogorskog sandžak-bega postavljen je 1513. Skender Crnojević, Ivanov sin, kao legitimni nasljednik svoje kuće. Iako po porijeklu hrišćanin, on se pokazao kao i svaki turski feudalac koji je nastojao da pojača eksploataciju naroda. Njegovo nasilje natjeralo je narod na bjekstvo preko granice i uskoro na bunu. Početkom 1520. turska vojska od 15000 ljudi napala je Crnu Goru s ciljem da "ukroti one koji neće da ostanu pod sultanovom vlašću". Crna Gora je tada teško stradala. Poslije toga njegova nasilja i zloupotreba još će više porasti. Ostao je na upravi Crne Gore do 1530. godine.

    Narodno predanje u Crnoj Gori sačuvalo je živo sjećanje na Crnojeviće koji su izumrli u Veneciji 1621. godine. Tradicija o Crnojevićima u rnoj Gori, koja se nadovezuje na Nemanjićku podgrijevala je i jačala državotvorna stremljenja crnogorskih plemena.

    Turci nijesu mogli uspostaviti potpuni timarski sistem u Crnoj Gori. Prilikom prvog popisa 1497. uvedena su dva timara za spahije i jedan za kadiju. Spahije su bili Crnogorci. Pored spahija bilo je 53 muselima ili kneza čije su baštine bile oslobođene poreza. Uvođenjem tri timara samo je neznatni dio Crne Gore bio potčinjen turskom feudalnom sistemu. Kada je Skender-beg Crnojević postavljen za crnogorskog sandžak-bega, stanovništvo je proglašeno slobodnim, spahijama nepotčinjenim filurdžijama. Uvođenjem filurdžije (dukata, odnosno 55 akči) još više je učvršćeno društveno jedinstvo naroda Crne Gore, što će doprinijeti daljem jačanju i povezivanju crnogorskih plemena. Povlastice koje su Crnogorci izvojevali u borbi protiv turske države imaće veliki značaj za unutrašnji i spoljnopolitički razvitak Crne Gore. Ostavljajući Crnu Goru kao jedinstvenu oblast bez vlasti u nahijama i knežinama, Turci su se ograničili na uzimanje samo određenog danka i usluga od Crnogoraca.

    Crnogorskom sandžakatu pridodat je i Grbalj, ali samo kao carski has. Crnogorci su bili obavezni da svake godine rade po petnaest dana na solanama u Grblju. Ovaj kuluk, s prekidima, Crnoorci su vršili do morejskog rata. I Grbljani su radili na solanama i bili oslobođeni poreza ili su plaćali filuriju.

    Krajem XVI vijeka staru Crnu Goru sačinjava pet nahija: katunska, riječka, crmnička, lješanska i pješivačka, sa približno oko 3000 kuća.

    Crnogorsko društvo u XVI vijeku, uzevši u cjelini, očuvalo je svoje najbitnje karakteristike iz vremena posljednjih Crnojevića s naglašenom prevagom plemenskog uređenja. Iako je Crna Gora bila pod turskom vrhovnom vlašću, privredno je bila vezana za mletačka tržišta u Boki Kotorskoj. Političke granice i vjera nijesu razdvajale Bokelje i Crnogorce.

    • 2.


    Nadiranje Turaka i pad Crne Gore pod njihovu vlast, uticaće i na istoriju Boke Kotorske i čitavog primorja. Svi mletački gradovi na crnogorskom primorju očuvali su komunalno uređenje iz srednjeg vijeka. Kotor, Budva, Bar i Ulcinj imali su izvjesnu sudsku i upravnu samoupravu od kojih na kraju mletačke vladavine nije ostalo gotovo ništa. Politička vlast u gradovima bila je u rukama plemstva Najpotpunija staleška organizacija izgrađena je u Kotoru. U plemićki savjet ili veliko vijeće ulazili su svi članovi plemstva od 18 godina života. Veliko Vijeće biralo je Malo Tajno Vijeće od devet članova koje je zasjedavalo i riješavalo bez prisustva mletačkih predstavnika. To je bio najvažniji plemićki politički organ u Kotoru. Pored ova dva plemićka tijela, postojalo je i vijeće građana koje je zastupalo interese svoga staleža, ali nije imalo neke upravne kompetencije. Plemstvo i građanstvo bili su u čestim sukobima. Narod ili puk bio je organizovan u bratovštine, u stvari, strukovne organizacije zanatlija, koje su štitile profesionalne interese svojih članova. Ostali gradovi imali su sličnu stalešku podjelu kao Kotor ali ne toliko izgrađenu.

    Okolinu Kotora sačinjavalo je dvanaest sela od kojih su pet pravoslavnih, zbor sv. Mihaila, imali izvjesne samouprave. Najširu i najizgrađeniju samoupravu pod mletačkom vlašću imali su Paštrovići. Izgrađujući svoju samoupravu na plemenskoj organizaciji, Paštrovići su uspjeli da za čitavo vrijeme mletačke vlasti očuvaju svoje povlastice. Tokom vremena mnoga manja mjesta u Boki steći će status opštine, što znači, dobiće trgovačke povlastice.

    Čitava terirorija Boke Kotorske bila je siromašna i zemlja uz najveći ljudski napor nije mogla obezbijediti ishranu stanovništva ni za nekoliko mjeseci. Oskudnost obradive zemlje gonila je ljude, da na moru traže sredstva za život. Bokelji postaju pomorci i trgovci. Perast postaje najpoznatije pomorsko naselje u Boki. Sa svojom jakom trgovačkom flotom Perast je mogao da izdrži trgovačku konkurenciju Turaka i Dubrovčana. U vezi s pomorstvom razvija se brodogradnja. Od početka XVI vijeka rade brodogradilišta u Kotoru i Perastu u kojima se izgrađuju brodovi manje nosivosti za plovidbu Jadranskim morem. Kotor je upravno središte provincije. Na čelu uprave nalazio se rektor, kasnije providur, sa širokim ovlašćenjima upravnog, sudskog i vojnog karaktera.

    Nesmetani promet dobara i ljudi između Boke i Crne Gore odvija se na obostranu korist. Crnogorci kupuju u Kotoru najviše tekstil i druge manufakturne proizvode. Iz Crne Gore i drugih krajeva u Kotor se izvozi: stoka, koža, vuna, sir, usoljeno meso, suva riba, drvo, katran i drugo. U Kotoru cvjeta kožarski zanat. Obrada kože i trgovina njome, postaje najunosniji posao u XVI vijeku. Kotor postaje posrednički trgovinski centar između svog zaleđa i Italije. Kotor i drugi bokeljski gradovi postepeno će razviti živu posredničku trgovinu između Albanije i Italije. Od turskih gradova Risan se razvija kao gabela (trg) na kojoj Mlečani prodaju so. Privredne veze između Crne Gore i Boke doprinijeće učvršćivanju prijateljskih veza između Crnogoraca i Mlečana.

    Ratovi Osmanskog carstva s Venecijom bili su ona moćna pokretačka poluga koja je uvlačila Crnogorce u obračun moćnih susjeda. U ratu (1537-1540) između Venecije, cara Karla V i pape protiv Turske, zbili su se važni događaji na Crnogorskom primorju. Saveznička špansko-mletačka flota, pod komandom Andreje Dorije, zauzela je Herceg-Novi 27. oktobra 1538. godine. Mlečani zauzeše Risan blagodareći pomoći mjesnog stanovništva. Turci uspjevaju da se odbrane od saveznika i 7. avgusta 1539. preotimaju Novi od Španaca, koji skupo platiše ovu avanturu. U ovom ratu teško je stradala okolina Kotora, Bara i drugih gradova. Pored svih svojih slabosti, Venecija je uspjela da sačuva svoje posjede na Crogorskom primorju.

    Crnogorci su sa simpatijama gledali na borbu Venecije protiv Turaka, ali se nijesu aktivnije angažovali. Jedino Grbljani pokazaše želju da se otrgnu od turske vlasti, ali u tome nijesu uspjeli.
    Rat je komplikovao stalni crnogorsko-bokeljski sukob oko granica. Svi ti sporovi oko granica rjšavali su se na bazi običajnog prava široko rasprostranjenog i primjenjivanog s obje strane mletačko-turske granice na crnogorskom primorju. Samo sa izgrađenim običajnim pravom Crnogorci su se mogli očuvati od intervencije turskih sudskih organa. Postepeno sami Turci usvajaju običajno pravo i u odnosima s mletačkim podanicima ili ga prećutno priznaju.

    Otpor Crnogoraca Turcima neće prestati ni poslije rata i ispoljiće se još snažnije u vrijeme kiparskog rata (1571-1573) između Venecije i Turaka. U ovom ratu crnogorsko primorje teško će stradati. Početkom 1571. u Kotoru i okolini izbila je kuga od koje je umrlo oko 3500 ljudi. Kuga je zahvatila i Herceg Novi. U ljeto 1571. Turci osvajaju Ulcinj, Bar i Spič.
    Budva je bila razorena, a stanovništvo izbjeglo.
    Iduće godine Turci su pokušali da uzmu Kotor, ali je mletačka flota uspjela da ga odbrani.
    U ovome ratu Crnogorci su pokušali da se oslone na Venaciju. To je u stvari, produžetak onog otpora Turcima koji je stalno tinjao. To još nije bio svjesni opštecrnogorski politički akt koji je imao za cilj zbacivanje turske i prihvatanje mletačke vlasti. Mlečani su bili zadovoljni držanjem Crnogoraca koji su u najkritičnijem trenutku pomogli Kotor. Veći broj Crnogoraca izjasnio se za Veneciju. Grbljani su dali 200 veslača na galije "i bili stražari protiv Turaka i martoloza, kao što su to učinila mnoga sela u Crnoj Gori do 66 na broju". tada je Stara Crna Gora imala oko 90 sela.

    Poslije rata Turci uporno nastoje da potčine Paštroviće, ali ne uspjevaju u tome. Crnogorci i dalje održavaju prijateljske veze sa Mlečanima. Od tridesetih godina XVI vijeka Crnogorci postaju pismonoše mletačke diplomatske pošte od Kotora do Carigrada i nazad. Tu će dužnost vršiti sve do kraja XVII vijeka.

    BRDSKA I HERCEGOVAČKA PLEMENA POD TURSKOM VLAŠĆU

    Iste godine kada su Turci zagospodarili Kosovom i Metohijom u oblasti između Pive i Tare organizovali su od stočara vilajet Nikšićki ili Limski Nikšići. Zatim 1457. osvajaju Medun. Kao što je bio slučaj i sa Crnom Gorom, Turci s brdskim plemenima postupaju obazrivo i prihvataju stanje koje su zatekli. Oni im daju izvjesne povlastice naročito u poreskom opterećivanju. Po defteru iz 1485. godine Kuči, Piperi, Bjelopavlići, Hoti i Klimenti plaćali su po 50 akči od kuće. Ta su plemena imala filurdžijski status, a bilo je i domaćih spahija. I pored povlastica, turska vlast primana je s otporom. Krajem marta 1532. Piperi i Kuči satrli su vojsku skadarskog sandžak-bega od 10 000 ljudi, kada ih je iznenada napao. "Svi njegovi ljudi su uništeni, ko zarobljen, ko poginuo, ko se utopio, a neko je jedva i go život spasio". Koliko su Piperi ojačali tokokm XVI vijeka vidi se iz činjenice da je 1570. prilikom popisivanja u defter raja odbila da im se broje kuće, ali su knezovi pristali da porez plaćaju odsjekom.

    Krajem XVI vijek brdska plemena su upravne zajednice u nahiji. Na čelu nahije stajao je turski vojvoda. Pored vojvode postojale su domaće starješine - knezovi, u svakoj nahiji jedan ili dvojica. Kasnije će turske vojvode nestati i ostati samo domaće starješine. Iako brdska plemena krajem XVI vijeka po svojoj unutrašnjoj organizaciji nijesu ono što će kasnije postati, proces ujedinjvanja bratstva dostigao je takve razmjere da pleme postaje moćna snaga kadra da se siprostavi sve većoj opasnosti od nadiranja turskog feudalizma.

    Sličan položaj pod Turcima imala su i hercegovačka plemena od kojih su najznačajniji Nikšići.


    BORBA ZA SAMOUPRAVU


    Kada krajem XVI vijeka, u vrijeme austrijsko-turskog rata (1592-1606), dolazi do živog interesovanja nekih zapadnih država za Balkan, niz starješina brdskih i hercegovačkih plemena pokušaće da se sa oslonom na zapadne države oslobode turske vlasti. Otada pa sve do kandijskog rata, Crnu Goru, Brda i Hercegovinu potresaće razni otpori, bune i ustanci protiv Turaka. Početkom 1597, pobuniše se Bjelopavlići zbog davanja desetka u krvi. Iste godine nikšićki vojvoda Grdan radio je na dizanju bune ali do nje nije došlo. Otuda sve do svoje smrti Grdan i srpski patrijarh Jovan vodiće pregovore sa Špancima, italijanskim vladarima i papom za oslobođenje od Turaka. Svi ti pregovori, vođeni u najvećoj tajnosti, imali su karakter zavjere i nijesu ni do čega doveli. Ipak, starješine brdskih i hercegovačkih plemena uspjele su da zainteresuju neke zapadne države za sudbinu svoga naroda. Istovremeno kada se vode ovi pregovori Crnogorci i Brđani započinju borbu za odbranu svojih privilegija od nadiranja turskog feudalizma, koji se kreće u pravcu slabljenja centralne vlasti u Osmanskom carstvu. Crnogorci ujedinjeni preko opšteg crnogorskog zbora, kao vrhovnog upravnog tijela u zemlji, braniće s uspjehom svoje povlastice od nasrtaja turskih feudalaca. Osim, zbora i cetinjska mitropolija snažno utiče na jedinstvo naroda Crne Gore. Crkva u Crnoj Gori imala je značajnu ulogu. Jačanjem plemenskog društva, crkva se demokratizuje i prilagođava novim društvenim uslovima. Od kraja XVI vijeka cetinjske vladike ističu se kao vodeće političke ličnosti u zemlji. Početkom XVII vijeka Crna Gora se javlja kao čvrsta objedinjena zemlja sa svojim samoupravnim pravima. Crnogorci su izuzeti od svih vojnih obaveza osim odbrane zemlje. U Crnu Goru ne može doći nijedan turski funkcioner da skuplja harač izuzev ličnosti sa sultanovim naređenjem. Tada Turci postavljaju na čelo Crne Gore i spahiju Vuju Rajčeva s Ljubotinja kao pokušaj da stvore protivtežu plemenima katunske nahije i cetinjskom mitropolitu. Na pokušaj zasijecanja turske vlasti u knežinsku i plemensku samoupravu odlučno će reagovati brdska, hercegovačka i crnogorska plemena. Crnogorci su među prvima koji ukrštaju mač s Turcima u odbranu svojih privilegija. Sredinom 1603. Crnogorci dočekaše u Lješkopolju vojsku skadarskog sandžak-bega koji je pokušao da silom upadne u zemlju. U sukobu Crnogorci ubiše preko 80 Turaka. Uskoro se pobuniše i brdska plemena: Bjelopavlići, Piperi, Kuči i Bratonožići. U ljeto 1609. bosanski paša krenuo je s velikm snagama protiv pobunjenika ali nije uspio da ih savlda. Dvije godine kasnije Turci spremiše još veći pohod i sa 40 000 vojnika napadaju Brđane. Ovom prilikom teško su stradali Bjelopavlići i Piperi. Ni ova ofanziva nije ukrotila pobunjenike. Ni kasnije turske kaznene ekspedicije nijesu slomile otpor Brđana sve tamo do prd kandijski rat. Izgleda da je ovaj otpor Brđana uticao na Turke da su neka brdska i albanska plemena dobila izvjesne povlastice.
    Tursko-crnogorski odnosi stalno se pogoršavaju od početka XVII vijeka. Crnogorci molbama sultanu i još više oružjem brane svoje povlastice od susjednih sandžak-begova koji nastoje da uzmu danak od Crnogoraca i mobilišu ih u borbi protiv Brđana. Položaj Crnogoraca postaje sve teži. Vladika Mardarije piše 1639. godine da je narod "sve više ugnjetavan i tiranisan, tako da mu ne vrijedi i ne koristi njegovo". U takvoj situaciji Crnogorci se sve više približavaju Mlečanmima. Kotor postaje i centar za povezivanje s Rimom.

    Vladika Mardarije primio je uniju i u septembru 1640. izjasnio pokornost papi i izvršio ispovjest vjere prema propisima pape Urbana XVII i kongregacije fide (vjerske propagande). Primanjue unije nije imalo nikakav praktičan značaj za pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori.

    Opasnost od Turaka gurala je Crnogorce u zagrljaj Mlečana i Pape, jer je osnovna suprotnost toga doba hrišćanstvo i islam. Nasilje Turaka nad pokorenim narodom dovodi do seobe sa Crnogorskog primorja u Istru.


    MLETAČKO-CRNOGORSKO RATNO SAVEZNIŠTVO
    • 1.

    Sa kandijskim ratom (1645-1669) počinje mletačko-crnogorsko političko i ratno savezništvo, koje će se obnavljati u svim ratovima Venecije i Osmanskog Carstva sve do početka XVIII vijeka. Čim je došlo do mletačko-turske zategnutosti, susjedna plemena pokazuju živo interesovanje za razvoj situacije. Događaj koji je konačno oprijedijelio Crnogorce za Veneciju bio je oružani sukob s Turcima 16. septembra 1646. ispod Pješivaca. Crnogorci i Grbljani poraziše vojsku skadarskog sandžak-bega. Od Turaka se najprije odmetnuše tri crnogorske opštine: Grbalj, Maine i Pobori, koje 1647. zbaciše tursku i prihvatiše mletačku vlast. Primjer ovih opština naveo je i ostale Crnogorce da početkom 1648. zbace tursku vlast i zatraže mletačku zaštitu na bazi unutrašnje samouprave i organizovanja upravnih organa u zemlji. Poslije ovih političkih uspjeha Mlečani u januaru 1649. bez uspjeha napadaju Bar, ali 11. februara zaizimaju Risan uz pomoć Crnogoraca. Istovremeno Nikšići oslobađaju Grahovo. U Nikšić dolaze i dalmatinski uskoci, ali se ubrzo povlače. Sredinom avgusta 1649. Mletačaka vojska od 800 Bokelja dolazi na Cetinje, ali je Turci odmah protjeraše iz Crne Gore.
    Istovremeno brdska i hercegovačka plemena ustaju na Turke, ali poslije mletačkog neuspjeha privremeno se smiruju.
    Turci napadaju Perast 1654. ali su odbijeni. Iduće godine Turci napadoše Grbalj i počiniše velike štete u Boki. Najznačajniji događaj bio je turski napad na Kotor 1657. godine. Turska opsada Kotora trajala je dva mjeseca, ali je završila neuspjehom. Hercegovačka plemena mnogo su pomogla Mlečane prilikom opsade grada. Neuspjeh Turaka kod Kotora uzdigao je samopuozdanje plemena i rasplamsao oslobodilačku borbu. Gerilskim akcijama Hercegovci i Brđani nanose velike gubitke Turcima. Venecija je pomogla ovu borbu materijalno, a najviše davanjem plata glavarima. Turci preduzimaju protivmjere i vrše krvave represalije nad starješinama. Godine 1662. sasječeno je 57 knezova iz Nikšića, Pive Drobnjaka i Morače. Katastrofalni zemljotres od 16. aprila 1667. u kojem su teško stradali Kotor i sva naselja u Boki, još je više pogoršao ionako teško stanje naroda.

    Rat je izazvao bjekstvo veliko broja turskih podanika u Boku. Tada dolazi do najmasovnije seobe Crnogoraca u Istru - 1655, 1657, i 1659. godine. Jedan dio tih izbjeglica, kao hajduci ostao je u Boki Kotorskoj.

    Stvaranje hajdučke krajine u Boki za vrijeme kandijskog rata bio je događaj koji je imao veliki značaj za istoriju Boke i susjednih krajeva. Hajdučki centar postaje Perast. Hajduci dolaze u Boku u toku čitavog rata. Već 1654. pojavljuju se kao dobro organizovana družina. Rodom najviše iz Hercegovine, hajduci u toku rata služe kao posrednici između Mlečana i naroda. Oni su otvorili jedno ratište i skoro 20 godina držali hercegovačke Turke u uznemirenosti. Nijesu bili plaćeni i morali su da se izdržavaju od plijena. Zato hajduci plijene i hrišćansko stanovništvo, a naročito dubrovačku teritoriju. Narodna pjesma opjevaće hajdučke podvige i stvoriti od hajduka uzor junaka i borca protiv nasilja. Mlečani su nizom uredaba regulisali položaj hajduka. Kao pravoslavnima garantovana im je vjerska sloboda. U Boki je bilo najviše do pet stotina hajduka bez porodica. Tada se pojavljuju Bajo Nikolić Pivljanin i niz drugih hajduka opjevanih u narodnoj pjesmi.
    Sa završetkom rata 1699. Venecija je bila prinuđena da ukloni hajduke iz Boke kako bi izbjegla sukobe sa Turcima. Republika je 1671. dala hajducima privilegije slične paštrovskim povlasticama i preselila ih u okolinu Pule. Oko 600 hajduka s porodicama iseljeno je u Istru (selo Peroj). Loša klima i epidemije samo za jednu godinu pomoriše ih skoro polovinu. Poslije toga nastaje bježanje hajduka u Dalmaciju ili Boku. Godine 1673. u Istri su ostale samo 33 hajdučke porodice. To je bila najteža tragedija koju su hajduci doživjeli u svojoj istoriji.
    U kandijskom ratu prvi put je ostvarena široka politička i borbena saradnja hercegovačkih, crnogorskih i brdskih plemena sa Venecijom. U procijepu između Turaka i Mlečana ova plemena stalno se kolebaju. Borba protiv Turaka, započeta i dovršena na plemenskoj bazi, nije dala značajnije vojne rezultate. Povremeni plemenski savezi ostavrivani u toku rata nijesu dobili dovoljnu mletačku podršku, niti su imali čvršće unutrašnje povezanosti. Kandijski rat otkrio je mogućnost Crnogorcima, Brđanima i Hercegovcima da ratovanje Venecije s Osmanskim Carstvom koriste za jačanje oslobodilačke borbe u dotada nepoznatim razmjerama. To isto iskustvo izvukli su i Mlečani: da u ratu protiv Turaka mogu računati na ova plemena.
    • 2.

    Kratak predah do novog morejskog rata (1684-169) bio je nastavak politike iz kandijskog rata. Crnogorci daju otpor Turcima, odbijaju plaćanje harača, četuju po turskim zemljama i održavaju prijateljske odnose s Mlečanima. Turci ulažu velike napore da smire buntovna plemena ali u tome ne uspijevaju.

    Pohod Turaka na Beč 1683. godine i njihov poraz bio je izvanredan događaj koji će sudbonosno uticati na istorijski razvoj srednjeevropskih naroda i jednog dijela Balkana. Iduće godine Venecija je ušla u rat protiv Osmanskog Carstva. Isti problemi postavljeni u kandijskom ratu ponoviće se i u Morejskom, ali u znatno povoljnijijm uslovima ratovanja i borbe.
    Još prije ulaska Venecije u rat neka hercegovačka i brdska plemena bila su spremna da ustanu na Turke. Nikšići i Kuči odmah uspostavljaju veze sa Mlečanima. Morejski rat zatekao je Crnu Goru u teškoj plemenskoj krizi. U početku samog rata 1684. godine polovina crnogorskih knežina pristupa Mlečanima. Tako se Crna Gora na početku rat našla podvojena.
    Borbu započinju bokeljski hajduci pod vođstvom proslavljenog četovođe Baja Pivljanina. Hajduci zajedno s Paštrovićima noću 22. avgusta 1684. napadaju Herceg-Novi. Oni upadaju u Hercegovinu kao vjesnici novih borbi i nemira. Do proljeća 1685. sva crnogorska hercegovačka plemena su uz Veneciju. Pivljani i Banjani upućuju četu vojnika u Boku da se pridruži hajducima.
    Skadarski paša Sulejman da bi odvojio Crnogorce od Venecije, napada Crnu Goru. Mlečani svom savezniku upućuju pomoć. Početkom maja 1685. jedan odred sastavljen od hajduka, Bokelja i Nikšićana pod komandom Baja Pivljanina dočekao je Turke na Vrtijeljci i pretrpjeo poraz. Tu je poginio i proslavljeni četovođa Bajo. Njegova smrt bila je veliki gubitak za hajdučki i narodni pokret u ovom kraju. Sulejman-paša je bez otpora ušao u Cetinje đe se zadržao četiri dana. Za odmazdu popalio je niz sela i teško globio Crnogorce. Za dugo vremena poslije poraza na Vrtijeljci Crnogorci će ostati po strani.. Turci uspjevaju da smire brdska i hercegovačka plemena. Izgledalo je da su dokrajčili saradnju Venecije sa ovim plemenima.
    Događaj koji je označio ratnu prekretnicu na crnogorskom primorju bio je mletačko osvajanje Herceg-Novog 31. septembra 1687. godine. U borbi za Novi istakli su se Crnogorci i Dalmatinski uskoci. Osvajanje Novog bio je veliki vojni i politički uspjeh Venecije. Učvršćeno je prijateljstvo i sardanja Mlečana sa susjednim plemenima. Svuda se zapaža smjelost i samopouzdanje.
    U borbi protiv plemena Turci trpe i neuspjehe. U martu 1688. Kuči poraziše vojsku Sulejman-paše. Turci su samo imali mrtvih 1500 ljudi.
    Skadarski paša Sulejman ponovo u maju 1688. napada Kuče, ali je odbijen "sa gorom štetom nego ranije". Pobjeda Kuča i povoljni politički uslovi podstakli su Crnogorce da u ljeto 1688, na zboru donesu odluku o zbacivanju turske i prihavatanju mletačke vlasti bez ikakvih uslova. Iduće godine na Cetinje će doći jedan odred mletačke vojske pod komandom Kotoranina Ivana (Zana) Antonija Bolice. Okupacijom Cetinja Mlečani su smatrali Crnu Goru osvojenom teritorijom.
    poslije zauzimanja Hercg-Novog Mlečani počinju sa osvajanjem Hercegovine uz pomoć hajduka, crnogorskih i hercegovačkih plemena. Dok su Mlečani i njihovi saveznici nizali uspjehe u Hercegovini, skadarski paša Sulejman spremao se da protjera mletačku vojsku sa Cetinja i pokori brdska plemena. Sredinom jula 1691. paša je sa znatnim snagama napao Pipere i Bjelopavliće ali je bio poražen. Iduće godine krajem septembra Turci zauzimaju Cetinje. Mletačka vojska pod uslovima časne kapitulacije napušta glavno mjesto Crne Gore. Prilikom odlaska mletačka vojska je minirala cetinjski manastir. Od proćerivanja Mlečana sa Cetinja nastaje nova etapa u mletačko-crnogorskim odnosima. Ovo je bio posljednji boravak mletačke vojske u Crnoj Gori. Poslije neuspjeha u Crnoj Gori Mlečani se okreću Hercegovini i tu postižu zapažene uspjehe. Godine 1694 zauzimaju Trebinje i Klobuk.

    Proćerivanjem Mlečana sa cetinja Turci ponovo povratiše Crnu Goru pod svoju vrhovnu vlast. I pored svih unutrašnjih i spoljnih teškoća, stanje u Crnoj Gori postepeno se sređuje. Poslije smrti mitropolita Visariona Borilovića 1692. crnogorski glavari tek će sredinom 1694. izabrati novog vladiku Savatija. Vladika je izabrao "za našega pastira duševnogo i starješinu... po zapovjedi preosvestenago arhiepiskopa Arsenija Crnojevića, patrijarha srpskago". Ni u ovo vrijeme ni kasnije sve do 1708. narod i sveštenstvo nijesu priznavali pećkog patrijarha Grka Kalinika kojega su Turci postavili na taj položaj.
    Krajem rata 1696. Mlečani napadaju Ulcinj, glavno tursko gusarsko gnijezdo u jadranskom moru. To je bio posljednji mletački vojni poduhvat u ovome ratu. Godine 1699. zaključen je mir u Karlovcima između saveznika i Osmanskog Carstva.
    Nijedan raniji mletačko-turski rat nije imao toliki značaj za istoriju naših naroda kao morejski rat. Venecija je konačno ovladala Bokokotorskim zalivom i dobila Ledenice. Boka je očišćena od muslimanskog stanovništva koje se povuklo u Hercegovinu i Bosn. Republika nije uspjela da zadrži osvojenja u Hercegovini. Za vrijeme rata i poslija njega Boku naseljava pravoslavno stanovništvo iz Hercegovine i Crne Gore. Broj doseljenika bio je dva puta veći od starosjedelaca. Time je konačno učvršćeno etničko jedinstvo Boke sa zaleđem.
    Doseljenici su donijeli sa sobom dosta elemenata plemenskog društva.

  2. #2
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan

    10. avgust 1649.

    Uoči napada Turaka na Crnu Goru mimo znanja Senata i odobrenja mletačkog providura i Crnogoraca, na Cetinje je došlo 800 mletačkih vojnika: Grbljana, Mainjana, Pobora i Paštrovića. Iako iznenađeni, Crnogorci su pristali da im se pridruže pod uslovom da se najprije ide na zauzimanje Podgorice. Odred od 600 momaka odmah je upućen u Moraču gdje su prvih dana imali izvjesnih uspjeha u obračunima sa Turcima. Međutim, skadarski sandžak beg Jusufbegović okupio je sasvim dovoljan broj ljudi i 20. avgusta napao mletački logor u Lješkopolju, blizu Morače i nanio im ogromne gubitke.

  3. #3
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Bonja the Zmaj View Post
    Cipure, jaoj kako lupas.

    Crnogorci - su tek s kraja XVI vijeka, nakon Morejskog rata konacno raskrstili s Turcima (podlovcenski dio). Do tad su (naravno - najcesce kad su bili primorani, ali tehnicki jesu) imali obavezu placanja specificnog godisnjeg poreza - filurije, rada u grbaljskim solilima (carski has) i ucestvovanja u turskoj vojsci za slucaj ratovanja na granicama Crne Gore.
    Ako nijesu mogli smjeli nositi oruzje u XVI vijeku, onda jesu bili u podjarmljenom polozaju, malo boljem nego turska raja.
    Ali ako jesu mogli nositi oruzje kao sto je to bilo od pocetka XVII vijeka, onda su samo bili vazalni podanici, a imali su svoje uredjenje, svoju drzavu.
    To sto su plaćali neki mini, mini porez, to nista ne znači u usporedbi da su smjeli nositi oruzje i OBLAČITI ODJEĆU KAKVU IM DRAGO, PA I RASKOŠNU.
    Raja nije smjela nositi oružje, niti odijevati raskošnu odjeću.
    Crnogorci su to znam 100% od XVII vijeka to smjeli, za XVI vijek ne znam trenutno.

    I Dubrovnik je vjekovima Turcima plaćao porez, i to veliki, pa ga ipak svi istoričari smatraju zasebnom državom.
    Last edited by Ćipur; 10-12-07 at 22:23.

  4. #4
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan prije 399 godina

    13. decembar 1608.

    U Manastiru Morača održan je zbor glavara Južne Hercegovine, Crne Gore, Zadrime i Brda, kojem su prisustvovali i pećki patrijarh Jovan i nikšićki vojvoda Grdan. Na zboru je ponovo pokrenuto pitanje saveza ovih plemena sa Savojskim vojvodom za borbu protiv Turaka.

  5. #5
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan prije 505 godina

    14. decembar 1502.

    Porta je ratifikovala mirovni ugovor, kojim je završen rat između Turske i Mletačke republike na području Boke.

  6. #6
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan

    3. marta 1573.

    Potpisivanjem mirovnog ugovora između Mletačke Republike i Turske završen je trogodišnji rat u Bokokotorskom zalivu. Icrpljena ratom, u kojem je izgubila Kipar, Venecija je bila primorana da traži mir. Rat je opustošio crnogorsko primorje, a turska granica je bila pomjerana do Paštrovića što je bila opasnost od novog sukoba. Pogranično stanovništvo bilo je u iskušenju da li da se oporedijele za Mlečiće ili Turke. Tada su Grbalj, Maine, Pobori i Brajići prišli Mlecima, a Crnogorci su se sve više opredjeljivali prema Mlecima kao prijateljima i učvršćivali u namjeri da zbace tursku vlast.

  7. #7
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan

    1. aprila 1663. godine

    - Mletačka flota je isplovila iz luke Trašte kod Budve, a sjutradan doplovila ispred Ulcinja, opakog gusarskog gnijezda. Glavninu mletačke vojske činili su bokeljski hajduci, Peraštani i Paštrovići koji su u ulcinjskom predgrađu zapalili veliki broj dućana, punih robe zaplijenjene od Mlečana na Jadranskom moru. Sa brodova je bombardovana ulcinjska tvrđava, a nakon toga flota se mirno povukla. Desetak godina kasnije, po naređenju Porte, spaljeno je desetak brodova ulcinjskih gusara, ali opasnost od ulcinjskih gusara na Jadranu nije prestala.

  8. #8
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan

    6. aprila 1667.

    Oko 8 sati ujutro Boku Kotorsku je zadesio katastrofalni zemljotres. U Kotoru je uništeno tri četvrtine stambenih objekata, crkve, javne zgrade i gradske zidine. Osim Kotora stradala su i druga naselja u Boki, a u Perastu je Crkva Svetoga Đorđa postala zajednička grobnica za ljude koji su se u njoj zatekli. Potres je pogodio i Dubrovnik. Poginulo je oko 5000 stanovnika grada i okolice.

  9. #9
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Lightbulb Fantastično svjedočanstvo!

    14. jula 1663. pred Mletačkim sudom u Kotoru ...

  10. #10
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Dnevne novine "Vijesti", 14., 15. i 16. maj 2009.

    Ciklusi malih ledenih doba



    Nenadić dalje navodi da u periodu od 3.700. do 3.150. prije nove ere godine na prostoru Bugarske nigdje nisu otkriveni arheološki lokaliteti, što je tumačeno jačim zahlađenjem koje je primoralo tadašnju ljudsku zajednicu na kolektivni egzodus. Međutim, klimatska zahlađenja uvijek su smjenjivala klimatska otopljavanja, a kao dobar primjer može se pomenuti da je 1.000 godina prije nove ere bilo toliko toplo da je u južnim djelovima Grenlanda rasla bujna vegetacija.

    Ipak, vratimo se „malom ledenom dobu" o kome imamo i najviše podataka u pisanoj formi. Ovaj period klimatskih oscilacija trajao je od 1450. do 1880. godine nove ere, kada su se glečeri visokih planinskih masiva znatno proširili, što se može vidjeti i na nekim umjetničkim slikama, a snijeg se mjesecima zadržavao i na visokim planinama Etiopije, što danas nije slučaj. Detaljnim ispitivanjem glečerskih morena ustanovljeno je da je najveće zahlađenje u toku malog ledenog doba bilo oko 1700. godine i da je to bilo posljednje od pet sličnih događaja u proteklih 10.000 godina. Interesantna je činjenica da je u tom periodu globalna temperatura bila niža za samo 10 stepeni Celzijusa nego danas, što je bilo dovoljno da ovaj vremenski interval obilježi znatnim hladnoćama. Pošto je u ovom periodu prosječan ljudski vijek iznosio 50 godina, osam ljudskih generacija je dobro osjetilo što znači snižavanje srednje godišnje temperature za samo jedan jedini stepen. I pored toga što su zabilježene velike hladnoće (što se vjerovatno odnosilo i na prethodne cikluse zahlađenja u okviru holocena) mora se istaći da je ciklus malih ledenih doba djelovao snagom od samo jedne desetine snage velikih ledenih doba. U tih 400 godina postojala su dva velika minimuma zahlađenja. Prvi, koji se javio u ranoj fazi malog ledenog doba nazvan je Sporer minimum. Poznat je po ekspanziji arktičkog leda koji se proširio toliko da je uspio da izoluje jednu koloniju Normana na jugozapadnom dijelu Grenlanda, od čega je većina stradala, a primjer je jedinstven u istoriji čovječanstva. Drugo zahlađenje, jačeg karaktera, desilo se u 17. vijeku i nazvano je Maunder minimum. Njegovo dejstvo je naročito zapaženo u Sjevernoj Americi kada su prvi kolonisti dolazili i naseljavali tlo Novog svijeta. Očigledno da klima nije ukazala dobrodošlicu već dovoljno napaćenim ljudima.
    Osvrnimo se ukratko na pisana dokumenta koja nam predočavaju kako je to izgledalo živjeti i opstati tokom 400 godina prilično surovih i veoma promjenljivih klimatskih uslova.

    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=304622

    Jadran se ledio prije tri vijeka


    Prema ljetopisima iz manastira saznajemo da se Crno more više puta zaleđivalo, te da se tokom surovih zima 1621. i 1669. godine zamrzao i Bosfor, a 1709. godine Jadransko more pored obale. Oštre zime su zabilježene i na jugu Francuske i duž Azurne obale. Postoje podaci da su u zimu 1468. godine francuski seljaci vino sjekli sjekirama i prevozili u komadima. Polovinom januara 1506. godine zaledilo se more u luci Marselja, a u trećoj dekadi novembra 1524. godine zaledile su se rijeke na jugu Francuske, što se ponovilo krajem marta 1527. godine.
    Zahlađenje koje je u Evropi trajalo od 15. do polovine 19. vijeka zahvatilo je našu zemlju i okolne krajeve. Na primjer, zna se da je snijeg padao više puta i tokom ljeta, kao što je bio slučaj u Fojnici 13. avgusta 1716. godine, što je zabilježeno u franjevačkom samostanu tog grada. Na osnovu ovih zapisa i onih koji se nalaze u državnoj biblioteci u Sankt Peterburgu može se vidjeti da se snijeg na području Bosne zadržao od 12. do 16. avgusta te godine, a rijeke se pri tom ledile. Bosanske planine 20. jula sljedeće godine bile su ponovo prekrivene snijegom. Na osnovu bilježaka manastira u Gomirju kod Karlovca, visok snijeg je u okolini Karlovca i u Primorju lomio grane olistalog drveća 23. maja 1723. godine.
    Međutim, nasuprot hladnim zimama i ljetima sa snijegom, bilo je povremeno i neuobičajeno toplih godina. Tako je 1745. godine poslije izuzetno oštre zime nastupilo rano proljeće, te je polovinom marta bilo toliko toplo da su ljudi tražili zaštitu od sunca u hladu od drveća. Između 5. i 17. januara 1746. godine bilo je toplo kao usred ljeta, a čitava zima je bila blaga, što se do tad nije pamtilo u Sremu. U okolini Zvornika 1746. godine brale su se jagode 17. decembra.
    Sarajevo se tokom ta četiri vijeka više puta tokom toplih perioda nalazilo pod snijegom. Recimo, 19. septembra 1774. godine pod teretom nagomilanog snijega srušilo se u gradu više zgrada i polomile granje mnogih drveća. Sarajevo je 24. avgusta 1777. godine osvanulo prekriveno snijegom, a visina sniježnog pokrivača u proljeće te veoma hladne godine dostizala je do grudi čovjeka. Godine1778. od velike hladnoće na području Prizrena stradale su mnoge životinje, a čergari koji su zapali u snijeg pomrli su od hladnoće i gladi. Velika hladnoća je bila i za vrijeme Prvog srpskog ustanka, kada je snijeg pao i u ljeto, 3. jula 1806. godine u okolini Bijelog Polja. Sredinom decembra 1822. godine rijeka Drina se zaledila, a u Sremu je dosta ljudi stradalo od velike hladnoće.

    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=304718

    Talasi prekrili ljude i zemlju


    ZAPAMĆENE SU I VELIKE SUŠE: Period “malog ledenog doba” upamćen je i po velikim sušama koje su donijele veliku glad ugroženoj populaciji. 1371. godine u periodu ratovanja protiv Turaka, u Makedoniji je kao posljedica suše vladala takva glad kakva se nije pamtila. Smatra se da je najteža glad bila 1605. godine, što je i zapisano u bilješci manastira Krušedola kod Iriga, kada je za parče hljeba “otac prodavao svoje dijete, sin oca, brat brata”.
    Nenadić navodi da je “ovakva glad potrajala nekoliko godina”, te da je “zabilježeno da su na Cetinju 1608. godine zbog očajanja i izgladnjelosti ljudi sebi oduzimali živote”.
    Zbog velike suše na ovim prostorima vladala je velika glad i 1629. godine, zatim 1779. godine kada kiša nije pala skoro pet mjeseci. Slična situacija se ponovila poslije 20 godina, a početkom 19. vijeka zabilježena je strašna suša u Sandžaku kada kiše nije bilo više od šest mjeseci.
    Međutim, hladne klimatske prilike prožete povremeno izuzetno toplim vremenskim intervalima i velikim sušama povremeno su prekidale velike padavine čije su poplave donosile nove nevolje populaciji koja je već bila dovoljno pogođena dosta surovim klimatskim promjenama. Nenadić navodi i da su na području Crne Gore 1580. godine u nekim naseljima usljed obilne kiše “nestali ispod talasa i ljudi i zemlja”.

    U novembru 1616. godine bujice su valjale stijene i odnosile kuće u Popovom Polju. Na osnovu bilježaka u arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti, aprila 1770. godine Dunav je poplavio čitavu svoju dolinu u Njemačkoj, dio Beograda i Vlašku, a nabujala Miljacka je novembra 1791. odnijela skoro sve mostove, probila nasipe, te srušila nekoliko kuća i više zgrada. Da li nam, može se reći nedavne klimatske promjene, šalju jasnu poruku šta nam se može desiti i bez uloge ljudskog ili antropogenog faktora, kojem možda dajemo i preveliki značaj? Da li smo i dalje spremni da tvrdimo da nikad nije bilo tako vruće ili pak hladno kao danas; da je klima toliko poremećena da su ljeta ili pretopla ili prehladna, zime takođe - ili nam ovi podaci ukazuju na to da su se takve stvari dešavale i tokom niza proteklih generacija, koje su vjerovatno patile daleko više nego mi danas? Ako se vinemo u visine, pogledamo Zemlju kao dio cjeline Sunčevog sistema, sa njenom promjenljivom putanjom u prostoru i varijabilnom količinom sunčeve radijacije koju pri tome prima, shvatićemo da će se ovakve klimatske promjene dešavati još mnogo miliona godina. Gdje je tu čovjek, kako će se prilagoditi surovim klimatskim promjenama i koliko će uopšte opstati, pokazaće vrijeme, zaključuje Nenadić.

    http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=304838



    (Kraj)

  11. #11
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Eto jasno prikazano da je priča o globalnom zagrijavanju koje je prouzrokovala čovjekova aktivnost samo prazno naklapanje odnosno način da oni koji su i do sada krali kradu i po sada. Naravo više i bezočnije.

  12. #12
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Izjava Stevana Dedijera 21. aprila 1999.

    PODGORICA, 21. - aprila.
    Predsjedniku Republike Crne Gore Milu Djukanovicu stigla je pismena poruka od Stevana Dedijera, naucnika svjetskog glasa, koji zivi u Svedskoj, u kojoj sefu crnogorske drzave daje punu podrsku za politiku koji vodi Crna Gora, izrazavajuci zelje za uspjeh - kako stoji u poruci - "politike jedne civilizovane, iako male zemlje".
    "Vas glas, glas rukovodioca slobodarske Crne Gore, danas je jedini u Jugoslaviji koji poziva na razumijevanje tokova u svijetu, na valu kojih cijelo covjecanstvo ulazi u 21. vijek. Nisu samo Evropska unija, SAD i Japan one koje zasnivaju svoju politiku na stvaralastvu pojedinca i drustvenih sistema, zasnovanih na demokratiji, slobodi i socijalnoj pravdi. Pravcem kojim vi vodite Crnu Goru danas se sve brze krecu i Rusija i Kina, pa i Kuba i ostale zemlje Latinske Amerike" - stoji u poruci Stevana Dedijera predsjedniku Djukanovicu, ciju kopiju je uputio i agenciji Montena-fax. U nastavku poruke stoji:
    "Politika Milosevica, zasnovana na mrznji svih drugih naroda, ne samo u bivsoj Jugoslaviji, upropascuje Srbiju, potpuno izolovanu od svjetske civilizacije. Crnogorci nikada nisu bili turska raja. Duboko vjerujem da ce Crnogorci, pod vasim rukovodstvom, uspjeti da se odbrane od svih provokacija basibozuka ratnog zlocinca Milosevica.
    S postovanjem i najljepstim zeljama za uspjeh politike jedne civilizovane, iako male zemlje koju slijedite", porucio je Stevan Dedijer, koji za sebe dodaje da je "Srbin sa dna kace".

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •