Trpim ka' magarac i brzo oprashtam, svaki put mi se obije o glavu...
Koliko se brzo mozete naljutiti na bolju polovinu,i kad se desi dal' vas brzo i prodje ili se danima durite?
Kakvu bi ste trebali da cujete rijec od njega/nje da bi vam bas onako pukao film a i da je pitanje moze li se preko toga?
"Tiha voda brijeg roni..."
Trpim ka' magarac i brzo oprashtam, svaki put mi se obije o glavu...
#fakenews
brzo se naljutim, al me ne prodje brzo
ako se naljutim zbog neke normalne stvari, brze me prodje.. Kad me naljuti zbog neke gluposti banalne, to me bas iznervira i mnogo duze me drzi..
EDIT: i nije dovoljna rijec da bi mi pukao film. Uglavnom to biva neki njen nenormalni postupak, ili duza svadja koja rezultira pucanjem filma
Meni treba baš mnogo "materijala" da bih se naljutila, s obzirom da imam jako visok prag tolerancije. Obično iskuliram i brzo pređem preko toga što me je naljutilo. Ali, ako nastave da se dešavaju slične stvari (kao i neke krupnije, teže, ozbiljnije stvari), kad uspije da iscrpi svo moje strpljenje i razumijevanje koje imam - e, tu već eksplodiram, s razlogom A u tom slučaju bi trebalo mnogo vremena i njegovog truda da bih se odljutila
puknem kad drago , ne zbog nje vec zbog sebe, imam neke tripove lose, i tako, brzo me fata, explozivno, brzo me posle pusti, napravim glupost, cekam da mi se obije o glavu i idemo dalje
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
Kako kad, uglavnom trpim ka magar sto neko rece, i onda kad puknem pukla sam opasno, to bas i nije dobro, ja se trudim da ugodim i udjem u volju i prilagodim se partneru ali to nikako nije dobro na duze staze, stvara nezadovoljstvno koje najvjerovatnije vodi do raskida. Provjereno
dva i dva su tri
hmmm pa kako kad i kako s kim. . .
explozivna sam i jako brzo planem,nekad i na sitnice,sve zavisi kakve sam volje. . .
doduse brzo me i prodje,bez neke krupne stvari,tad kad puknem pukla sam,nema nazad,sto jednom prekinem ne nastavljam. . .
dok imam razlog za to sve cu uraditi za tu ljubav,al kad dodje do neke granice ponos itekako odradi svoje. . .
sve u svemu,nisam bas najbolja u svemu tome
...divlje kose, tamna oka dva
cvijet bez korjena
ples je sve sto zna...
Zavisi o cemu se radi, ali mogu se naljutiti i raskinuti istog trena, iako nisam tada svjesna da ce ta odluka da me totalno dokrajci... I onda posle nekog vremena, i, sto rece Aquaria, uz dosta njegovog truda, ja se razljutim i opet bude sve divno i bajno. Isto tako, nisam tip koji je sklon raspravama i nekim svadjama, i, kao vecina ovdje, trpim dosta i krijem to u sebi, sto ne valja nikako... I onda samo puknem i eto ga raskid kao grom iz vedra neba, da se ne zna sto mi bi odjednom!
Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.
Brzo planem. Ali radim na tome da budem strpljivija i kad su stvari koje mi uzasno smetaju u pitanju. Smirim se i ajd da cujem pricu, opravdanje, objasnjenje kako god. Pa ako ipak ispadne da moja reakcija nije bila ishitrena, vratim se na nju, ocitam bukvicu i aj polako ( ali ovo su ekstremni slucajevi). Dosta kupim ljudima iz razloga sto mislim da im treba dat prostora da pokazu ono sto jesu. I to me dosta kosta zivaca. Mada sam sada zrelija pa brze procijenim da li prvi utisak ije opravdan ili ne.
Ali se brzo i razljutim. Nisam zlopamtilo. Bijes, gorcina ne drze me danima, nikad. Prosto nemam to u sebi i gotovo. Za par osoba mi se desio osjecaj ravnodusnosti u odnosu prema njima i to je po meni najgori osjecaj i stanje duse.
Nikad me nista nije moglo izbaciti iz takta ( a i danas je tako) kad neko misli da moze da mi vrijedja inteligenciju u smislu da moze da me "vuce za nos" i pravi budalom i igra sa mnom kao da sam marioneta :P. A ako u tim situacijama ne osjetim iskreno izvinjenje, krivicu i trud ( jer se i sama za sve potrudim) adio...
"Jedino u mojim očima postaješ savršenstvo." by me
Pa ako pricamo o pravoj ljutnji, ono kad te dusa zaboli zbog necega, tesko se ljutim. Triba mi mnogoooooooo da se naljutim, ali kad dostignem taj stepen, triba cudo da se desi da se vratim na staro.
U situaciji kad me stvarno povride, kad osjetim neku izdaju, onda najcesce rusim sve mostove.
A ako pricamo o sitnicama, glupostima, nebitnim stvarima, banalnostima...., zbog temperamenta i impulsivnosti, odma poludim i drzi me tacno minut i po, dok ja sve ne "izbacim" iz sebe i posli ka da nista nije bilo. Ne da ne pamtim, nego najcesce i ne znan zasto sam uopce "vristala".
Zbog "malih" stvari "ubijam" iz afekta, zbog "velikih" "ubijam" sa predumisljajem.
"Ostavite mi to mastanje, ono mi dodje kao melem, ono mi moze obezbediti vecnost u vama i sa vama."
Uglavnom, u vezama, a i odnosima sa ljudima uopšte, zarad "mira u kući" trpim kao kreten, prelazim preko svega, ćutim i puštam da sve ide preko moje grbače.
Ali, kad se pređe ta neka granica i kada pukne film tvrdoglavija sam od najtvrdoglavije mazge
Зашто ме мрзиш што волим Шешеља?
ja se uglavno brzo(prebrzo) ljutim na ljepsu polovinu,ali ne zbog njega nego zato sto ja (mozak) nesto ne umijem da uradim kako treba,bzv nesto(tipa ne umijem da nalozim vatru a on da,dobije me na karte,kladimo se u nesto sto pff veze nema ali on dobije)pa mi krivo sto ispadoh kreten pa ne pricam sa njim jedno 2-3 minuta i eto tako.a sad dje pisem vec se iznervirah pih!
http://www.youtube.com/watch?v=PCjwxItb_p4
Les chiens aboient, la caravane passe.
Ljutim cesto, sa svojim razlogom uvek... Brzo me prodje ako procenim da je shvatio poentu ljucenja
Relativno brzo, mada, to je obično blaga ljutnja i vezana je za neke gluposti tako da brzo prodje.
Za drugo pitanje: Teško da postoji riječ koja bi me izbacila iz takta. Prije će neki (jako) loš postupak, foliranje, laganje, pres*ravanje itd itsl...
Nikad ti nije nam padalo da se ljutiš na sebe?
Nekad to zna da preraste i u foliranje
Vise se ona ljuti na mene nego ja na nju. Ali se razumijemo sto je najvaznije.
uh, sto mrzim taj pms i sto se svakakve gluposti moraju trpjeti tad...
Ja sam u sustini nervozne prirode, brze i eksplozivne ali sa zenama sam totalna flegma (osim ako se ne ponasa klosarski pa je odma u startu dignem u vazduh ), trudim se da budem sve sto mogu bit djevojci, i brat i majka i otac i sestra i drug i ljubavnik... i sve je opusteno dok ne procitam sam sebi na celo da mi pise budala.
Kad to procitam (ako procitam), utulila ga je, nema mi se sto javljat vise, ili ako mi se javlja mora dobro da joj se otegnu muda da bi me vrnula u "normalu". Taj proces vecinom traje nekoliko dana izvinjavanja itd itd. i tek kad dobro vidim da joj je iskreno zao zbog toga, onda se vrcem polako...mada u vecini slucajeva se vrcem i mjesec dana u normalu tipa rijetkim javljanjem, ne odgovaranjem na poruke itd itd. Ne zato sto joj je to KAZNA od mene, nego jednostavno ne mogu nesto da se pomirim stim tih mjesec dana ka coek onako ohladjen pa me drma neka "sve jedno mi je" reakcija.
Meni pukne film kad se ubijem satima da mu spremim kolače,
on ih jede, i kad ih skoro sve pojede, ja ga pitam: ''I? Kakvi su?''
a on meni:''A dobri, ali nisi trebala da staviš ovoliko fila...''
E tad mi skoči pritisak!
A inače ja ne podnosim dugo durenje. Jedan osmjeh i pseći pogled obično riješe sve
Last edited by Kliker17; 21-01-11 at 19:26.
Pametnima smatramo samo one koji misle jednako kao i mi.
Fransoa la Rošfuko, francuski filozof
a i ti vala ,stavi manje fila,sto si ga natovarila?;P
http://www.youtube.com/watch?v=PCjwxItb_p4
Les chiens aboient, la caravane passe.
Voli da ga vidi musavog od fila, pa da mu pomogne da se očisti (ali ne maramicom)
ja nemam na koga da se ljutim :/
She is only here to annoy herself!
Au kakve sam ja prirode, planem na svaku malu, ali traje jako kratko i bude veoma burno. Takvi smo mi primorci
Sreca da je moja jacha polovina sushta suprotnost pa savrseno balansiramo.
Tvojom logikom, ja sam u neuroloskoj klinici.
Mozda. Mozda.
I am so post-rock I shit sad birds.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks