Results 1 to 6 of 6

Thread: Zlo pod drugim imenom

  1. #1
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Germany
    Posts
    2,261
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Zlo pod drugim imenom

    ("DANAS")

    Zlo pod drugim imenom
    Pise: Mirko Tepavac

    Da li je onaj saljivi aforizam - Jeste da je "danas gore nego sto je bilo juce, ali je ipak mnogo bolje nego sto ce biti sutra" - mozda tacan opis naseg trenutnog stanja. Sta je danas dominantno stanje kolektivnog duha u Srbiji? Ma koliko dug bio spisak, prvo mesto, bez prave konkurencije, rezervisano je za udruzene sile nacionalizma, sovinizma i ksenofobije, etnicku, versku i rasnu iskljucivost.

    Najnetrpeljiviji medju njima svaku kritiku osudjuju kao mundijalizam i pridruzivanje srpskim neprijateljima, a oni malo umereniji kazu: Dosta te povike na nacionalizam... to je bila samo prolazna pojava koja se zavrsila sa Milosevicem... nacionalizma ima svugde... prirodno je da svako najvise voli svoj narod... Cesto se zatim dodaje: Francuzi su najveci nacionalisti, pa im niko ne osporava da su Evropejci i demokrate.

    Da se sporazumemo i oko terminologije: ono sto se ovde naziva nacionalizmom (za razliku od francuskog znacenja te reci) najcesce je ogoljeni sovinizam (ovog puta bas u francuskom smislu reci) - nerazumna omraza prema drugima, drugacijima. Pojava, toliko, nazalost, ukorenjena i rasprostranjena, da postaje druga priroda, drustvena psihoza, hipnoza krvi i tla, nacionalno bice, mentalitet!

    Sovinisti ne vole svoje pravo ime pa se zato rado sakrivaju iza maske neznijeg, romanticnijeg, rodoljubivijeg epiteta nacionalista (pijeteta kako to vise voli ministar Jocic). Ali, zlo nije manje ako se nazove nekim drugim imenom. Kao sto nekadasnjem socijalizmu jednopartijskog monopola nije pomoglo sto je voleo da sebe nazove samoupravnim, narodnim, demokratskim, tako ni sovinizmu ne pomaze sto se skriva iza patriotski bezazlenijeg kvalifikativa - nacionalizam, koji izjednacuje sa patriotizmom.

    Nas nacionalizam je, medjutim, mnogo dublja i opasnija pojava nego obicna nacionalna netrpeljivost i netolerancija. Kad se prostodusno kaze dobar je covek, kao da nije Madjar (Hrvat, Musliman, Albanac...) ili kao vojvodjanski seret - ne dirajte ih, i medj njima ima ljudi!, to je samo saljiva ilustracija dubljih predrasuda, kojima se ovih godina, nimalo saljivo, bezobzirno koriste vlastoljubivi demagozi.

    Uobicajen je, naizgled nenameran, ali nepogresiv manir gotovo svih nasih novina i televizija: kada izvestavaju o zlocinima protiv Srba gledamo grobove, zbegove, spaljene kuce i bogomolje, a kada pominju naseratne zlocince, slikaju dicne vojskovodje na borbenim polozajima, impozantne smotre Legijinih junaka, zabrinuta lica Ratka Mladica i njegovih generala nad geografskim kartama ili trenutke zasluzenog predaha uz sahovsku partiju sa Karadzicem... Kad prozor sa tetoviranim Drazom ili njegovom slikom na Jelacicevom trgu slucajno uporedite sa nekim mogucim suprotnim poksajem Zagrepcana u Beogradu, oni ce vam odmah netrpeljivo uzvratiti: To nije isto!... Ako se nekad i nije smelo reci slavim i idem u crkvu, danas nije manje zazorno javno reci: Ne slavim, nisam vernik.

    Nacionalisti namecu svoja merila antifasizma i patriotizma. Milan Nedic, predsednik vlade okupirane Srbije (vec takva titula sve kaze!, spasavao je srpski narod i zbog toga je morao da saradjuje sa okupatorom. Tito je, medjutim, bio obican agent Kominterne, mada je predvodio veliku partizansku vojsku, u kojoj je bas najvise bilo Srba, i koja je sprecavala bratoubilacko sukobljavanje gde god se nalazila, boreci se protiv okupatora i kvislinga. Nedavno izjednacavanje jugoslovenskih partizana i srpskih cetnika nije inspirisano istorijskom istinom i pomirenjem, nego osvetom nacionalizma nad kosmopolitizmom. Mi vise nemamo cak ni pravo ime za bliskost medju narodima, jer su pojmovi internacionalizam i kosmopolitizam odbaceni, a bratstvo i jedinstvo ozloglaseno kao komunisticka izmisljotina, iako je to samo prevedeni slogan Francuske revolucije.

    Crkva nikad nije ustala protiv militantnog nacional-sovinizma, koji je ovih godina razarao tela i duse Srba i nesrba. Ona mu se pridruzivala, ponekad mu i stajala na celu, izjednacavajuci srpstvo sa pravoslavljem. Nije palila svece za nevine zrtve u Srebrenici, Sarajevu, Ovcari... ali jeste za Nedica, pa cak i za srpskog hitlerovca Ljotica... Nije se ni na koji nacin oglasila ni povodom cunamija, katastrofe koja je unesrecila milione, dok smo ovde slavili rodjenje covekoljubivog Hrista i srpsku Novu godinu. Patrijarh je nebrojeno puta ponovio: Budimo ljudi, nikad neljudi...ali pravi prevod te, inace plemenite poruke, uvek je zvucao samo kao Budimo Srbi!...

    Specijalno nacionalno vaspitanje

    Nacionalizam je odavno izasao iz okvira privatnog sentimenta i prerastao u politicki blok, postkomunisticki Narodni front, uporiste antievropskih patrijarhalaca, i njima bliskih pripadnika nekih pravih ili kvazidemokratskih stranaka. Odavno to vise nije samo pojedinacno raspolozenje konzervativnog gradjanina, nego politicki poredak, koordinirana organizacija koja objedinjava veliki deo ustanova i drzavnih organa, uticajnih imucnih pojedinaca, ukorenjena u vojsci i policiji, naslonjena na Crkvu i memorandumsko krilo SANU, novobogatase, ratne profitere i mafijaski kriminal. Takva atmosfera izbacila je na povrsinu citav jedan drustveni sloj parapatriota i nasilnika, koji su se domogli imanja i pozicija koje nikad ne bi stekli vrlinama.

    Na odnosu prema sudjenjima za ratne zlocine u Hagu, i sudjenjima za politicki kriminal u zemlji, najvidljivije se manifestuje njihova snaga i uticaj. Ne znamo ko povezuje sve te konce, vidimo samo da su jaci od drzave kad god bi ona htela nesto sto oni nece. Kostunica, i kada to ne zeli, objektivno, sluzi kao izvrsni organ tog fronta, a predsednik Tadic, suprotno velikim ocekivanjima, vise voli da precuti ono cemu ne zeli ili ne sme da se suprotstavi. Time se valjda i objasnjava sto su Slobodan Milosevic i Vojislav Seselj, nakon kratkog oktobarskog prekida, ponovo aktivne i uticajne figure u politickom zivotu Srbije, zajedno sa brojnim nelustriranim doglavnicima njihove ratno-zlocinacke aparature. Propali realsocijalizam nasao je svog naslednika u danasnjem realnacionalizmu, koji nastoji da komunisticku drzavu zameni srpsko-pravoslavnom, da bi kao takva nastavila ka ciljevima koje Milosevic nije dostigao. Zahvaljujuci tome, on i iz Haga uspeva da nastavlja svoju ulogu hrabrog branitelja Srbije i zrtve antisrpske zavere (Tacit: Nikad gori vladar nije imao bolje podanike) i rehabilituje propali nacionalni program koji kao da su pisali srpski neprijatelji. Taj zid se ne moze preskociti, on se mora srusiti i ne rusi se sam od sebe. Na vagi bez tegova cak i sitnice imaju tezinu, a kolektivna zaludjenost je uvek opasnija od pojedinacnih zabluda.

    Nas nacionalizam, koji je iznikao iz zaostalosti, siromastva i poraza, danas najvise doprinosi povecavanju zala koja su ga izazvala. Komunizam, uz svu svoju strogost (ili bas zbog nje) nije uspeo da ga iskoreni, jer je i sam bio svojevrsna populisticka pojava. Iskustvo proteklog veka pokazuje da lazni socijalizam zavrsava kao autoritarni apsolutizam, a nacionalni ekstremizam kao nacizam. Prvo nam se vec dogodilo, valjda nece i ovo drugo. Vrata su mu se vec otvorila kad su, na razmedji izmedju nacionalizma i demokratije, do tada solidarni saveznici u borbi za demokratiju postali ogorceni protivnici u borbi za vlast. Ta prolazna pojava sada je nase stanje! Ko hoce da gleda sada vidi da nacionalizam nije faktor reforme nego restauracije.

    Od Evrope nas danas ne udaljuje samo materijalna zaostalost nego, jos vise, takvo specijalno nacionalno vaspitanje. Nacionalizam nije odnos prema naciji nego odnos prema svetu i vremenu, a celnici takve drzave manje brinu za svoj narod nego za svoju vlast nad njim. Sa ovakvim stepenom nacionalisticke homogenizacije nema resenja ni za Kosovo, ni za zajednistvo sa Crnom Gorom, nema reformi, nema priblizavanja Evropskoj uniji ni demokratske gradjanske drzave, nema bliske saradnje sa susedima, nema nezavisnog sudstva, kontrolisane vojske i policije, a pogotovu nema raskida sa ratnim zlocinom i otvorene saradnje sa Haskim tribunalom. (Ministar Jocic obecava da ce Vlada god sada mnogo otvorenije i iskrenije saradjivati sa Tribunalom i tako nehotice tacno ocenjuje dosadasnju.) Doci ce, neizbezno, samo do povecanja izolacije i zaostajanja, uz gusle, na zadimljenim ognjistima. Zaista nam treba studija o izvodljivosti - ali izvodljivosti ovakve smusene drzavne politike.

    To je nova-stara raskrsnica, sa koje smo vec toliko puta poslednjih godina posli pogresnim putem. Kostunica ne mora da se boji ucene SPS-a, ona mu je dobro posluzila kao argument za sopstveni otpor Tribunalu. Ako mu opstanak na vlasti zbog njih bude doveden u pitanje, ostaje mu otvorena koalicija sa radikalima, posle cega ce lako imati i SPS. Samo ce tada radikali vladati uz pomoc DS, a ne obratno.

    Srecom, sudbina naroda i gradjana Srbije ne zavisi samo od njihove drzave, jer je danas svaki pripadnik nacije istovremeno i gradjanin Evrope. Univerzalna Povelja ljudskih prava pouzdanije stiti gradjane nego njihove vlade, ako su one u neskladu sa njom. Tolerancija svake vrste morala bi da bude stvar politickog uverenja. Zar smemo da ne znamo kuda ce Srbiju odvesti nacional-sovinizam ako ne izgubi javnu i drzavnu podrsku. Uostalom, ni vecina dosadasnjih promena u tranziciji ne bi se dogodila da Srbiju nije na to nateralo svetsko i evropsko okruzenje.

    Evropa je umorna od ovakve Srbije!

    Pritisak koji ovih dana belezi svoj vrhunac ne nateruje Srbiju na bilo sta sto ne bi bilo u njenom stvarnom interesu. I nije goli stap, ako zaista vec nije sargarepa.

  2. #2
    Join Date
    Feb 2004
    Posts
    5,411
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Dobar 'opis naseg trenutnog stanja' ! Preporucujem ostalima da procitaju..
    Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.

  3. #3
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    S & Montenegro-Russia
    Posts
    142
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Колики је био ''шовинизам'' у Србији у вријеме Милошевића најбоље говори податак да је у Србији живјело 30% мањина а и сад их исто толико,чак се број Албанаца и повећао!

    Требало би се прије требало бавити шовинизмима у околини-Хрватска 1991 12.5 одсто Срба данас мање од 5%,затим КиМ око 300.000 Срба а данас око 100.000!!

  4. #4
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Sverige
    Posts
    6,830
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    serbo cetnjiceki gedzo ,nu cah te priupitat ,a cime su se bavile te manjine kroz nadriserbiju a ???
    kolko ih je doktora,profesora,clanova parlamenta itd itd :evil: :twisted: Ili ste samo nabavljali siptare nepismene da otvaraju slasticare ,segaju drva ikopaju kanale a ????? GEDZOVANE SER/BALJKI pi kakva ste vi serfbalji fukara dabogda vi se dom iskopa ka i stoce !!!!!!!!
    Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!

  5. #5
    Join Date
    Feb 2005
    Posts
    200
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    A sta tebi fali?
    Vidji te, bez razreda skole a znas skoro sva slova napamet!? :wink:
    $edi jadan! :twisted:

  6. #6
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Sverige
    Posts
    6,830
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    vJEROVATNO MAJMUNE E BI ME TVOJA STARA KRAVA NAUCILA ,NO AJ SAD LAGANEZE KUPI ***** NA SERBALJKOGEDZOVANSKE SAJTOVE !!!!
    Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •