Page 1 of 2 12 LastLast
Results 1 to 25 of 41

Thread: SVA SVOJERUCNA PISMA VLADIKE DANILA PETROVICA

  1. #1
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default SVA SVOJERUCNA PISMA VLADIKE DANILA PETROVICA

    [size=6]SVA SVOJERUČNA PISMA VLADIKE DANILA PETROVIĆA[/size]



    • 1.

      Zanu Grbičiću
      Cetinje, 30. IV 1700.

    Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu kavalijeru Zanu Grbičiću vele drago pozdravljanje ot mene Danila.
    A potom kako mi dođe tvoja gospodska knjiga i razumljeh što mi pišeš poradi zla đela koje se učinilo među Paštrovićima i Cetinjanima kako su ubili ovoga Ivaniševića. Sami znate, gospodine, kakvi su ovi ljudi slobodni. Boga se ne boje, a gospodi do ruke ne dohode koji bi im činio da zlo ne čine, no je usta čojak na čojka te se kolju i pljenjuju, kako i sami čujete. Ali što mi da satvorimo ? Učimo ih i karamo po zakonu, no ne hoće slušat, a nam nije dato ni na koga dignuti oruž[j]e, niti imamo vojsku da ih silom ustavimo da zlo ne čine. Naše jest oružije po apostolu glagol Bož[j]i, ali kad ljudi ne slušaju što da im satvorim ! Što mi zapovijedi Vaše gospodstvo da Vi otpišemo što misle, ali se mirit, ali svetit, jošt lijepo ne znamo, zašto su ljudi krvavi i ijedci, te je rano š njima o miru zborit, a oko koga svećenja nijesam čuo do jedne riječi što govore da hoće hodit krvniku na kuću, a ot pravijeh se liče i zaklinaju da neće pravoga ticat. I zaista su se i dosad mutili da idu tamo, no smo im mi smetali što smo mogli, ali ne znam hoćemo li moć posad što učinit i smest, zašto misle opet sad se kupit da idu. Drugo ti ne umijem sad pisat, zašto ne znam što misle, no neki govori o zlu, a neki o dobru. A što je komu vljerovat ? Vi znate naše ljudi tvrdoglave kakvi su. Ja ću radit Bog zna, da bude što mirno, ako uzmogu, no je rano, te se ljudi na me jazve kad ih učim na dobro; kako i sami znate da nijesu ovi ljudi mati dobru, no mati svakomu zlu i nepravdi. Tako da znate !

    I podrža te Bog u gospodstvu mnoga ljeta !

    Aprila 30. dan, u prešu na Cetinje, [1700].

    Adresa: Da se preda gospodinu kavalijeru Zanu Grbičiću u gospodske ruke, đe bude

    ......................

    Original, pisan Danilovom rukom.
    IAK, fond UP 20 (1699-1702, br 1097)



    __________________________________________________ ___________


    • 2.

      Paštrovskim suđama i starješinama
      10. VII 1701.

    Danil milostiju Božijeju mitropolit skandarijski i primorski.
    Smerenije našet pišet va bogospasenoje mesto Paštrojeviće Bogom počatenim suđam i vojevodam i pročim staješinam, i vasem opšte pravoslavnim hristijanom velikim že i malim koji se povinujete zakonu Božiju i našemu smereniju, mir i radost ot gospoda Boga da imate i ot našego smerenija molitva i blagoslovenije budi sa vasemi vami pravoslavnimi.
    Po sih da veste kako dohodiše k nami neki Brajići i kazivaše nam kako se prepirete oko nekijeh granicah koje niti su Brajići ni vi usjekli ni dijelili, no ona gospoda koja su zemljom vladala. Te smo se sami čudili što se bez nevolje bunite i vi i Brajići, te se lijepo pomeždu soboju ne držite kako bratija, zašto je tako i potrebno, e ste susjedi, a kad bi se to kćelo pomakarivat, imao bi tko. Car je i princip živ. Čini mi se nijesu na vas ni na Brajiće naslonili da tijem upra[v]ljate, no drže kako su prva gospoda ostavila. No se ne bunite pomeždu soboju, zašto mi znamo da tu nema ništa do jedne zavisti jednomu na drugoga, ali je zavist ot đavola, a mir i ljubav ot Boga, jakože i vazljubljeni Jovan Bogoslov pišet: "Bratije Bog ljubi jest i prebivajej va ljub[v]i va Boga, perbivajet i Bog va njem". No se ne bunite, no potrpite i vi. Oni imaće knjige ot tijeh granicah. Tako se izberite tri ali četiri človeka pametna, a odovud toliko. Tako ćete to lasno i viđet, a knjige će na[j]ljevše kazat. Zaludu se svaki muči: neće bolje učinit nako zemlju poklat. No činite mudri da se ne kolju ljudi, zašto nije na nevolju nako ot mahnite pameti. No se odberite tri ali četiri poglavara da dođete kad vi pona[j]voljnije bude da to vidite. Makar ako će i ot duhovnih koji doć: Maksim i pop Marko, koji li je vami na volju. Jošt dva ot s[vj]etovnih, zašto tu mnogo ljudih ne trebuje, kako znate i sami, nako da je veća buloga. No nam otpišite u koji ćete dan doći, zašto su me zvali Brajići da i mi tu budemo, zašto će biti i po vas i po njih bolje ako me kćeste poslušat i vi i Brajići, a to je lasno poslušat. Knjige kažu đe su granice, nako tko misli silom da potapti gospodska pisma, ali mučno, nako kad bi se učinio kakav gospodar koji bi mogo zemlje dijelit. Ali ne bi ni tade, zašto bi pomislio tko je dobar gospodar ne pomeće knjige družine svoje pod noge, no ih potvrđuje. I što mnogo sloviti ? No nam otpišite hoćete [li] doći, kako vi tu pišemo, ali ćete nekakve vojske kupit. Ako ćete vojske kupit, ja tu doć neću, nesam bo na to ni ustavljen. Ako li ćete doć, kako vi pišemo, i mi ćemo doći. Tako znajte ! I mir Hristov sa vami pravoslavnim !

    Mjeseca ijulija 10. dan ljeto 7209 [1701].

    Adresa: Da se preda suđam i vojevodam i vasem hristijanom u plemenite ruke u Paštroviće pod pečatom

    ..........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 19 (1700-1702, br. 300)


    __________________________________________________ __________


    • 3.

      Pop Đurku, popu Nikoli i popu Peši
      3. I 1708.

    Danil Božijeju milostiju mitropolit
    Smerenije naše pišet popu Đurku i popu Nikoli, i popu Peši
    Mir i blagoslovenije budi sa vami !
    Po sih da veste kako smo zapopili te dva mlade popa, a inorije im nijesmo dali dosad. Zato vi pišemo da se sastanemo sutra, paki lijepo učinite hesap i kuće prebrojite, paki da se podijele svakomu pojednako. Sade su Vodice. Na[j]priličnije dohodi. Nemo[j]te izmetat gore kuće nego bolju i goru sasta[v]ljajte kako će svjema pravo bit i tijema dvjema popovima inorija izist. Bošku i Radu nemo[j]te ino satvorit dokle smo ovden blizu, a vazda smo blizu. Koji ne posluša, da pišemo na njega pisanije koje mu neće milo bit.
    Tako znajte i l[ij]epo podijelite !

    1708, gen[vara?] 3.

    ..........................

    Original, pisan rukom Vladike Danila.
    ACCG, fond: Arhiv iz zaostavštine Mile Nikove Popovića iz Rijeke Crnojevića, br. 1.



    __________________________________________________ __________


    • 4.

      Vanrednom providuru Nikoli Kontariniju
      7. II 1713.

    Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru Nikoli Kontarinu, po prevedroj gospodi mletačkoj sofraproviduru ot Kotora i Novoga, Arbanije i Hercegovine, ljubežljivo pozdravljenje ot mene, Danila vladike ot Cetinja i mitropolita ot Skandarije.
    A potom da zna Vaše presvijetlo gospodstvo kako mi napada i zlom ćera kavalijer Buća moju braću ni za kakvu krivicu ni zlo prevedroga principa ni njegovu, nego za pravdu Božiju kroz neke konje turske koje bi ktio uzet da ih proda druzijema Njegušima. Zato molimo Vaše preuzvišeno gospodstvo da biste zapoviđeli Bući da se te sile i force ostane, zašto to njegov posa nije, nego su ono konji turski, a ljudi zamalo turski. Neka viđaju oni s Turcima kako mogu. Turci su im one konje ostavili i predali u ruke, a nije Buća. Imaju i oni ljudi vjeru. Ako pošlju Turci da im one konje vrate, vratiće ih poradi vjere i poradi človečastva, zašto su i ono ljudi i boljari i ot boljarah rođeni, iako ih hoće Buća pohorjatit i silom nagnat da mu tuđe daju, da ih prodaje, da se tuđijem hrani. Nijesu moja braća njemu kmetići, nego su ono boljari i boljarski sinovi; nijesu tuđega željni, nego imaju i svojega; a mogli bi i oni prodat one konje da ih iziju, ali neće poradi vjere i svojega ljudskoga obraza, nego čekaju glasa ili knjige ot onoga či su konji ili ot paše da ih iž njegove ruke pošlje, neka se njegovo poštenje broji. Zašto da ga nijesu Turci poznali za dobra čojka, ne bi mu konje ni dali. Bilo je tu dosta i druzijeh ljudi, ali su, eto, nešto njemu na[j]radi konje dati. Zato molimo Vaše preuzvišeno gospodstvo da rečete Bući da se te sile i force na prave ljudi ostane, zašto to principov posa nije, niti su, fala Bogu, moja braća što principu falila, ni sakrivala, nego se to ište svijećom zlo i smutnja prave ljudi napadajući.
    Tako znajte !
    I bog Vaše gospodstvo preuzvišeno p[održao] mnoga ljeta !

    Fer[vara?] 7, 1713.

    ...........................

    Original, pisan rukom vladike Danila
    IAK, fond UP 32 (1712.1714, br. 861).


    __________________________________________________ ___________


    • 5.

      Svome bratu Radu
      27. II 1713.

    Danil vladika, u hitošt pisah Radu Stjepčevu s braćom.
    Tako znajte kako vi napisah dosta. Jošt hoćah, nego mi nesta knjige, ali je dosta i to, nego tako sluša[j]te kako vi pišem u obije knjige. Neka ti konji stoje tu. Nisu to konji Bućini, ni koga drugoga šudita principova nego su to konji turski, tebe osta[v]ljeni na omanat. Ti ih iz tvoje ruke Turkom da[j] ! Neka se tvoje poštenje broji i neka znadu Turci i svaki da su ih čojku ostavili i neka znadu da je i Crna Gora vljerna, a da ih vrneš Bući, osramotio bi i sebe i mene, i svu Crnu Goru, zašto bi reka Buća Turkom: "Vidite li, Turci, kako su Crnogorci nevljerni, ne hoćahu vi ni konje vrnut što ste im na vljeru dali, nego vi ih mi silom ot njih skudžasmo". Tako bi se Buća falio, a nas sramotio i svu Crnu Goru. Zato ne vrati, ne sramoti ni sebe ni nas, ni sve zemlje, nego neka Turci trebinjski dođu, kako sam ja providuru pisa. Tako konje i vrati, a drugojačije nikad. Čuva[j] se ! Nego neka stoje do Đurđeva dnevi, zašto ja dotle ne imam zbora s nikim, a tede, ako komu uzvaljam, zvaće me i ja ću mu se ozvat, a ja s Bućom nemam dogovora ni zbora, nego s većijema, zašto, hvala Hristu Bogu mojemu koji me darova, imam ja u Crnu Goru i u Primorje i u Brda 200 glavarah i vlasteličićah koji mogu veći gospodari bit ot Buće pri komu ti drago kralju za koga hoće vojevat i krv prolivat, kako i kod istoga ćesara ima našijeh đeneralah, a nekali takvijeh kavalijerah. Ne znamo đe mu je ta kavaljerija, teke jedno prazno ime. Sliši moj Rade, ako se komu ova zemlja s dobre volje predade i počne za njega krv svoju prolivat, pak što boljši ne bude ot Buće, čuma ga umorila da rati i ne vidi ! Tako znaj, a ja sam Moskov, Moskov, Moskov ! Govorim, govorim, govorim, a či ja, toga i sva zemlja ! Ovo se govori ako Moskov ushoće, ako li ne, ostavi ! Hvala Bogu.

    Fe[rvara?] 27, 1713.

    Adresa: Radu Stjepčevu u Njeguše. Ne kri[j] ove knjige, nego ako ti koji prosi, čati često, makar i Bući ispiši kopije. Za to mene nije brige.

    .............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    Faksimil ovog pisma objavljen je u knjizi: Istorija Crne Gore od iskona do novijega vremena. Spisana Simeonom Milutinovićem Sarajlijom. - U Beogradu, 1835, između 44. i 45. strane.


    __________________________________________________ ___________


    • 6.

      Suđima, poglavarima i hrišćanima u Paštrovićima
      2. VII 1713.

    Danil Božijeju milostiju mitropolit Skandarije i Primorja.
    Smernije naše pišet blagorodnim i blagočastivim suđama, i vojevodam, i svijem poglavarom, i vasem opšte pravoslavnim hristijanom u Paštrojeviće, mir i zdravlje od Boga da imate i ot nas ljubazno pozdravljenije.
    Primih vašu poštenu i ljubežljivu knjigu koju mene pišete, i ona prva dođe koju bljeste pisali zboru, i sve dobro i časno blješe pisato kako ot pametnijeh i plemenitijeh ljudih. Nego, draga braćo, nema se komu ovamo pisat, zašto imaju ovamo tri idola: jedan idol preljubodejanije, drugi idol srebroljubije, treći idol grabljenije i krvoprolitije. I dokle se gođ koja grana ne odsiječe ovijema idolima, ne može biti mira ni ljubovi pomeđu narodi, nego stojte svrh sebe i čuva[j]te se koliko bolje možete dokle eda Bog dopusti i pomože te ove idole sakrušimo, zašto mi se jezik zatupi predikajući, a noge prognjiše stojeći oko mira i sloge da bih koje dobro hristijanom učinio, ali se ne može ništa, zašto smetaju idoli. Oni prvi zbor bi častan na Brajiće, a ovi sad rađasmo da bude i časni, ali smetaše idoli, i ja sam pošo dosta jazden s toga zbora, nego trpite kako i ja trpim, a Bog je milostiv, biće nam u pomoć.
    Tako znajte i mir Hristov s vami !

    Ijulija 2, 1713.

    Adresa: Da se preda blagorodnim suđam, i vojevodam i vasem opšte hristijanom u poštovani i plemeniti zbor paštrojevski na pročitanije.

    ...............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 30 (1712-1713, br. 300)


    __________________________________________________ __________


    • 7.

      Carskom savjetniku Gavrilu Ivanoviču Golovkinu
      Cetinje, 25. XI 1713.

    Presvijetlomu i preuzvišenomu i svake časti i hvale dostojnomu i meždu visočajšimi gospodari previsokomu gospodinu i carskomu savetniku Božijeju milostiju gospodinu i dobrotvoru našemu.
    Primite ot nas ovi poniženi i sagnuti list u koji se molimo i mili se dejemo Vašemu presvetlomu i previsočajšemu gospodstvu da biste se samilovali i milostivim okom pogledali na nas i na svu ovu krajinu koja stoji vazda na službu Carskoga Veličanstva i vašega presvetloga gospodstva. Zato vas umiljeno molimo i mili se dejemo: ako pride do vas ovi naš list i naše po Duhu Svetomu ljubaznoje čedo arhidijakon Maksim i naš po plti isti brat Damjan, da biste ih Vašim milostivim okom milostivo pogledali i ka sebe i svojemu gospodskomu krilu primili.
    I ašte Vi bude Vaša gospodska volja i zapovijed, možete im svako dobro i ljubav prikazat i čist put otvorit da bi mogli do Vašega presvetloga gospodstva priti i liste i riječi prikazat koje su poslate po istih višepisanih naših. I što bi vi oni skazali, da ima vaše presvetlo gospodstvo vjerovat i za istinu primit, zašto znamo da Vašemu gospodstvu mnogo knjigah ot mnogo stranah dohodi. Može bit da nas i našu krajinu i oklevetaju i mraze. Zato se vašemu presvetlomu gospodstvu molimo da ne biste svakomu glagolu i svačijema knjigami vjerovali, zašto će se svačije djelo u nekoje vreme znati i čisto obličiti.
    Zato se paki molimo i mili se dejemo pred Vašijem presvetlijem gospodstvom: primite višepisanoga našego arhidijakona i našego po plti brata Damjana i pokažite na njih Vašu gospodsku milost, i pošljite ih s vašom preporukom do Carskog Veličanstva. A sve poradi službe carske kako vaše gospodstvo Bog nauči da biste im dali i malo harča, i potroška dokle bi ot Cara koju milost imali, a sve s Vašega gospodstva preporukom. Uzdamo se ovu milost ot Vašega gospodstva imat, zašto ako Bog pospeši, ima znati i Carskoje Veličanstvo i Vaše presvetloje gospodstvo kako smo i mi mnogo našega blaga potrošili poradi carske službe, tako i danas trošimo. I nas ljudi i narodi ne osta[v]ljaju nego se oko nas kupe i čekaju ot Cara knjige i koje drugo utešenije. Tako znajte, i Bog Vaše gospodstvo podržao mnogoletne.

    1713, nojemra 25, u Cetinje

    Danil Božijeju milostiju mitropolit Skandarije, Vaš bogomoljac

    .................................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    CGADA, f. 86, op. 1714, eh 1, l. 34, 34 ob.
    Milović 1989 503-504 (iz arhivske zbirke Branka Pavićevića).
    Petrović, zbirka kopija dokumenata.


    __________________________________________________ __________


    • 8.

      Sekretaru Petru Vasilijeviću Kurbatovu
      Moskva, 29. VIII 1715.

    Sijateljnejšemu i blagorodnejšemu gospodinu gospodinu i mojemu milostivejšemu patronu i dobrodeju gospodinu Petru Vasilijeviču Kurbatovu, sekretaru
    Mi nižeimenovani, vazdašnji i vasegdašnji Vašego sijateljstva bogomoljci, blagodarenije i niskoje poklonjenije posilaju Vašemu blagorodiju i molju se što bi neoskudela i neotjemljena bila ljubov Vaša ka našemu smereniju, što biste prikazali Visokosijateljnejšemu Grafu o našemu trudnomu zabavljeniju na Moskvi. I kako nam pišu naši prijatelji ot naših stranah što bismo se skoro vazvratili va svoju stranu prežde zime, a zima prispela jest, kako Vaše sijateljstvo sami vidite, a mi nikakovo delo savršeno ne upravili. Toliko nešto denag skoro primili a knjigi s veliko mukom včera primili, i to ne vse, kako prosili i u donošenija pisali poradi Petra Bjeloga, sveštenika, da mu podare knjigi i rizi. I tako nam se obeštalo, a ovamo ne odalo: ni knjigi ni rizi. A i nami ješte ne odali riznicu ni persone. Toliko se molju, budite nam hodataj u Visokosijateljnejšago Grafa što bi ima ka nam svoje ljubovnoje milosrdije i što bi obeštanaja nam skoro i pravo isplnili da ne budemo posramljeni pred inovernimi jeziki.
    Pročeje prostite nam ! Pisasmo u hitošt. A poslije, ašte Bog izvolit, prostranije budem pisati za svašto i kopije ot svake moje knjige poslat Vašemu sijateljstvu, koje mi pišu moji verni prijatelji i dobrotvori. Tačiju se sve bojim da se nahodimo za ovu riznicu i za ove persone prevareni. Tako slišimo a lijepo ješte ne znajemo dondeže svojima očima ne vidimo budut li raše ili ni.
    Danil mitropolit skandarijski i primorski a[v]gu[sta] 29, 1715, u Moskvi. Molju se otpišite nami.

    ..........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    CGADA, f. 86, op. 1714, eh. 1, l. 165.
    Milović 1989 517-518 (iz arhivske zbirke Branka Pavićevića).
    Petrović, zbirka kopija dokumenata.


    __________________________________________________ ___________


    • 9.

      Jovanu Puškaru
      10. I 1717.

    Danil Božijeju milostiju mitropolit Skandarije
    Pišem samo u dvije riječi našemu dragomu i ljubaznomu po Duhu Svetomu čedu Jovanu Puškaru, o Gospodi Bože, radovati se.
    Po sih kako mi dođoše mnoge tvoje knjige i radili smo da Vi svaku otpišemo, ali nijesmo imali što dobro, zašto kad smo došli s puta, sve smo našli smućeno ot uzličašnje nove gospode koji bljehu smutili svu krajinu i svadili i poklali hristijane, a Turcima nijednoga zla ne učinili. A pošto mi dođosmo s puta, sajedinismo nešto malo hristijanah i sretosmo i zatekosmo pašu u Crmnicu. I obećasmo moje aspre i medalje da ga živa ufatimo i da ga pošljemo u Mlecijeh. I neki mu je đavo kaza i špija ter uteče preko Sutormana sa svom vojskom. I to ni bi u petak kad poblježe, a mi vijećasmo da mu udarimo u ponedeljnik. I ovo ni sve bi smeća s mnogo gospode koja se s nepravdom tamo napravljaju, a nami ovamo ništa ne zafaljuju, nego može bit da su mu i oni rekli da bježi da se ne broji poštenje naše i sve naše braće i vojakah. Takva ti je ovamo mutnja i lukavstvo, a tamo se drugojačije piše i svaki sebe napra[v]lja. Istinu ti ja pišem. Kako da mi prije ne dođosmo, sve se ovi hoćaše između sebe poklat. A i tako je malo prije mojega dohotka mnogo zla i pokolja bilo koljući hristijanin hristijanina, a Turci stoj s mirom i smjej se hristijanskomu zlu i pokolju. A eto i tamo idu nekizi poslani, a nekizi s lažom da pomagaju druge napra[v]ljat i na sebe što vadit. Zato prepiši ovu knjigu i ponesi je u Senat da ne umije nitko ništa sebe prosit nako za siromaš i za svu zemlju uopšte, zašto ovamo imaju druge glave koji mogu s pomoću Božjom mnog[o] nešto učinit. I toliko ti pišemo i avizamo da si za ovo ustalac š njima da ti što ne lukavi i od našijeh i od gospode, zašto je ovamo velika mutnja i rat na crkvu i na zakon. A ne znamo zapovijedaju li ovo gospoda mletačka, ali tko ot sebe čini. Radite da se crkva u Budvu ogradi i svaka da s mirom poje kako i u ćesara. I pokloni se ot moje strane preuzvišenom gospodinu Nikolo Jerici i preuzvišenomu gospodinu Marinu Mulinu. Samo neka znadu da smo živi.
    Tako znaj !

    1717, gen[vara?] 10.
    U Cetinje, u hitošti na zbor

    Adresa: Blagorodnomu gospodinu i ljubaznomu i dragomu mojemu po Duhu Svetomu čedu Jovanu Nikovu Puškaru u Mlecijeh ili đe bude, skoro na prešu

    ..............................

    Original, pisan rukom vladike Danila, objavljen faksimilski: S. M. Sarajlija (Pjevanija crnogorska i hercegovačka, Budim, 1833, između 64 i 65 dtrane), ali samo u početku, zaključno s riječju Hristijane. Cijelo pismo Sarajlija je objavio na 62-63 strani.


    __________________________________________________ __________


    • 10.

      Spisak razorenih Nikšićana kojima je
      vladika Danilo pružio materijalnu pomoć
      20. II 1717.

    Nikšići koji se razoriše i ne povrtiše na svoje domove ot rati moskovske.
    1717, mjeseca fe[bruara?] 20.
    Prvo, Vukota Pavićević, Milutin vojevode Vukašina, Nikola Ivanović, Ćirak Joanov, Drakuo Mirčetin, Joan Rasalić, Vaso Markov, Mihat Jezdimirov, Miloš Andrijašev, Aleksa Prodanović, Andrija Vukašinov, Stanoje Pajov, Luka Lečin, Dragutin Milunov, Raduo Liverović, Ćirak Šćepanović, Joko Vukotin, Joan Vujadinov, Vukašin Ćeranić, Dmitar Šaran, Vujin Damjanov, Vojin Krilović, Mato Joanović, Mato Dragutinov, Vuk Jakšić.
    I ja pop Đuro, sin vojevode Vukote Pavićevića, s ovijema više i prije rečenijema Nikšićima uzesmo i primismo u naše ruke iz rike vladike Danila cekinah trideset i pet, govorim trideset i pet, ot carskoga žalovanija 20, da razdijelimo siromaši razorenoj, a nami starijema pet na deset, a biće potpisano ot popa Đura i ot Milutina vojevode njih rukom.
    I ja pop Đuro potpisah svojom rukom.
    I [j]a Milutin vo[j]vode Vukašina potpisag svojom rukom.
    Gornjepoljac Nikšić Dragutin Petrović madžariju 1; Ćetku Avramovu iz Banjanah i Duki Lučinoj iz Dragovoljić madžarije 2; Grahovo; Stjepanu Popovu madžarijah 10 na sve opaljenike.

    ..........................

    Izuzev potpisa: I ja pop Đuro potpisah svojom rukom; I ja Milutin vojevode Vukašina potpisah svojom rukom - sve ostalo je pisala ruka vladike Danila.
    AOMC, fond: Mitropolit Danilo 1697-1735, br. 21.


    __________________________________________________ __________


    • 11.

      Preporuka za Iva i Marka Perova
      6. I 1723.

    Danil vladika Cetinjac Božijeju milostiju mitropolit skenderijski i [primorski]
    1723, maija 6.

    Činim ovu pravu vjeru mojeju rukoju Ivu Perovu i bratu mu Marku kako su vazde bili dobri hristijani i dobro i čisto služili Gospodina Boga i zapovijedi njegove tvorili. A sad ih nađe napast ot silnijeh i superbijeh ljudih koji Boga i zapovijedi Božje ne slušaju, nego siromahe nejače napadaju i biju. Ubiše mu zločinci i mitnici bratučeda. Tade i Marko ubi onoga zločinca. I za tu nevolju i napast idu u Istriju iskat mjesto za sebe i za nekoliko kuća. Preporučujemo ih vama, svijema hristijanima Crnogorcima u Peroje, da ih lijepo prifatite i u sve pomožete i avizate za svaki poso.

    .............................

    Original, pisan rukom Vladike Danila Petrovića.
    Izvor: AOMC, fond: Mitropolit Danilo 1697-1735, br. 33.


    __________________________________________________ ___________


    • 12.

      Bilješka o crkvenim dugovima
      4. VI 1723.

    Nota ot svijeh dugovah što mi je tko dužan asprom.
    Prvo, pop Vučeta Đurov cekinah madžarijah 100; ot toga mi je dao po velje svite i konja. Pop Vučeta, popa Ivana, cekinah madžarijah 100; ot toga mi je dao abe bijele 4, što čine grošah 8 i prebio na baštinu u Dugi do grošah 14 i prebio na Nika Pavlićeva grošah 25. Petar, brat mi, madžarijah 50. Vučko Jankov madžarijah 10; ot toga je dao ovna dva. Ivan Đurov madžarije 3. Miloš Perov madžarije 2. Stanoje Nikčev cekina mletačka 4. Radmanović Vučeta cekina 2. Marko Glameza cekina 2. Radan Đurova madžarijah 10. [Ovdje je vladika Sava dodao svojom rukom: podmiri da je prost i blagosloven]. Damjan Savić madžarijah 100; ot toga je dao Damjan svite male lakat 10 manje kvarat. Jovo Vulov grošah 12.
    Ovo je sve u Njeguše.
    [Tekst koji slijedi zaključno sa riječju libar 6 precrtan je].
    U mahine knez Luka i brat mu Ivo cekinah 31; Luka je uzeo 6, Ivo ot konjah 8 i u skrit ispod Lastve 13; Ivovica je uzela za žita kupit 4.
    To je sve na kuću kneževu. Ot toga su dali vina i rakije grošah 36 i libar 6. Ivo Liješev cekina 4 (ima mu u zaklad medaljica mala). Pop Nikola s braćom cekinah 4. Marko Nikčev grošah 5. Markić cekin 1. Ivo Perov grošah 12; ot toga je dao 100 košinah klaka, a 16 cekin što je na vinograd to je baška. U popa Maloga u Pobore cekina 2. U Marka Ljubiše u Paštojeviće cekina 4. U Nika Mažića groša 4. U Marka Tanovića groša 4. U Marka Pribilovića cekin 1 i libar 18. U Marka Nikova u Budvu, Bečića, grošah 34. U Martina Vulova u Brčeli cekina 2. U Nika Kapurala u Bukovik cekinah 26 (imaju mu u zaklad za te aspre haljine koje je u Mletke kod nas ot principa primio u dar: jedva ove aspre i valjaju, zašto ih je nosio i izmrčio). U Mojaša u Kčevo madžarijah 12; reko je dat za njih dobra konja na službu u manastir; ako li ne da konja, da ih podijeli s braćom za ono klaka što su na crkvu spandžali; jošt da plate koju ikonu u crkvu. Tako da je prosto a inako da nest prosto. U Savića Vukina na Dobro cekin 1. U Komlena i u Save na Novi cekinah 50. U Rajiča Krekuna cekinah 60.
    Ovo je sve rukom dato gotove aspre u zajam svakomu bez dobiti, toliko da glavno vrnu ili u naše ruke ili vladike Save s kaluđerima koji dobri budu za crkvu i za crkovno pravilo, zašto su ovo aspre crkovne. Kad bude preša što gradit ali sadit, da se imaju ončas dat i vratit. Inako da nest prosto i blagosloveno, ni va si vek, ni va budušti, zašto ovo nije nikomu prošteno nego u zajam dato na vjeru sa zakletvom.

    1723, ijunija 4. upisah
    Pravo i čisto neka se zna !

    ..............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    AOMC, fond: Mitropolit Danilo 1697-1735, br. 66.


    __________________________________________________ ___________


    • 13.

      Vanrednom providuru Danijelu Renijeru
      8. VI 1723.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prep...,
    Mi niže imenovani radi bismo o časti i o koristi gospodskoj pisati i trudit se kako se i trudimo svaki čas, iako nije u svašto sreće i posluha ot nepokornijeh ljudih. Videći i čujući nepravedno i ludo djelo što čine neki ljudi i bespametni Krtoljani, osuđujući i žmakajući tuđe i svoje žene i sestre, što Bog toga ne hoće, a i pravi sud gospodski valja da toga ne hoće, zašto i gospoda nijesu s nebesa slećela, nego su i oni ljudi plteni i imaju žene i sestre. Zato valja tko je spametan i tko ima ženu i sestre i kćeri da se ustidi i usrami takvijeh riječih koje veliko zlo i mutnju donose tijelu i osuđenje pred Boga duši. Reče Spasitelj Hristos: "Ne sudite da neosuđeni budete". Rekoše sveti oni i prepodobni oci: "Gospodi dažd mi gledat moja sagrešenija, a ne osuđevat brat mojega". Sveti prorok Danil ješte mlad bješe ispunjen pravde i Duh Sveti bješe u njega. Zato ustade i izbavi onu pravednu Sosanu ot nepravedne laže onijeh starac koji bljehu nepravedno s[v]jedočili. Hristos Spasitelj ne osudi ni onu istu griješnicu koja bijaše osuđena da se kamenijem pobije, nego prstom pisaše po zemlji, a narodu govoraše: Tko je bez grijeha ta[j] neka kamen metne na nju". Tako i za tu ženu ili je griješna ili pravedna, ne tiče to da se s toga ta[j] ludi narod buni i muti, ni da to cerka. To je predato duhovnomu sudu da svakoga liječi. A kad bi se takve stvari pupliko sudile, to bi se veliko zlo počelo, a veće dospjelo, zašto bi i mnoge gospođe principese po zlu pošle i nepošteno osuđene bile. Svi smo ot ženah rođeni. Valja da se stidimo i čuvamo ot takvijeh nepravednijeh i ludijeh riječih ako ćemo poštit i čast držat svojijema materam i sestram. Ovo je slovo krupno i čatovno. Može se dobro čatit i dobro razumjet, ako je i ot slaba arhijereja, ali je pravo pisano. Molimo Vaše gospodstvo neka se ostanu ot one žene i neka se to prestane sudit, a oni tko je laja, neka se kastiga. Vaša gospodska pravda zna što je dostojno onakvijem bujakom učinit.

    Danilo vladika Cetinjski

    1723, ijunija 8.

    ...........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 40 (1721-1723, br. 718)


    __________________________________________________ ___

    • 14.

      Vanrednom providuru Vinčencu Loredanu
      2. V 1725.

    Presvijetli i preuzvišeni...
    Primili smo Vašu presvijetlu knjigu i razumijeli što pišete i zapovijedate. Vaše preuzvišeno gospodstvo, znate dobro, što su djela ijepiskupska i svešteničaska, i nije potrebe za to mnogo često pisat. A ja sam star, malo sam falio očima: ne vidim ni pisat, ma ste poznali u prva moja pisma kako Vi se obećajem u svaku ljubav ot na[j]veće preše poslužit i ovo malo krvi ne pošteđet za priličnu ljubav koja je bez grijeha i srama i duše i tijela. Tako i sad potvrđujem, ma vidim da takve preše sad nije, ali se bojim da se brzo primiče ili svoj ovoj krajini ili samo ovomu narodu, a za soldate ne umijemo što rijeć, zašto to naša djela nijesu. Utoliko smo govorili i pisali i učili svakoga kneza i popa, i kaluđera, također i svakoga hristijanina, ako bi vidio đe biježi koji soldat da mu ne dadu poć u Turke nego da ga obrate put Italije ili put Delmacije. I tako su mnozi dobri i duševni ljudi učinili, a zli čine što im je drago dokle i njih zlo stigne. Ali je ovo preveliko čudo kako svaki dan soldati biježe, ne znamo ali od gladi ali ot zle pameti. Zato valja mislit tko je na[j]veće za to kriv, neka je na njega grijeh i sram, a ne na ovu krajinu, zašto pak nije daleko turski kufin. Valja na krajinu dobro soldate hranit i plaćat.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju mitropolit skenderijski i [primorski]

    1725, maija 2.

    Adresa: Sofraproviduru gospodinu Vicencu

    ........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 528)


    __________________________________________________ ____


    • 15.

      Protopopu Đuru
      17. VI 1725.

    Protopope Đuro, molio me iguman Georgije, iz Gradištah, da Vi pišem da mu učinite ljubav ot pravice: da skupite Brčeljane koji siju baštine po planini i u Glavoče, zašto mu pritiskaju nekizi Paštrojevići sinovnju baštinu, a Vaši znadu, koji je oru i siju, čija je koja i komu su ujam davali. To mu možete učinit ljubav za pravicu, i zaklet i naučit svakoga da pravo kaže, zašto tko baštinu ore i sije i š nje ujam dava, oni čisto zna komu ga je dava, zašto su ovo česte rati ter mnogo baštine puste leže.

    Danil vladika cetinjski

    1725, ijunija 17.

    Adresa: Protopopu Đuru u Brčeli

    ........................

    Original, pisan rukom vladike Danila
    Čuva se u manastiru Praskvici (blizu Svetog Sefana).


    __________________________________________________ ___________


    • 16.

      Grofu Gavrilu Ivanoviču Golovkinu
      20. X 1725.

    Previsočajši gospodin i gospodar graf Gavril Golovkin,
    Mi nižepotpisani, s velikim plačem i s neprestanima slzami pišem i tužno i gorko plačem, kako ne spodobih se celovati ješte caru živu carskuju svetoju desnicu. Ali paki utešaju se i raduju se dušeju kogda slišim Vaše visoko i hristoljubivo gospodstvo u dobromu životu i zdravlju. Tako i previsočajši i hristoljubivi Senat koji uzdrži časno i slavno svoje blagočastije i svoje carstvo nepokolebimo. To je i nam i svjema hristijanima po vasemu svetu slava i pohvala i čast ašte i straždem po blagočastiju i za službu Vašega Inperija. I ne plačem stradanija nego se bojim da nas ne zaboravite i ne ustavite milost carskuju i carsko žalovanije. A poznaćemo sad hoćemo li primit carskoje žalovanije po gospodinu arhimandritu Leontiju i hoćete li mu namirit ono sedam sat zlatic, zašto ovamo nema otkud uzet ni kapejke.

    Vaš bogomoljac Danil vladika cetinjski,
    Božijeju milostiju mitropolit skenderijski i [primorski]

    Adresa: Previsočajšemu gospodinu i gospodaru grafu Gavrilu Golovkinju u presvijetle ruke u Moskvi ili u Peterburh

    ...........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    AVPR, fond: SRsS, 1726-1727, d. 1, l. 4 ob, 5 ob.
    Petrović, zbirka kopija dokumenata.


    __________________________________________________ ___________


    • 17.

      Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
      16. IV [1725-1726 (?)]

    Preuzvišeni gospodine, gospodine p...,
    Mi nižepotpisani, primili smo Vašu presvijetlu knjigu po Simu Mrkojeviću i nijesmo mogli priđe otpisat, zašto nas pritisko neki zli kašalj i oganj, i nijesmo se digli iz odra ot Svetloga četvrtka do danas, a i danas slabo. Ako mi Gospodin Bog dopusti i uzmogu poć gorje na Cetinje za Svetoga... A sad ne umijem što nako ljubežljivi pozdrav.

    Danil vladika vetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    17... april 16.

    ..........................

    Original. pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 14).


    __________________________________________________ ___________


    • 18.

      Ijeru Papiću
      21. V [1725/1726 (?)]

    Preuzvišeni gospodine, gospodine, prepoštovani,
    Prostite ne imah veće knjige, ma se i u ovu malu knjigu poklanjamo i umiljeno pozdravljamo Vaše preuzvišeno gospodstvo. I drugo ti pisat i odgovorit ne umijem dokle ne vidim što će ovi ljudi učinit. Sutra se na zbor kupe sami Cetinjani. Toliko smotrite da se u Budvu ne zamučite dokle Vi knjiga i odgovor dođe ot Cetinjanah. A mi smo moljeni bili ot Cetinjanah da im pišem onu knjigu ako bih im nji[h] mo[l]bu primio, no veće nuždu i nevolju, zašto im nemaše tko ta[j] dan pisat, a mi duhovni ljudi ne možemo mirskijema ljudma kandžalijeri bit nako umalo kad je nevolja i preša, a nije nijedno zlo ni pisano. A ja vidim da Vaši biskupi sjede u miru i poštenju, a ne kmetuju, no uče i predikaju. Tako je i nami rečeno ot Boga, a Vami je rečeno i drugoj gospodi da mirite, da kastigate krive, a bez licemerija, no tko je kriv i tko je dužan on se neka muči i troši.

    Maija 21.

    Adresa: Preuzvišenomu gospodinu gospodinu kavalijeru Ijeru Papiću u Kotor

    .........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 416).


    __________________________________________________ ___________


    • 19.

      Cetinjani Ijeru Papiću
      22. V [1725-1726 (?)]

    Preuzvišeni gospodine, gospodine, prepoštovani,
    Mi svi Cetinjani opšte poklanjamo se Vašemu preuzvišenom gospodstvu i davamo Vi na znanje kako primismo vašu presvijetlu knjigu i sve razumijesmo što nama zapovijedate. I mi drugo ne umijemo pisat, ni Vaše preuzvišeno gospodstvo trudit ni gospodina sofraprovidura u Budvu, no je to slavni grad svjema ovijema gradovima glava. I tu smo se vazde mirili i kad je preša bila vjerno služili. Tako ćemo i sade doći tu na mir i na zapovijed ot mira i ot službe mirne. Mi valja da se trudimo i Paštrojevići koji smo ljudi, a veće pustošni, a Vaše preuzvišeno gospodstvo i preuzvišeni gospodin sofraprovidur nemo[j]te se poradi nas i poradi Paštrovićah u Budvu trudit i stanke s nami činit i glavit, no je to uglavljeno. Komu je mio mir, neka ide u nedjelju Svetago Duha pred Kotor, zašto mi idemo, ako Bog dopusti, a u Budvu nemamo nikad sreće ot mira, no i ono što se je kad umirilo nije mirno, no gore mutno. A prikaza ni je arhijerej Danil što ste njemu pisali i govorite da je njegova ruka pisala, jest zaisto, ma veliko moljen ot nas, a veće ot nužde i ot nevolje, zašto nemamo pisara doma, a ovo nije njegovo djelo, no da sjedi u poštenju kako i vaši biskupi. Čekamo odgovor po ovomu istomu knjigonoši.

    Maija 22.

    Adresa: Gospodinu kavalijeru Ijeru Papiću

    .......................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 265).


    __________________________________________________ ___________


    • 20.

      Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
      2. II 1726.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
    Koliko smo pisali i naša slabost Vašemu preuzvišenomu gospodstvu i Vaše preuzvišeno gospodstvo nami, zaisto vidi se da nijednoga dobra ploda ne rađu sve one knjige što se pišu, pošto ne hoće Vaše presvijetlo gospodstvo umirit ove nove svađe, no nahodi vrag put okošen s kojijem ove ljudi u pakljene muke vodi, a ta[j] put prokaša licemerna ljubav i pomoć. Mogu reć da pripomaga golemo zlatni i srebrni mač i put kosit i đavolu na volju činit. Zato se ovo ne može umirit. Mi smo sad na golem trud pišući i moleći Vaše presvijetlo gospodstvo da ovo skoro, skoro umirite, ali vidimo da ne hoćete, nego sominjete neke osvete i neko poklanje novo i staro dobročinstvo. A mi čistije i pravije kažemo kako čisto i znamo i os[vj]edočeno je i čuveno po vasemu svijetu, kako su ovi ljudi u ovu krajinu vazda bili i vjerni, i časni, i junačni, i svakomu gospodaru poslušni i gotovi na službu, i prvi poštenoću ot svega svijeta, koliko Paštrović toliko svi Primorci i Crnogorci i Brđani i sva ova krajina. Nego su se sad odskoro smjeli i pozlili, a sve ot nestime i ot globah i nepravedna suda i ot nauke gospodske za osvetu. A nije gospodi rečeno ot Boga da potiču ljude na osvetu, no da ih to uče na mir i na posluh Božiji i gospodski i da ih zovu na sud, pak onade neka vide tko je za milost tko li je za izgubljenje, zašto je u gospodsku vlast i život i milost. Zato se jošte molim u ovu treću knjigu da pomirite ovu krajinu bez licemerija da se ljuto svi stari ne kajemo ujedno dokad preša bude. Zaista je rečeno ot Boga Gospodi ma čijim strahom zle ljudi nakazivat, ma ne licemerijem sudit, no pravedno siroti i vlastelinu, bratu i prišalcu, a svi smo bratija po svetomu kršteniju.
    Drugu [knjigu] već ne pišem, zašto umorih i sebe i kandžalijera Vašega.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1726, fer[vara?] 2.

    .............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 285).


    __________________________________________________ ___________


    • 21.

      Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
      16. II 1726.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani
    Mi nižeimenovani dajemo na znanje Vašemu preuzvišenomu gospodstvu kako je došo u vizitu u ove strane Sveti i blaženejši gospodin patrijarh pećski po starozakonomu običaju, a najveće po zakonu Božiju, da ispuni zapovedi Božije i oduži svoj dug kojim je poručen i predat ot Gospodina Boga. Vaše preuzvišeno gospodstvo dobro znate što su duhovne svete vlasti i trud arhipastirski i nije potrebe da mnogo pišem Vašemu preuzvišenomu gospodstvu. Utoliko neka znate kako smo se mi molili Njegovu blaženstvu da se sam ne trudi proz ovu krševitu zemlju su toliko teškijeh konjah i ljudih. I tako se ja na našu molbu preklonio i ustavio se je u Brda i u Zetu, a posla je u ove strane vamesto sebe gospodina kolfsiskoga mitropolita Jefrema.

    Za polužit Vašemu preuzvišenomu gospodstvu.
    1726, F[ervara?] 16.

    Danil vladika cetinjski

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Gabrilu Boldu.

    .............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 43)


    __________________________________________________ ___________


    • 22.

      Ijeru Papiću
      12. VI 1726.

    Preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
    Primismo vašu presvijetlu knjigu poradi Cetinjanah i š njima zborismo na svaki način, i, eto, idu ka Vašemu preuzvišenomu gospodstvu. Može bit da će Ve poslužit bolje nego koji drugi, ma se mole da je i njima što bolje ot gospode, a najveće da im je tvrda vjera da im taca ne uzdržite preko roka i da im pridate što više tacu hrane, zašto je mnogo priče bilo ot naroda ovamo za u konat hrane tacu. Čini im se malo litra h[lj]eba i pet dinar. Zato smo mnogo muke imali ovamo govoreći s narodom.

    Danil vladika cetinjski

    1726, ijunija 12.

    Adresa: Preuzvišenomu gospodinu gospodinu kavalijeru Ijeru Papiću u gospodske ruke

    ........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 296).


    __________________________________________________ ___________


    • 23.

      Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
      Oktobar, 1726.

    Ne mogu pisat ni na koga klevetu ni obličenije, pastir bo jesam, a ne šapatnik, ma će one zle svoja zla djela obličit i u zla pognat. Dava se samo na znanje Vašemu preuzvišenomu gospodstvu kako se neki ludo zaminaše i ludo i nepravedno pisaše u gospode na prave čitave dva Bjelice koji su sad pravi u galiju. I stoga se sve ovo zamuti i proliše se tolike pravedne krvi. A oni lašci koji lažavu pišu, u bunacu počivaju do suda Hristova, a nami i Vašemu preuzvišenomu gospodstvu dosta muke i truda davaju za ugasit i umirit ovo zlo, ma je ovo sad i veće, zašto je suproć zakona. Zato je pravo da se ovo ugasi bez odmaka i razmišljenija.

    Adresa: Gabrilu sofraproviduru

    -----------------------------------

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 296).


    __________________________________________________ ___________


    • 24.

      Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
      4. V 1727.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodin gospodin i gospodar,
    Mi nižepotpisani službom i ljubavlju koju smo vazde nanosili Vašemu presvijetlomu gospodstvu davamo Vi na znanje kako mi jučer dođe jedan moj prijatelj, ter mi reče da se kupi tursko kanpo i vojska silana na Ovče polje, a to je blizu Skoplja. Vaše preuzvišeno gospodstvo za svašto bolje znate i bolje čujete, ma znate da je to blizu nas i blizu Krfa, a Turčin je vazde ne[v]ljeran. I tako se govori da je vezir stari posječen, a car stari promijenjen. Ovo koliko čujem, toliko pišem i služim Vašemu preuzvišenomu gospodstvu, a već mislite što je turska nevljera kako iz prijevarke i Moriju uze. Ne pomože ništa ni bailo ni glasovi iz Carigrada, a siromah neki biskup pravo i onda pisaše, nego mu ne vjerovahu.

    Danil, vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1727, maija 4.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu Gabrilu Boldu sofraproviduru u Kotor ili u Novi, na prešu što se najbrže može

    ............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP (1725-1727, br. 905).


    __________________________________________________ ___________


    • 25.

      Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
      5. V 1727.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodin gospodin i gospodar,
    Mi nižepotpisani ne umijući pisat latinski, zato ne možemo bit siguri ot moje slabosti svaku rabotu dat na znanje Vašemu preuzvišenomu gospodstvu, ma ja znam da smo sigurni ot Vaše prevedre mudrosti i prevedre pravde i lubavi koju nanosiš ovomu puku i nami. Zato se molim vašemu preuzvišenomu gospodstvu da ne imate srdžbe što vi nijesmo avizali prije nego smo u Mletke pisali za ove plate koje se sve naopako jedu i dijele i koji svrh njih čine false prokure i false recevude. Ja ne bih ništa ni u Mletke pisao ot svoje volje za koju moju korist ni z[a ijest, ma pišem za vjeru i vjernost koju nanosim prevedroj gospodi mletačkoj, pak sam moljen i silovan ot jadnoga puka, koji krv prolijeva, a za te plate ništa ne zna, nego je š njih smućena i poklata sva krajina. Zato molimo vaše preuzvišeno gospodstvo spravi mi Pava Kneževa s ljubavlju i milošću u Mletke i na Gospodina preuzvišenoga providur-zenerala kako ljevše zna Vaša prevedra mudrost. Zašto smo mi biskupi koji svakoga podnosimo i trpimo, ma se za ovo trpljet ne može, zašto su ovo teške i pretanke stvari gospodske. Molićemo Gospodina Boga da nami ne pošlje samrt dokle ne vidimo Vaše preuzvišeno gospodstvo za zenerala U Dalmaciju ali u Levantu, da Ve dođemo poslužit kako žudi moje srce, pak molimo Vaše preuzvišeno gospodstvo ne propušti nikoga ot Njegušah s Bućom u Mletke.
    Ovo ti se piše po pravoj istini, a ja nikomu zla ne hoću, Bog zna, ma hoću pravicu siromasima koji krv prolivaju.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1727, maija 5.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu Gabrilu Boldu sofraproviduru u Novi ali đe se nađe, u presvijetle ruke

    ................................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond 44 (1725-1727, br. 250).


    __________________________________________________ ________


    • 26.

      Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
      30. V 1727.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine... i gospodine prepoštovani,
    Mi nižepotpisani s poniženijem poklonjenijem vele drago pozdravljamo Vaše presvijetlo gospodstvo i molimo se da primite s ljubavlju ovi poniženi list i da se ne nađete rasrčeni poradi đe nijesmo ubrzo odgovorili na Vašu presvijetlu [knjigu] koju ste nami pisali za one zapovijedi ot Senata poradi ovoga puka i poradi platah koje im je dao prevedri Senat za njih vjernu službu i krvoprolitije. Zato je razumjelo Vaše presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo u našu prvu [knjigu] kako nas tu ne tiče što jesti ni što uzimati, ma nas tiče plač i tužba ovoga puka koji je s tijeh platah u veliku mutnju i u mrzost. I zato sam moljen ot njih za dodijevat Vi, a ne samo Vašemu preuzvišenomu gospodstvu nego i prevedromu Senatu da se ova rabota očisti. I neka uprav idu razdijeljene ove plate ili neka stoje pri prevedromu Senatu. I za ovo odmicanje da nije ni dan ni čas, zašto ja trpljet ne mogu ovi trud, isuviše trošak i razur svojemu uboštvu, i svojemu monastiru, zašto znate što su krajični ljudi i kako se hoće držat u tri, u četiri načina ot ljubavi i ot pravde, ot časti i gozbe, i na spenze i darove, i voljnost i slobodu ot svake dacije. I zaisto veće to gledaju krajični junaci nego tisuću predikah. Zna moj slabi dom i moje uboštvo koje trošim dočekivajući i gosteći krajične ljude za ljubav prevedroga principa da se drže u vjeru i vjernost. Ma vidim čudo golemo da je nama najmanje zafaljeno i vjerovano, ma je vjerovanije onijema koji umiju mamit i jesti principovo blago i pomagat svoje kuće, a moju razurat i vas ovi puk izgubit i poklat. I zaista je ovomu puku nepravda velika, a nami muka i trošak velik s tijeh istijeh platah, ma zaisto vidimo sami da su nam za ovo sve krivi nekizi ot ove krajine i ot ovijeh gradovah. A gospoda bi mletačka učinila pravdu čistu i poznavala svačiju vjeru i vjernost, nego sve ovo smetaju false knjige koje se pišu u zenerala i u Senat. Sada sve osta[v]ljamo za Vaše preuzvišeno gospodstvo da se ovo izbistri za Vašu slavu i falu večnuju.
    I ostajem i biću vazde na službu Vašega preuzvišenoga gospodstva.

    Danil vladika cetinjski

    1727, maija 30.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Gabrilu Boldu u presvijetle ruke u Kotor ili u Novi

    ...............................

    Original, pisan rukom vladike Danila
    IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 821).


    __________________________________________________ ___


    • 27.

      Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
      30. V 1727.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodin i gospodar,
    Ove dvije riječi ma u dugu ljubav preuzvišenomu bratu Vašemu gospodinu gospodinu kapetanu ot kulfa, vele dragi i ljubežljivi pozdrav i prijateljsku službu koju smo mu obećali vazda prikaževat. Ako smo i slabi i stari, neka nas ne štede ot službe njegova preuzvišena gospodstva, nego neka nam piše njegovo ime i zapovijed da umijem vazda pisat i služit njegovu preuzvišenomu gospodstvu.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1727, maija 30.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu sofraproviduru gospodinu gospodinu Gabrijelu Boldu u presvijetle ruke

    ---------------------------------

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 245.).


    _____________________________________________

    • 28.

      Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
      18. VI 1727.

    Preuzvišeni gospodin i gospodar,
    Mučno mi je začesto dodijevat Vašemu presvijetlomu gospodstvu, zašto znamo da mi dohodi do obraza moga stidno, ma su manje ne mogu učinit, zašto mi dodijaše suze pravijeh hristijana koji su napastvovani i nasilovani, i izagnati ot onijeh koji ne poznaju Boga, ni slušaju suda, ni se boje straha gospodskoga. Ne mogu udugo za sve nevolje Iva Perova i njegova brata Marka pisat, zašto smo bili dali na znanje onda u Budvu Vašemu presvijetlomu gospodstvu. Zato i sad molimo i poklanjamo se s ovom našom poniženom [knjigom] i preporučujem Vi ove dva brata da ih pomožete i uzdržite krepošću ot Vaše prevedre pravde, zašto su to dobri hristijani doisto, nego im nije mira ot zlijeh koji su ih kćeli ubit na vrata straže ot grada Budve.
    I ostajem zavazda na službu Vašega presvijetloga gospodstva

    Danil vladika cetinjski

    1727, ijunija 18.

    Adresa: Preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Gabrilu Boldu u presvijetle ruke

    ................................

    Original, pisan rukom vladike Danila
    IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 713.).


    ____________________________________________


    • 29.

      Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
      10. VII 1727.

    Presvijetli gospodine gospodine prepoštovani
    Ako je vaša ljubovna volja, ne propušta[j]te nikoga Njeguša s kavalijerom u Mletke da ne bude gora mutnja nego dosad. Nego ovo neka se sprešno opravi i pošlje u Mletke. Nijesmo mogli u prvinu s Vašijem preuzvišenijem gospodstvom za ovo ništa zborit, ma sad hoćemo poznat svu ljubav i pravdu i prijateljstvo ot čiste pravde Vašega preuzvišenoga gospodstva za ovi jadni i tužni puk.
    I već ja drugo ne pišem nego ću čekat odgovor ot Vašega preuzvišenoga gospodstva.

    .....................................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 667.).


    _____________________________________________


    • 30.

      Vanrednom roviduru Gabrijelu Boldu
      10. VII 1727.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodin i gospodar,
    Mi nižeimenovani primili smo Vašu premudru knjigu i premudru zapovijed i radićemo koliko najbolje uzmožemo kako je Bogu milo i kako je Vašemu preuzvišenomu gospodstvu za čast i slavu, ma je viđeno i vjerovato koji je trud i muka po svemu svijetu vladalcima koji vladaju pukom, koliko s[vj]etovnim toliko i duhovnim, pomeždu zli i nepokorni narod. Mnogi je trud i mnoga muka, ali se tomu nije čudit. Ispunjaju se pisanija koja nas uče da su ovo zla posljednja vremena i posljednji nepokorni i umomrastljeni narod koji ne opslužuju Božije zapovijedi, također ni gospodske. Ali, hvaleći Gospodina Boga, neće imat za ovo ni uzroka ni Vaše preuzvišeno gospodstvo ni naša slabost pred Gospodina Boga, također ni pred gospodom mletačkom, zašto mi činimo veće nego i možemo. I vaše je preuzvišeno gospodstvo mnogo mira i sloge dosad učinilo, koliko nije nijedan drugi mogo toliko učinit. A sad se je nešto počelo mutit, ali će se radit eda se i ovo ugasi, ma pak ako se i ne ugasi, neće ni zato bit uzrok na Vaše preuzvišeno gospodstvo ni pak na nas, nego će bit uzrok na one koji ne slušaju i ne tvore ono što je Bogu milo i ugodno i ono što je za čast gospodsku. Mi smo vareni i pečeni ot truda u muke pomeždu ovi narod, zašto nemamo što dijelit, nego su svi naši po duhovnoj vlasti, a pak su svi i Vašega preuzvišenoga gospodstva po s[vj]etovnoj gospodskoj vlasti. Valja ih jednako karat. Zlo su učinili onizi koji su ranili onoliko ljudih pred grad Budvu por oruž[j]e principovo, a budući ovizi dognali sir i drugu robu da se pomaga mjesto principovo, a za ovoga što su u goru ubili manje je žalosti, a i to je dosta zlje i ružno preko vjere i preko gospodske zapovijedi. I ja se veće mučan nahodim poradi vašega preuzvišenoga gospodstva nego poradi mojega truda i muke, ali ćemo radit o časti i poštenju Vašega preuzvišenoga gospodstva koliko najbolje uzmožemo.

    Na službu Vašega preuzvišenoga gospodstva

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1727, ijulija 10.

    I molim Vaše preuzvišeno gospodstvo upišite ni ime Vašega preuzvišenoga brata, kapetana ot kulfa, da mu se umijem poklonit i poslužit. I mučno mi je iskat da mi darujete 20 litar praha za mene u kamenje.

    ...........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 747).


    ______________________________________________


    • 31.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      3. X 1727.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine moj predragi,
    Mi nižeimenovani primili smo jutros knjigu Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva na treći oktobra, na dan Svetago sveštenomučenika Dionisija Areopagita i razumjesmo svaku zapovijed Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva i radićemo svojijem srcem i svojijem životom, opslužit koliko najbolje uzmožemo. Iako sam star i hrom, radi ću siti dolje u Primorje na 12. oktobra; priđe ne mogu nikako ot svoje jedne velike preše i u ovi isti dan kad mi dođe Vaša presvijetla knjiga i zapovijed, oni ča[s] smo dozvali Cetinjane i Bjelice i knjigu smo im čatili, i svaku Vašu gospodsku zapovijed skazali, i mnogo ih učili i karali da poslušaju prvo Božije zapovijedi pak i gospodske. I oni se obećaju da će doć i poklonit se Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu, nego odgovaraju mene da im je neko skazao da su uljegli nekoliko Paštrović u goru, na klance da ih čekaju i koga ubiju priđe nego se mir i kmetovi postave. I ja ne znam može li bit ovo istina ili im je prijatelj pravo skazao ili ljut zlotvor slagao da ih smuti da na mir ne idu, teke viđu da su s toga glasa svi smućeni i pošli su svi oko stoke za čuvat da im čobae ne pobiju. Mi smo na čudo i na velike muke među bije parte, zašto su obije kičeljive i nepokorne i ne gledaju na duševno spasenije nego gledaju malovremenuju tjelesnu slavu koja će ih sve u pakljene muke stopit. Pisao sam presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu zeneralu da vas ovi naš trud, a i gospodski, u nikakvu polzu, sireč u nikakvu zadužbinu ide. I paki sam pisao njegovu uzvišenju da ću ruke omit ot ove smutnje i poći sjeđet u manastir i Boga molit za svoju dušu i za svoje grehi, a ovo neka mire serdari i guvernaduri s gospodinom kavalijerom. Ja sam dosta trošio zaludu svoje uboštvo. Neka se taknu i oni u ono što su Senatu dosad izmamili i zaludu izjeli. Ovo ću im u oči reći, a ja ću se za ljubav Vašega presvijetloga gospodstva jošt ovu jesen potrudit, pak ću sjeđet i ruke umit ot ove službe.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1727, oktobra 3.

    Ovo ukratko pobaška pišem Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu dobre mi stimaj i dobro drži glavare ot Grblja. Ako ovo oni ne smire, drugi neće, vjerujte mi, zašto to toliko imamo ljudih koji su vjerni i poslušni i koji se ljudski drže i ljudski razumiju, a naše Crnogorce i naše Paštroviće ne bi sveti Joan Zlatousti u pravu regulu obrnuo. Bog im pamet prosvijetlio i grehi oprostio.
    Isuviše svega ovoga mojega slaboga pisma prikazaćete svu istinu prevedromu Senatu da je sve istina što je pisato i poslato po Pavu Kneževu, a druzi koji pišu ništa nije istina, no lažu, no lažu i narod su s tijeh lažah smutili i poklali.

    1727, oktobra 3.

    ..............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 755).


    _______________________________________________


    • 32.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      9. X 1727.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
    Mi nižepotpisani poklanjamo se ovom našom poniženom [knjigom], ma ne mogu da ne rečem kako je pravo. Čudim se i za čudo veliko jest kako je prošlo toliko setemanah kako je došlo vaše presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo u Kotor, i mi nijesmo imali glasa ni aviza ot Vašega preuzvišenoga gospodstva da umijemo poslužit, a ne kako da se držimo na visoko, to naše djelo nije, nego je to djelo onoga koji ne tvori i ne sluša zapovijedi Hristove. A ne čine dobro ni onizi koji nove običaje meću u ovu krajinu koje svako zlo donose svemu ovome puku i svoj krajini, čin[e] konat da je sva Crna Gora i sva ova krajina vojska i soldati su sve principovi; ako li nije ovo istina, zašto su im dukalu i plate dali i daju im i danas ? Zato je bolje da im se bolja stima i prijateljstvo nanosi. Pisali smo gospodinu kavalijeru Bući za pašu i za njegovu vojsku, također i za pravoslavne hristijane i za njih nevolju i napast koja je na njih došla bez suda, nego po lukavstvu i nagovoru zlijeh ljudih koji rade svu ovu krajinu smutit i razurit. A Crnogorci se ne drže na silu ni u zlu pamet, nego stoje, siromasi, svrh sebe i brane dušu i vjeru, i kume i mole da dadu što su dužni, ma je ovden nečije maslo koje im se ne da umirit. Gospodin je Bog pravdivi sudac da ako upane u onu jamu oni tko je kopa za njih siromahe. Paša je gospodar, ma se je poveo po nečijeh riječim i nepravednomu s[vj]etovanju, a mile su mu i aspre, ali ih u Crnu Goru, ni u ovu krajinu, nije đe uzet, vjerujte mi. Zato nije dobro ovi puk izdavat, nego im pomudro ruku pomoći dat, zašto su ovo nepokolebimi i ognjaniti soldati principovi.

    Na službu vašega preuzvišenoga gospodstva

    Danil vladika cetinjski božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1727, oktobra 9.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu sofraproviduru Antoniju Bembu u presvijetle ruke u Kotor

    ............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 157).


    ______________________________________________

  2. #2
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    • 33.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      12. XI 1727.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine gospodine pregrljeni,
    Ne umijući drugo pisat nego se samo poklonit s ovom našom poniženom [knjigom] Vašemu preuzvišenomu gospodstvu, kako i s onom prvom našom poniženom [knjigom] na koju smo imali ogovor ot Vašega preuzvišenoga gospodstva. I jesmo mučeni i trudni ot mnoge smutnje i ognja među koji gorimo u ovu krajinu, ma pak veće smo mučeni ot naše bolesti nožne, gnjijući moje noge ot truda i zla koje sam zlo dobio u moju mladost trpeći studove i mraze, trpeći stojanje na vasenoštna bdenija, moleći se Gospodinu Bogu za ovi strptivi i bezumni narod, trpeći uzi, okovi željeza, tamnice, košnicu - kako i apostol Pavel za crkov i vjeru - trpeći razorenija i razgrabljenija crkovnago, a sve za službu gospodsku, kako je po svemu svijetu čuveno, a ovden nekimi zlotvormi nevjerovano, nego na lažu obraćeno. Ako se može lukavstvo i jad unutra skrit koji drže lukavi i zli i prokleti človeci, a naša se bolest i trud javno i očito vidi, imajući i čateći sveta pisma koja nas uče da imamo sve istino ufanje po grčaski upovanije na milost Spasitelja Boga da će bit primljeni naši trudi i bolezni pred Spasiteljem Bogom, uzdajući se i u Vašu preveliku mudrost da ćete vjerovat našoj nemošti. Bili smo se spuštili dolje u Grbalj i pristupili blizu Vašega preuzvišenoga gospodstva da se dođemo poklonit Vašemu preuzvišenomu gospodstvu. Utoliko nas smutiše neki nerazumni koji su došli bezumno u Kotor, a ne avizali naprijed Vaše preuzvišeno gospodstvo ni gospodina kavalijera, a ni našu slabost, a ni Paštroviće, a ni Cetinjane. Ovo ili đavo muti ili nečija prepamet ili sasma bespamet. Ja se nahodim teško mučan, jer sam hrom; ne mogu po gorah ni plješi, ni na konja hodit, a ne bih se lijenio, Bog zna, za umirit krajinu, ne bih gleda lastoću, ne bih gleda visokost i gospodstvi, nego bih apostolski i pješice hodio, i učio i mirio, nego kako priđe više rekoh, pristigoše nas trudi i bolezni. Ne možemo se nakaniti uru hoda poći, a knjige bez človeka slabo slušaju. Zato smo pisali i gospodinu kavalijeru Bući, neka se nađu dva človeka neka rade poć i sastavit ove ljudi na rok urečeni da ne traju i ne troše po dvije, po tri setemane, zašto je malo spenze u ovijeh ljudi. Slabost moja mnogo slabo diše, a Vaša će prevelika mudrost sve dostić i umirit, i ja ću hrom poslužit Vaše preuzvišeno gospodstvo koliko najbolje uzmogu, ma srcem i ljubavlju, a na noge stojat ne mogu ni črtu ot ure, vjerujte mi.

    1727, nojemra 12.

    Danil vladika

    ...........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond 46 (1727-1729, br. 557).


    _________________________________________


    • 34.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      19. XI 1727.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine pregrljeni,
    Ne mogu drugo nego opslužit Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva zapovijedi i doć se poklonit ako Gospodin Bog dopusti našoj slabosti samo jedne dure zdravlja ot moje teške nožne bolijesti oblakšat samo tu do Kotora, samo za ispunit ljubav i službu koju smo dužni prikazat Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu. Došli su Cetinjani ovden. Daćemo na znanje Brajićima. Daćemo na znanje Paštrojevićima. Neka svi u srijedu tu budu rano, rano zašto je trudno čekat jednoga po jednoga. Čine se spenze, a ne opra[v]lja se dobro ništa. Mene je na[j]mučnije za moju slabost što ne mogu služit kako bi se kćelo i kako je dostojno.

    1727, nojemra 19.

    Danil vladika na službu
    Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu sofraproviduru Antoniju Bembu u presvijetle ruke u Kotor

    ..........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 168).


    ___________________________________________


    • 35.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      [1727-1729 (?)]

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Gleda[j]te eda se sva krajina jedanak umiri. Tako i Crmnica žudi i Riječka nahija. A oni koji ispovijesti ne ištu i pokoru ne traže, valja ih inako liječit i molit, eda se obrate kadgođ na pravi put. Ako li ne ushoće, Vaše će presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo za njih mislit. To je Vaš sud.

    .............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    Iak, fond UP 46 (1727-1729, br. 784).


    _____________________________________________


    • 36.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      [1727-1729(?)]

    Preuzvišeni gospodin gospodar sofraprovidur,
    Primi i ovi mali list u koji vi davam na znanje što mi je sva Crmnica govorila kako i ona žudi da se umiri i da dođe na ovu istu uglavu i skup. A pisala je i gospodinu kavalijeru za sve, ma i naša slabost govori da bi dobro sve ovo ujedno stisnut i umirit, zašto kad mala iskra ognja ostane u potaji neugašena, može se ot nje i velik oganj uždit, a vljetra je vraž[j]ega dosta koji puha i raždiže svaki dan.

    .........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 632).



    ________________________________________________


    • 37.

      Mahinjanima, Poboranima i Brajićima
      [1727-1729 (?)]

    U Mahine i u Pobore, i u Brajiće, braća ve zovu na pomoć da ste sutra prežde zore u Riječku nahiju svaki brčnik laki da se pomožete branit ot napasti, a tu careve zapovijedi ne kažuju, nego se pare ištu silom.

    Adresa: U Mahine i u Pobore, i u Brajiće na prešu

    ........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond 46 (1727-1729), br. 559).


    ______________________________________________

    • 38.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      Mahine, 1. I 1728.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine premilostivi,
    Mi nižeimenovani koji jesmo i bićemo vazde na službu Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu davamo Vi na znanje kako smo primili Vaše presvijetle knjige i presvijetle i premudre zapovijedi koje donose svako dobro svoj ovoj krajini, ma ako uzumiju slušat i tvorit što im se govori za njih dobro. Sad se ja poklanjam, a i vazde Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu i davam Vi na znanje kako smo došli jučer u nedjelju ovden dolje u Mahine veoma trudno i mučno ot [h]romoće nožne. Hvaleći gospodina Boga, u drugo smo usve zdravi, ma u noge sasma slabi. Tri konaka smo činili ot Crmnice do Mahinah, a to su četiri ure usve hoda u moje mlado doba, ma veliku slavu i hvalu valja dat Gospodinu Bogu koji nas miluje ovijem kastiganjem, zašto tako govori Sveto Pismo apostolsko: "Koga Bog miluje, toga i nakazuje". Pisali smo Cetinjanima sve Vaše zapovijedi i naše pastirske nauke, a već ne znam hoće li ih poslušat. Čekaćemo ot njih odgovor i pisaćemo sve Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu.

    Na službu Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju mitropolit skenderijski i [primorski]

    1728. gen[vara?] 1.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu i gospodaru gospodinu Antoniju Bembu u presvijetle ruke u Kotor

    ..........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 782).


    _____________________________________________


    • 39.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      Mahine, 7. I 1728.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodin i gospodar sofraprovidur,
    Mi nižeimenovani s ovizijem listom poniženijem i s mojijem slabijem životom poklanjamo se i služimo Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu. I nećemo pomanjkat koliko najbolje uzmožemo, nego se bojim ot mojega slaba života, jer neću moći koliko mi srce žudi, zašto ako je drugo tijelo i zdravo, ali nije koristi dobre, pošto su noge istruhle i izbišale, zašto one nose sve tijelo i u ovu kršnu zemlju one na[j]veće služe, a bež njih je sve zaludu teke da zaludu h[lj]eb jedimo. Mučićemo se i pisat ovako sjedeći eda se što stisne i umiri. Sad je Cetinjanima fešta, đusto danas na 7. gen[vara?], ma su rekli doć na 14 gen[vara?] ovden u Mahine da se sastanu i dogovore s Paštrojevićima u koji će dan kmetove stavit da se ne varaju i ako što dobro uglave, ja ću ončas pisat Vašemu preuzvišenomu gospodstvu. Utoliko molimo Vaše preuzvišeno gospodstvo pošaljite tu knjigu gospodinu zeneralu u Delmaciju i drugu takvu latinski čisto. I ostajem i biću vazde na službu Vašega preuzvišenoga gospodstva.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1728, gen[vara?] 7.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Bembu u presvijetle ruke u Kotor

    ..........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 761).


    ________________________________________________


    • 40.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      Mahine [?], 20. IV 1728.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine gospodine pregrljeni,
    Naša je slabost veoma slaba i nejaka ot patimenat koje nosi moje slabo tijelo ot polovine života. Dolje noge sve iztruhle i izbišale, ma valja da se čine silom za veliku prešu ot Božije službe zdrave, ma i za ispunit onu službu za Vaše gospodsko poštenje i za učinit dug platit što smo dužni prediku učinit onomu puku maloumnomu. Poći ćemo sutra gorje na Cetinje i na Njeguše i štogođ budemo opravit, pisaćemo Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu. Ovo mi je Marko Rafailović donio ovu Vašu presvijetlu knjigu. Poklanjam se i zahvaljam Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu za Jova Jazbaca kojega ste puštili. Činim se i obećajući se služit Vašemu gospodskomu poštenju koliko najbolje uzmogu, videći da činite sirotam pravi sud.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1728, aprila 20.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu sofraproviduru gospodinu Antoniju Bembu u presvijetle ruke u Novi ili đe se nađe

    ...............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br 772).


    ______________________________________________


    • 41.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      Mahine [?], 1. V 1728.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
    Mi nižepotpisani koliko možemo nigda se ne lijenimo nego služimo Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu. A sad Vi davamo na znanje kako smo imali jednu knjigu ot jednoga moga prijatelja kako je došo ferman ot cara da idu paše i spahije pod novi grad Hotin i na kufin tatarski moskovski. Drugo Vi davam na znanje ka[d] smo bili gorje na Cetinje i karali i učili one nedobre, a i neke dobri ljudi, da sjede s mirom i da se drže sa svakijem u ljubav; i tako su se obećali da će držat vjeru do Trojičina dnevi, a tade potvrdit i dalje, i misle se sastanut s Paštrojevićima da utvrde i uglave stanoviti i tvrdi mir i vjeru. Tako su rekli i tako žude. Zato molimo Vaše presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo da pišete i Paštrojevićima i da im ne branite doći na sastanak, zašto đegođe ih naša slabost sastavi, to je sve Vaša slava i Vaša zapovijed i ne bih rad dodijevat Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu ma inako ne mogu, nego mi goruće srce igra i želi i prosi mirnu krajinu gledat, ne samo ove ot naše eparhije, ma i one ot Risna koji su vazda brzi pisat nepravdu, kako i neki naši susjedi Budljani za svakijem pišu nepravdu i ne umiju življet s konšijama. Molim vaše presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo nemo[j]te ništa vljerovat što Rišnjani pišu i zlje govore za onezijem guvernadurom Tusovićem. Ono je vrlo dobar človek, a i Budljanima piši neka se lijepo drže, s konšijama, zašto neka Bog zna, mi im dobra hoćemo koliko da su ni ista braća; a braća i jesmo svi po svetomu kršteniju, ma onizi koji su zli niti poznaju zapovjedi Božije ni sveto krštenije, nego deru siromahe. Ne smije se jedne uklije ali jednoga skobalja s mirom prodat u oni grad. Tako im i učini tkogođ i njima štetu, pak krive i navaljuju na Mahine, a jadni su Mahine na čudo i svoje braneći i mnogo omraze imaju sa svom gornjom krajinom poradi ovoga grada i poradi ove intrade, braneći je, pak dočekivaju s dobra učina sramotu. Ništa ne valja Rišnjanima i Budljanima vljerovat što pišu i što ljudi prave oklevetaju.

    Na [slu]žbu Vašega preuzvišenoga gospodstva
    1728, maija 1.

    Danil, vladika cetinjski

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu sofraproviduru gospodinu Antoniju Bembu u Kotor, na pre[šu]

    ..............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 827).


    ____________________________________________


    • 42.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      30. VII 1728.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine i gospodaru predragi,
    Prvo po zapovijedi Spasitelja Hrista, pak i po zapovijedi Vašega preuzvišenoga gospodstva potrudili smo se sist dolje u Primorje i sastavili smo Cetinjane i Paštrojeviće u našu crkvu i poučili smo ih ot svetago Ijevangelija o ljubovi i o miru i iznijeli smo im svetoje Ijevangelije i celivali su obraz Spasitelja Hrista i zakleli se obije parte da će držat tvrdu vjeru do Tomina dnevi, a mir i kmetstvo o Krstovu dnevi za koji će Vi može bit pisat i vojevoda Marko Rafailović.

    I ostajem i biću na službu Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva.
    1728, ijulija 30.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke u Novi

    ............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 807).


    ___________________________________________


    • 43.

      Vojvodi Marku Andrinu iz Bečića
      30. X 1728.

    Gospodine prepoštovani,
    Mi smo vazda mučni veće poradi suđah i zbora Vašega a navlaštito poradi Vas i Vašega truda, nego poradi mene i mojega truda. Ja sam dosta i živ bio među ovi zli i nepokorni narod. I odavno bi krepa ot jazve, nego se razgovaram i gledam u prve stare istorije da su i gora zla bila i gore mutnje. Nego, moji drazi hristijani, potrpite svjema opšte, zašto smo pisali trišti knjige po svoj krajini. Jošt nijesmo imali odgovora. A za žitak Jova Androva što su mi suđe i zbor pisao, ja Jova Androva držim u moje srce kako svoju dušu, ma se nije dobro on ponio što se je suproć crkve i suproć vladike inadio. Crkva i vladika nije nikoga svadila ni plijenila, nako izliječila, ma ćemo mi i to prostit i pretrpljet, a Cetinjani se kunu i forcaju da tu stoku uzeli nijesu, a pisali smo knjige i u Bjelice. Jošt do 10 dni pisaću Vi.

    1728, ok[tobra?] 30.

    Adresa: Gospodinu vojevodi Marku Andrinu u Bečiće.

    ........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 646).


    _______________________________________________


    • 44.

      Suđama u Paštrovićima
      4. IX 1728.

    Prepoštovani suđe i vas poštovani zbore,
    Primite ovi mali list u veliku stimu i u pravu ljubav koju vazda držimo svrh vas i nemo[j]te se jazvit zašto je namalo knjige. Ovo je sve iz preše za priđe avizat ve, a ot velike muke koju podnosim među ovi prokleti i bezrazumni narod koji ne hoće izabrat što je bolje za njih spasenije ot duše. Dohodiše ovden danas Cetinjani i tako se zakleše da nijesu preko vljere ništa uzeli, nego govore da ljube mir s vama učinit sad u prvi ponedjeljnik, a silali su u Bjelice da vrnu ono imanje Jova Androva i da dođu i oni na umir. I stari bi kćeli doći, ma je mlađijeh i zlijeh veće koji ne slušaju starije. I tako su se ostanuli muteći među sobom, a ovizi govore da se mire sami, ako oni i ne dođu i vjeru daju tvrdu do Pokladah, do 14. nojemra, a u ponedjeljnik kmetstvo, ma izvan gradova tu đe blizu vas. I vjerujte da bi mene milije bilo i lakše za mene da hoće u grad, ma kad ne hoće, mi im silom učinit ne možemo, nako samo da ih vržemo u prokletstvo da se gore očaju i pomame na zlo. A mučno mi je i poradi preuzvišenoga gospodina sofraprovidura da se što ne rasrči, a neka Bog zna, mi bismo radi sa svijem pravijem srcem da njegovu preuzvišenomu gospodstvu svaku dostojnu službu učinimo, ma se ne može sve koliko bi se kćelo, nego onoliko koliko smo moćni. A eda Gospodin Bog dopusti malo po malo ter se i sve smiri, zašto sami znate da je Cetinje sad jako pleme. Ako se š njima umiriste, sa svakijem ćete se lakše umirit i valja š njima ustanovit i utvrdit za svaku rabotu izvansku. Vi ste razumni. Možete to na kmetove utvrdit, a ja tu mogu malo i pomoć, zašto je to sud s[vj]etovni, ma ću i ja pripomoć koliko uzmogu proklinat i zadržavat i ot crkve otlučevat. To je naš sud, a vaš je kmetovski baška. Prikažite ovi list preuzvišenomu gospodinu sofraproviduru da ve što ne kara, a ja nemah sad na prešu na što pisat njegovu preuzvišenu gospodstvu, ma ću sisti u subotu i ja dolje.

    1728, nojem[ra] 4.

    Danil vladika

    .......................

    Original, pisan rukom vladike Danila
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 829).


    ___________________________________________

    • 45.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      Grbalj, 22. XI 1728.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
    Samo poklanjam se Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu. A drugo sade ne umijem što pisat dokle se na zdravlje doma vratim, zašto se sad nahodim ovden u Grbalj, za ove naše duhovne rabote koje me tiču i zovu da ih ispunjeno s trudom velikijem ne ostavljam nenaučene i neopra[v]ljene, nego da ih upravljam kako nam je ot Gospodina Boga poručeno. A kad se na zdravlje doma vratim, pisaću Vi i poklonit se s našom poniženom knjigom.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1728, nojemra 22.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke

    ......................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 )1727-1729, br 821).


    ________________________________________________


    • 46.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      [1728-1730 (?)]

    Presvijetli gospodine gospodine predragi
    Ja sam u noge zlo bolan, a i u oči malo zdrav, a gospodin kapetan Marko, bio se je nešto malo pobolio od krstih, a dobar je Vaš sluga i radi za svako poštenje Vašega preuzvišenoga gospodstva, ma ima zlijeh dosta koji mu smetaju. Ja ošiljem do 6 dni moju barčicu i moje ljudi mojijem poslom do Rijeke. Svrnuće u gospodina zenerala.

    ........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 47 (1728.1730, br. 663).


    ____________________________________________


    • 47.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      10. III 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine gospodine,
    Mi nižeimenovani poklanjamo se i službu vazdašnju prinosimo Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu i prosimo ovu graciju koju se uzdamo da će bit nami darovana i dopuštena ot Vašega preuzvišenoga gospodstva zašto nam je dopuštava Gospodin Bog i sveta mati crkva, i apostolska, i Svetih otac pravila. Molimo se i ponizno se klanjamo Vašemu preuzvišenomu gospodstvu i prosimo ovu graciju za oni proces koji se učinio svrh onoga popa Stefana u Kotor, a po riječi one nedobre žene koja beščasti sveštenike. Vaše preuzvišeno gospodstvo mnogo dobro zna koliko je zla bilo po svemu svijetu sa zlijeh ženah. A mi toga popa poznajemo i poznali smo ga da je dobar sveštenik. Zato smo ga posveštali i u ta[j] grad poslali da tijema hristijanima savršuje vasa sveštena [djela] krome oneh iže nam ijepiskupom naležet. I Vaše preuzvišeno gospodstvo mnogo dobro zna da nije dobro da ovca pastira huli i beščasti. Molimo se Vašemu preuzvišenomu gospodstvu da se ta[j] proces digne i izgori u dim neka pođe, a gospodinu kandžalijeru Vašemu biće mu dar za njegov trud ot onoga popa, teke da ga sasma ne udave, zašto je slabo i [t]anko življenje i njemu i druzijema u ovu krajinu, kako i samo Vaše preuzvišeno gospodstvo vidi što pati ovi narod ot gladi.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]
    vazde na službu Vašu

    1729, m(a)r(ta?) 10.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke u Kotor ali u Novi

    ...........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728.1730, br. 10).


    _____________________________________________


    • 48.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      11. III 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
    Mi nižeimenovani kako u tu prvu [knjigu], tako i u ovu, i svaku, ponizno se poklanjamo i služimo sa pravom i čistom ljubavlju Vašemu preuzvišenomu gospodstvu i davamo vi na znanje neka razumijete ove nove glasove i teške i mutne rabote koje su se zgodile među Podgoricom i među Grudima kako su se poklali. Bili su pošli podgorički Turci ovoga pasanoga mjeseca i uzeli plijen grudski, a Grude skočili da ne dadu svoju muku. I tu se pobili i poginulo 6 Turak i 4 Grude, pak sad ovoga mjeseca skupila Podgorica vojsku u ovu pasanu nedjelju i poharala Donje Grude i poginulo Turak 18, a netko govori 24. To se tako kažuje, a vaše će presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo bolje bit razumjelo teke mi ovo pišemo neka znate da s čistom i pravom ljubavlju služimo Vašemu preuzvišenom gospodstvu. Mnogo se kažuje da je 60 Turak ranjenijeh do smrti. Tako ti je jadna muka i bijeda došla [na] narod kršćanski

    Na službu Vašega preuzvišenoga gospodstva

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1729, m[a]r[ta?] 11.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzišenomu gospodinu sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u Kotor ili u Novi, skoro, skoro

    ...........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 7).


    _________________________________________


    • 49.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      23. III 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
    Samo u velikoj ljubovi i službi koju Vi naša slabost prikažuje i obećava se vazda služit Vašemu preuzvišenomu gospodstvu koliko jaci budemo. Sad su Grude na velike muke. Može im Gospodin Bog pomoć dat. Ako što čujem za njih i za svaku rabotu, daću Vi na znanje onačas. A za ženu onu prokletu i zlu koja je gora ot one Irodijade koja je činila posjeći Jovana Krstitelja, tako i ova prokleta psovala i sramotila Božijega sveštenika. I on je nije mogao trpljet, ma je falio đe je nije trpio i pravdi Vašoj prevedroj kazao da je Vi kastigate. Ma je dosta vremena, možete je kastigat i ot njih zlijeh riječi ustegnut i otonden dić kako krastavu ovcu ot zdravijeh ovac otlučit da one zdrave ne okrasta i ne otruje. A vaše presvijetlo preuzvišeno gospodstvo [je] za to i za svašto dobro, spametno i mnogo mudro.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1729, m[a]r[ta?] 23.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u Novi

    .........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 4).


    ______________________________________________


    • 50.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      28. IV 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodin i gospodar moj predragi,
    Ne mogu nigda zaboravit i ostavit moju slabu i nejaku službu koju smo naučeni služit i prikaževat svakomu mojemu gospodaru koji je bio u tu preuzvišenu vlast. Zato ne manjkavam ni sad poklonit se s ovom našom poniženom [knjigom]Vašemu preuzvišenomu gospodstvu, čekajući kojigođ glas ot Vašega preuzvišenoga gospodstva koji bi nas ućešio i razgovorio ot velikoga mojega truda koji podnosim u ovu krajinu. Idu tamo poklonit se Vašemu preuzvišenomu gospodstvu suđe ot Mahinah i primit Vaše premudre zapovijedi. Prosimo ovu graciju: ako je tko što vrh njih zlo govorio, da ne biste vjerovali, nego da ih milujete kako svoje prave sinove, zašto su vi vazde vljerni u svaku službu i oni su čisti ot svake skvrni. Nema u njih ni lupeža ni razbojnika, nako ono što se brane i svrh sebe stoje. Ovo je dosad ovako bilo doisto, a posem sega eda im Gospodin Bog i Vaše preuzvišeno gospodstvo i bolju sreću darujete.
    Došo je oklamadžija ot cara da tevtiši age i nefere u sve ove gradove. Vika je paša na age i zovu ih u Begler-bega da se sude. I sad je u gradove velika mutnja, i vijećaju i muče se age zlo. I štogođ budemo razabrat, sve ćemo dat na znanje Vašemu preuzvišenomu gospodstvu.

    I ostajem i biću na službu Vašega preuzvišenoga gospodstva.

    Danil, vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1729, aprila 28.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke u Novi ili đe se nađe

    ...........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 47 (1728-1730, br. 625).


    ______________________________________________


    • 51.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      19. V 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine moj predragi,
    Mi nižeimenovani primili smo vašu presvijetlu knjigu po kapetanu Marku Andrinu Rafailoviću. I Bog zna moje srce i moju bolijest i žuđbu koju imam vazde s velikom mukom i trudom za ispunit ono što smo dužni pred Boga odgovarat, ma i poradi Vaše gospodske ljubavi i službe koju bismo vazde radi prikazat Vašemu preuzvišenomu gospodstvu i prevedromu Senatu. Ma sad ne umijem što siguro pisat za ovi mir dokle ne vidim što će bit i koliko će bit posluha i pokorstva ot ovoga puka.

    1729. maija 19.

    Danil vladika cetinjski


    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke

    ..............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1729-1730, br. 15).


    _____________________________________________


    • 52.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      23. VI 1729.

    Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru,
    Primio sam Vašu presvijetlu knjigu koju ste mi poslali s njihovom velikom ljubavlju s onom preuzvišenoga gospodina providura zenerala za koju vi mnogo ostajem dužan za poslužit Vaše preuzvišeno gospodstvo, i ako zapovijedate da vi pošljem pod Vaše ruke odgovor preuzvišenomu gospodinu zeneralu da mu ga Vaše preuzvišeno gospodstvo pošaljete sprešno. Čekaću odgovor ot Vašega preuzvišenoga gospodstva. I ostajem i biću na službu.

    1729, ijunija 23.

    Gospodine preuzvišeni poslah knjigu preuzvišenomu gospodinu zeneralu za čast Vašu, Bog zna. Pošlji mu je skoro, skoro !

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke u Novi

    ........................

    Original, pisan rukom vladike Danila,
    IAK, fond UP 48 (1728-1729, br. 36).


    _______________________________________________


    • 53.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      8. VII 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodin i gospodar,
    Mi nižeimenovani koji smo vazde s pravijem srcem i pravom ljubavlju služili Vašemu preuzvišenomu gospodstvu tako i danas primili smo zapovijedi ot Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva po kapetanu Marku Rafailoviću, ma na riječi bez knjige Vašega preuzvišenoga gospodstva. I mi smo se mnogo mučni našli đe ne možemo sad sa svijem mojijem životom poslužit Vašemu preuzvišenomu gospodstvu zašto ot istine istinske ima 15 dni kako mi je udrilo u l[ij]evo koljeno, u neku staru ranu, neka nova nemoć aliti stara ona ranjena bolijest, ter ne mogu ni pješice hodit, ni se na konja pripet, niti se mogu kuđe životom maknut da poslužim Vašemu preuzvišenomu gospodstvu. Ma srcem pravijem i ljubavlju služim. I mnogo smo se s kapetanom Markom razgovarali za Vašu čast i poštenje. I on će Vi sve ustima kazat potanko.

    I ostajem i biću na službu Vašeg preuzvišenoga gospodstva

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1729, ijulija 8.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke.

    .......................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 273).


    _____________________________________________


    • 54.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      10. VII 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Samo u ove dvije riječi davamo na znanje Vašemu preuzvišenomu gospodstvu kako idu starješine ot Crmnice i ot Riječke nahije, da se poklone Vašemu preuzvišenomu gospodstvu i, ako je milostiva volja i ljubav Vašega preuzvišenoga gospodstva svrhu njih, da biste im dali ono njih platah koje su došle u Vaše ruke. Ovo su ljudi vljerni i poslušni vazde bili i nemaju što činit s druzijema, ni se u čije zlo miješaju. I ja Vi se poklanjam kako mojemu predragomu gospodaru i sve Vi istinu pišem i s pravijem srcem služim, i prosim ovu graciju da ih ni čas ne držite, zašto su na sami kufin kod Žabljaka; ne smiju tamo mnogo stojat.
    Na službu Vašega preuzvišenoga gospodstva

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1729, ijulija 10.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke

    ..............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 39).


    ______________________________________________


    • 55.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      12. VII 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi
    Nijesmo nigda imali običaj da se sa zlom ni na koga piše, zašto nije ni lijepo, ni pošteno, ma ovo pišem poradi suzah siromaškijeh koji su odrti i ucvijeljeni ot prokletoga popa Bogdana i ot njegove družine Građanah. A to pop i nije nego kapo ot zlijeh ljudih. I to su rebeli i otmetnici i Bož[j]i i gospodski. Vrzi toga popa Bogdana u tamnicu i te sve Građane. A te plate podajte protopopu Đuru i popu Rajiču Plamencu, i protopopu Vuku Đuraškoviću, i druzijema koji budu š njim doć. To su ljudi ot vljere i ot službe gospodske. Mi Ve služimo i s ovom [knjigom] i sa svakom kako moga gospodara predragoga.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1729, ijulija 12.

    Adresa: Presvijetlomu gospodinu sofraproviduru, gospodinu Antoniju Benbu, skoro, skoro

    ............................

    Original pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 41).


    ______________________________________________


    • 56.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      20. VII 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Mi drugo ne možemo nego onu pravu službu učinit koju smo dužni i koju smo činili vazde Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu i za falu i za čast pronijet po svemu svijetu Vaš pravi sud i pravu ljubav koju imaš vrh ovoga puka. Prosimo i ovu graciju u Vašega preuzvišenoga gospodstva: da podate tomu zločestomu popu Bogdanu oni dio što ga pada ot riječkijeh platah. Pokajao se je i zakleo da će već posem sega vljerno služit i Gospodine Boga i prevedroga principa, nego i njega veselo spravi kako ste i sve one druge. I prosim i ovu drugu graciju: nemo[j]te mi zaboravit staru slugu principovu Vukosava Stanišina, nego mu poda[j]te ono njegove plate. Nemo[j]te da mu je tko opuha kako i ostale sve koje su dosad opuhovali.

    I ostajem i biću na službu Vašega preuzvišenoga gospodstva

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit cetinjski i [primorski]

    1729, ijulija 20.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru Antoniju Benbu u presvijetle ruke

    ........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 277).


    ______________________________________________


    • 57.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      22. VII 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Mi smo stari i u noge ljuto bolesni, a i u oči, i u ruke ne mnogo zdravi, ma u srce, faleći Gospodina Boga i zdravi i vljerni. I ništa falso ne pišemo koje bi donijelo štetu gospodsku, nego se uzdam u Gospodina Boga da svako moje slabo pismo nosi korist i čast gospodsku i velik napredak ako se uzvljeruju ova moja slaba pisma. Ako li se ne uzvljeruju, mene nije ništa mučno, nego mi čine počivat i s mirom Boga molit za svoju dušu, a već nigda ništa ne pisat. Jovo Stanišin vljeran je človek, a Vukosav, njegov brat, i vljeran i dobar, iako je ot bolesti brzo ostarao. Ja ne prosim ove dvije gracije za moju korist, ni za moju čast, nego veće za vašu gospodsku čast, Bog neka zna. A Vaše preuzvišeno gospodstvo čin`te kako znate da je bolje i korisnije, zašto ja već bolje i vljernije služit ne mogu nego služim, a da bolje mogu, ne bih se štedio, Bog zna, nego i ovo što činim, veće činim nego mogu, a za veliku štetu moju. Pop je Bogdan falio bio, i njegov otac, Gospodinu Bogu, kako smo vi pisali u na[j]prve knjige, pak je došao i pokajao se je i zakleo da će uprav služit. Zato smo ga pomilovali i poslali da mu date oni dio platah, i on je uza[j]mio u Jova Stanišina i ostavio pismo-škontru u kamaru kotorsku i pošo je doma. A Vaše preuzvišeno gospodstvo ako je pravo da vljerujete, podaćete te aspre Jovu Stanišinu, ako li neće vljerovat, hvala je Bogu, mi nećemo gori bit, zašto to sebe ne ištemo, a i tomu Vukosavu nije dobro da mu to predvajate, no ujedno date. Ako ne bude ovo na[j]zadnja moja služba primljena, neće ni na[j]prva bit primljena. A pisaćemo prostranije po Marku Rafailoviću, ma ako je volja Vašega preuzvišenoga gospodstva, puštite te dva mlađe Cetinjanina, a ti starizi neka postoje j[o]št zamalo, neka poznadu gospodu da umiju budi u starost pamet učit i gospodu služit.

    1729, ijulija 22.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke

    ..........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 133).


    ____________________________________________


    • 58.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      28. VII 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Pisali smo Vi radi popa građanskoga i radi serdara Vukosava Stanišina i dva puta, i rekli smo da će bit ono na[j]zadnje pismo naše i da ću Vi pisat uprostrano po kapetanu Marku Rafaailoviću. Ma danas ovden Marka nije, a moja vazdašnja ljubav i vljera i služba ne da mi počijevat, nego služit Vaše presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo. I nije potrebe uprostrano pisat, nego ono što je za časti poštenje Vašega preuzvišenoga gospodstva, kako smo i u prvu našu [knjigu] rekli, tako i u ovu sve pišemo za čast i slavu Vašega preuzvišenoga gospodstva. Idu k Vašemu preuzvišenomu gospodstvu Cetinjani i Bjeloši poklonit se i prosit graciju za puštit im one Cetinjane. I ako je ljubav i milosrđe Vašega preuzvišenoga gospodstva, da im date njihove plate. Vaša velika mudrost dobro zna tko muti svu Crnu Goru s tijeh platah. Ta[j] i sad radi smeću činit. Ja Vi ga neću mencovat, zašto bih rad svakomu duševnoga spasenija, ma ćete i Vaše preuzvišeno gospodstvo veliko dobro i poštenje učinit sami svojemu preuzvišenomu gospodstvu ako te ljudi puštite i ako ovijema oni njih dio platah date. Uči me Vaše preuzvišeno gospodstvo da ćete tako sve vragove predobit i pod noge vrć i svu krajinu upitomit i dosta slugah vljernijeh steći.

    1729, ijulja 28.

    Danil vladika cetinjski

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke

    .............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 290).


    _____________________________________________


    • 59.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      1. VIII 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Mi i s ovom našom poniženom [knjigom] služimo i poklanjamo se Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu. I kako smo Vi u mnoge dali na znanje za neke stvari koje idu u ovu krajinu, tako smo i istomu gospodinu providuru zeneralu odgovorili na njegovu koju je nami bio pisao i spomenuo za ove plate crnogorske. Ma i prije ovoga pasanoga godišta pisali smo bili u prevedri Senat sve ono što je istina. A sve smo to pisali po molbi i plaču ovoga puka pravoga i poslušnoga kojijema plate iju nekizi lakomi i koji svu krajinu s tijeh platah mute i u mrzost veliku drže, a mene ne daju počijevat i s mirom Boga molit. A ja ovden nemam nikakva posla u konat tijeh platah, no muke i štete i dosade dosta, a najveću štetu i zlo gledajući svoje stado smućeno sve s tijeh istijeh platah. Plaču se dobri i poslušni pred nami na one zle i lakome, a ja im pomoć ne mogu ništa, nego smo pisali u prevedri Senat da ih on smiri njihovom velikm mudrošću. I neka svakomu svoj dio ide ot tijeh platah i neka ih čisto svi vide kako su i sad čisto te plate došle ispod vlasti i za[po]vijedi svoga gospodina zenerala. On je učinio sebe i svojemu imenu veliku slavu i poštenje, koji je te plate čisto posla. I da se zna koliko je poslao, a dosad nijesu tako čisto poslate, ni čisto kazate, no kad dođu golemo kažu po dvije po tri, a druge se usuše. Ne znamo ot čijega ognja i na čije sunce. može bit da je tkogođ i u Senat i u gospodina zenerala pisao suproć nas, ma nije čudo da je suproć nas, nego se i suproć veće gospode piše, ma smo mi čisti ot te hazne principove. Ja sam i sam bio u Mletke, ma nijesam hazne iskao, a služio sam vljernije nego oni koji haznu kusaju. Vidio sam i lažavu prokuru koju su nekizi učinili i metnuli u nju ljudi koji ništa za nju ne znaju. Tako ti se gospoda varaju i gospodsko blago mami, a jadni hristijani ginu, a mene dosta jada i žalosti na moje srce pada gledajući svoje stado smućeno i poklato. Ovo je dosta prostrano pisano, a sad molim Vaše preuzvišeno gospodstvo, kad su došle te plate pod Vaše ruke učin`te i Vi sebe i svojemu imenu veliku slavu i vječno poštenje. Poda[j]te čisto svakomu svoj dio, a oni Vašemu preuzvišenomu gospodstvu tvrdu vjeru udugo ot mira.

    1729, a[v]gusta .

    Danil vladika

    ........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br 290).


    _________________________________________________


    • 60.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      1. VIII 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Pisali smo i poklonili se Vašemu preuzvišenomu gospodstvu u prvu našu [knjigu] koju smo vi poslali jutros rano po našem đaku. Tako se i u ovu poklanjamo i služimo Vašemu preuzvišenomu gospodstvu. I sve je ono istina što smo Vi uprostrano pisali. A ako se koji srče ter ne hoće doć i poklonit se Vašemu preuzvišenomu gospodstvu znate da bi takvi ktio tuđe plate kusat, kako je i dosad. Zato je u krajinu mutnja i nesloga, nego ja molim Vaše preuzvišeno gospodstvo učin`te svakomu svoj dio imat.

    A[v]gusta .

    Adresa:Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u Kotor, skoro, skoro

    ...........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1729-1730, br 137).


    _________________________________________


    • 61.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      3. VIII 1729.

    Presvijetli gospodine, gospodine predragi,
    Idu poklonit se Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu prvo Mahine pak sutra Pobori. Znam da su ovi Pobori ljudi mirni i gospodi vjerni i poslušni. Uzdamo se da ćete i Pobore i Mahine milostivo prigrlit kako svoje prave sluge i da im ne bi tko ono njih opuhao, zašto nekizi rade, a vidimo da Vaše preuzvišeno gospodstvo svakomu činite pravi sud i pravi dio.
    I ostajem i biću na službu Vašega preuzvišenoga gospodstva

    Danil vladika cetinjski

    1729, a[v]gusta 3.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke

    ..............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 288).


    __________________________________________________


    • 62.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      13. VIII 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Primili smo Vašu presvijetlu knjigu i sve smo razumjeli što ni zapovijedate i avizavate kako ste dobro uglavili i utvrdili s knezovima ot Crne Gore. Nama je to milo ako se ispuni, zašto je viđelo i poznalo Vaše preuzvišeno gospodstvo kako se mi Vašoj časti i slavi vazde radujemo i veselimo. Mi se bojimo ot zla, hoće li bit ljudi mirni pošli iz Kotora, zašto se ovamo drugojačije kažuje, ma ja u te stvari i u te plate posla i nemam nako onoliko što me tko moli da pišem Vašemu preuzvišenomu gospodstvu da mu se pravi dio učini. I ja sam mnogo daosadio Vašemu preuzvišenomu gospodstvu pišući za te njih molbe, ma ja ako i pišem i služim, a ne činim štete nijedne, nego avizajem što je za korist gospodsku, Bog zna, o mojemu h[lj]ebu, a bez nijedne štete i spenze gospodske. I danas služim onoliko koliko mogu, ma već ne mogu ničim, nako nešto malo s ovijem perom, ma i š njim zlje mogu, vjerujte mi, ma dokle uzmogu, pisaću ono što znam da je za korist tolikođer što je i za štetu. Znam i pisali smo i u Senat i gospodinu zeneralu, može bit i Vašemu preuzvišenomu gospodstvu da se je sva krajina s tijeh platah smutila, ma ako ne vjerujete nami, a Vi vljerujte komu znate. Ja jedva i čekam ako uzmogu da počinem. I ostajem i biću.

    1729, a[v]gusta 13.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke u Novi ili Kotor đe se nađe, skoro, skoro

    ...........................

    Original, pisan rukom Vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 117).


    _____________________________________________


    • 63.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      16. VIII 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Ašte i s mukom i slabošću našom ne mogu ni služit, ni pisat, ma onoliko koliko mogu, toliko ću služit i vazda se poklonit Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu. Čuje se sad neki novi glas da ide četiri stotine masak praha i olova u Bar i U[l]cinj, a druge četiri stotine u Spuž i Podgoricu, a treće četiri stotine u Skadar i u Žabljak. To ti se tako čuje, a Vaše će preuzvišeno gospodstvo bolje za to znat. Toliko mi što čujemo, to Vi i pišemo, a Bog zna ne mogu ni pisat, nego sam falio i očima, a drugomu ne dam da mi piše. Utoliko smo paki čuli da je zapovijeđelo Vaše preuzvišeno gospodstvo Krtoljanima da ne prodaju tigle. Zato molim Vaše preuzvišeno gospodstvo da mi puštite uzet četiri miljara tigal za moje aspre, a dva su mi miljara dužni. To su usve šest miljar. Čekaću odgovor do 8 dni dokle je suh put da ih donesem.
    I ostajem i biću na službu Vašemu presvijetlomu gospodstvu

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1729, a[v]gusta 16.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke u Novi, skoro, skoro

    ...........................

    Original, pisan rukom Vladike Danila.
    IAK, fond UP 49 (1728-1730, br. 210).


    _____________________________________________


    • 64.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      3. IX 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Primih jučer na 12 urah dnevi Vašu presvijetlu knjigu u koju razumijem sve što mi zapovijedate, ma moja slabost ne lijeni se ončas odgovorit i poklonit se Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu. Nama glavari i knezovi ot Crne Gore nijesu ništa napisali, ni ustima došli reći, nego teke čujem tako po tuđijeh riječih da se sva Crna Gora srči zašto su im se tolike plate uzdržale, pošto su im tako očito poslate i očito kazate. A može bit da je razumjelo Vaše preuzvišeno gospodstvo u moju slabu knjigu koju smo Vi uprostrano odgovorili na onu Vašu koju ste ni uprostrano bili pisali. Moja slabost nema preše da se u te plate miješamo, zašto vidimo da dobivamo veliku omrazu na dvije strane: ot jedne strane, srče se gospoda na moje prave avize, a ot druge strane, srči se vas ovi puk, kako da im mi smetamo da im se ne daju; a treće je na[j]veća srdžba ot onijeh koji su ih naučili šotomano jesti. Takvu ti ja omrazu dobivam. A za ovu vljeru i za ovi mir ja ništa ne znam, niti mi tko otovud za to što govori. Toliko što razumijem što mi Vaše preuzvišeno gospodstvo piše za koje ti ne umijem siguro ništa odgovorit. To u knezove stoji, i u serdare, i u guvernadure. I u Kotor je miru vazda mjesto bilo. Nemo[j]te inako vljerovat, a ja, Bog zna, ne mogu ni o sebe radit, nego sam pošo u pustinju počinut dokle što ozdravim, a medigah neću, nikoga do jednoga Boga koji Bog vlada životom i smrtiju, i zdravljem i bolešću.

    I ostajem i biću na službu Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1729, sek[temvra?] 3.

    ............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond Up 48 (1728-1730, br. 70).


    ______________________________________________


    • 65.

      Vojvodi Marku Andrinu
      12. IX 1729.

    Prepoštovani gospodine,
    Primih Vaš poštovani list i nemam ti što dobro otpisat, niti mi se mili ni moj život među zlijema ljudma. Čuje se sad da ide vojska na Crnu Goru. Do ove 10 ali 15 dni dohodi zahira u Niš svaki dan. A i[z] Skandarije došla zapovijed da se kupi i ona na vojsku. Daće Bog da i Primorje ostane zdravo. Nešto se ružno čuje. Bojim se ružno će i bit.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1729, sek[temvra?] 12.

    Adresa: Prepoštovanom gospodinu vojevodi Marku Andrinu u poštovane ruke u Bečiće

    ..............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br 101).


    _______________________________________________


    • 66.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      13. X 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
    Primili ste mnoge moje slabe knjige i moju slabu službu koja je sva u vljetar i u maglu pošla ot zlijeh i smućenijeh ljudih. I tako smo bili rekli i otlučili. I sad govorim i otlučujem da sve stvari ove tjelesne službe ostavim, pak da se pođem ovako hrom kuđe odaljit ot ovijeh stranah, ili, ako mi bude mirno, poć u pustinju Boga molit za svoju dušu, kako me sveta pisma uče onijeh starijeh pustinjik koji ot meteža zlijeh i kilčeljivijeh ljudih blježahu u pustinju. Ma su manje ne mogu učinit da se jošte s ovom našom poniženom [knjigom] ne zaboravim javit i oklonit se Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu i dat Vi na znanje kako se ovi paša omazuli. A ide za pašu Bećir-paša Čengić koji je s prevedrijem duždom velik prijatelj, a ovoj zemlji ne znam ho[će] li bit prijatelj, zašto ova luda zemlja za malu se stvar njemu omrazi. I govori se da je izišao ferman na ovu krajinu da se pali i robi, a već ne znam koji će ordeni u ta[j] ferman doć, ali na svu krajinu, ali na neke zločince. Vaše će presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo bolje za to znat.
    I ostajem, i biću na službu Vašega presvijetloga gospodstva

    Danil, vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i (primorski)

    1729, ok[tovra?] 13.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke u Novi

    ............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br 77).


    __________________________________________


    • 67.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      16. X 1729.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
    Naša je slabost vazde istinu pisala i pravo služila svakomu gospodaru, daklje i sade, ako i ne mogu doć i poklonit se s mojijem slabijem životom, poklanjam se s ovom našom poniženom [knjigom] Vašemu preuzvišenomu gospodstvu. I pišem Vi svu istinu za toga Rada Jovova kojega držite u gvožđa. Pravda je Vaša čista i premnogo bistra, vljerovaćete i njegovoj nevolji i šteti koja ga nahodi i koju podnosi ot svakoga zla človeka, a na svoju kuću i baštinu. Vaša je mudrost velika i znate što je krajina i što su kufini blizu zlijeh ljudih. Njemu su i ženu i sestru zli ljudi bili ukrali i zarobili kako dvije ovce, pak je jedva ženu otkupio, a sestru neće nikad otkupit, ni viđet. A kad je to bilo, onda je on služio prevedroga principa, pak mu druzi pasu goru silom i pritiskaju baštine, a on bi se ktio branit i vrh sebe stojat. I zato su ga uzeli ljudi u nenavidost. Sve se je obrnulo naopako i uđaha je človek na človeka. Sad nejačemu ot jačega nije stana, ni života. Ta[j] je Rade s braćom na gornji na kufin i o njemu se sve zlo o fortuna obija. Nemo[j]te zle riječi na njega primat, zašto je veće njemu zla učinjeno, nego je on komu. A ima i u njega dosta ijeda i zla, ma će ga Vaše preuzvišeno gospodstvo naučit da bolji i poslušni bude. A ne valja ga umorit, ni oštetit u gvožđa, zašto će u koje vrijeme veće valjat za službu principovu nego druzijeh 20. Vjerujte mi da je ovo istina, a čin`te kako je Vaša gospodska volja. To je u Vašu oblast, a ja samo služim Vašemu preuzvišenomu gospodstvu.

    Danil vladika cetinjski

    1729, ok[tovra?] 16.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke u Novi

    ..........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 83).


    _____________________________________________


    • 68.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      17. X 1729.

    Prepis iz knjige prijateljske.
    Ot mene prijatelja age ot Spuža, i ot Podgorice, i ot Skadra, i ot Bara i U[l]cinja, našemu prijatelju vladiki Danilu ot Skandarije i Primorja vele drago pozdravljenje.
    A potom, davamo ti na znanje kako dođoše naši ljudi iz Carigrada da nije nikakve knjige izlazilo pred cara na Crnu Goru, a i naši su ljudi bili u bosanskoga paše da vade knjige i testir poradi trgovine i skalah. I tako i oni kažuju da nije ni bosanski paša slao nikakve knjige u cara, nego je razbučio one arze što je Hercegovina udarala na Crnu Goru. I karao je bosanski paša naše age, zašto nijesu i oni udrili arze na Crnu Goru, a naše su mu age odgovorili: "Mi nećemo urit arze za vaše i za crnogorske svađe, nako kad se pohaine i pođu u principa ter uzmu barjake i oruž[j]e suproć cara, onda ćemo i arze i vojsku na njih". A sad je dobro da mirujemo i trgujemo i nemo[j]te drugo mislit vladiko! Ovo je istinska istina, i vojske za Crnu Goru zimus nije.
    I Bog te veselio !
    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Ova [knjiga] mi dođe jutros u prosvitanje i šiljem ti je po istijeh Mahinah neka znate pravu ljubav i službu koju nanosimo Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu i kako Vi žudite da Vi često glasove ot ove strane pošiljemo, zato i ne manjkavamo koliko možemo znat. A Vaše će presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo bolje bit ot svake strane razumjelo, ma i ovi prijatelj koji mene piše nije dosad falso i nevljerno ništa pisao, no sve pravo, a sad ne znam hoće li ne prevarit.

    1729, ok[tomvra?] 17.

    Danil vladika cetinjski

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu spofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu, na prešu u Novi

    ..........................

    Original, pisan rukom vladike danila.
    IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 88).


    _____________________________________________


    • 69.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      Mahine, 24 XII 1729.


    Presvijetli i preuzvišeni gospodine,
    Primili smo veleljubežljivu knjigu ot Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva su dvije druge koje pišete u Crmnicu i u Riječku nahiju. I tako je sreća kćela da smo ih mi mojom istom rukom predali protopopu Đuru na 20. dek[emra?] u koji su mi isti dan i došle bile, zašto smo se bili tu i mi našli u vizitu u Crmnicu. A došli smo danas ovden u Mahine, i koliko jaki budemo, poslužićemo Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu. I govorićemo Mahinama i Brajićima da opslužuju Vaše zapovijedi i da drže vljeru tvrdo. A Crmnica je i Paštojevići učinila vjeru, i utvrdila, i oni se ljube i miluju, i ide jedan u drugoga.
    I Bog Vaše gospodstvo u veću slavu uzvisio.
    I ostajem i biću vazde na službu

    Danil vladika cetinjski

    1729, dek[emra?] 24.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke u Kotor ili u Novi

    ...........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 49 (1728-1730, br. 266).


    ______________________________________________

  3. #3
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    Duklja - Zeta - Crna Gora
    Posts
    1,464
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    • 70.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      13. I 1730.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodin i gospodar predragi,
    Mi nižepotpisani s poniženstvom poklanjamo se Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu i pišemo svu čistu i pravu istinu bez nijednoga interesa, no kako je Bogu ugodno. Ovi sad siromah Marko Popov Niklićević i nekoliko siromahah oko njega poharani su i poginuli su i s ljudma i s uboštvom, a sve na pravdu Božiju. Prvo su mu ubili sina najboljega, pak su kćeli i Marka ubit. I tako je uteko u svoje kuće, pak su ga i tu ovkolili da ga užde sa svom čeljađu. I ubili mu maloga sina i kćer. Zato molimo Vaše presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo da ne vljerujete ništa što bi tko svrh njega za ovo pisao, zašto neće ništa pisat kako je bilo s prva časa, no kako je onomu milo đavolu koji je ovo spleo, zašto mnogo đavo mrežah ima u što lovi bezumne hristijane, kako i samo za to bolje zna Vaše preuzvišeno gospodstvo. Utoliko ne mogu mnogo dodijevat Vašemu preuzvišenomu gospodstvu nego samo prosit ovu pravu i čistu graciju da ne biste ništa vljerovali što tko piše svrh ovoga človeka, zašto ta[j] dan nije ništa kriv bio, no mu je bila napast. Ubili su mu na[j]priđe sina, pak kćeli i oca, a Bog zna, veće je valjala ova kuća i ovi ljudi za držat oni kufin nego druge 20, zašto mogu reć svu istinu da su bili i s pameću i sa čašću ot soli i h[lj]eba. Nikomu ta kuća nije bila zatvorena ot časti, a junaci na[j]prvi i na[j]bolji ot krajine za branit kufin. Ovo će Vi svaki pravi i dobri človek pos[vj]edočit, a lažavcima nije potreba ni vljerovat. Ovi je siromah jedva živ uteko su nešto male đece. Došli Crmničani i izvadili ga iz kuće i pristupili Turci da ga zovu i prte u tursku zemlju. Ma ja kako slabi pastir posla sam za njega i došo je u Budvu ter je ukopa dva sina, pak pošto je ukopa dva sina, potego sam ga ja k sebe i jednoga mu sina, i unuka ot sina, (i) jošt jednoga Paštrojevića. Uzdamo se da će činit Vaše presvijetlo gospodstvo da pak pođe stojat na svoje opaljene kuće, zašto veće valja ovi človek za oni kufin nego druzijeh 20.

    1730. gen[vara?] 13.

    ..........................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 49 (1728-1730, br. 331).


    _______________________________________________


    • 71.

      Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      22. I 1730.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine predragi,
    Protopop Đuro koji je tamo dohodio za poklonit se Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu došo je i ovden u naš slabi dom i mnogo se je hvalio dobrotom Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva. Iskazao je nami kako se je molio Vašemu preuzvišenomu gospodstvu da biste oslobodili suđe paštrovske ot one jadovite tamnice. Tako se i mi molimo i umiljeno poklanjamo Vašemu preuzvišenomu gospodstvu da biste ih oslobodili ot te jadovite muke, zašto nijesu oni ni krivi, ma iako su suđe, nijesu poslušani, ni stimani ot tvrdoglavoga puka, koliko nijesmo ni mi, ni naši knezovi poslušani ot tvrdoglavoga puka. Ma kako smo i u prvu [knjigu] rekli, valja da se islužimo koliko budemo jaci, eda Gospodin Bog obrati ove ljudi kadgođe na pravi put. A to sve naslanjamo na milost Gospodina Boga i na Vašu veliku mudrost. Mi sveđer dodijevamo vašemu preuzvišenomu gospodstvu s našom slabom pameću, ma ako je pamet naša i slaba, ali je ljubav velika, a žalost i plač jošt veći gledajući đe se krajina muti i razura, a mi bismo radi da se napunja i da je veće puka na službu prevedroga principa, zašto imamo na vrata kuće velika zlotvora, a teško svuđe inokoštini. Uzdamo se u Vaše preuzvišeno gospodstvo da ćete ovo smirit i ugasit bez ničijega velika zla posem sega. A dosta ga je i bilo.

    1730, gen[vara?] 22.

    Danil, vladika cetinjski

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u Novi ili đe bude

    ............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 49 (1728-1730, br. 325).


    _______________________________________________


    • 72.

      Vanrednom providuru Antoniju Benbu
      24. III 1730

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani
    Mi nižepotpisani poklanjamo se svakoj zapovijedi Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva i služimo s pravom vljerom i s pravom ljubavlju. I stojimo na ovi kufin za veliku korist gospodsku i za veće spasenije ot dušah ovoga puka po onoj svetoj vlasti ot Boga, danoj nam razrešati človeki ot samrtnih grehov s pokajanijem, a zle i nepokorne ot crkve otlučati i ot svetago pričeštenija. Zato bih rad da mi se u ove stvari drugi ne miješa, koliko ni ja u čije druge stvari. Svaki je pastir za svoju pastvu dužan dušu položiti i murijeti. Prosimo ovu graciju u Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva da ne izgonite bez naše knjige i otluke ni Gavrila, ni koga drugoga kaluđera, ni popa dokle mi ne učinimo naš duhovni sud za njegovu krivicu ili pravicu, pak je onda pravda Vašega preuzvišenoga gospodstva svrhu toga da sve kastigate. Preosvešteni gospodin biskup kotorski nama je po Duhu Svetomu brat, ma je bolje da živimo u ljubav i da ne slušamo neke lašce koji ovu krajinu mute, zašto to što je netko dao i uši za toga Gavrila, sve je tamo on lagao i nepravo govorio. Dobro zna Vaše preuzvišeno gospodstvo da je najprva i najbolja zapovijed Hristova ljubav i po tomu ne [nas] poznaje Hristos Spasitelj da smo njegovi pravi učenici.

    Danil, vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1730, m[a]r[ta?] 24.

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu sofraproviduru gospodinu Antoniju Benbu u presvijetle ruke u Novi

    .............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 49 (1728-1730, br. 319).


    ___________________________________________


    • 73.

      Vanrednom providuru Vinćencu Donau
      21. IX 1734.

    Presvijetli i preuzvišeni gospodine i gospodaru,
    Primio sam jednu knjigu ot Vašega preuzvišenoga gospodstva za nekakve soldate koji su utekli.
    Gospodin Bog zna kako ja ništa ne znam đe su, niti sam ih očima vidio, ni ušima za njih čuo dokle sam ovu Vašega preuzvišenoga gospodstva knjigu vidio. Možeš mi vljerovat da u ovu kuću đe ja sjedim nijesu nikad tizi soldati dohodili, niti bi bili primljeni, zašto smo stavili kletvu i zapreku da ovde takvi ne dohode. Ja ću Vašemu preuzvišenomu gospodstvu svu istinu čisto i pravo kazati poradi što je to učinjeno, poradi, jer nam dodijaše proseći gracije za njih, i gospodi dodijevajući, kako smo pasanijeh godištah mnozijama gracije isprosili i gospodi dodijevali i popove ot Vašega zakona zvali, da ih vode na vljeru i da im graciju isprose. Tako bismo i vaše preuzvišeno gospodstvo poslužili, Bog jedini zna. Nego za njih ne znam ništa, tako mi spasenija moje duše. Nego je slab i malo dobar ta[j] koji je Vašemu preuzvišenomu gospodstvu kazao da su ovden dohodili, a nijesu doisto. A propitaću i ja mogu li se đe nać i đe su na[j]prije dohodili, zašto mi za njih ništa ne znamo.
    I ostajem vazde na službu

    1734, sek[temvra?] 21.

    Danil vladika

    Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Vicencu Donadu u presvijetle ruke u Kotor ili u Novi

    ..............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 900) - v. Milović 1956 413 br. 158 (UP 54 1734-1736 ?)


    __________________________________________________

  4. #4
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Miodrag Tripković: Spuštanje niz uže

    Pobjeda, 29.01.2006. Društvo


    Miodrag Tripković: Spuštanje niz uže


    IAKO JE ZNAO da se teško može osloniti na tursko obećanje, vladika Danilo je došao u selo Srpska, u Zeti, i osvještao crkvu


    Na putu koji od Podgorice vodi ka Virpazaru, samo par kilometara po izlasku iz grada, nalazi se selo Srpska, neobično koliko po svom nazivu, toliko i po svojoj burnoj istoriji. Na prvi pogled, reklo bi se, da se ni po čemu ne razlikuje od drugih zetskih sela, utonulih u zeleni pejzaž ravnice. Kao i drugdje, i ovdje ćete naići na moderne i novoizgrađene kuće, sa uredno uređenim baštama i vrtovima, duvanskim njivama i oazama povrća. Pa ipak, ono što prvo oko primijeti jeste omalena crkva, sa neobično velikim zvonikom, koji dominira čitavim pejzažom. Posvećena je, kako saznajemo, svetom Đorđu. To je ista ona crkva u kojoj će početkom osamnaestog vijeka od podgoričkih Turaka biti uhvaćen i svezan crnogorski vladika Danilo, a potom sproveden u Podgoricu. Kako legenda kazuje, docnije će biti otkupljen od Zećana i okolnih plemena suvim zlatom. Za otkup je bilo potrebno nabaviti tačno onoliko zlatnika koliko je vladika bio težak, pa je siromašni živalj ovoga kraja bio primoran da budzašto proda gotovo svo svoje stočno blago. Na žalost, ni u samoj crkvi, ni pred crkvom, ne postoji zapis ili obavještenje, koje bi putnika namjernika, ili modernim rječnikom rečeno turistu, informisali o jednom tako značajnom događaju iz istorije crnogorskog naroda.
    Odlazimo u posjetu crkvi Sv. Đorđa. To je skromna kamena građevina, čiji zvonik se visoko uzdiže nad okolnim pejzažom. Saznajemo da je podignuta tek u drugoj polovini devetnaestog vijeka, po fermanu sultana Abdul Azisa, "pisatog 12-ga ziljkadeta 1285. godine (12. juna 1868.)". U svom opisu sela Srpska, podgorički hroničar Ilija Zlatičanin navodi da je u vrijeme vladike Danila crkva imala samo oltar od kamena, a da je, inače, bila sagrađena od dasaka.
    Crkva je osnovana pri kraju 17. vijeka od stanovnika sela Srpska, Lajkovići, Mitrovići i Botun. Poslije dobijanja saglasnosti od strane podgoričkih Turaka da mogu podići skromnu crkvu u Srpskoj, trebalo je ići u Skadar za traženje odobrenja od skadarskog vezira za njeno podizanje i osvećenje. Iako je dobro znao da se teško može osloniti na tursko odobrenje, i obećanje da se neće miješati u osveštenje crkve, vladika Danilo je, ipak, došao u Srpsku, kako bi pristupio svetom činodejstviju. No, čim se obred završio, Turci su ga uhvatili i vezanog odveli u Podgoricu, objesivši mu o vrat кolac na koji su ga kanili nabiti. Po nagovoru nekih Turaka, paša ga je doista htio dati pogubiti, ali ga je od takve nakane odbio neki Ibrahim-aga Maljević, tvrdeći da će se zbog takvog neopravdanog pogubljenja "zemlja otrovati i neće ništa roditi", te paša pristane da vladiku pusti uz otkup od tri hiljade zlatnih dukata.
    O ovom događaju ostavio je svoj zapis i Sima Milutinović Sarajlija, sekretar vladike Petra Prvog i Njegošev vaspitač, oslanjajući se pretežno na kazivanje Svetog Petra Cetinjskog i nekih starijih Crnogoraca. Milutinović navodi dosta detalja o osvećenju crkve, zatvaranju vladike Danila, njegovom mučenju i otkupu, naglašavajući da je tada samo zatski pop Boško Popović Lješkopoljac mogao "k Danilu tajno i mitom ulazit, te mu je đešto jastiva unosio i d(e)ržao ga na ramena svoja, dok bi što viseći založio, pače li odmorio ruke i pazuha, o čemu je obješen bio".
    Možda će ovaj događaj najvećma uticati da vladika Danilo donese konačnu odluku o "istrazi ********", koju će Njegoš ovjekovječiti u svom "Gorskom vijencu".
    Zanimljivo je da je i posljednji gospodar Crne Gore, kralj Nikola, vodeći računa o plemenitom djelu popa Boška Popovića naredio da se ovoj kući "ne uzimlje unaprijed nikakvi državni porez dokle god upravlja Zetom Njegova Kuća". Kažu da su ovu odluku docnije poštovale čak i austrijske okupacione vlasti. Da li su se i kasnije vlasti nje pridržavale, nije nam poznato. No, posebnu zanimljivost predstavlja svakako i posljednja želja potonjeg vladara iz loze Petrovića da bude sahranjen sa malo zemlje crnogorske (sa Careva Laza), tamjanom iz Manastira Ostrog i osušenim cvijećem iz avlije crkve u Srpskoj, u kojoj je na prevaru bio uhvaćen osnivač loze Petrovića, Nikola Petrović, poznatiji kao vladika Danilo.



    ...

  5. #5
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 06. maja, prije 310 godina!

    6. maj 1697.


    Skupština crnogorskih glavara i sveštenika izabrala je na Cetinju vladiku Danila Šćepčeva Petrovića za gospodara Crne Gore. Vladika je uspostavio odnose Crne Gore sa ruskim dvorom Petra Velikog, ustanovio guvernadurstvo, suprostavio se Otomanskoj imperiji i borio se za nezavisnost Crne Gore.

  6. #6
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Подгорица
    Posts
    170
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Законик Данила I, господара Црне Горе и Брдах, из 1855. године

    Цитирам:

    Деведесет друго

    И ако у овој земљи нема никакве друге народности до једине србске и никакве друге вјере до једине православне источне, то опет сваки иноплеменик и иновјерац може слободно живити и ону слободу и ону нашу домаћу правицу уживати како и сваки Црногорац и Брђанин што ужива.
    Најгоре је - бити између.

    Слава је - бити изнад.

  7. #7
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Za Vladiku Danila misli da je knjaz Danilo! Eh, Svetosavci i njihova neukost

    Quote Originally Posted by Boxy View Post
    Законик Данила I, господара Црне Горе и Брдах, из 1855. године

    Цитирам:

    Деведесет друго

    И ако у овој земљи нема никакве друге народности до једине србске и никакве друге вјере до једине православне источне, то опет сваки иноплеменик и иновјерац може слободно живити и ону слободу и ону нашу домаћу правицу уживати како и сваки Црногорац и Брђанин што ужива.
    Pobrkao je Vladiku Danila i knjaza Danila !!!

    :yipiiii: :yipiiii: :yipiiii: :yipiiii: :yipiiii:
    :yipiiii: :yipiiii: :yipiiii: :yipiiii: :yipiiii:

  8. #8
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Подгорица
    Posts
    170
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Не, не, ја сам цитирао оно што сам хтио, од особе коју сам хтио, зато сам и ставио његово звање уз име.

    Ништа ту није побркано, посебно не подвучени дио

    Немате коментара на то?
    Најгоре је - бити између.

    Слава је - бити изнад.

  9. #9
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Boxy View Post
    Не, не, ја сам цитирао оно што сам хтио, од особе коју сам хтио, зато сам и ставио његово звање уз име.

    Ништа ту није побркано, посебно не подвучени дио

    Немате коментара на то?
    Nema m komentar?
    Kao sto je tebi falsifikovana svijest, kao sto si i ti mali produkt velikosrpskog programa, proizvod, kao sto si ti mali fabrikat Vuka i Garasanina, tako si pokazao cisti falsifikat cuvenog srpskog falsifikatora Milorada Medakovica.

    Medakovicevi falsifikati, na jednom mjestu!
    https://forum.cdm.me/showthread.php?t=14239

  10. #10
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Подгорица
    Posts
    170
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Хоћеш да кажеш да то не пише у законику?

    Чим се српска народност јасно раздвоји од православне религије, теби је то одмах фалсификат...

    Пуца ти прича, по свим шавовима. А ја још нисам ни почео да дискутујем, само износим документа, без икаквих образлагања...
    Најгоре је - бити између.

    Слава је - бити изнад.

  11. #11
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Boxy se edukuje iz wikikirikipedie!

    Пуца ти прича, по свим шавовима. А ја још нисам ни почео да дискутујем, само износим документа, без икаквих образлагања...
    Jes, a narocito je pukla kad si ustvrdio da su Vasojevici Srbi, a u Vasojevickom zakoniku razdvojeni od Srba, u Vasojevickom zakoniku pise das su ratovali sa Srbima!!! :lolblue:
    Kad si ustvrdio da nijesu Crnogorci, a Vladika Vasilije ih fino navodi medju Crnogorce u vezi rata koji je bio 1711.


    No ja ne sumnjam da ćeš ti i Risto Ćirov uskoro Vladiku Vasilija proglasiti za Vatikanskog plaćenika!

    Quote Originally Posted by Boxy View Post
    Хоћеш да кажеш да то не пише у законику?
    O da, pise, a evo sto je stojalo u rukopisu Danilovog zakonika. Ovaj rukopis je Medaković odnio u Novi Sad tamo ubacio srpsku narodnost i odstampao takav falsifikovani zakonik i poslao ga na Cetinje.

    Divan primjer kako su srpčene generacije, na falsifikatima i prevarama ekipe Vuka Karadžića. Vuk Karadžić je već bio, ima nekoliko decenija prije toga izmislio Srbe ijekavce, a njegova ekipa poklonika je vrijedno izmišljala Srbe zapadno od Tara-Drina, vrijedno je izmišljala srpski identitet zapadno od Tara-DRina.

    Tako su pomoću ovakvih falsifikata fabrikovani Srbi poput našeg Boxy-ja kojemu je glavni izvor edukacije srpska wikikirikipedia. Srpska wikikikirikpedia iz koje se obrazuje Boxy, tvrdi da je Jevrem Brkovic podrzavao Milosevica?!! :lolblue: :burp:


    Napominjem, narod je u 19. vijeku, NAROD/PUK/SVJETINA, shvatio ovo srbovanje Vukove ekipe kao vjersko,
    mada nema sumnje da je elita oko Vuka plasirala pričicu o srpskoj narodnosti.

    Pogledajte što je stojalo u rukopisu Zakonika,
    a u Novom Sadu podli srpski falsifikator Milorad Medaković je umetnuo i odštampao "srpsku narodnost" :burp: :burp:
    Last edited by Ćipur; 09-05-07 at 21:23.

  12. #12
    Join Date
    Jan 2007
    Location
    Podgorica-Kolasin
    Posts
    229
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    dajte ljudi priložite rukopise tu, nemojte kucat i kopirat razna dokumenta. ako neko oće da postavi neki dokumenat, bilo da je to pismo ili zakonik, neka postavi kopiju rukopisa. inače, nijedan dokumenat bez rukopisa, jt. originala meni nije od velike važnosti. važi za svakog...
    neka bude borba neprestana...

  13. #13
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by andrija81210 View Post
    dajte ljudi priložite rukopise tu, nemojte kucat i kopirat razna dokumenta. ako neko oće da postavi neki dokumenat, bilo da je to pismo ili zakonik, neka postavi kopiju rukopisa. inače, nijedan dokumenat bez rukopisa, jt. originala meni nije od velike važnosti. važi za svakog...
    Ovaj rukopis zakonika Vladike Danila, iz kojeg sam prikazao clan koji je falsikovan, pronadjen je prije jedno 25 godina.
    Pronasao ga je jedan potpuno neutralan istoricar koji je vjerovatno i Srbinom se smatrao, ali coek profesionalac, jednostavno ga je objavio.
    I tako poslije 120-130 godina otkrilo se da u rukopisu nema nikakve "srpske narodnosti".

    Isto tako u Beograadu je odstampano Ogledalo Srpsko, a smatra se da je u naslovu Njegosevog rukopisa stojalo Ogledalo Gorsko.
    Taj Njegosav rukopis nikada nije pronadjen. Vjerovatno je unisten od strane Srba, da skriju falsifikate i prepravke.

  14. #14
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Подгорица
    Posts
    170
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by andrija81210 View Post
    dajte ljudi priložite rukopise tu, nemojte kucat i kopirat razna dokumenta. ako neko oće da postavi neki dokumenat, bilo da je to pismo ili zakonik, neka postavi kopiju rukopisa. inače, nijedan dokumenat bez rukopisa, jt. originala meni nije od velike važnosti. važi za svakog...
    Треба да знате да је до неких оригинала рукописа јако тешко доћи, поштовани господине и да се погледају, а камоли скенирају и поставе на интернет.
    Међутим, зато људи који се баве историјом пишу књиге у којима се позивају на историјске изворе, које заинтересовани могу провјерити, а које они који контролишу издавање таквих књига и њихову афирмацију прилично добро познају.

    Наравно, најлакше је износити површна тумачења нечега што прочитамо негдје, али то није начин да се сазна калитетна и поуздана информација о ономе што је предмет нашег интересовања.
    Најквалитетнији и најсигурнији начин јесте самоспознаја, дакле не чекати да Вам било ко да било шта, већ сами потражите изворе, што је могуће веће поузданости, о ствари из историје која Вас занима. Ако градите став на основу таквих података, без ичије субјективне оцјене и коментара, велика је вјероватноћа да ћете доћи до квалитетног става.

    Поздрав
    Најгоре је - бити између.

    Слава је - бити изнад.

  15. #15
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Procesom samspospoznaje za naše Svetosavce, rukovode SNS i Risto Ćirov!

    Quote Originally Posted by Boxy View Post
    Треба да знате да је до неких оригинала рукописа јако тешко доћи, поштовани господине и да се погледају, а камоли скенирају и поставе на интернет.
    Међутим, зато људи који се баве историјом пишу књиге у којима се позивају на историјске изворе, које заинтересовани могу провјерити, а које они који контролишу издавање таквих књига и њихову афирмацију прилично добро познају.

    Наравно, најлакше је износити површна тумачења нечега што прочитамо негдје, али то није начин да се сазна калитетна и поуздана информација о ономе што је предмет нашег интересовања.
    Најквалитетнији и најсигурнији начин јесте самоспознаја,
    Andrija,

    samospoznaja Boxy-ju znači da te sa samim sobom upoznaju SNS i Risto Ćirov.
    Dakle pitaš SNS i Rista Ćirovog o samom sebi i dobiješ kolekciju bajki i mitova o sebi.
    Tako dobiješ svetosavsku samospoznaju i upoznaš sebe preko Rista Ćirovog i SNS-a!

  16. #16
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Подгорица
    Posts
    170
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Андрија, Ћипур ме мрзи, јер га нервирају ствари које износим, па не могу никоме културно да се обратим на форуму, а да он не реагује на овај начин...

    Само га игноришите, то је најбољи лијек
    ионако модератор брише већину његових гупости
    Најгоре је - бити између.

    Слава је - бити изнад.

  17. #17
    Join Date
    Jan 2007
    Location
    Podgorica-Kolasin
    Posts
    229
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    kome sad da bacim maramicu? (: ne govorim vam ja ovo zato što ja učim istoriju i obrazujem svoje mišljenje pomoću ovog foruma (mada svakako koristi), nego zato što vas dvojica možete da se svadjate od danas do sjutra ne priznajući izvore na koje se onaj drugi poziva, priznajući samo svoje.

    Ono što sam htio da kažem je, valjda se zna šta u rukopisu stoji, majku mu j***m! (mod oprosti)

    Đe je taj dačov zakonik sad?

    A nestanak Njegoševog rukopisa, pravo je čudo...
    neka bude borba neprestana...

  18. #18
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Подгорица
    Posts
    170
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Јесмо ли Вас ја или Ћипур нечим задужили да нам вјерујете?

    Најпаметније је да свих података дођете сами, из непристрасних извора и да на основу њих формирате своје мишљење. Тада ћете видјети ко је у праву, па је због тога миран, а ко није, па га сваки час хвата нервоза.

    Поздрав
    Најгоре је - бити између.

    Слава је - бити изнад.

  19. #19
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by andrija81210 View Post


    Đe je taj dačov zakonik sad?
    Danilov Zakonik objavio je 1982. godine prof dr Jovan Bojović, profesor istorije države i prava na Pravnom fakultetu u tadašnjem Titogradu.


    Mislim da on nije objavio đe je nasao rukopis Danilovog Zakonika i mislim da je prof Bojović umro, da je pokojni.
    U knjizi je objavio cijeli rukopis Danilovog Zakonika, i cijeli Zakonik odštampan u štampariji brata Milorada Medakovića u Novom Sadu.
    Primjećeno je dosta razlika između Medakovićeve verzije Zakonika i rukopisa.
    Naravno viđelo se da je Medaković u članu 92. svojevoljno umetnuo "srpsku narodnost", koje nema u rukopisu.

    Prva strana rukopisa Danilovog Zakonika

  20. #20
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Mnogi se kod nas stide svoje slobodarske istorije, Amfilohije im tako naložio

    Francuski istoričar daje jasnu tvrdnju, koja je naravno svakome poznata osim našem janičaru Amfilohiju i njegovim potrčkalima.
    Inače sama slobodarska istorija Crnogoraca iz 18. vijeka, a Crnogorce ovaj Frnacuz opisuje kao predvodnike borbe protiv Osmanlija u 18. vijeku, sama ta 18-vjekovna istorija potpuno je ukrivena od Crnogoraca.
    Zašto? Pa anarvno, da bi se unificirala sa srpskom istorijom, d abi se Crnogorci prikazali kao Srbi - turska raja.
    Naša zvanična istorija inače počinje od Njegoša, od "Gorskog Vijenca", i njegove ideologije, kada su Srbi poiskakali iz tog istog "Gorskog Vijenca" i rastrčali se po Crnoj Gori.


    Quote Originally Posted by istoričar Žil Vejnstejn:

    Bekstvo na sever

    Rat protiv Svete lige umnožio je takve pokrete na različitim poprištima: turski poraz pred Bečom 1683. godine izazvao je ustanak u dalmatinskim planinama (Dalmatinska Zagora). Neka crnogorska plemena (prvenstveno Nikšići i Kuči) ponovo su se stavili u službu Venecije koja je ovog puta bila angažovana u Moreji, što je izazvalo pokretanje osmanskog pohoda na Crnu Goru. Albanska plemena takođe su sarađivala sa Austrijancima i Mlečanima, a masovni ustanak u zemlji 1689. godine izgleda da je prouzrokovao, usled osmanske reakcije, nasilna preobraćenja u islam.
    Sa svoje strane, srpske verske vlasti otvoreno su se stavile na stranu Beča, pošto su osvajanje Beograda i drugi austrijski vojni uspesi odneli prevagu nad nepoverenjem pravoslavaca pred jednom katoličkom državom: 1688. godine, pećki patrijarh, Arsenije III Čarnojević, zalaže se za ustanak protiv nevernika. Međutim, sledeće godine, usled austrijskog povlačenja, on je morao sa jednim delom svog naroda - sa oko 30.000 porodica - da beži na sever na drugu stranu Dunava. U austro-osmanskom ratu 1737-1739, jedan od njegovih naslednika u srpskoj patrijaršiji, Arsenije IV, zauzeo je, ponovo, antiosmanski stav, kompromitujući još jednom srpsku crkvu u očima sultana.
    Ipak, ruski carevi su najpromišljenije i sistematično koristili pomoć hrišćanskih podanika Porte. Očigledno, strategiji koja je postala osnovni faktor ruske politike na Balkanu (kao i na Kavkazu), išla je naruku pripadnost istoj veri pravoslavnog monarha i većine balkanskih hrišćana. Put je otvorio Petar Veliki, koji je na svoju objavu rata Osmanlijama iz marta 1711. godine, nadovezao objavu narodima Balkana, podstičući ih da se dignu na ustanak protiv Turaka i da se bore na strani Rusa kako je rekao: "za veru i za otadžbinu", kako im je objavljeno, "za vašu čast i vašu slavu, za vašu slobodu i vašu nezavisnost, vama i vašim potomcima..." I još, "potomci paganina Muhameda biće vraćeni u njihovu staru postojbinu, u pesak i stepe Arabije".
    Na Balkanu, taj je poziv naišao na slab odjek. Ako se izuzme prethodno pomenuto grupisanje moldavskog vojvode Dimitrija Kantemira, i, na zapadu Balkana, nekoliko sporadičnih pobuna na planinama južne Hercegovine, poziv je imao najjači i najdugotrajniji odjek na jugu Hercegovine, ipak najveći i najduži odjek imao je kod žestokih gorštaka Crne Gore. Tokom čitavog XVIII veka, Crnogorci su se pokazali kao najodlučniji predvodnici otpora Osmanlijama, sklapajući saveze u toj borbi, u zavisnosti od prilika, sa Venecijom i Austrijom, ali prvenstveno sa Rusijom. Počev od vladavine vladike Danila (1696-1737), njihovi verski poglavari, najglasniji zastupnici tog pokreta za nezavisnost, svi su pripadali jednoj istoj dinastiji: dinastiji Petrovića, porodici poreklom iz Katunske oblasti, koja je pripadala plemenu Njeguša. Aprila meseca 1712. godine, Danilo je zaključio sporazum o savezništvu sa jednim ruskim agentom, a 1716. godine krenuo je na put u Rusiju odakle je doneo knjige, liturgijske predmete kao i novčanu pomoć. Kasnije, došlo je do ponovnog približavanja Veneciji pred rat 1714-1718: godine 1717, dužd Đovani Kornaro uspostavio je na svom kotorskom posedu jednog "civilnog namesnika" (guvernadura) za Crnu Goru. Ipak, iako se ta funkcija održala u narednom periodu, redovno ju je držao član porodice Radonjić, takođe iz plemena Njeguša, veze sa Venecijom su oslabile nakon 1718. godine, a zahtev za ruskim protektoratom je postao predominantan. U tom cilju, vladika Vasilije Petrović (1737- 1782) boravio je u tri navrata u Sankt Peterburgu i čak objavio u Moskvi, 1754. godine, istoriju Crne Gore, za podučavanje i obrazovanje ruske publike. Ipak, u odlučujućem ratu 1768-1774, izostala je crnogorska pomoć Rusiji, usled veoma čudnih okolnosti: od 1766. godine, zemlja je bila pod vlašću jednog pustolova koji se izdavao za reinkarnaciju cara Petra III, supruga Katarine II, koja se za smrt supruga pobrinula 1762. godine. On je uklonio vladiku i preuzeo vlast pod imenom Šćepan Mali. Godine 1773, Osmanlije su konačno poslale jednog grčkog slugu da otruje tog sposobnog uzurpatora, koji je smetao kako njima, tako i Rusima. Što se tiče Sankt Peterburga, okupljanje sultanovih hrišćanskih podanika zaokupljalo je svu njegovu pažnju u meri u kojoj se ostvarivala ideja o "istočnom projektu" dominacije careva nad Carigradom i nad Balkanom. U ratu od 1736. do 1739, maršal Minih, koji je pothranjivao tu ideju kod carice Ane, poslao je glasnike u Epir i u Tesaliju da pokrenu hrišćanski ustanak, dok je on okupirao Moldaviju odakle je mislio da krene na osmansku prestonicu.
    Evo srpski link, tekst se nalazi u arhivi beogradskog dnevnog lista :arrow: http://www.danas.co.yu/20031007/feljton1.html
    Last edited by Ćipur; 09-12-07 at 00:02.

  21. #21
    Join Date
    Nov 2006
    Location
    MNE PG
    Posts
    1,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    9 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Boxy View Post
    Законик Данила I, господара Црне Горе и Брдах, из 1855. године

    Цитирам:

    Деведесет друго

    И ако у овој земљи нема никакве друге народности до једине србске и никакве друге вјере до једине православне источне, то опет сваки иноплеменик и иновјерац може слободно живити и ону слободу и ону нашу домаћу правицу уживати како и сваки Црногорац и Брђанин што ужива.
    Boxi pobrkao si u rukopisu se Srbi ne pominju. To je ubačeno tokom štampe.

  22. #22
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na prekjučerašnji dan prije 111 godina

    Otvoren mauzolej vladici Danilu Petroviću

    1897. 14. januara, svečano je otvoren Orlov krš kod Cetinja, mauzolej vladici Danilu Petroviću, osnivaču dinastije Petrović-Njegoš. Rađen je po nacrtu princeze Jelene, kćerke knjaza Nikole uz saradnju francuskog arhitekte Frušea i vajara Moro Votijera. Mauzolej čine kameni sarkofag sa krstom i natpisom, postolje i baldahin koji simboliše nebeski svod. Na ploči su urađeni simboli vlasti vladike Danila i bronzani reljef njegove glave u profilu.

  23. #23
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan

    Obnovljena cetinjska bolnica
    1912. 13. marta, nakon rekonstrukcije svečano je na Cetinju otvorena prva crnogorska bolnica "Danilo I". Bila je potpuno obnovljena i proširena sa desne strane. Svečanosti su prisustvovali predstavnici Ministarstva unutrašnjih djela i knjaz Nikola. Bolnica je imala dvije operacione sale u kojima su rađene i veoma teške operacije. Značajnu novčanu pomoć za adaptaciju i opremanje obezbijedili su knjeginje Milica i njena majka. A najpoznatiji ljekar tada je bio Stanko Matanović, koji je istvoremeno bio i upravnik, dok su medicinske sestre bile uglavnom iz Rusije. Bolnica je imala 60 kreveta, a u njoj su se liječili bolesnici i iz susjednih krajeva.


    13. marta 1717.
    U Crnoj Gori je uvedeno guvernadurstvo-politička institucija koja je imala značajnu ulogu u procesu nastojanja crnogorske države. U namjeri da osvoje političku vlast, guvernaduri su se sukobljavali sa mitropolitima, što je vremenom preraslo u dvije suprotne struje. U sudbonosnim periodima Crne Gore, obje struje su se sporazumijevale i dogovarale zajedničku odbranu zemlje.
    Quote Originally Posted by G R A D View Post

    • 31.

    • Vanrednom providuru Antoniju Bembu
      3. X 1727.
    Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine moj predragi,
    Mi nižeimenovani primili smo jutros knjigu Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva na treći oktobra, na dan Svetago sveštenomučenika Dionisija Areopagita i razumjesmo svaku zapovijed Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva i radićemo svojijem srcem i svojijem životom, opslužit koliko najbolje uzmožemo. Iako sam star i hrom, radi ću siti dolje u Primorje na 12. oktobra; priđe ne mogu nikako ot svoje jedne velike preše i u ovi isti dan kad mi dođe Vaša presvijetla knjiga i zapovijed, oni ča[s] smo dozvali Cetinjane i Bjelice i knjigu smo im čatili, i svaku Vašu gospodsku zapovijed skazali, i mnogo ih učili i karali da poslušaju prvo Božije zapovijedi pak i gospodske. I oni se obećaju da će doć i poklonit se Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu, nego odgovaraju mene da im je neko skazao da su uljegli nekoliko Paštrović u goru, na klance da ih čekaju i koga ubiju priđe nego se mir i kmetovi postave. I ja ne znam može li bit ovo istina ili im je prijatelj pravo skazao ili ljut zlotvor slagao da ih smuti da na mir ne idu, teke viđu da su s toga glasa svi smućeni i pošli su svi oko stoke za čuvat da im čobae ne pobiju. Mi smo na čudo i na velike muke među bije parte, zašto su obije kičeljive i nepokorne i ne gledaju na duševno spasenije nego gledaju malovremenuju tjelesnu slavu koja će ih sve u pakljene muke stopit. Pisao sam presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu zeneralu da vas ovi naš trud, a i gospodski, u nikakvu polzu, sireč u nikakvu zadužbinu ide. I paki sam pisao njegovu uzvišenju da ću ruke omit ot ove smutnje i poći sjeđet u manastir i Boga molit za svoju dušu i za svoje grehi, a ovo neka mire serdari i guvernaduri s gospodinom kavalijerom. Ja sam dosta trošio zaludu svoje uboštvo. Neka se taknu i oni u ono što su Senatu dosad izmamili i zaludu izjeli. Ovo ću im u oči reći, a ja ću se za ljubav Vašega presvijetloga gospodstva jošt ovu jesen potrudit, pak ću sjeđet i ruke umit ot ove službe.

    Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
    mitropolit skenderijski i [primorski]

    1727, oktobra 3.

    Ovo ukratko pobaška pišem Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu dobre mi stimaj i dobro drži glavare ot Grblja. Ako ovo oni ne smire, drugi neće, vjerujte mi, zašto to toliko imamo ljudih koji su vjerni i poslušni i koji se ljudski drže i ljudski razumiju, a naše Crnogorce i naše Paštroviće ne bi sveti Joan Zlatousti u pravu regulu obrnuo. Bog im pamet prosvijetlio i grehi oprostio.
    Isuviše svega ovoga mojega slaboga pisma prikazaćete svu istinu prevedromu Senatu da je sve istina što je pisato i poslato po Pavu Kneževu, a druzi koji pišu ništa nije istina, no lažu, no lažu i narod su s tijeh lažah smutili i poklali.

    1727, oktobra 3.

    ..............................

    Original, pisan rukom vladike Danila.
    IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 755).
    Last edited by Ćipur; 06-05-08 at 10:08.

  24. #24
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan prije 311 godina, počeli Petrovići da vladaju

    6. maja 1697.

    Skupština crnogorskih glavara i sveštenika izabrala je na Cetinju vladiku Danila Šćepčeva Petrovića za gospodara Crne Gore. Vladika je uspostavio odnose Crne Gore sa ruskim dvorom Petra Velikog, ustanovio guvernadurstvo, suprostavio se Otomanskoj imperiji i borio se za nezavisnost Crne Gore.

  25. #25
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Vladika Danilo Petrović Njegoš, svojeručni potpis

    Vladika Danilo Petrović Njegoš, svojeručni potpis

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •