SVA SVOJERUCNA PISMA VLADIKE DANILA PETROVICA

[macijikasalj]

Pitam se, pise li i dje pise u svojerucnom potpisu vladike Danila da je on Petrovic?

[FORMICA]

Rekao bih da nijedan vladar ne piše prezime već samo ime (nadimak) i titulu.

[macijikasalj]

Rekao bih da nijedan vladar ne piše prezime već samo ime (nadimak) i titulu.

Kako ne pise, pa i Petar I i II i knjaz Danilo,Nikola...svi su pisali Petrovic

Kako onda da znamo da je vladika Danilo bio Petrovic? A zasto ne Sestokrili?

[FORMICA]

E ne bih mogao znati. A znaš li ti nešto o tome?

[Jal Cargo]

-


Promjena prezimena nije nikakav presedan, a i nije iznenadjujuce da svesteno lice izbjegava pominjanje prezimena, tj. kuce. To dodatno izaziva nedoumicu da li je dinasticko prezime Petrovic od Danila ili kasnije. Ono u sta ne sumnjamo, jeste da su i ostali Petrovici, Danilovi naslednici koji su upravljali Crnom Gorom, iz iste kuce, zvala se ona (H)erakovic, Petrovic...pa te moram pitati - na sta ciljas?


-

[macijikasalj]

-


Promjena prezimena nije nikakav presedan, a i nije iznenadjujuce da svesteno lice izbjegava pominjanje prezimena, tj. kuce. To dodatno izaziva nedoumicu da li je dinasticko prezime Petrovic od Danila ili kasnije. Ono u sta ne sumnjamo, jeste da su i ostali Petrovici, Danilovi naslednici koji su upravljali Crnom Gorom, iz iste kuce, zvala se ona (H)erakovic, Petrovic...pa te moram pitati - na sta ciljas?


-

Ako se vladika Danilo nikad nije potpisao kao Petrovic - cijoj rijeci onda mi to vjerujemo? Kako onda znamo da su Danilovi naslijednici upravo Petrovici koji su upravljali Crnom Gorom?
Uzmimo na primjer Popovice srodnike Petrovica, koji znaju da vode porijeklo od "nekog popa", ali ne znaju mu ime. Popova je barem bilo koliko hoces. A kako onda znaju da su u srodstvu bas sa Petrovicima?

[FORMICA]

Ne bih rekao da se radi o nekoj zavjeri, a prvi put čujem da nije od Petrovića.

[Hari Krisna]

Ako se vladika Danilo nikad nije potpisao kao Petrovic - cijoj rijeci onda mi to vjerujemo? Kako onda znamo da su Danilovi naslijednici upravo Petrovici koji su upravljali Crnom Gorom?
Uzmimo na primjer Popovice srodnike Petrovica, koji znaju da vode porijeklo od "nekog popa", ali ne znaju mu ime. Popova je barem bilo koliko hoces. A kako onda znaju da su u srodstvu bas sa Petrovicima?

Samo da ne ispane da je Danilo bio Radonjić
Pogledaj malo analogiju i nadji dje se Amfilohije potpisao kao Risto Radovic? Znas li ti kako se preziva patrijarh Pavle i probaj naci potpis ono sa imenom prezimenom maticnim brojem.....
Vjerujes li ti da bilo ko u Crnoj Gori od starih porodica sa sigurnoscu zna ko je bio prvi predak? Postoje razne bajke tipa da je pola plemena od Bijeloga Pavla ili Orlovica Pavla za kojeg se sigurno ne zna da li je uopste bio ozenjen. Sad kad bi se htjelo okrenuti i tvrditi da sam ja naprijer direktni potomak Cehaj pashe pola rodbine bi me strijeljalo, a jednako imamo dokaza i za toga pasu i oni sa nekom plemenskom legendom ili ti
sa tim dokazom da Popovići nijesu od popa jer ne znamo od kojega.

[macijikasalj]

Samo da ne ispane da je Danilo bio Radonjić
Pogledaj malo analogiju i nadji dje se Amfilohije potpisao kao Risto Radovic? Znas li ti kako se preziva patrijarh Pavle i probaj naci potpis ono sa imenom prezimenom maticnim brojem.....
Vjerujes li ti da bilo ko u Crnoj Gori od starih porodica sa sigurnoscu zna ko je bio prvi predak? Postoje razne bajke tipa da je pola plemena od Bijeloga Pavla ili Orlovica Pavla za kojeg se sigurno ne zna da li je uopste bio ozenjen. Sad kad bi se htjelo okrenuti i tvrditi da sam ja naprijer direktni potomak Cehaj pashe pola rodbine bi me strijeljalo, a jednako imamo dokaza i za toga pasu i oni sa nekom plemenskom legendom ili ti
sa tim dokazom da Popovići nijesu od popa jer ne znamo od kojega.

KAKVI CRNI DA JE DANILO RADONJIC!!!KUKU!!!
Imali su Radonjici druge ljude sa kojima bi se falili!

A sto se tice Popovica-Petrovica nijesam mislio nista uvredljivo, no samo teoriju da su od nekog popa a ne znaju odkoga, ali sa sigurnoscu znaju da su u srodstvu sa Petrovicima.

[junackopleme]

Samo da ne ispane da je Danilo bio Radonjić
Pogledaj malo analogiju i nadji dje se Amfilohije potpisao kao Risto Radovic? Znas li ti kako se preziva patrijarh Pavle i probaj naci potpis ono sa imenom prezimenom maticnim brojem.....
Vjerujes li ti da bilo ko u Crnoj Gori od starih porodica sa sigurnoscu zna ko je bio prvi predak? Postoje razne bajke tipa da je pola plemena od Bijeloga Pavla ili Orlovica Pavla za kojeg se sigurno ne zna da li je uopste bio ozenjen. Sad kad bi se htjelo okrenuti i tvrditi da sam ja naprijer direktni potomak Cehaj pashe pola rodbine bi me strijeljalo, a jednako imamo dokaza i za toga pasu i oni sa nekom plemenskom legendom ili ti
sa tim dokazom da Popovići nijesu od popa jer ne znamo od kojega.

Zna se , kako se ne zna: Patrijarh Pavle - svijetovno ime Gojko Stojicevic, rodjen 11.septembra u mjestu Donji Miholjac u Slavoniji i slavi Lazarevu subotu.

A za Danila prezime? Ili svijetovno ime Petra I ?

[Buva+gacce]

A jeste li baš sigurni da je prije tristo godina sva ta rabota sa prezimenima i oko njih, bila baš u svemu ista ka' i danas? I da se nije dešavalo da tri redne generacije od istoga čo'eka nose različita prezimena?

Ja pojma nemam od kojih je bio Danilo, ma mi se čini da ođe ima i suviše uprošćene logike, koja ondašnji vakat mjeri sadašnjim metrom.

A čini mi se i da sam neđe vidio pomen pisanih dokaza da su Danilo i Petar I od istoga čo'eka potekli, samo što se taj nije prezivao Petrović. I to je bilo sasvim normalno za vrijeme kad se ime oca koristilo mnogo više no prezimena.

[Ćipur]

Ovđe imaš porijeklo dinastije Petrović Njegoš, prema dokumentima iz kotorskog arhiva, ali moraš pažljivo pročitati.

https://forum.cdm.me//showthread.php?t=23625

[Buva+gacce]

Ovđe imaš porijeklo dinastije Petrović Njegoš, prema dokumentima iz kotorskog arhiva, ali moraš pažljivo pročitati.

https://forum.cdm.me//showthread.php?t=23625

hehe, pročitao sam već, na to sam se i pozivao, no volim da bačam žbice, što ću... slutim da zaključak tek ide, a ja samo krenuh priču.

p.s. stalno zaboravljam - znam što znači ceklin, no ne umijem ona njihova izvrnuta slova C da ispisujem...

[Ćipur]

Podsećanja: Nepokolebljivi Ilarion Ruvarac


Glad za izdajnicima


U trenutku kada je jezik politike u Srbiji »podivljao«, pa se politički konkurenti već kompariraju sa šumskim zverima ili se opisiju, nešto blaže – kao špijuni i udvarači međunarodnih svinja i u vreme kada se širenje laži u ime naroda čini gotovo legitimnim i kada se ideološka diferencijacija simplificira na relaciju patrioti ili izdajnici, mnogima se čini da toga nikad ranije nije bilo. Na žalost – jeste.

Mit o izdaji kao uzroku svake nesreće srpskog naroda, kao logična druga strana medalje mita o njegovoj nebeskoj, imperijalnoj prirodi, veoma je star, a temeljci su mu konstruisani u okviru kosovskog mita i na osnovu srpsko-crnogorske legende o istrazi ******** »na Badnje veče, okolo 1702«. Na ta dva ugaona kamena mita o izdaji, koja je navodno uvek kočila pošteni srpski narod da se vine do moći i gospodstva, prvi je odvažno udario čuveni kaluđer-istorik Ilarion Ruvarac, još krajem 19. veka, što je još za njegova života izazvalo čitavu buru negodovanja. O tim prvim velikim svađama u srpskoj javnosti, koje su izbile povodom narušavanja mitova o izdaji, još pre dve decenije precizno je pisao i dr Kosta Milutinović (pa ćemo se ovde pomoći s nekoliko članaka o odnosima Ruvarca i Jaše Tomića, koji su sakupljeni u Matičinu knjigu njegovih studija, koja je objavljena 1986. godine).

Je li bilo Kneževe večere

Prvi veliki skandal Ruvarac je izazvao kada je u novosadskom »Stražilovu« (1887-1888.) u nastavcima objavio studiju »O knezu Lazaru«, u kojoj je jednostavno raspršio narodna predanja o izdaji Vuka Brankovića i u kojoj je dokazao da nema relevantnih istorijskih zapisa o postojanju Miloša Oblića, Jug Bogdana i njegovih Jugovića, i tako dalje i tako redom. Iz svega toga je, naravno, proizišao i zaključak da nije bilo čuvene Kneževe večere na čijem dnevnom redu je bilo famozno srspko pitanje: ko je vjera, a ko je nevjera?

Ovaj udar na »narodnu tradiciju« i na narodne pesme jako je zaboleo starog radikala i demagoga Jašu Tomića i on je u više navrata pisao čitave feljtone i brošure protiv Ruvarca. Tako Tomić odrešito tvrdi: »Mi priznajemo da u našim pesmama ima dosta uvećanog i ulepšanog, ali krupnih, sasvim izmišljenih istorijskih stvari teško da ima«. Tomiću strašno smeta što je Ruvarac »hteo da sruši rodoljubivu istoriju« kojoj je prvo rodoljublje, pa posle istina, pa kad se u tome prebacio, stvorio je »nerodoljubivi istorijski pravac«. Za Tomića je malo što je Ruvarac »sve čitao, skoro sve pamtio i skoro sve znao«, jer smatra da je to »bila samo sila koja klade valja, sila koja je preskočila realnost«. Njega posebno provocira što je Ruvarac ismevao »istorijsko pesništvo« i što je navodno hteo da pokaže »da naš narod nije ništa i nema ništa«. Nasuprot tome, Tomić smatra da je prirodno što je omladina srpska »pevala istoriju, pevala politiku, pevala ekonomiju i da je mogla da peva hemiju, ona bi je pevala« sve da bi »oduševila narod«.

Teza o bezgrešnom narodu

Ne znajući kako drugačije da ocrni Ruvarca zbog surove istorijske kritičnosti, Tomić ga je uporedio sa Šopenhaurom. »Onako je mogao pisati samo Šopenhaurer o Nemcima, ali on nije bio ni realni istorik, niti uopšte istorik«, vajka se Tomić i ponovo se vraća na problem »ukidanja izdajništva« Vuka Brankovića, pa kaže: »I zar ima pravo Ruvarac, kad veruje, da bi narod mogao ovako ogrešiti dušu i ocrniti nevina čoveka i udariti tešku kletvu na njega? Ne, to narod ne radi. Da takvo što ima u kakvom izvoru, što ga je pojedinac pisao, moglo bi se i posumnjati. Pojedinci hoće iz zlobe, mržnje i da ocrne, narod neće. Vi možete kadgod naći naivnu narodnu skasku i pesmu. Ali ono glavno ima uvek istinske podloge. Narod nikad ne gradi junaka kukavicu, niti od kukavice junaka. Nije taj Vuk bio slavan, nit mogao biti slavan, kad ga je narod žigosao kao izdajicu« (Kritika Ruvarčeve škole, Novi Sad 1908.).

Ilarion Ruvarac je gotovo svakom svojom raspravom izazivao sablazan ondašnjih patriota i rodoljuba, pa je tako bilo i kada se prihvatio crnogorske istorije i u »Brankovom kolu« (1897-1898.) objavio »Montenegrinu, priloške za istoriju Crne Gore«. Opet se jedan od ključnih skandala zapleo oko Ruvarčeve tvrdnje da nema istorijskih izvora koji potvrđuju da je doista na početku 18. veka bilo famozne »istrage ********«, te navodne crnogorske bartolomejske noći u kojoj su pobijeni nacionalni izdajnici. Ipak, osporavajući Njegoševo »istorijsko sobitije pri svršetku XVII veka«, Ruvarac smotreno iznosi hipotezu da je tog sobitija ipak bilo, ali ne pri kraju veka, već nekad ranije.

Težnje sujemudrenih neznalica

No, bez obzira na taj smotreni hipotetični ustupak, da je nečega možda ranije bilo, u vremenu iz koga nisu sačuvani istorijski izvori, na Ruvarca se opet sručilo drvlje i kamenje. Jaša Tomić je kasnije, tek posle Ruvarčeve smrti, gotovo likovao: »Eto vidite, to je ta – nerodoljubiva istorija! Kad to čitate, izlazi vam pred oči ona tupa, blesasta radost, koju oseća pisac nad satrvenim narodnim idejalima. Ta porušena je ne samo slavna prošlost Crne Gore, nego i sve ono, što su o tome pevali najveći srpski pesnici«. U finalu svoje analize Jaša Tomić napada Ilariona Ruvarca da »on ne vidi ono što je veliko i glavno, već se hvata za najmanje sitnice. Njegov pogled ne može da gleda u daljinu. Da je drukčije, on bi pored ovako ogromnog poznavanja činjenica napisao istoriju, ali on na to nije ni pomišljao«.

Tvrdi utemeljivač srpske istoriografske škole Ilarion Ruvarac nije se mnogo obzirao na primedbe takve vrste, a kad se obzirao nije štedeo pogrda na račun »praznoglavaca i sujemudrenih neznalica«. Ovaj čovek koji se godinama bavio teškim poslom trežnjenja srpskog naroda i razbijanjem njegovih političkih iluzija, još 1888. godine je napisao: »Ja se nisam ni do sada obzirao, pa se neću ni sada obzirati na množinu i na ono što množina želi i priželjkuje, ili što je njoj mrsko i od čega se odvraća ona, već ću i u tom pogledu ići svojim putem...«


Dimitrije Boarov


http://www.vojnel.co.yu/Januar/04Dup.../duplerica.htm

[junackopleme]

A.Pajevic-”Iz Crne Gore i Hercegovine”

“...Od brata Heraka (docnije Herakovica) potice najvece i najsnaznije bratstvo Petrovica, a od Raica (docnije Raicevica ) povrzu svoju vode Radonjici, u kojem bratstvu bese negda i politicka vlast “gubernadorstvo”, kao sto bese u bratstvu Petrovica nasledno vladicanstvo. Tako vladika Danilo bese potonji Herakovic, a nakon smrti mu njegovi rodjeni sinovci po- imenu svojega oca- Petra prozovu se Petrovici, koji uz vladicansku vlast sjedinise i politicnu. Mnogo docnije knez Danilo kao prvi mirjanin vladalac razdvoji opet crkveno poglavarstvo od vladalackog, zar sto ne imadjase volje da se zakaludjeri.”...

[Ćipur]

1735. 11. januara


Umro je crnogorski vladika Danilo I Petrović, osnivač dinastije Petrovića Njegoša. Rođen je na Njegušima 1670 g., a zavladičio ga je oko 1700. godine u Sečuju izbjegli srpski patrijarh Arsenije III Čarnojević koji mu je dao sinđeliju kojom je utvrđena jurisdikcija cetinjskog mitropolita. Tada je preuzeo svu svjetovnu i duhovnu vlast u Crnoj Gori i pravo da iz svoje porodice bira nasljednike. Prvi je Crnogorac koji je pokrenuo ideju o nezavisnoti države i shvatio nužnost izlaska Crne Gore na Skadarsko jezero. U njegovo vrijeme oslobodilački pokret Crnogoraca ušao je u fazu borbe za političku emancipaciju od turske vlasti. Skrenuo je pažnju evropskih dvorova na Crnu Goru, uspostavio prve veze Crne Gore sa Rusijom a posjetom caru Petru Velikom 1715. godine i značajno podigao ugled crnogorske države. Prilikom povratka svratio je u Beč i razgovarao sa austrijskim zvaničnicima. Od tada je Crna Gora ušla u sfere vojno-političkog interesovanja ruskog i bečkog dvora i jačaju oslobodilačke borbe protiv Turaka. Naslijedio ga je sinovac Sava, a poslije njega u dinastiji Petrovića Njegoša položaj vladike postaje nasljedan.