[size=6]SVA SVOJERUČNA PISMA VLADIKE DANILA PETROVIĆA[/size]



  • 1.

    Zanu Grbičiću
    Cetinje, 30. IV 1700.

Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu kavalijeru Zanu Grbičiću vele drago pozdravljanje ot mene Danila.
A potom kako mi dođe tvoja gospodska knjiga i razumljeh što mi pišeš poradi zla đela koje se učinilo među Paštrovićima i Cetinjanima kako su ubili ovoga Ivaniševića. Sami znate, gospodine, kakvi su ovi ljudi slobodni. Boga se ne boje, a gospodi do ruke ne dohode koji bi im činio da zlo ne čine, no je usta čojak na čojka te se kolju i pljenjuju, kako i sami čujete. Ali što mi da satvorimo ? Učimo ih i karamo po zakonu, no ne hoće slušat, a nam nije dato ni na koga dignuti oruž[j]e, niti imamo vojsku da ih silom ustavimo da zlo ne čine. Naše jest oružije po apostolu glagol Bož[j]i, ali kad ljudi ne slušaju što da im satvorim ! Što mi zapovijedi Vaše gospodstvo da Vi otpišemo što misle, ali se mirit, ali svetit, jošt lijepo ne znamo, zašto su ljudi krvavi i ijedci, te je rano š njima o miru zborit, a oko koga svećenja nijesam čuo do jedne riječi što govore da hoće hodit krvniku na kuću, a ot pravijeh se liče i zaklinaju da neće pravoga ticat. I zaista su se i dosad mutili da idu tamo, no smo im mi smetali što smo mogli, ali ne znam hoćemo li moć posad što učinit i smest, zašto misle opet sad se kupit da idu. Drugo ti ne umijem sad pisat, zašto ne znam što misle, no neki govori o zlu, a neki o dobru. A što je komu vljerovat ? Vi znate naše ljudi tvrdoglave kakvi su. Ja ću radit Bog zna, da bude što mirno, ako uzmogu, no je rano, te se ljudi na me jazve kad ih učim na dobro; kako i sami znate da nijesu ovi ljudi mati dobru, no mati svakomu zlu i nepravdi. Tako da znate !

I podrža te Bog u gospodstvu mnoga ljeta !

Aprila 30. dan, u prešu na Cetinje, [1700].

Adresa: Da se preda gospodinu kavalijeru Zanu Grbičiću u gospodske ruke, đe bude

......................

Original, pisan Danilovom rukom.
IAK, fond UP 20 (1699-1702, br 1097)


__________________________________________________ ___________


  • 2.

    Paštrovskim suđama i starješinama
    10. VII 1701.

Danil milostiju Božijeju mitropolit skandarijski i primorski.
Smerenije našet pišet va bogospasenoje mesto Paštrojeviće Bogom počatenim suđam i vojevodam i pročim staješinam, i vasem opšte pravoslavnim hristijanom velikim že i malim koji se povinujete zakonu Božiju i našemu smereniju, mir i radost ot gospoda Boga da imate i ot našego smerenija molitva i blagoslovenije budi sa vasemi vami pravoslavnimi.
Po sih da veste kako dohodiše k nami neki Brajići i kazivaše nam kako se prepirete oko nekijeh granicah koje niti su Brajići ni vi usjekli ni dijelili, no ona gospoda koja su zemljom vladala. Te smo se sami čudili što se bez nevolje bunite i vi i Brajići, te se lijepo pomeždu soboju ne držite kako bratija, zašto je tako i potrebno, e ste susjedi, a kad bi se to kćelo pomakarivat, imao bi tko. Car je i princip živ. Čini mi se nijesu na vas ni na Brajiće naslonili da tijem upra[v]ljate, no drže kako su prva gospoda ostavila. No se ne bunite pomeždu soboju, zašto mi znamo da tu nema ništa do jedne zavisti jednomu na drugoga, ali je zavist ot đavola, a mir i ljubav ot Boga, jakože i vazljubljeni Jovan Bogoslov pišet: "Bratije Bog ljubi jest i prebivajej va ljub[v]i va Boga, perbivajet i Bog va njem". No se ne bunite, no potrpite i vi. Oni imaće knjige ot tijeh granicah. Tako se izberite tri ali četiri človeka pametna, a odovud toliko. Tako ćete to lasno i viđet, a knjige će na[j]ljevše kazat. Zaludu se svaki muči: neće bolje učinit nako zemlju poklat. No činite mudri da se ne kolju ljudi, zašto nije na nevolju nako ot mahnite pameti. No se odberite tri ali četiri poglavara da dođete kad vi pona[j]voljnije bude da to vidite. Makar ako će i ot duhovnih koji doć: Maksim i pop Marko, koji li je vami na volju. Jošt dva ot s[vj]etovnih, zašto tu mnogo ljudih ne trebuje, kako znate i sami, nako da je veća buloga. No nam otpišite u koji ćete dan doći, zašto su me zvali Brajići da i mi tu budemo, zašto će biti i po vas i po njih bolje ako me kćeste poslušat i vi i Brajići, a to je lasno poslušat. Knjige kažu đe su granice, nako tko misli silom da potapti gospodska pisma, ali mučno, nako kad bi se učinio kakav gospodar koji bi mogo zemlje dijelit. Ali ne bi ni tade, zašto bi pomislio tko je dobar gospodar ne pomeće knjige družine svoje pod noge, no ih potvrđuje. I što mnogo sloviti ? No nam otpišite hoćete [li] doći, kako vi tu pišemo, ali ćete nekakve vojske kupit. Ako ćete vojske kupit, ja tu doć neću, nesam bo na to ni ustavljen. Ako li ćete doć, kako vi pišemo, i mi ćemo doći. Tako znajte ! I mir Hristov sa vami pravoslavnim !

Mjeseca ijulija 10. dan ljeto 7209 [1701].

Adresa: Da se preda suđam i vojevodam i vasem hristijanom u plemenite ruke u Paštroviće pod pečatom

..........................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 19 (1700-1702, br. 300)

__________________________________________________ __________


  • 3.

    Pop Đurku, popu Nikoli i popu Peši
    3. I 1708.

Danil Božijeju milostiju mitropolit
Smerenije naše pišet popu Đurku i popu Nikoli, i popu Peši
Mir i blagoslovenije budi sa vami !
Po sih da veste kako smo zapopili te dva mlade popa, a inorije im nijesmo dali dosad. Zato vi pišemo da se sastanemo sutra, paki lijepo učinite hesap i kuće prebrojite, paki da se podijele svakomu pojednako. Sade su Vodice. Na[j]priličnije dohodi. Nemo[j]te izmetat gore kuće nego bolju i goru sasta[v]ljajte kako će svjema pravo bit i tijema dvjema popovima inorija izist. Bošku i Radu nemo[j]te ino satvorit dokle smo ovden blizu, a vazda smo blizu. Koji ne posluša, da pišemo na njega pisanije koje mu neće milo bit.
Tako znajte i l[ij]epo podijelite !

1708, gen[vara?] 3.

..........................

Original, pisan rukom Vladike Danila.
ACCG, fond: Arhiv iz zaostavštine Mile Nikove Popovića iz Rijeke Crnojevića, br. 1.


__________________________________________________ __________


  • 4.

    Vanrednom providuru Nikoli Kontariniju
    7. II 1713.

Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru Nikoli Kontarinu, po prevedroj gospodi mletačkoj sofraproviduru ot Kotora i Novoga, Arbanije i Hercegovine, ljubežljivo pozdravljenje ot mene, Danila vladike ot Cetinja i mitropolita ot Skandarije.
A potom da zna Vaše presvijetlo gospodstvo kako mi napada i zlom ćera kavalijer Buća moju braću ni za kakvu krivicu ni zlo prevedroga principa ni njegovu, nego za pravdu Božiju kroz neke konje turske koje bi ktio uzet da ih proda druzijema Njegušima. Zato molimo Vaše preuzvišeno gospodstvo da biste zapoviđeli Bući da se te sile i force ostane, zašto to njegov posa nije, nego su ono konji turski, a ljudi zamalo turski. Neka viđaju oni s Turcima kako mogu. Turci su im one konje ostavili i predali u ruke, a nije Buća. Imaju i oni ljudi vjeru. Ako pošlju Turci da im one konje vrate, vratiće ih poradi vjere i poradi človečastva, zašto su i ono ljudi i boljari i ot boljarah rođeni, iako ih hoće Buća pohorjatit i silom nagnat da mu tuđe daju, da ih prodaje, da se tuđijem hrani. Nijesu moja braća njemu kmetići, nego su ono boljari i boljarski sinovi; nijesu tuđega željni, nego imaju i svojega; a mogli bi i oni prodat one konje da ih iziju, ali neće poradi vjere i svojega ljudskoga obraza, nego čekaju glasa ili knjige ot onoga či su konji ili ot paše da ih iž njegove ruke pošlje, neka se njegovo poštenje broji. Zašto da ga nijesu Turci poznali za dobra čojka, ne bi mu konje ni dali. Bilo je tu dosta i druzijeh ljudi, ali su, eto, nešto njemu na[j]radi konje dati. Zato molimo Vaše preuzvišeno gospodstvo da rečete Bući da se te sile i force na prave ljudi ostane, zašto to principov posa nije, niti su, fala Bogu, moja braća što principu falila, ni sakrivala, nego se to ište svijećom zlo i smutnja prave ljudi napadajući.
Tako znajte !
I bog Vaše gospodstvo preuzvišeno p[održao] mnoga ljeta !

Fer[vara?] 7, 1713.

...........................

Original, pisan rukom vladike Danila
IAK, fond UP 32 (1712.1714, br. 861).

__________________________________________________ ___________


  • 5.

    Svome bratu Radu
    27. II 1713.

Danil vladika, u hitošt pisah Radu Stjepčevu s braćom.
Tako znajte kako vi napisah dosta. Jošt hoćah, nego mi nesta knjige, ali je dosta i to, nego tako sluša[j]te kako vi pišem u obije knjige. Neka ti konji stoje tu. Nisu to konji Bućini, ni koga drugoga šudita principova nego su to konji turski, tebe osta[v]ljeni na omanat. Ti ih iz tvoje ruke Turkom da[j] ! Neka se tvoje poštenje broji i neka znadu Turci i svaki da su ih čojku ostavili i neka znadu da je i Crna Gora vljerna, a da ih vrneš Bući, osramotio bi i sebe i mene, i svu Crnu Goru, zašto bi reka Buća Turkom: "Vidite li, Turci, kako su Crnogorci nevljerni, ne hoćahu vi ni konje vrnut što ste im na vljeru dali, nego vi ih mi silom ot njih skudžasmo". Tako bi se Buća falio, a nas sramotio i svu Crnu Goru. Zato ne vrati, ne sramoti ni sebe ni nas, ni sve zemlje, nego neka Turci trebinjski dođu, kako sam ja providuru pisa. Tako konje i vrati, a drugojačije nikad. Čuva[j] se ! Nego neka stoje do Đurđeva dnevi, zašto ja dotle ne imam zbora s nikim, a tede, ako komu uzvaljam, zvaće me i ja ću mu se ozvat, a ja s Bućom nemam dogovora ni zbora, nego s većijema, zašto, hvala Hristu Bogu mojemu koji me darova, imam ja u Crnu Goru i u Primorje i u Brda 200 glavarah i vlasteličićah koji mogu veći gospodari bit ot Buće pri komu ti drago kralju za koga hoće vojevat i krv prolivat, kako i kod istoga ćesara ima našijeh đeneralah, a nekali takvijeh kavalijerah. Ne znamo đe mu je ta kavaljerija, teke jedno prazno ime. Sliši moj Rade, ako se komu ova zemlja s dobre volje predade i počne za njega krv svoju prolivat, pak što boljši ne bude ot Buće, čuma ga umorila da rati i ne vidi ! Tako znaj, a ja sam Moskov, Moskov, Moskov ! Govorim, govorim, govorim, a či ja, toga i sva zemlja ! Ovo se govori ako Moskov ushoće, ako li ne, ostavi ! Hvala Bogu.

Fe[rvara?] 27, 1713.

Adresa: Radu Stjepčevu u Njeguše. Ne kri[j] ove knjige, nego ako ti koji prosi, čati često, makar i Bući ispiši kopije. Za to mene nije brige.

.............................

Original, pisan rukom vladike Danila.
Faksimil ovog pisma objavljen je u knjizi: Istorija Crne Gore od iskona do novijega vremena. Spisana Simeonom Milutinovićem Sarajlijom. - U Beogradu, 1835, između 44. i 45. strane.

__________________________________________________ ___________


  • 6.

    Suđima, poglavarima i hrišćanima u Paštrovićima
    2. VII 1713.

Danil Božijeju milostiju mitropolit Skandarije i Primorja.
Smernije naše pišet blagorodnim i blagočastivim suđama, i vojevodam, i svijem poglavarom, i vasem opšte pravoslavnim hristijanom u Paštrojeviće, mir i zdravlje od Boga da imate i ot nas ljubazno pozdravljenije.
Primih vašu poštenu i ljubežljivu knjigu koju mene pišete, i ona prva dođe koju bljeste pisali zboru, i sve dobro i časno blješe pisato kako ot pametnijeh i plemenitijeh ljudih. Nego, draga braćo, nema se komu ovamo pisat, zašto imaju ovamo tri idola: jedan idol preljubodejanije, drugi idol srebroljubije, treći idol grabljenije i krvoprolitije. I dokle se gođ koja grana ne odsiječe ovijema idolima, ne može biti mira ni ljubovi pomeđu narodi, nego stojte svrh sebe i čuva[j]te se koliko bolje možete dokle eda Bog dopusti i pomože te ove idole sakrušimo, zašto mi se jezik zatupi predikajući, a noge prognjiše stojeći oko mira i sloge da bih koje dobro hristijanom učinio, ali se ne može ništa, zašto smetaju idoli. Oni prvi zbor bi častan na Brajiće, a ovi sad rađasmo da bude i časni, ali smetaše idoli, i ja sam pošo dosta jazden s toga zbora, nego trpite kako i ja trpim, a Bog je milostiv, biće nam u pomoć.
Tako znajte i mir Hristov s vami !

Ijulija 2, 1713.

Adresa: Da se preda blagorodnim suđam, i vojevodam i vasem opšte hristijanom u poštovani i plemeniti zbor paštrojevski na pročitanije.

...............................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 30 (1712-1713, br. 300)

__________________________________________________ __________


  • 7.

    Carskom savjetniku Gavrilu Ivanoviču Golovkinu
    Cetinje, 25. XI 1713.

Presvijetlomu i preuzvišenomu i svake časti i hvale dostojnomu i meždu visočajšimi gospodari previsokomu gospodinu i carskomu savetniku Božijeju milostiju gospodinu i dobrotvoru našemu.
Primite ot nas ovi poniženi i sagnuti list u koji se molimo i mili se dejemo Vašemu presvetlomu i previsočajšemu gospodstvu da biste se samilovali i milostivim okom pogledali na nas i na svu ovu krajinu koja stoji vazda na službu Carskoga Veličanstva i vašega presvetloga gospodstva. Zato vas umiljeno molimo i mili se dejemo: ako pride do vas ovi naš list i naše po Duhu Svetomu ljubaznoje čedo arhidijakon Maksim i naš po plti isti brat Damjan, da biste ih Vašim milostivim okom milostivo pogledali i ka sebe i svojemu gospodskomu krilu primili.
I ašte Vi bude Vaša gospodska volja i zapovijed, možete im svako dobro i ljubav prikazat i čist put otvorit da bi mogli do Vašega presvetloga gospodstva priti i liste i riječi prikazat koje su poslate po istih višepisanih naših. I što bi vi oni skazali, da ima vaše presvetlo gospodstvo vjerovat i za istinu primit, zašto znamo da Vašemu gospodstvu mnogo knjigah ot mnogo stranah dohodi. Može bit da nas i našu krajinu i oklevetaju i mraze. Zato se vašemu presvetlomu gospodstvu molimo da ne biste svakomu glagolu i svačijema knjigami vjerovali, zašto će se svačije djelo u nekoje vreme znati i čisto obličiti.
Zato se paki molimo i mili se dejemo pred Vašijem presvetlijem gospodstvom: primite višepisanoga našego arhidijakona i našego po plti brata Damjana i pokažite na njih Vašu gospodsku milost, i pošljite ih s vašom preporukom do Carskog Veličanstva. A sve poradi službe carske kako vaše gospodstvo Bog nauči da biste im dali i malo harča, i potroška dokle bi ot Cara koju milost imali, a sve s Vašega gospodstva preporukom. Uzdamo se ovu milost ot Vašega gospodstva imat, zašto ako Bog pospeši, ima znati i Carskoje Veličanstvo i Vaše presvetloje gospodstvo kako smo i mi mnogo našega blaga potrošili poradi carske službe, tako i danas trošimo. I nas ljudi i narodi ne osta[v]ljaju nego se oko nas kupe i čekaju ot Cara knjige i koje drugo utešenije. Tako znajte, i Bog Vaše gospodstvo podržao mnogoletne.

1713, nojemra 25, u Cetinje

Danil Božijeju milostiju mitropolit Skandarije, Vaš bogomoljac

.................................

Original, pisan rukom vladike Danila.
CGADA, f. 86, op. 1714, eh 1, l. 34, 34 ob.
Milović 1989 503-504 (iz arhivske zbirke Branka Pavićevića).
Petrović, zbirka kopija dokumenata.

__________________________________________________ __________


  • 8.

    Sekretaru Petru Vasilijeviću Kurbatovu
    Moskva, 29. VIII 1715.

Sijateljnejšemu i blagorodnejšemu gospodinu gospodinu i mojemu milostivejšemu patronu i dobrodeju gospodinu Petru Vasilijeviču Kurbatovu, sekretaru
Mi nižeimenovani, vazdašnji i vasegdašnji Vašego sijateljstva bogomoljci, blagodarenije i niskoje poklonjenije posilaju Vašemu blagorodiju i molju se što bi neoskudela i neotjemljena bila ljubov Vaša ka našemu smereniju, što biste prikazali Visokosijateljnejšemu Grafu o našemu trudnomu zabavljeniju na Moskvi. I kako nam pišu naši prijatelji ot naših stranah što bismo se skoro vazvratili va svoju stranu prežde zime, a zima prispela jest, kako Vaše sijateljstvo sami vidite, a mi nikakovo delo savršeno ne upravili. Toliko nešto denag skoro primili a knjigi s veliko mukom včera primili, i to ne vse, kako prosili i u donošenija pisali poradi Petra Bjeloga, sveštenika, da mu podare knjigi i rizi. I tako nam se obeštalo, a ovamo ne odalo: ni knjigi ni rizi. A i nami ješte ne odali riznicu ni persone. Toliko se molju, budite nam hodataj u Visokosijateljnejšago Grafa što bi ima ka nam svoje ljubovnoje milosrdije i što bi obeštanaja nam skoro i pravo isplnili da ne budemo posramljeni pred inovernimi jeziki.
Pročeje prostite nam ! Pisasmo u hitošt. A poslije, ašte Bog izvolit, prostranije budem pisati za svašto i kopije ot svake moje knjige poslat Vašemu sijateljstvu, koje mi pišu moji verni prijatelji i dobrotvori. Tačiju se sve bojim da se nahodimo za ovu riznicu i za ove persone prevareni. Tako slišimo a lijepo ješte ne znajemo dondeže svojima očima ne vidimo budut li raše ili ni.
Danil mitropolit skandarijski i primorski a[v]gu[sta] 29, 1715, u Moskvi. Molju se otpišite nami.

..........................

Original, pisan rukom vladike Danila.
CGADA, f. 86, op. 1714, eh. 1, l. 165.
Milović 1989 517-518 (iz arhivske zbirke Branka Pavićevića).
Petrović, zbirka kopija dokumenata.

__________________________________________________ ___________


  • 9.

    Jovanu Puškaru
    10. I 1717.

Danil Božijeju milostiju mitropolit Skandarije
Pišem samo u dvije riječi našemu dragomu i ljubaznomu po Duhu Svetomu čedu Jovanu Puškaru, o Gospodi Bože, radovati se.
Po sih kako mi dođoše mnoge tvoje knjige i radili smo da Vi svaku otpišemo, ali nijesmo imali što dobro, zašto kad smo došli s puta, sve smo našli smućeno ot uzličašnje nove gospode koji bljehu smutili svu krajinu i svadili i poklali hristijane, a Turcima nijednoga zla ne učinili. A pošto mi dođosmo s puta, sajedinismo nešto malo hristijanah i sretosmo i zatekosmo pašu u Crmnicu. I obećasmo moje aspre i medalje da ga živa ufatimo i da ga pošljemo u Mlecijeh. I neki mu je đavo kaza i špija ter uteče preko Sutormana sa svom vojskom. I to ni bi u petak kad poblježe, a mi vijećasmo da mu udarimo u ponedeljnik. I ovo ni sve bi smeća s mnogo gospode koja se s nepravdom tamo napravljaju, a nami ovamo ništa ne zafaljuju, nego može bit da su mu i oni rekli da bježi da se ne broji poštenje naše i sve naše braće i vojakah. Takva ti je ovamo mutnja i lukavstvo, a tamo se drugojačije piše i svaki sebe napra[v]lja. Istinu ti ja pišem. Kako da mi prije ne dođosmo, sve se ovi hoćaše između sebe poklat. A i tako je malo prije mojega dohotka mnogo zla i pokolja bilo koljući hristijanin hristijanina, a Turci stoj s mirom i smjej se hristijanskomu zlu i pokolju. A eto i tamo idu nekizi poslani, a nekizi s lažom da pomagaju druge napra[v]ljat i na sebe što vadit. Zato prepiši ovu knjigu i ponesi je u Senat da ne umije nitko ništa sebe prosit nako za siromaš i za svu zemlju uopšte, zašto ovamo imaju druge glave koji mogu s pomoću Božjom mnog[o] nešto učinit. I toliko ti pišemo i avizamo da si za ovo ustalac š njima da ti što ne lukavi i od našijeh i od gospode, zašto je ovamo velika mutnja i rat na crkvu i na zakon. A ne znamo zapovijedaju li ovo gospoda mletačka, ali tko ot sebe čini. Radite da se crkva u Budvu ogradi i svaka da s mirom poje kako i u ćesara. I pokloni se ot moje strane preuzvišenom gospodinu Nikolo Jerici i preuzvišenomu gospodinu Marinu Mulinu. Samo neka znadu da smo živi.
Tako znaj !

1717, gen[vara?] 10.
U Cetinje, u hitošti na zbor

Adresa: Blagorodnomu gospodinu i ljubaznomu i dragomu mojemu po Duhu Svetomu čedu Jovanu Nikovu Puškaru u Mlecijeh ili đe bude, skoro na prešu

..............................

Original, pisan rukom vladike Danila, objavljen faksimilski: S. M. Sarajlija (Pjevanija crnogorska i hercegovačka, Budim, 1833, između 64 i 65 dtrane), ali samo u početku, zaključno s riječju Hristijane. Cijelo pismo Sarajlija je objavio na 62-63 strani.

__________________________________________________ __________


  • 10.

    Spisak razorenih Nikšićana kojima je
    vladika Danilo pružio materijalnu pomoć
    20. II 1717.

Nikšići koji se razoriše i ne povrtiše na svoje domove ot rati moskovske.
1717, mjeseca fe[bruara?] 20.
Prvo, Vukota Pavićević, Milutin vojevode Vukašina, Nikola Ivanović, Ćirak Joanov, Drakuo Mirčetin, Joan Rasalić, Vaso Markov, Mihat Jezdimirov, Miloš Andrijašev, Aleksa Prodanović, Andrija Vukašinov, Stanoje Pajov, Luka Lečin, Dragutin Milunov, Raduo Liverović, Ćirak Šćepanović, Joko Vukotin, Joan Vujadinov, Vukašin Ćeranić, Dmitar Šaran, Vujin Damjanov, Vojin Krilović, Mato Joanović, Mato Dragutinov, Vuk Jakšić.
I ja pop Đuro, sin vojevode Vukote Pavićevića, s ovijema više i prije rečenijema Nikšićima uzesmo i primismo u naše ruke iz rike vladike Danila cekinah trideset i pet, govorim trideset i pet, ot carskoga žalovanija 20, da razdijelimo siromaši razorenoj, a nami starijema pet na deset, a biće potpisano ot popa Đura i ot Milutina vojevode njih rukom.
I ja pop Đuro potpisah svojom rukom.
I [j]a Milutin vo[j]vode Vukašina potpisag svojom rukom.
Gornjepoljac Nikšić Dragutin Petrović madžariju 1; Ćetku Avramovu iz Banjanah i Duki Lučinoj iz Dragovoljić madžarije 2; Grahovo; Stjepanu Popovu madžarijah 10 na sve opaljenike.

..........................

Izuzev potpisa: I ja pop Đuro potpisah svojom rukom; I ja Milutin vojevode Vukašina potpisah svojom rukom - sve ostalo je pisala ruka vladike Danila.
AOMC, fond: Mitropolit Danilo 1697-1735, br. 21.

__________________________________________________ __________


  • 11.

    Preporuka za Iva i Marka Perova
    6. I 1723.

Danil vladika Cetinjac Božijeju milostiju mitropolit skenderijski i [primorski]
1723, maija 6.

Činim ovu pravu vjeru mojeju rukoju Ivu Perovu i bratu mu Marku kako su vazde bili dobri hristijani i dobro i čisto služili Gospodina Boga i zapovijedi njegove tvorili. A sad ih nađe napast ot silnijeh i superbijeh ljudih koji Boga i zapovijedi Božje ne slušaju, nego siromahe nejače napadaju i biju. Ubiše mu zločinci i mitnici bratučeda. Tade i Marko ubi onoga zločinca. I za tu nevolju i napast idu u Istriju iskat mjesto za sebe i za nekoliko kuća. Preporučujemo ih vama, svijema hristijanima Crnogorcima u Peroje, da ih lijepo prifatite i u sve pomožete i avizate za svaki poso.

.............................

Original, pisan rukom Vladike Danila Petrovića.
Izvor: AOMC, fond: Mitropolit Danilo 1697-1735, br. 33.

__________________________________________________ ___________


  • 12.

    Bilješka o crkvenim dugovima
    4. VI 1723.

Nota ot svijeh dugovah što mi je tko dužan asprom.
Prvo, pop Vučeta Đurov cekinah madžarijah 100; ot toga mi je dao po velje svite i konja. Pop Vučeta, popa Ivana, cekinah madžarijah 100; ot toga mi je dao abe bijele 4, što čine grošah 8 i prebio na baštinu u Dugi do grošah 14 i prebio na Nika Pavlićeva grošah 25. Petar, brat mi, madžarijah 50. Vučko Jankov madžarijah 10; ot toga je dao ovna dva. Ivan Đurov madžarije 3. Miloš Perov madžarije 2. Stanoje Nikčev cekina mletačka 4. Radmanović Vučeta cekina 2. Marko Glameza cekina 2. Radan Đurova madžarijah 10. [Ovdje je vladika Sava dodao svojom rukom: podmiri da je prost i blagosloven]. Damjan Savić madžarijah 100; ot toga je dao Damjan svite male lakat 10 manje kvarat. Jovo Vulov grošah 12.
Ovo je sve u Njeguše.
[Tekst koji slijedi zaključno sa riječju libar 6 precrtan je].
U mahine knez Luka i brat mu Ivo cekinah 31; Luka je uzeo 6, Ivo ot konjah 8 i u skrit ispod Lastve 13; Ivovica je uzela za žita kupit 4.
To je sve na kuću kneževu. Ot toga su dali vina i rakije grošah 36 i libar 6. Ivo Liješev cekina 4 (ima mu u zaklad medaljica mala). Pop Nikola s braćom cekinah 4. Marko Nikčev grošah 5. Markić cekin 1. Ivo Perov grošah 12; ot toga je dao 100 košinah klaka, a 16 cekin što je na vinograd to je baška. U popa Maloga u Pobore cekina 2. U Marka Ljubiše u Paštojeviće cekina 4. U Nika Mažića groša 4. U Marka Tanovića groša 4. U Marka Pribilovića cekin 1 i libar 18. U Marka Nikova u Budvu, Bečića, grošah 34. U Martina Vulova u Brčeli cekina 2. U Nika Kapurala u Bukovik cekinah 26 (imaju mu u zaklad za te aspre haljine koje je u Mletke kod nas ot principa primio u dar: jedva ove aspre i valjaju, zašto ih je nosio i izmrčio). U Mojaša u Kčevo madžarijah 12; reko je dat za njih dobra konja na službu u manastir; ako li ne da konja, da ih podijeli s braćom za ono klaka što su na crkvu spandžali; jošt da plate koju ikonu u crkvu. Tako da je prosto a inako da nest prosto. U Savića Vukina na Dobro cekin 1. U Komlena i u Save na Novi cekinah 50. U Rajiča Krekuna cekinah 60.
Ovo je sve rukom dato gotove aspre u zajam svakomu bez dobiti, toliko da glavno vrnu ili u naše ruke ili vladike Save s kaluđerima koji dobri budu za crkvu i za crkovno pravilo, zašto su ovo aspre crkovne. Kad bude preša što gradit ali sadit, da se imaju ončas dat i vratit. Inako da nest prosto i blagosloveno, ni va si vek, ni va budušti, zašto ovo nije nikomu prošteno nego u zajam dato na vjeru sa zakletvom.

1723, ijunija 4. upisah
Pravo i čisto neka se zna !

..............................

Original, pisan rukom vladike Danila.
AOMC, fond: Mitropolit Danilo 1697-1735, br. 66.

__________________________________________________ ___________


  • 13.

    Vanrednom providuru Danijelu Renijeru
    8. VI 1723.

Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prep...,
Mi niže imenovani radi bismo o časti i o koristi gospodskoj pisati i trudit se kako se i trudimo svaki čas, iako nije u svašto sreće i posluha ot nepokornijeh ljudih. Videći i čujući nepravedno i ludo djelo što čine neki ljudi i bespametni Krtoljani, osuđujući i žmakajući tuđe i svoje žene i sestre, što Bog toga ne hoće, a i pravi sud gospodski valja da toga ne hoće, zašto i gospoda nijesu s nebesa slećela, nego su i oni ljudi plteni i imaju žene i sestre. Zato valja tko je spametan i tko ima ženu i sestre i kćeri da se ustidi i usrami takvijeh riječih koje veliko zlo i mutnju donose tijelu i osuđenje pred Boga duši. Reče Spasitelj Hristos: "Ne sudite da neosuđeni budete". Rekoše sveti oni i prepodobni oci: "Gospodi dažd mi gledat moja sagrešenija, a ne osuđevat brat mojega". Sveti prorok Danil ješte mlad bješe ispunjen pravde i Duh Sveti bješe u njega. Zato ustade i izbavi onu pravednu Sosanu ot nepravedne laže onijeh starac koji bljehu nepravedno s[v]jedočili. Hristos Spasitelj ne osudi ni onu istu griješnicu koja bijaše osuđena da se kamenijem pobije, nego prstom pisaše po zemlji, a narodu govoraše: Tko je bez grijeha ta[j] neka kamen metne na nju". Tako i za tu ženu ili je griješna ili pravedna, ne tiče to da se s toga ta[j] ludi narod buni i muti, ni da to cerka. To je predato duhovnomu sudu da svakoga liječi. A kad bi se takve stvari pupliko sudile, to bi se veliko zlo počelo, a veće dospjelo, zašto bi i mnoge gospođe principese po zlu pošle i nepošteno osuđene bile. Svi smo ot ženah rođeni. Valja da se stidimo i čuvamo ot takvijeh nepravednijeh i ludijeh riječih ako ćemo poštit i čast držat svojijema materam i sestram. Ovo je slovo krupno i čatovno. Može se dobro čatit i dobro razumjet, ako je i ot slaba arhijereja, ali je pravo pisano. Molimo Vaše gospodstvo neka se ostanu ot one žene i neka se to prestane sudit, a oni tko je laja, neka se kastiga. Vaša gospodska pravda zna što je dostojno onakvijem bujakom učinit.

Danilo vladika Cetinjski

1723, ijunija 8.

...........................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 40 (1721-1723, br. 718)

__________________________________________________ ___

  • 14.

    Vanrednom providuru Vinčencu Loredanu
    2. V 1725.

Presvijetli i preuzvišeni...
Primili smo Vašu presvijetlu knjigu i razumijeli što pišete i zapovijedate. Vaše preuzvišeno gospodstvo, znate dobro, što su djela ijepiskupska i svešteničaska, i nije potrebe za to mnogo često pisat. A ja sam star, malo sam falio očima: ne vidim ni pisat, ma ste poznali u prva moja pisma kako Vi se obećajem u svaku ljubav ot na[j]veće preše poslužit i ovo malo krvi ne pošteđet za priličnu ljubav koja je bez grijeha i srama i duše i tijela. Tako i sad potvrđujem, ma vidim da takve preše sad nije, ali se bojim da se brzo primiče ili svoj ovoj krajini ili samo ovomu narodu, a za soldate ne umijemo što rijeć, zašto to naša djela nijesu. Utoliko smo govorili i pisali i učili svakoga kneza i popa, i kaluđera, također i svakoga hristijanina, ako bi vidio đe biježi koji soldat da mu ne dadu poć u Turke nego da ga obrate put Italije ili put Delmacije. I tako su mnozi dobri i duševni ljudi učinili, a zli čine što im je drago dokle i njih zlo stigne. Ali je ovo preveliko čudo kako svaki dan soldati biježe, ne znamo ali od gladi ali ot zle pameti. Zato valja mislit tko je na[j]veće za to kriv, neka je na njega grijeh i sram, a ne na ovu krajinu, zašto pak nije daleko turski kufin. Valja na krajinu dobro soldate hranit i plaćat.

Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju mitropolit skenderijski i [primorski]

1725, maija 2.

Adresa: Sofraproviduru gospodinu Vicencu

........................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 528)

__________________________________________________ ____


  • 15.

    Protopopu Đuru
    17. VI 1725.

Protopope Đuro, molio me iguman Georgije, iz Gradištah, da Vi pišem da mu učinite ljubav ot pravice: da skupite Brčeljane koji siju baštine po planini i u Glavoče, zašto mu pritiskaju nekizi Paštrojevići sinovnju baštinu, a Vaši znadu, koji je oru i siju, čija je koja i komu su ujam davali. To mu možete učinit ljubav za pravicu, i zaklet i naučit svakoga da pravo kaže, zašto tko baštinu ore i sije i š nje ujam dava, oni čisto zna komu ga je dava, zašto su ovo česte rati ter mnogo baštine puste leže.

Danil vladika cetinjski

1725, ijunija 17.

Adresa: Protopopu Đuru u Brčeli

........................

Original, pisan rukom vladike Danila
Čuva se u manastiru Praskvici (blizu Svetog Sefana).

__________________________________________________ ___________


  • 16.

    Grofu Gavrilu Ivanoviču Golovkinu
    20. X 1725.

Previsočajši gospodin i gospodar graf Gavril Golovkin,
Mi nižepotpisani, s velikim plačem i s neprestanima slzami pišem i tužno i gorko plačem, kako ne spodobih se celovati ješte caru živu carskuju svetoju desnicu. Ali paki utešaju se i raduju se dušeju kogda slišim Vaše visoko i hristoljubivo gospodstvo u dobromu životu i zdravlju. Tako i previsočajši i hristoljubivi Senat koji uzdrži časno i slavno svoje blagočastije i svoje carstvo nepokolebimo. To je i nam i svjema hristijanima po vasemu svetu slava i pohvala i čast ašte i straždem po blagočastiju i za službu Vašega Inperija. I ne plačem stradanija nego se bojim da nas ne zaboravite i ne ustavite milost carskuju i carsko žalovanije. A poznaćemo sad hoćemo li primit carskoje žalovanije po gospodinu arhimandritu Leontiju i hoćete li mu namirit ono sedam sat zlatic, zašto ovamo nema otkud uzet ni kapejke.

Vaš bogomoljac Danil vladika cetinjski,
Božijeju milostiju mitropolit skenderijski i [primorski]

Adresa: Previsočajšemu gospodinu i gospodaru grafu Gavrilu Golovkinju u presvijetle ruke u Moskvi ili u Peterburh

...........................

Original, pisan rukom vladike Danila.
AVPR, fond: SRsS, 1726-1727, d. 1, l. 4 ob, 5 ob.
Petrović, zbirka kopija dokumenata.

__________________________________________________ ___________


  • 17.

    Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
    16. IV [1725-1726 (?)]

Preuzvišeni gospodine, gospodine p...,
Mi nižepotpisani, primili smo Vašu presvijetlu knjigu po Simu Mrkojeviću i nijesmo mogli priđe otpisat, zašto nas pritisko neki zli kašalj i oganj, i nijesmo se digli iz odra ot Svetloga četvrtka do danas, a i danas slabo. Ako mi Gospodin Bog dopusti i uzmogu poć gorje na Cetinje za Svetoga... A sad ne umijem što nako ljubežljivi pozdrav.

Danil vladika vetinjski Božijeju milostiju
mitropolit skenderijski i [primorski]

17... april 16.

..........................

Original. pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 14).

__________________________________________________ ___________


  • 18.

    Ijeru Papiću
    21. V [1725/1726 (?)]

Preuzvišeni gospodine, gospodine, prepoštovani,
Prostite ne imah veće knjige, ma se i u ovu malu knjigu poklanjamo i umiljeno pozdravljamo Vaše preuzvišeno gospodstvo. I drugo ti pisat i odgovorit ne umijem dokle ne vidim što će ovi ljudi učinit. Sutra se na zbor kupe sami Cetinjani. Toliko smotrite da se u Budvu ne zamučite dokle Vi knjiga i odgovor dođe ot Cetinjanah. A mi smo moljeni bili ot Cetinjanah da im pišem onu knjigu ako bih im nji[h] mo[l]bu primio, no veće nuždu i nevolju, zašto im nemaše tko ta[j] dan pisat, a mi duhovni ljudi ne možemo mirskijema ljudma kandžalijeri bit nako umalo kad je nevolja i preša, a nije nijedno zlo ni pisano. A ja vidim da Vaši biskupi sjede u miru i poštenju, a ne kmetuju, no uče i predikaju. Tako je i nami rečeno ot Boga, a Vami je rečeno i drugoj gospodi da mirite, da kastigate krive, a bez licemerija, no tko je kriv i tko je dužan on se neka muči i troši.

Maija 21.

Adresa: Preuzvišenomu gospodinu gospodinu kavalijeru Ijeru Papiću u Kotor

.........................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 416).

__________________________________________________ ___________


  • 19.

    Cetinjani Ijeru Papiću
    22. V [1725-1726 (?)]

Preuzvišeni gospodine, gospodine, prepoštovani,
Mi svi Cetinjani opšte poklanjamo se Vašemu preuzvišenom gospodstvu i davamo Vi na znanje kako primismo vašu presvijetlu knjigu i sve razumijesmo što nama zapovijedate. I mi drugo ne umijemo pisat, ni Vaše preuzvišeno gospodstvo trudit ni gospodina sofraprovidura u Budvu, no je to slavni grad svjema ovijema gradovima glava. I tu smo se vazde mirili i kad je preša bila vjerno služili. Tako ćemo i sade doći tu na mir i na zapovijed ot mira i ot službe mirne. Mi valja da se trudimo i Paštrojevići koji smo ljudi, a veće pustošni, a Vaše preuzvišeno gospodstvo i preuzvišeni gospodin sofraprovidur nemo[j]te se poradi nas i poradi Paštrovićah u Budvu trudit i stanke s nami činit i glavit, no je to uglavljeno. Komu je mio mir, neka ide u nedjelju Svetago Duha pred Kotor, zašto mi idemo, ako Bog dopusti, a u Budvu nemamo nikad sreće ot mira, no i ono što se je kad umirilo nije mirno, no gore mutno. A prikaza ni je arhijerej Danil što ste njemu pisali i govorite da je njegova ruka pisala, jest zaisto, ma veliko moljen ot nas, a veće ot nužde i ot nevolje, zašto nemamo pisara doma, a ovo nije njegovo djelo, no da sjedi u poštenju kako i vaši biskupi. Čekamo odgovor po ovomu istomu knjigonoši.

Maija 22.

Adresa: Gospodinu kavalijeru Ijeru Papiću

.......................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 265).

__________________________________________________ ___________


  • 20.

    Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
    2. II 1726.

Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
Koliko smo pisali i naša slabost Vašemu preuzvišenomu gospodstvu i Vaše preuzvišeno gospodstvo nami, zaisto vidi se da nijednoga dobra ploda ne rađu sve one knjige što se pišu, pošto ne hoće Vaše presvijetlo gospodstvo umirit ove nove svađe, no nahodi vrag put okošen s kojijem ove ljudi u pakljene muke vodi, a ta[j] put prokaša licemerna ljubav i pomoć. Mogu reć da pripomaga golemo zlatni i srebrni mač i put kosit i đavolu na volju činit. Zato se ovo ne može umirit. Mi smo sad na golem trud pišući i moleći Vaše presvijetlo gospodstvo da ovo skoro, skoro umirite, ali vidimo da ne hoćete, nego sominjete neke osvete i neko poklanje novo i staro dobročinstvo. A mi čistije i pravije kažemo kako čisto i znamo i os[vj]edočeno je i čuveno po vasemu svijetu, kako su ovi ljudi u ovu krajinu vazda bili i vjerni, i časni, i junačni, i svakomu gospodaru poslušni i gotovi na službu, i prvi poštenoću ot svega svijeta, koliko Paštrović toliko svi Primorci i Crnogorci i Brđani i sva ova krajina. Nego su se sad odskoro smjeli i pozlili, a sve ot nestime i ot globah i nepravedna suda i ot nauke gospodske za osvetu. A nije gospodi rečeno ot Boga da potiču ljude na osvetu, no da ih to uče na mir i na posluh Božiji i gospodski i da ih zovu na sud, pak onade neka vide tko je za milost tko li je za izgubljenje, zašto je u gospodsku vlast i život i milost. Zato se jošte molim u ovu treću knjigu da pomirite ovu krajinu bez licemerija da se ljuto svi stari ne kajemo ujedno dokad preša bude. Zaista je rečeno ot Boga Gospodi ma čijim strahom zle ljudi nakazivat, ma ne licemerijem sudit, no pravedno siroti i vlastelinu, bratu i prišalcu, a svi smo bratija po svetomu kršteniju.
Drugu [knjigu] već ne pišem, zašto umorih i sebe i kandžalijera Vašega.

Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
mitropolit skenderijski i [primorski]

1726, fer[vara?] 2.

.............................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 48 (1728-1730, br. 285).

__________________________________________________ ___________


  • 21.

    Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
    16. II 1726.

Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani
Mi nižeimenovani dajemo na znanje Vašemu preuzvišenomu gospodstvu kako je došo u vizitu u ove strane Sveti i blaženejši gospodin patrijarh pećski po starozakonomu običaju, a najveće po zakonu Božiju, da ispuni zapovedi Božije i oduži svoj dug kojim je poručen i predat ot Gospodina Boga. Vaše preuzvišeno gospodstvo dobro znate što su duhovne svete vlasti i trud arhipastirski i nije potrebe da mnogo pišem Vašemu preuzvišenomu gospodstvu. Utoliko neka znate kako smo se mi molili Njegovu blaženstvu da se sam ne trudi proz ovu krševitu zemlju su toliko teškijeh konjah i ljudih. I tako se ja na našu molbu preklonio i ustavio se je u Brda i u Zetu, a posla je u ove strane vamesto sebe gospodina kolfsiskoga mitropolita Jefrema.

Za polužit Vašemu preuzvišenomu gospodstvu.
1726, F[ervara?] 16.

Danil vladika cetinjski

Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Gabrilu Boldu.

.............................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 43)

__________________________________________________ ___________


  • 22.

    Ijeru Papiću
    12. VI 1726.

Preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
Primismo vašu presvijetlu knjigu poradi Cetinjanah i š njima zborismo na svaki način, i, eto, idu ka Vašemu preuzvišenomu gospodstvu. Može bit da će Ve poslužit bolje nego koji drugi, ma se mole da je i njima što bolje ot gospode, a najveće da im je tvrda vjera da im taca ne uzdržite preko roka i da im pridate što više tacu hrane, zašto je mnogo priče bilo ot naroda ovamo za u konat hrane tacu. Čini im se malo litra h[lj]eba i pet dinar. Zato smo mnogo muke imali ovamo govoreći s narodom.

Danil vladika cetinjski

1726, ijunija 12.

Adresa: Preuzvišenomu gospodinu gospodinu kavalijeru Ijeru Papiću u gospodske ruke

........................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 296).

__________________________________________________ ___________


  • 23.

    Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
    Oktobar, 1726.

Ne mogu pisat ni na koga klevetu ni obličenije, pastir bo jesam, a ne šapatnik, ma će one zle svoja zla djela obličit i u zla pognat. Dava se samo na znanje Vašemu preuzvišenomu gospodstvu kako se neki ludo zaminaše i ludo i nepravedno pisaše u gospode na prave čitave dva Bjelice koji su sad pravi u galiju. I stoga se sve ovo zamuti i proliše se tolike pravedne krvi. A oni lašci koji lažavu pišu, u bunacu počivaju do suda Hristova, a nami i Vašemu preuzvišenomu gospodstvu dosta muke i truda davaju za ugasit i umirit ovo zlo, ma je ovo sad i veće, zašto je suproć zakona. Zato je pravo da se ovo ugasi bez odmaka i razmišljenija.

Adresa: Gabrilu sofraproviduru

-----------------------------------

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 43 (1725-1726, br. 296).

__________________________________________________ ___________


  • 24.

    Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
    4. V 1727.

Presvijetli i preuzvišeni gospodin gospodin i gospodar,
Mi nižepotpisani službom i ljubavlju koju smo vazde nanosili Vašemu presvijetlomu gospodstvu davamo Vi na znanje kako mi jučer dođe jedan moj prijatelj, ter mi reče da se kupi tursko kanpo i vojska silana na Ovče polje, a to je blizu Skoplja. Vaše preuzvišeno gospodstvo za svašto bolje znate i bolje čujete, ma znate da je to blizu nas i blizu Krfa, a Turčin je vazde ne[v]ljeran. I tako se govori da je vezir stari posječen, a car stari promijenjen. Ovo koliko čujem, toliko pišem i služim Vašemu preuzvišenomu gospodstvu, a već mislite što je turska nevljera kako iz prijevarke i Moriju uze. Ne pomože ništa ni bailo ni glasovi iz Carigrada, a siromah neki biskup pravo i onda pisaše, nego mu ne vjerovahu.

Danil, vladika cetinjski Božijeju milostiju
mitropolit skenderijski i [primorski]

1727, maija 4.

Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu Gabrilu Boldu sofraproviduru u Kotor ili u Novi, na prešu što se najbrže može

............................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP (1725-1727, br. 905).

__________________________________________________ ___________


  • 25.

    Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
    5. V 1727.

Presvijetli i preuzvišeni gospodin gospodin i gospodar,
Mi nižepotpisani ne umijući pisat latinski, zato ne možemo bit siguri ot moje slabosti svaku rabotu dat na znanje Vašemu preuzvišenomu gospodstvu, ma ja znam da smo sigurni ot Vaše prevedre mudrosti i prevedre pravde i lubavi koju nanosiš ovomu puku i nami. Zato se molim vašemu preuzvišenomu gospodstvu da ne imate srdžbe što vi nijesmo avizali prije nego smo u Mletke pisali za ove plate koje se sve naopako jedu i dijele i koji svrh njih čine false prokure i false recevude. Ja ne bih ništa ni u Mletke pisao ot svoje volje za koju moju korist ni z[a ijest, ma pišem za vjeru i vjernost koju nanosim prevedroj gospodi mletačkoj, pak sam moljen i silovan ot jadnoga puka, koji krv prolijeva, a za te plate ništa ne zna, nego je š njih smućena i poklata sva krajina. Zato molimo vaše preuzvišeno gospodstvo spravi mi Pava Kneževa s ljubavlju i milošću u Mletke i na Gospodina preuzvišenoga providur-zenerala kako ljevše zna Vaša prevedra mudrost. Zašto smo mi biskupi koji svakoga podnosimo i trpimo, ma se za ovo trpljet ne može, zašto su ovo teške i pretanke stvari gospodske. Molićemo Gospodina Boga da nami ne pošlje samrt dokle ne vidimo Vaše preuzvišeno gospodstvo za zenerala U Dalmaciju ali u Levantu, da Ve dođemo poslužit kako žudi moje srce, pak molimo Vaše preuzvišeno gospodstvo ne propušti nikoga ot Njegušah s Bućom u Mletke.
Ovo ti se piše po pravoj istini, a ja nikomu zla ne hoću, Bog zna, ma hoću pravicu siromasima koji krv prolivaju.

Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
mitropolit skenderijski i [primorski]

1727, maija 5.

Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu Gabrilu Boldu sofraproviduru u Novi ali đe se nađe, u presvijetle ruke

................................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond 44 (1725-1727, br. 250).

__________________________________________________ ________


  • 26.

    Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
    30. V 1727.

Presvijetli i preuzvišeni gospodine... i gospodine prepoštovani,
Mi nižepotpisani s poniženijem poklonjenijem vele drago pozdravljamo Vaše presvijetlo gospodstvo i molimo se da primite s ljubavlju ovi poniženi list i da se ne nađete rasrčeni poradi đe nijesmo ubrzo odgovorili na Vašu presvijetlu [knjigu] koju ste nami pisali za one zapovijedi ot Senata poradi ovoga puka i poradi platah koje im je dao prevedri Senat za njih vjernu službu i krvoprolitije. Zato je razumjelo Vaše presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo u našu prvu [knjigu] kako nas tu ne tiče što jesti ni što uzimati, ma nas tiče plač i tužba ovoga puka koji je s tijeh platah u veliku mutnju i u mrzost. I zato sam moljen ot njih za dodijevat Vi, a ne samo Vašemu preuzvišenomu gospodstvu nego i prevedromu Senatu da se ova rabota očisti. I neka uprav idu razdijeljene ove plate ili neka stoje pri prevedromu Senatu. I za ovo odmicanje da nije ni dan ni čas, zašto ja trpljet ne mogu ovi trud, isuviše trošak i razur svojemu uboštvu, i svojemu monastiru, zašto znate što su krajični ljudi i kako se hoće držat u tri, u četiri načina ot ljubavi i ot pravde, ot časti i gozbe, i na spenze i darove, i voljnost i slobodu ot svake dacije. I zaisto veće to gledaju krajični junaci nego tisuću predikah. Zna moj slabi dom i moje uboštvo koje trošim dočekivajući i gosteći krajične ljude za ljubav prevedroga principa da se drže u vjeru i vjernost. Ma vidim čudo golemo da je nama najmanje zafaljeno i vjerovano, ma je vjerovanije onijema koji umiju mamit i jesti principovo blago i pomagat svoje kuće, a moju razurat i vas ovi puk izgubit i poklat. I zaista je ovomu puku nepravda velika, a nami muka i trošak velik s tijeh istijeh platah, ma zaisto vidimo sami da su nam za ovo sve krivi nekizi ot ove krajine i ot ovijeh gradovah. A gospoda bi mletačka učinila pravdu čistu i poznavala svačiju vjeru i vjernost, nego sve ovo smetaju false knjige koje se pišu u zenerala i u Senat. Sada sve osta[v]ljamo za Vaše preuzvišeno gospodstvo da se ovo izbistri za Vašu slavu i falu večnuju.
I ostajem i biću vazde na službu Vašega preuzvišenoga gospodstva.

Danil vladika cetinjski

1727, maija 30.

Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Gabrilu Boldu u presvijetle ruke u Kotor ili u Novi

...............................

Original, pisan rukom vladike Danila
IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 821).

__________________________________________________ ___


  • 27.

    Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
    30. V 1727.

Presvijetli i preuzvišeni gospodin i gospodar,
Ove dvije riječi ma u dugu ljubav preuzvišenomu bratu Vašemu gospodinu gospodinu kapetanu ot kulfa, vele dragi i ljubežljivi pozdrav i prijateljsku službu koju smo mu obećali vazda prikaževat. Ako smo i slabi i stari, neka nas ne štede ot službe njegova preuzvišena gospodstva, nego neka nam piše njegovo ime i zapovijed da umijem vazda pisat i služit njegovu preuzvišenomu gospodstvu.

Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
mitropolit skenderijski i [primorski]

1727, maija 30.

Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu sofraproviduru gospodinu gospodinu Gabrijelu Boldu u presvijetle ruke

---------------------------------

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 245.).

_____________________________________________

  • 28.

    Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
    18. VI 1727.

Preuzvišeni gospodin i gospodar,
Mučno mi je začesto dodijevat Vašemu presvijetlomu gospodstvu, zašto znamo da mi dohodi do obraza moga stidno, ma su manje ne mogu učinit, zašto mi dodijaše suze pravijeh hristijana koji su napastvovani i nasilovani, i izagnati ot onijeh koji ne poznaju Boga, ni slušaju suda, ni se boje straha gospodskoga. Ne mogu udugo za sve nevolje Iva Perova i njegova brata Marka pisat, zašto smo bili dali na znanje onda u Budvu Vašemu presvijetlomu gospodstvu. Zato i sad molimo i poklanjamo se s ovom našom poniženom [knjigom] i preporučujem Vi ove dva brata da ih pomožete i uzdržite krepošću ot Vaše prevedre pravde, zašto su to dobri hristijani doisto, nego im nije mira ot zlijeh koji su ih kćeli ubit na vrata straže ot grada Budve.
I ostajem zavazda na službu Vašega presvijetloga gospodstva

Danil vladika cetinjski

1727, ijunija 18.

Adresa: Preuzvišenomu gospodinu i gospodaru sofraproviduru gospodinu Gabrilu Boldu u presvijetle ruke

................................

Original, pisan rukom vladike Danila
IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 713.).

____________________________________________


  • 29.

    Vanrednom providuru Gabrijelu Boldu
    10. VII 1727.

Presvijetli gospodine gospodine prepoštovani
Ako je vaša ljubovna volja, ne propušta[j]te nikoga Njeguša s kavalijerom u Mletke da ne bude gora mutnja nego dosad. Nego ovo neka se sprešno opravi i pošlje u Mletke. Nijesmo mogli u prvinu s Vašijem preuzvišenijem gospodstvom za ovo ništa zborit, ma sad hoćemo poznat svu ljubav i pravdu i prijateljstvo ot čiste pravde Vašega preuzvišenoga gospodstva za ovi jadni i tužni puk.
I već ja drugo ne pišem nego ću čekat odgovor ot Vašega preuzvišenoga gospodstva.

.....................................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 667.).

_____________________________________________


  • 30.

    Vanrednom roviduru Gabrijelu Boldu
    10. VII 1727.

Presvijetli i preuzvišeni gospodin i gospodar,
Mi nižeimenovani primili smo Vašu premudru knjigu i premudru zapovijed i radićemo koliko najbolje uzmožemo kako je Bogu milo i kako je Vašemu preuzvišenomu gospodstvu za čast i slavu, ma je viđeno i vjerovato koji je trud i muka po svemu svijetu vladalcima koji vladaju pukom, koliko s[vj]etovnim toliko i duhovnim, pomeždu zli i nepokorni narod. Mnogi je trud i mnoga muka, ali se tomu nije čudit. Ispunjaju se pisanija koja nas uče da su ovo zla posljednja vremena i posljednji nepokorni i umomrastljeni narod koji ne opslužuju Božije zapovijedi, također ni gospodske. Ali, hvaleći Gospodina Boga, neće imat za ovo ni uzroka ni Vaše preuzvišeno gospodstvo ni naša slabost pred Gospodina Boga, također ni pred gospodom mletačkom, zašto mi činimo veće nego i možemo. I vaše je preuzvišeno gospodstvo mnogo mira i sloge dosad učinilo, koliko nije nijedan drugi mogo toliko učinit. A sad se je nešto počelo mutit, ali će se radit eda se i ovo ugasi, ma pak ako se i ne ugasi, neće ni zato bit uzrok na Vaše preuzvišeno gospodstvo ni pak na nas, nego će bit uzrok na one koji ne slušaju i ne tvore ono što je Bogu milo i ugodno i ono što je za čast gospodsku. Mi smo vareni i pečeni ot truda u muke pomeždu ovi narod, zašto nemamo što dijelit, nego su svi naši po duhovnoj vlasti, a pak su svi i Vašega preuzvišenoga gospodstva po s[vj]etovnoj gospodskoj vlasti. Valja ih jednako karat. Zlo su učinili onizi koji su ranili onoliko ljudih pred grad Budvu por oruž[j]e principovo, a budući ovizi dognali sir i drugu robu da se pomaga mjesto principovo, a za ovoga što su u goru ubili manje je žalosti, a i to je dosta zlje i ružno preko vjere i preko gospodske zapovijedi. I ja se veće mučan nahodim poradi vašega preuzvišenoga gospodstva nego poradi mojega truda i muke, ali ćemo radit o časti i poštenju Vašega preuzvišenoga gospodstva koliko najbolje uzmožemo.

Na službu Vašega preuzvišenoga gospodstva

Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
mitropolit skenderijski i [primorski]

1727, ijulija 10.

I molim Vaše preuzvišeno gospodstvo upišite ni ime Vašega preuzvišenoga brata, kapetana ot kulfa, da mu se umijem poklonit i poslužit. I mučno mi je iskat da mi darujete 20 litar praha za mene u kamenje.

...........................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 44 (1725-1727, br. 747).

______________________________________________


  • 31.

    Vanrednom providuru Antoniju Bembu
    3. X 1727.

Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine moj predragi,
Mi nižeimenovani primili smo jutros knjigu Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva na treći oktobra, na dan Svetago sveštenomučenika Dionisija Areopagita i razumjesmo svaku zapovijed Vašega presvijetloga i preuzvišenoga gospodstva i radićemo svojijem srcem i svojijem životom, opslužit koliko najbolje uzmožemo. Iako sam star i hrom, radi ću siti dolje u Primorje na 12. oktobra; priđe ne mogu nikako ot svoje jedne velike preše i u ovi isti dan kad mi dođe Vaša presvijetla knjiga i zapovijed, oni ča[s] smo dozvali Cetinjane i Bjelice i knjigu smo im čatili, i svaku Vašu gospodsku zapovijed skazali, i mnogo ih učili i karali da poslušaju prvo Božije zapovijedi pak i gospodske. I oni se obećaju da će doć i poklonit se Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu, nego odgovaraju mene da im je neko skazao da su uljegli nekoliko Paštrović u goru, na klance da ih čekaju i koga ubiju priđe nego se mir i kmetovi postave. I ja ne znam može li bit ovo istina ili im je prijatelj pravo skazao ili ljut zlotvor slagao da ih smuti da na mir ne idu, teke viđu da su s toga glasa svi smućeni i pošli su svi oko stoke za čuvat da im čobae ne pobiju. Mi smo na čudo i na velike muke među bije parte, zašto su obije kičeljive i nepokorne i ne gledaju na duševno spasenije nego gledaju malovremenuju tjelesnu slavu koja će ih sve u pakljene muke stopit. Pisao sam presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu zeneralu da vas ovi naš trud, a i gospodski, u nikakvu polzu, sireč u nikakvu zadužbinu ide. I paki sam pisao njegovu uzvišenju da ću ruke omit ot ove smutnje i poći sjeđet u manastir i Boga molit za svoju dušu i za svoje grehi, a ovo neka mire serdari i guvernaduri s gospodinom kavalijerom. Ja sam dosta trošio zaludu svoje uboštvo. Neka se taknu i oni u ono što su Senatu dosad izmamili i zaludu izjeli. Ovo ću im u oči reći, a ja ću se za ljubav Vašega presvijetloga gospodstva jošt ovu jesen potrudit, pak ću sjeđet i ruke umit ot ove službe.

Danil vladika cetinjski Božijeju milostiju
mitropolit skenderijski i [primorski]

1727, oktobra 3.

Ovo ukratko pobaška pišem Vašemu presvijetlomu i preuzvišenomu gospodstvu dobre mi stimaj i dobro drži glavare ot Grblja. Ako ovo oni ne smire, drugi neće, vjerujte mi, zašto to toliko imamo ljudih koji su vjerni i poslušni i koji se ljudski drže i ljudski razumiju, a naše Crnogorce i naše Paštroviće ne bi sveti Joan Zlatousti u pravu regulu obrnuo. Bog im pamet prosvijetlio i grehi oprostio.
Isuviše svega ovoga mojega slaboga pisma prikazaćete svu istinu prevedromu Senatu da je sve istina što je pisato i poslato po Pavu Kneževu, a druzi koji pišu ništa nije istina, no lažu, no lažu i narod su s tijeh lažah smutili i poklali.

1727, oktobra 3.

..............................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 755).

_______________________________________________


  • 32.

    Vanrednom providuru Antoniju Bembu
    9. X 1727.

Presvijetli i preuzvišeni gospodine, gospodine prepoštovani,
Mi nižepotpisani poklanjamo se ovom našom poniženom [knjigom], ma ne mogu da ne rečem kako je pravo. Čudim se i za čudo veliko jest kako je prošlo toliko setemanah kako je došlo vaše presvijetlo i preuzvišeno gospodstvo u Kotor, i mi nijesmo imali glasa ni aviza ot Vašega preuzvišenoga gospodstva da umijemo poslužit, a ne kako da se držimo na visoko, to naše djelo nije, nego je to djelo onoga koji ne tvori i ne sluša zapovijedi Hristove. A ne čine dobro ni onizi koji nove običaje meću u ovu krajinu koje svako zlo donose svemu ovome puku i svoj krajini, čin[e] konat da je sva Crna Gora i sva ova krajina vojska i soldati su sve principovi; ako li nije ovo istina, zašto su im dukalu i plate dali i daju im i danas ? Zato je bolje da im se bolja stima i prijateljstvo nanosi. Pisali smo gospodinu kavalijeru Bući za pašu i za njegovu vojsku, također i za pravoslavne hristijane i za njih nevolju i napast koja je na njih došla bez suda, nego po lukavstvu i nagovoru zlijeh ljudih koji rade svu ovu krajinu smutit i razurit. A Crnogorci se ne drže na silu ni u zlu pamet, nego stoje, siromasi, svrh sebe i brane dušu i vjeru, i kume i mole da dadu što su dužni, ma je ovden nečije maslo koje im se ne da umirit. Gospodin je Bog pravdivi sudac da ako upane u onu jamu oni tko je kopa za njih siromahe. Paša je gospodar, ma se je poveo po nečijeh riječim i nepravednomu s[vj]etovanju, a mile su mu i aspre, ali ih u Crnu Goru, ni u ovu krajinu, nije đe uzet, vjerujte mi. Zato nije dobro ovi puk izdavat, nego im pomudro ruku pomoći dat, zašto su ovo nepokolebimi i ognjaniti soldati principovi.

Na službu vašega preuzvišenoga gospodstva

Danil vladika cetinjski božijeju milostiju
mitropolit skenderijski i [primorski]

1727, oktobra 9.

Adresa: Presvijetlomu i preuzvišenomu gospodinu gospodinu sofraproviduru Antoniju Bembu u presvijetle ruke u Kotor

............................

Original, pisan rukom vladike Danila.
IAK, fond UP 46 (1727-1729, br. 157).

______________________________________________