Ognjen Spahic - njegovo djelo(a)

[apsolutno_nemoguca]

Hansenova djeca, Spahica ...

Fenomenalno!!! Definitivno bolji i od Brkovica i od Nikolaidisa sa kojima se uporedjuje. Mnogo izgradjeniji, mnogo kompletniji, mnogo kompleksniji.

[Me_B]

Pa jesam li ti rekla ... :mahanje:

[apsolutno_nemoguca]

Odavno me nije neka knjiga oborila kao ova :!:

[GAGA]

join the club

[apsolutno_nemoguca]

Sinoc sam procitala 2 price: Pacovljenja, i Sve to ...

Iskreno se nadam da Ogi nece skliznuti u politicke vode jer tehnika koju posjeduje i nacin na koji simbolizuje su fenomenalni.

[underwater love]

Zivio nam nas Ogi. Najvise ga cijenim zbog toga sto nije klasicni crnogorski postmodernisticki pljuvac. Svakako, on se osvrce na iste probleme, ali ih savrseno lijepo upakuje...

[apsolutno_nemoguca]

Ognjen Spahić: Nakon odjeće od teksta
(odlomci iz priče, zbirka SVE TO)

(...) Ali Ana Ostojić i dalje priča o haljini. Tankom i nježnom platnu, body dezenu modne kuće 'Evidence' na kome su otisnute aplikacije tekstova lokalnog izdanja dnevne štampe. Moda sredine osamdesetih opet postaje aktuelna, kaže. Dopao mi se štos sa tekstom, rekla je. Na primjer, sjediš, blizu, recimo, neke osobe, veoma blizu, recimo. Tekstovi su svuda po tvom tijelu, kaže. Na grudima, ramenu, na bokovima. I on posmatra tvoje zaobljene tekstualne pejzaže, recimo, i počinje da čita. I puštaš ga da to radi; on prelazi sa reda na red, sa slova na slovo, prebirajući očima po tankim crnim prugama odštampanih simbola, rekla je. Novi red, znak uzvika, dvije tačke, upitnik, zarez, opet novi red, kurziv, veliko slovo: osjećaš kako se sve na tvom tijelu čita. Kako tijelo biva pročitano postajući dijelom tih znaka, a oni ujedno postaju tvoje tijelo, posuto značenjima, rekla je. Da, kažem. Uzbudljivo.

(...) Čitala sam odozdo. Od donjeg ruba prema kragni. Raznorazni tekstovi. Mnogo dosadnih stvari. Idiotski naslovi posvuda. Epidemija pridjeva. Nekoliko stilskih incidenata i štampraskih grešaka, kaže.

(...) Nastavlja priču o haljini, govori brže i sada razaznajem tek djelove rečenica. Tekst na lijevoj dojci ..., kaže. Riječi se gube i ponovo nadiru u rijetkim zatišjima među dobovanjem zvučnika. Zaustavljam je pokazujući na uši. Shvata da ne čujem, primiče stolicu. Osjećam topao dah govora. Dodiruje svoje grudi, lijevo. Na tom mjestu..., kaže. Tu je pisalo da Margi... Zamisli, moja Margi. Ne mogu da podnesem. To su laži, rekla je i uzela gutljaj. Nisu joj jasne tako surove slučajnosti, nastavila je. Pita se da li je morala ući u prodavnicu odjeće i kupiti baš tu haljinu. Pita: kako je vijest o smrti njene majke dospjela na platno i zašto su objavili sve to.

(...) Priče su se stišale i ubrzo je sve bilo kako treba. Sve, kažem, dok nisam kupila haljinu i navukla sebi na tijelo upravo ono od čega sam bježala, rekla je ...

[sirius]

klasicni crnogorski postmodernisticki pljuvac

Haha, sjajno

Procitacu, ovaj topic je dobra preporuka

[Carla Bruni]

/me procitala "Sve to" :arrow: ODUSEVLJENA

[underwater love]

Pa ljudi gdje ste vi svih ovih godina? Ne mogu da vjerujem da Ognjena otkrivate tek DANAS! No, bolje ikad no nikad. Aj u zdravlje!

[Carla Bruni]

:oops: :oops: :oops:
/me je tek sad pocela da cita nase "nove nade"

[underwater love]

:oops: :oops: :oops:
/me je tek sad pocela da cita nase "nove nade"

Carla, ja se iskreno nadam novim nadama ovi su vec ostarali

[intruder]

ima li ubistava?????
ako nema - ne valja qrca!!!!!!! :twisted: :P :P :P

[apsolutno_nemoguca]

:oops: :oops: :oops:
/me je tek sad pocela da cita nase "nove nade"

Carla, ja se iskreno nadam novim nadama ovi su vec ostarali

Ja se nadam da ce potencijalne Nove Nade naci sopstvenog interesa i motivacije da se drznu i urade nesto, kao i da cemo ovu pricu ostaviti za neki drugi topic.

[apsolutno_nemoguca]

Ognjen Spahić: Pacovljenja
(odlomci iz priče, zbirka SVE TO)

(...) Sada se prepuštam ćutanju. Pišem. Ovještale orgije riječi i događaje u životu jednog pacova, ostale su dio sjećanja o kojem se više ne govori sa strašću, uz cigarete i alkohol.

(...) Ponavljanje jeste majka nauke, Sem, ali zla maćeha književnosti, Sem.

(...) Bez suptilnih manira visoke srednje klase i bogate kućne biblioteke, svakako bih mnogo sporije došao do spoznaje šta znači voljeti i biti voljen. No ti dani su prošli. Volio sam, i sad više ne volim. Bio sam voljen, a telefon danima šuti kao mrtvi podrumski pacov. U pisanju je izbavljenje, rekao sam i bio upravu. Tako je nastalo "Pacovljenje", moj prvi roman koji nikada neću štampati.

(...) "Rukopisi ne gore" ali ih jedu miševi. Sa mojim tekstom je drugačije. Jer ako bi neki pacov omastio brke, to bi podsjećalo na kanibalizam. A da ne govorimo o autodestruktivnom i pogubnom zatiranju njihove prilično slavne i još uvijek skrivene pacovske istorije.

(...) Priče ponavljanjem postaju nezanimljive ali ujedno se odijevajući patinom legende i mita, što djelimično umiruje i ispunjava nadanjem. Ostaju da čuče u nekom memljivom hodniku od teksta. Prođu godine, a one tada izranjanju u punom sjaju spremne za nove uši, nove oči, novi Holivud. Prođu vjekovi obojeni ništavilom, epohe rastrzane propadanjem, a one se vrate raskošno okićene novim značenjima.

(...) Dok mastilom ispunjavam posljednje ostatke papira, moja "Pacovljenja" lagano nestaju u zveketu oštrih štakorskih čeljusti. Prokletnici halapljivo jedu, pretvarajući svoju istoriju u niz tupih podrigivanja i zadah brabonjaka od teksta.

[underwater love]

Eh nas Inkvizitoru! Ne znam koliko je novim nadama pruzeno prilike da se drznu, ali ajde da ipak to ostavimo za neki drugi topic.

[duschmann]

nove nade ne postoje dokle god su ovi od 30 god. mladi.

[apsolutno_nemoguca]

Mlad pisac nije samo, da banalizujem, pisac koji ima 15 godina - to je i pisac koji za sobom nema opus i "knjizevni staz"

[apsolutno_nemoguca]

Mladi crnogorski pisac Ognjen Spahić za svoj prvi roman “Hansenova djeca” laureat je prestižne nagrade “Meša Selimović” koja se dodjeljuje za najbolji roman na prostoru zajedničkoga četvoroimenog jezika (BiH, Hrvatska, Crna Gora, Srbija).
Žiri je svoju odluku saopštio sinoć u Tuzli na svečanosti koju je prenosila i federalna TV.
- Roman “Hansenova djeca” je knjiga koja je pisana u Podgorici, objavljena u Zagrebu, a nagrađena u Tuzli. To je ono što mi posebno znači, jer svjedoči o povezivanju pisma, jezika i književnosti. Ovo je priznanje ne samo za “Hansenovu djecu” već i za prethodna dva romana crnogorskih autora koja su bila u konkurenciji prošlih godina, a radi se o “Privatnoj galeriji” Balše Brkovića i “Mimezisu” Andreja Nikolaidisa. Takođe, ovo je priznanje i novoj crnogorskoj književnosti koja danas više postoji u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nego u samoj Crnoj Gori, kazao nam je neposredno nakon dodjele Spahić, inače dugogodišnji novinar “Vijesti”.
Dodjela ove nagrade odvija se u sklopu tuzlanskih književnih susreta “Cum grano salis”. U užoj konkurenciji za ovogodišnju nagradu “Meša Selimović” bili su i romani “Šumski duh” Gorana Samardžića, “Kiša i hartija” laureata NIN-ove i Vitalove nagrade Vladimira Tasića, “Knjiga o Tari” Zdenka Lešića i “Snajperist” Suzane Abspoel-Đođo.
Žiri za nagradu “Meša Selimović” radio je u sastavu - Ivan Lovrenović (predsjednik), Enver Kazaz, prof. dr Nedžad Ibrahimović, Sven Mensland (Norveška) i Boguslav Zjelinski (Poljska).
U široj selekciji našlo se sedamnaest romana koje su predložili selektori iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore: Marko Vešović, Mihailo Pantić, Branko Čegec i Pavle Goranović.
Nagrada “Meša Selimović” ove godine dodijeljena je peti put.
“Hansenova djeca” su treći roman jednog crnogorskog pisca koji se našao u najužem izboru za ovo književno priznanje u posljednje tri godine. Za razliku od prva dva puta kada su romani Balše Brkovića (“Privatna galerija”, 2003) i Andreja Nikolaidisa (“Mimezis”, 2004), u finalu ostali bez nagrade, ovogodišnje priznanje, konačno, dolazi u Crnu Goru. Nagrada “Meša Selimović” laureatu donosi skulpturu i novčani iznos od 5.000 konvertibilnih maraka (2.500 eura).
Nagrađeni roman Ognjena Spahića objavljen je u izdanju zagrebačkog “Durieuxa” i Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Prije nagrađenog romana Spahić je objavio knjigu priča “Sve to”.

www.vijesti.cg.yu

/me odusevljena :smile:

[GAGA]

jes da ce se sad na Me obrushit mnogiZi, ali mislim da je zasluzeno.

[apsolutno_nemoguca]

Prvi crnogorski autor koji je dobio prestižnu književnu nagradu “Meša Selimović”, Ognjen Spahić za roman “Hansenova djeca”, prema riječima brojnih poznavalaca književnih prilika na ovim prostorima je itekako zaslužio ovo priznanje. Takvog je mišljenja kritičar i publicista Rajko Cerović, koji je za “Vijesti” prokomentarisao da je ova ugledna nagrada došla zaista u prave ruke.
- Nije to samo priznanje jednom mladom i izuzetno darovitom piscu, nego istovremeno i potvrda snažnog razvoja nove crnogorske književnosti i potvrda jedne izuzetno darovite generacije. Tu uglednu nagradu lako su mogli dobiti i dva druga crnogorska pisca - Balša Brković za “Privatnu galeriju” i Andrej Nikolaidis za “Mimesis”. Oba su se nalazila prethodnih godina u najužem izboru. Ova nagrada dolazi kao logičan rezultat čitave grupe pisaca koji su obezbijedili crnogorskoj literaturi prisustvo i afirmaciju na najš-irem bivšem jugoslovenskom prostoru. Na žalost, crnogorske izdavačke prilike i ukupna kulturna klima nije umjela u pravom trenutku valorizovati ovu književnu generaciju već je logično njena afirmacija procijenjena prije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a ja sam uvjeren i u Srbiji i ako tamo o ovoj generaciji nije dovoljno pisano. To samo govori da crnogorska kulturna klima još uvijek nema dovoljno sluha i senzibiliteta za rađanje sopstvenih vrijednosti na svojem tlu. Mislim da će ova nagrada koja nosi visoki ugled doprinijeti da se nešto u pozitivnom smislu promijeni u crnogorskim i izdavačkim prilikama i kulturnoj klimi u cjelini - kazao je Cerović.
Andrej Nikolaidis, koji je prošle godine bio u najužoj konkurenciji za nagradu “Meša Selimović”, sličnog je mišljenja:
- Bilo bi zaista veliko i neprijatno iznenađenje da Ognjen Spahić nije dobio ove godine nagradu “Meša Selimović”. To kažem iz razloga što su kritike koje je dobio bile jednoglasno pohvalne i veličanstvene i mislim da još od Kiša i njegove “Grobnice za Borisa Davidoviča” ni jedna knjiga nije bila tako zasuta hvalospjevima kao Spahićeva “Hansenova djeca”. Žiri je ove godine po mom sudu odradio dobar posao i podvig je utoliko veći što dolazi iz crnogorske, dakle male književnosti. Balša Brković i ja vrlo dobro znamo kako izgleda biti mali na takvim dodjelama nagrada kad nema tu nekoga ko bi lobirao za vas i utoliko je Ognjenova nagrada još čistija. Napokon, osim što je sjajan podatak i trijumf za Ognjena Spahića, na posredan način time profitira i crnogorska kultura koja od svega toga ne bi trebala profitirati jer ovo što je uradio Ognjen, uradio je samo on i niko mu nije pomogao, na sramotu Crne Gore. Ali će ova država i kultura potpuno nezasluženo profitirati od ovoga jer je to knjiga koja je napisana na crnogorskom jeziku i dobila je najveću književnu nagradu na ovim prostorima. Napokon, ova knjiga, što je i prije ove nagrade bilo jasno tako da ne može biti dovedeno u pitanje od strane skeptika, jeste trajna vrijednost književnosti južnoslovenskih naroda - istakao je Nikolaidis.
- Rekao bih da je pravda zadovoljena, ako se mogu izraziti tako, jer se većina saglašava sa tim da je nagrada i ranije trebalo da dođe u Crnu Goru - objasnio je Marinko Vorgić.
- I književna kritika i književna scena u okruženju je detektovala jedan od najinteresantnijih pomaka u prostoru nove crnogorske proze. Pošto su imali dva reprezentativna primjera iz tog talasa, sa Brkovićevom “Privatnom galerijom” i Nikolaidisovim “Mimesisom”, a oglušili se oko toga, ovo je neka vrsta iskupljenja, i drago mi je što je baš ova knjiga to dobila. Ja sam o njoj rekao dosta u svojim prikazima i mogu samo dodati da je to jedna od najboljih proza napisanih sigurno u posljednjoj deceniji u Crnoj Gori. Mislim da bi bilo groteskno i žiri bi ušao u farsičnu i obesmišljavajuću fazu po pitanju sebe, da su se oglušili ovog puta. Nagrada je krajnje objektivno data i to je ono najvažnije. Mislim da i nije bilo prljave predigre sa slučajevima “Privatne galerije” i “Mimesisa”, ova knjiga bi svakako dobila nagradu, tako da ne mislim da je pogurana i da je inercija prethodnih događaja - zaključio je Vorgić.

D.T.

Vrata koja vode van crnogorske tjeskobe

Istaknuti crnogorski književnik Mladen Lompar kaže da je zadovoljstvo čuti da je crnogorska literatura počela da se cijeni u svijetu - kad već ne može kući.
- Ognjen Spahić je mlad pisac, i njegovo književno stasavanje mogli smo pratiti sasvim pedantno preko našeg časopisa ARS. Nagrada mu je dodijeljena za roman “Hansenova djeca”, i mislim da takva djela samo daju značaj nagradi i žiriju koji je dodjeljuje. U Crnoj Gori danas djeluje više pisaca koji odavno prevazilaze njene okvire, posebno u proznom stvaralaštvu. I evo, najmlađi među njima simbolično otvara vrata koja vode van crnogorske tjeskobe i folklorne umišljenosti. Mada je u protekle dvije godine ova nagrada "za glas" umicala našim piscima, čije je romane takođe objavio zagrebački “Durieux” i OKF sa Cetinja, smatram da je ipak došla na vrijeme za savremenu crnogorsku literaturu.

[Carla Bruni]

7.8.2005 Trg pjesnika/Grad teatar "Moc identiteta"Enver Kazaz i Nenad Popović o autoru romana "Hansenova djeca" Ognjenu Spahiću

[apsolutno_nemoguca]

... otac u posljednje vrijeme cesto govori u definicijama... cutljiv covjek se pretvorio u govornika... plasim se njegovih raspolozenja... govori u pasusima, bez tacke i zareza, a onda kao da na tom putu uhvati ostru krivinu, kao da skrene i nastavi u nepoznatom smjeru; ne govori o majci... tu temu izbjegava i kad ja pokusavam da je nametnem... radije cu govoriti o losem vremenu ili o tome kako ovaj grad vise ni na sta ne lici; ne uspijevam da proniknem u sve ono sto se krije iza takvih stavova i ponasanja; a mozda, opet, iza nema niceg cudnog? odlazak osobe s kojom je proveo toliko godina zivota nametnuo je novi kontekst; time i nove misli, novi govor i geste ...


Eto tako. Odavno me nije jedno djelo istripovalo kao ovo sinoc. Pogubio me je totalno krajem, pa sam se vratila na jos jedno citanje. I nijesam se pokajala, naravno.

Ono sto fascinira jeste uvezanost svakog detalja od pocetka, sto njega samog koji se ''vuce'' od pocetka do kraja, sto detalja koji se vezu jedan za drugi i prave sliku. Sama tema nije nova ali je masu dobro obradjena... I kao i uvijek, precizna prica. Ali bukvalno precizna

I na kraju, iz nekog razloga, sjetilo me na Pacovljenja - Sve to.

[GAGA]

pricha je genijalna.
znachi kako sam autor reche (a to je donekle i objasnjnje onakvog kraja), ne radi se o dogadjaju nego o emociji. i do sada nisam naisla ni na sto slicno - nisam procitala na 50 hiljada karaktera toliko o emociji.
Malo sam bila zatechena krajem, ali to je poenta. I zapravo, zamislite da postoji logicno objasnjenje onog puta oca i sina. Zar ne bi narusilo koncepciju i bilo banalno?
I tacno se vidi da nije "prekinuta" pricha iz neznam... nedostatka ideje ili sto ja znam, nego je namjerno postavljena onako.

[apsolutno_nemoguca]

Ma koje crno prekinuta! Cijela prica ima nit, jednostavnu i jasnu nit bas kao ona vunica koju otac vrti oko prsta i noktiju koje spaljuje. Sto i sama rece, totalno bi banalno bilo da je kraj drugaciji. Iako ovakav kakav jeste moze da izazove samo reakciju zbunjenosti i zacudjenosti - sjecas se sto sam rekla kad sam te zvala sinoc

Sto mi je jos zapalo za oko. Majka je cas majka, cas Marija. Otac nema ime. Naravno, veza dzempera i snijega je ocigledna...