aj da probam ozbiljno..nemam pravo da im stajem na put, to je sigurno. To bi bio cisti sebicluk. Jer niti ja zelim ista vise sa njom, a njemu treba da branim srecu. Glupo.. Da li bi nas dvojica ostali u ok odnosima? Vjerovatno ne bi sve bilo isto kao prije, ali na kraju se uvijek gledaju ljudske osobine, a ne mogu da ne volim nekoga ko mi je pravi prijatelj kad mi zatreba. Tako da bi se, znajuci mene, vrlo brzo sve svelo na idilicnu sliku nas troje u kafani kako u glas pjevamo mrtvi pijani
Druga je stvar ako taj moj "prijatelj" zeli neku curu sa kojom sam bio u ozbiljnoj vezi samo da "oplete" i isprati lagano, a da joj u pocetku proda pricu o ljubavi. E, tu bi mozda i krv legla.. ne dozvoljavam da se neko prema osobama koje volim za cio zivot ophodi kao prema smecu.. ali tu se postavlja pitanje da li takva osoba moze da vam bude i prijatelj uopste..
Bih! Oteo bih je i bratu rodjenom ako poludim za njom! Ne zanima me cija je, ne zanima me koje je vjeroispovijesti, rase.. nista! Nikakve prepreke me ne interesuju, pa dokle stignem. Jednom sam samo u zivotu bio zaljubljen (iako ljudi smatraju da je lakse zaljubiti se nego voljeti, ja smatram da je potpuno obratno) i kad bih ponovo tako odlijepio, nema tih pravila, kanona, kodeksa, nicega sto bi me sprijecilo. Samo ako je to obostrano, naravno..
Nesto slicno.. Moj dobar drug (ne bas prijatelj) je izlazio sa curom i bio lud za njom.. raskinuli, a posle sam dosao ja.. Nikakvih problema nije bilo, niti se to odrazilo na nase drugarstvo.. i nije nam ta tema bio tabu nikakav, obojica smo je puno voljeli i niko od nas to nije krio...
Sve u svemu, misljenja sam da je bolje da dvoje budu srecni, nego svo troje nesrecni. Cista racunica...
Bookmarks