Vladika Rade spoznaje da je borba Srba za opstanak i prirodna i neizbjezna, premda je ishod neizvjestan, bas kao sto svijest svakog od nas o sopstvenoj smrtnosti ne znaci da odustajemo od zivota i od afirmacije dobrog, lijepog i istinitog u njemu. Nade ima: svijet je Kosmos a ne Haos. I zato ce boguhulni Mestrovicev monstrum na Lovcenu prije ili kasnije biti srusen, i kosti vladicine oslobodjene okova. Ali Njegosev je amanet - i poruka - da se u medjuvremenu ne predajemo, niti duhom klonemo, ma koliko naizgled mocan bio zakon topuza, ma koliko gnusan smrad necovjestva, jer Boga ima, i nasi zivoti nisu bez svrhe i smisla.
Bookmarks