Vaso Brajović, grčki junak

[G R A D]

• Dragan Bošković: VASO BRAJOVIĆ, GRČKI JUNAK I HEROJ
  
  
  Vaso Brajović (Vasos Mavrouniotis)

Ovaj vrsni ratnik i slobodar u Grčkoj je upamćen po vojničkim i ljudskim podvizima.
I Crna Gora se ponosi junaštvom i djelom Vasa Brajovića, još jednog iz plejade besmrtnih heroja sa ovog tla.


Vojskovođa Vaso Crnogorac


GLAS o vrlinama i junaštvu Vasa Brajovića, poznatog grčkog narodnog junaka i vojskovođe crnogorskog porijekla iz 19. vijeka, davno je prešao granice ove zemlje. Iako se o vom vrsnom generalu, ratniku i slobodaru kod nas malo zna, u Grčkoj poznatiji kao Vaso Crnogorac (Vasos Mavrouniotis) ostao je upamćen po svojim vojničkim i ljudskim svojstvima, koje su, i dan danas, aktuelne i široko prisutne kod grčkog i crnogorskog naroda. I upravo ovih dana, njegova rodna Crna Gora sa pijetetom se podsjeća na njega podižući mu spomenik u Podgorici, kao simbol tradicionalnog i neraskidivog prijateljstva crnogorskog i grčkog naroda. I Crna Gora, poput Grčke, ponosi se junaštvom i djelom Vasa Brajovića, još jednim iz plejade besmrtnih heroja izniklih sa crnogorskog tla, kojeg njegovi grčki savremenici upoređuju sa slavnim Leonidom i njegovim Spartancima.
O dalekom, burnom i herojskom vremenu u kojem je živio Vaso Crnogorac, danas možemo da sudimo po pouzdanim svjedočanstvima. Jedno od takvih pronašli smo zahvaljujući pomoći konzula SCG, Jugoslava Vukadinovića, u Institutu za balkanske studije u Solunu. Radi se o knjizi „Vasos Mavrouniotis” autora Atanasiosa Hrisolagisa, u biblioteci istorijskih israživanja „Grčka borba” izdata 8. januara 1876. godine. Ova knjiga napisana je, kako tvrdi autor, sa namjerom da postane specijalna naučna studija univerzitetskog istraživanja i ambicijom da bude udžbenik u grčkom nastavnom programu.
Neosporno je da je Vaso Brajović rođen krajem 18. vijeka, tačnije, 1790. godine, u viđenijoj i veoma poštovanoj crnogorskoj porodici u Bjelopavlićima, tvrde grčki istoriografi, među kojima i Atanasions Hrisologis, мada ima i tvrdnji da je rodom iz Boke, odnosno Mojdeža kod Herceg-Novog. Bez obzira gdje je rođen, radi se o Vasu Crnogorcu (Vasos Mavrouniotis), koji se, bezgranično ljubeći svoj gorštački i oskudan kraj u kojem se živjelo prema zavjetu otaca zakonima čojstva i junaštva, kao moreplovac rano otisnuo u bijeli svijet, da bi, nakon mnogih avantura od Trsta, Kube, Carigrada, dospio u Grčku gdje učestvuje u oslobodilačkim borbama protiv Turaka (1821-1829).
U Grčkoj se, kao i u Crnoj Gori, visoko cijeni junaštvo o čemu je,
povodom Vasovog crnogorskog porijekla, Atanasios Hrisologis (1876. godine), zabilježio da je:
„njegova domovina bila jedinstvena svijetla tačka u Evropi porobljenoj u to vrijeme od Osmanlijskog osvajača, i dok je strah i nasilje carovalo, samo je, i samo ta, njegova Crna Gora, prkosila Turicima, i nikad, nikad, njezina svjetlost nije se ugasila„.
Konstatujući činjenicu da Turci nijesu mogli u potpunosti da porobe Crnu Goru, Hrisologis piše „da ako se bilo gdje rađaju veliki ljudi, u Crnoj Gori skoro svaki muškarac je ravan Heraklu”, dodajući da Crnogorce „karakterišu svijetli um, čisto srce i neponovljivo rodoljublje”. Vaso je bio tipični predstavnik takve zemlje, smatra grčki pisac Atanasios, Hrisologis.
Upravo zbog hrabrosti, čestitosti, druželjubivosti i odanosti svojoj vjeri i tradiciji bio je cijenjen u grčkom narodu. Vaso se 1820. godine pojavljuje u Atini, prethodno se upoznaje sa slavnim grčkim generalom Kriotijem, i tu se, kako je zapisano u analima „rađa prijateljstvo ravno Ahilovom sa Patroklom”.
Nakon izbijanja grčkog ustanka protiv Turaka, 1821. godine, Vaso Brajović, sada već kao Vasos Mavrouniotis, sa svoja dva brata Radošem i Špirom, kao i grupom sunarodnika-dobrovoljaca, učestvuje u prvim okršajima. Govori se da je učestvovao u oko 150 manjih i većih bitaka protiv Turaka, a za ratne zasluge na kraju dobija čin generala (stratigos). O njegovoj hrabrosti postoje brojni zapisi. Na ostrvu Evbija, u mjestu Karistjas, 1821. godine, Vaso podiže ustanak i sa mještanima napada Kotilja gdje mu se bezuspješno suprotstavlja Jusuf-aga, zet Omer-paše. Nakon prvih uspjeha, Omer paša šalje brojniju vojsku. Potvrđeno je da se Vaso sa 15 zemljaka i stotinak učenika sa Omer-pašinom vojskom borio 17 puta, tako da su se konačno, kod sela Petrisa, našli licem u lice. I ovog puta Vaso Brajović i njegovi borci bili su uspješniji, tako da su ga ove bitke proslavile. Prilikom oslobađanja Egeja, u izvještaju grčkom generalštabu sa ratišta (20. oktobra 1825. godine) general Krizotij piše da su se u jednom boju Vaso i njegovih pedesetak saboraca suprostavili pet puta jačem neprijatelju, pri čemu su ubili 50 Turaka, tako što su „kosili Turke kao što seljaci kose travu”. Postoje tvrdnje da je Brajović učestvovao i u borbama u blizini grada Lisolunta 1824. godine, gdje je poginuo poznati engleski pjesnik Džon Gordon Bajron. I Bajron je poput Brajovića, došao je da se bori za slobodu grčkog naroda, a neki govore da se i upoznao sa Vasom Crnogorcem.
Brojni su primjeri herojskog i viteškog ponašanja Vasa Crnogoraca i njegovih sunarodnika, izdavaja se podvig kada je, kod Korinta, onemogućio spajanje dvije turske vojske, ili, u borbama u okolini Atine, kada je spasio nejač tako što ih je evakuisao brodovima. Treba podsjetiti i na njegovu hrabru odbranu Akropolisa, kao i zauzimanje važnog strateškog klanca kod Pireja, 1827. godine. Protivnici su ga se bojali, ali i uvažavali, što govori slučaj oslobađanja grčih ustaničkih brodova od Francuza, koji su u to vrijeme podržavali Tursku. Vaso je pohitao sa svojim brodom da pomogne blokiranim ustanicima u zalivu Sira, ali je naišao na francusku flotu. Francuski kapetan, čuvši za hrabrost i odvažnost Vasosa Mavrouniotisa, zatražio je da se sa njim sretne i ruča. Znajući koliko Francuzi cijene slobodu, tokom neobičnog suseta, Vaso je počeo priču o francuskoj revoluciji upoređujući je sa borbom grčkog naroda protiv Turske, što je oduševilo njegovog sagovornika, koji je, nakon toga naredio, ne samo da se oslobode već i snabdiju grčki brodovi, hranom, prahom i olovom.
Nakon zaključenja mirovnog sporazuma, general Vaso Crnogorac ostaje u grčoj vojsci. Oženio se Grkinjom i nastanio u Atini. Rodila su mu se dva sina, Tumeleon i Aleksandar Vasosi, koji su se takođe opredijelili za vojnički život. Umro je 9. juna 1847. godine, i sahranjen na atinskom groblju zaslužnih velikana. Govor na odru mu je održao Panajotis Sucos (grčki Njegoš), u to vrijeme jedan od najvećih grčkih pjesnika.
Pokušali smo da pribilježimo ono najvažije o legendarnom grčkom junaku Vasu Crnogorcu. „Vječiti spor - ko i što bolje - treba da rješava svaki čovjek u duši svojoj i da za sebe utvrdi što je čovječnost i istinski heroizam” bio je po svemu sudeći i zvijezda vodilja našeg Vasa Brajovića, odnosno, grčkog Vasos Mavrouniotis. Vaso Crnogorac je slavan u Grčkoj, ali, ova „Pobjedina” priča o njemu neka bude skromni prilog da ne ostane nepoznat u svom zavičaju.

Prijatelj kralja Otona

General Vaso Crnogorac učestvovao je u svim borbama protiv Turaka, sve do konačnog oslobođenja Grke 1829. godine, kada je sklopljen mir u Jedrenu. Nakon godinu dana Grčka postaje kraljevina, a kralj Oton Prvi proglasio je Vasa Brajovića (Vasos Mavrouniotis) za narodnog heroja i imenovao ga za ličnog pratioca ordanansa. Njihovo prijateljstvo je ostalo do kraja Vasovog života. Na samrtnoj postelji posjetio ga je lično kralj Oton nudeći mu pomoć, našta je Vaso uzvratio da bi mu najdraže bilo da njegova djeca vide pobjednički ulaz kralja u Konstantinopolj.

Priznanje crnogorskoj misiji na Kritu

Kažu da nije slučajno što je grčka vlada, poslala pukovnika Tumeleon Vasos, jednog od sinova Vasa Brajovića, u januaru 1897. godine, da predvodi grčke trupe na Krit kako bi pomogli grčkoj pobuni i aneksirali ovo ostrvo, koje je djelom držala turska vojska. Da ne bi došlo do većih sukoba, Velike sile odlučile su da razdvoje grčku i tursku vojsku, a mirovnu ulogu na Kritu povjere Crnoj Gori. Crnogorska vlada poslala je odred od 72 vojnika i šest podoficira, pod komandom kapetana Mašana B. Božovića. Crnogorska mirovna vojna misija trajala je dvije godine i za to vrijeme, zbog svoje pravednosti stekla veliki ugled kako kod hrišćanskog tako i muslimanskog stanovništva Krita.
Poput svog oca Vasa Brajovića, Tumeleon Vasos je dobio čin grčkog generala, a kažu da se istakao i kao vojni pisac.

[Ćipur]

Na www.rastko.org.yu o podvizima i borbama Bokelja u prošlosti, piše neki Vasko Kostić.

Kolika je ostrašćenost svetosavskih istoričara možemo viđeti na ovom primjeru.

Naime ostrašćeni Vasko Kostić, piše o Vasu Brajeviću iz Mojdeža iz Boke, kojega su Grci zvali Vasos Mavrouniotis ili Vaso CRNOGORAC.

Znamo svi za svetosavsku bajku koja kaže da Bokelji nikada nijesu bili Crnogorci.

Međutim, Vaso Brajović se borio za Grčku prije nego što je Vuk Karadžić stigao u Boku 1834. godine, tako da ga Vuk nije uspio osrbiti, te se tako Vaso Brajević Grcima predstavio kao C R N O G O R A C, premda je bio iz Boke!

Time što se on Grcima predstavio kao Crnogorac, a bio je iz Boke, grozno je ugrozio svetosavske mitove i bajke, pa ovaj ostrašćeni Svetosavac Vasko Kostić nije ni preveo što znači u njegovom tekstu riječ Mavrovunotis?!! Nije preveo da to znači C R N O G O R A C, jer to potpuno uništava svetosavske bajke, koje kažu da Bokelji nijesu nikad bili Crnogorci!

Vaso Brajević iz Mojdeža naravno se nije bio predstavio Grcima kao sebar/ratar/Srbalj, još nije bio stigao Vuk Karadžić u Boku da ubijeđuje narod da su Srblji, ubjeđivanje koje traje evo 170 godina i još nije dalo rezultata!

Da napomenem, da nesrećni, ubogi crnogorski istoričari :mad: u borbi sa svetosavskim istoričarima, nikada nijesu primjetili ovaj fakat, :mad: da se jedan Bokelj predstavio Grcima kao Crnogorac, prije 200 godina!!!

Da su Svetosavci bili na mjestu crnogorskih istoričara, i da se Vaso Brajević predstavio kao Srbin, bar 657 823 puta bi ponovili tu činjenicu.

Sramota, ljudi, sramota, ovaj ostrašćeni lik nije preveo što znači na grčkom jezik riječ Mavrovunotis! :mad:

Ađutant grčkog kralja

Velikim uspjesima ustanika 1821. g. i proglašenjem nezavisnosti Grčke 13. januara 1822. g. rat za oslobođenje te zemlje nije okončan. Kao u svakom, tako je i u tom ratu ratna sreća prelazila sa jedne na drugu sukobljenu stranu. I ratni sukobi su prelazili sa jednog na drugi kraj Grčke, sa jednog na drugo njihovo ostrvo. Baš kad bi se u jednom kraju, na jednom ostrvu, stišali sukobi, kad bi se narod i ratnici poradovali da je kraj ratnim patnjama, vjerujući da je svugdje zavladao mir, stiglo bi naređenje ratnicima za pokret. Ustaničke trupe su prebacivane tamo gdje su najpotrebnije, a svugdje su bile potrebne. Više su mrcvarene u transportu nego u ratu. Tako iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, sve do 3. februara 1830. kada je i međunarodno ozvaničena nezavisnost Grčke.
U međuvremenu, tokom devet godina, bilo je toliko bitaka, podviga i junačkih pogibija, da ih niko nije mogao zabilježiti. Više je opjevano ili prepričavano (iako ni to nije ni izdaleka sve), a i od toga je ostalo veoma malo zapamćeno. Osim junački poginulih Bokelja u tom ratu, bilo ih je i koji su imali sreće da sve bitke prežive i kroz njih se proslave. Jedan od takvih je i junak ove priče.
Nakon prvih bitaka u grčkom ratu za oslobođenje, proslavio se Vaso Brajević iz Mojdeža, odnosno Vasos Mavrovunotis. Iako je bio pomorac, učestvovao i u pomorskim bitkama, proslavio se kao kopneni junak. Grčka je takva zemlja da je svaki borac morao biti i mornar i kopneni vojnik. Zavidnici su prigovarali Vasosu da je njegov podvig slučajan u okruženju kod Kastanije, da je spasio četu zahvaljujući sreći a ne sposobnostima, da je za njegovu slavu zaslužan njegov ađutant Krsto Brajić, koji je junački poginuo, i tako dalje.
U svim prigovorima može i da ima nešto istine, ali iza prvih bilo je još mnogo bitaka u kojima se komandant Vasos dokazivao. Manje bitke na ostrvima i na moru, daleko od vidika viših ustaničkih vođa, ostale su nezapažene. Trebalo je da se Vasos vrati na Peloponez, gdje je započeo vojničku karijeru, pa da bude ponovo zapažen i još više proslavljen.
Tri godine nakon nezvaničnog proglašenja nezavisnosti Grčke, Peloponezu je ponovo zaprijetila velika opasnost. U luci Metoni, na jugu Zapadne obale Mesenije, nakon lakog savlađivanja slabe obalne odbrane, iskrcale su se egipatske trupe pod komandom Ibrahim - paše. Tu je bilo 20 hiljada Arapa koje su obučavali evropski instruktori - plaćenici. Gotovo istovremeno, takođe 20 hiljada turskih vojnika, pod komandom Rašid - paše, pristupilo je opsadi Mesolongije i Korintskog zaliva sjeverno od Peloponeza. Tako je spriječena mogućnost doturanja pomoći Peloponezu sa sjevera. Hitno su prikupljane raštrkane po ostrvima ustaničke snage i u malim grupama prebacivane na istočne obale Peloponeza, koje u prvim danima invazije nisu zauzete.
Za kratko vrijeme egipatske trupe su zauzele čitavu zapadnu obalu Peloponeza i sastavile se sa turskim trupama, zatvarajući mogućnost doturanja pomoći i sa zapada. Zauzeli su Mesolongiju, pa Akropolj, a zatim okupirali čitav Peloponez. Razbijeni ostaci ustaničkih grupa rasturili su se po unutrašnjosti. Komandant Vasos se ponovo našao u istom području u kojem se prije tri godine našao u okruženju i održao se gerilskim načinom borbe. Ovog puta će to potrajati mnogo duže, pune dvije godine.
Uvidjevši da su dovedeni u pitanje svi rezultati trogodišnje oslobodilačke borbe i izdašne pomoći koju su ustanicima pružale hrišćanske zemlje, one su odlučile da intervenišu. Udružena rusko - englesko - francuska flota napala je tursko - egipatsku flotu i porazila je u čuvenoj bici kod Navarina.
U međuvremenu, komandant Vasos je prikupljao po unutrašnjosti Peloponeza odbjegle ustanike, ali ne da ih zadrži na okupu. Podijelio ih je u desetine, poštujući njihove želje ko sa kim hoće dijeliti sudbinu. Imenovao je za desetare i kurire one koje su desetine same izabrale. Razaslao ih je na razne strane, uz obavezu da stalno budu u kurirskoj vezi, da dogovorno djeluju i jedni drugima po potrebi priskaču u pomoć. Stalno su mijenjali položaje, razvlačili i iznurivali progonitelje, vrebajući priliku da napadnu, pokupe plijen i nestanu. Ostajao je utisak da ima mnogo više gerilaca nego što ih je bilo. Postali su strah i trepet za egipatske gonitelje karavana.
Egipćani su, po svojim navikama, doveli sporohodne kamile, što je olakšavalo posao Vasosovim gerilcima. Manje uspjehe zasjenio je događaj kada je stotinu egipatskih tovara "džeba" nestalo bez traga. Doduše, kamile su ostale, ali ne i njihov teret. Bilo je to na putu od luke Kiparisisa na zapadnoj obali Peloponeza, do Korinta. To je bio najkraći put po sredini Peloponeza od zapadne do istočne obale, koji je vodio kroz Tripolicu. Ispred Tripolice, karavan su zaustavili Vasosovi gerilci. U karavanu je bilo 50 kamila i još toliko drugih tovarnih grla, uglavnom magaraca, rekviriranih od seljaka.
Kaznena ekspedicija je našla samo nenatovarene kamile. Vasos ih je namjerno ostavio žive i zdrave da bi ih Egipćani ponovo mogli koristiti i gerilcima donositi bogati plijen. Kad su Egipćani pokušali jačom pratnjom štititi manje karavane, pokazalo se da su imali više žrtava u ljudstvu, a bez tovara su jednako ostajali. Morali su se okaniti kopnenih puteva i osloniti se isključivo na morske veze. To je okupaciju svodilo samo na obalu i veće gradove.
Nakon pobjede u pomorskoj bici kod Navarina, uslijedilo je iskrcavanje francuskih trupa na Peloponez. Veliko je pitanje kako bi to bilo izvodljivo da nije bilo Vasosovih gerilaca. Istina, na Peloponezu je bilo i drugih gerilskih grupa, jer je to veliko područje, ali Vasosovi gerilci su bili najorganizovaniji i najefikasniji. Imali su toliko naplijenjenog džeba (oružja, municije i sve druge vojne opreme) i hrane, da su bez pomoći sa strane mogli ratovati godinama. Pritisnuti iz unutrašnjosti od gerilaca, ali i sa mora od udružene hrišćanske flote, tursko - egipatske trupe su bile prinuđene na povlačenje sa Peloponeza, a potom i iz gotovo čitave Grčke.
Nakon protjerivanja Turaka, nastala su unutrašnja previranja i borbe za vlast, što Bokelje - dobrovoljce nije interesovalo. Nisu se vraćali ni u Boku, jer je potpala pod upravu Austrije. U Odesu su se vratili preživjeli koji su otud došli. Neki su otišli sa Englezima u rudnike zlata Južne Afrike. Komandant Vasos se u toku rata oženio lijepom Peloponežankom i dobio dva sina. On nije želio da napušta Grčku, tim prije što su njegove zasluge priznate. Prvi grčki guverner, Joanis Kapodistrijas, porijeklom iz Istre, diplomata u službi carske Rusije, zadržao je komandata Vasosa na visokom položaju u vojnoj službi. Nakon guvernerove pogibije u atentatu, kralj Oton je Vasosa postavio za svog ađutanta. Uz to ga je okitio odlikovanjima, za svaki podvig posebno, jer je za te podvige doznao prije nego što je stigao u Grčku. Njegovi sinovi su dobili pravo besplatnog školovanja u najboljim grčkim školama, uz usavršavanje u inostranstvu. Dični i po liku, i po stasu, i po mudrostima, postali su generali grčke vojske. Vasos Mavrovunotus dobio je mjesto i u istoriografiji Grčke i u priručnicima o gerilskom ratovanju.
U literaturi o grčkom ratu za oslobođenje i kasnijim grčko-turskim ratovima, nailazimo na ime pukovnika Aleksandrosa Vasosa, koji je 1897. g. u ime grčkog kralja preuzeo Kretu. Po jednim izvorima to je treći Vasosov sin, jer mu je prezime Vasos. Po drugim izvorima to mu je unuk, što je logičnije s obzirom na godine, ako se Vasos nije više puta ženio, ali o tome (za sada) nisu pronađeni detaljniji podaci.

http://www.rastko.org.yu/rastko-bo/i...#_Toc518965357

[Ćipur]

Novljani pozdravili dogovor da se u Podgorici podigne spomenik Vasu Brajeviću

Grčki heroj odrastao u malom selu iznad Igala

HERCEG NOVI - Stanovnici Herceg Novog pozdravili su dogovor o podizanju spomenika u Podgorici slavnom pomorcu Vasu Brajeviću, koji je rodom iz Mojdeža, sela iznad Igala.
Dogovor o podizanju spomenika rezultat je prošlonedjeljnog razgovora gradonačelnika Podgorice dr Miomira Mugoše i generalnog konzula Grčke Sotiriosa Atanazijusa. Vaso Brajević proglašen je za narodnog heroja Grčke, a prema sporazumu, gradnja spomenika u Podgorici treba da počne do kraja godine.
Vaso Brajević rođen je u Mojdežu 1790. godine. Iako se to selo ne nalazi “na morskoj pjesni”, ipak je tokom 18. i 19. vijeka imalo desetine svojih velikih brodova, pa se i Vaso, kao mladić, našao na jednom od njih. Kada je Grčka 1821. počela borbu za oslobođenje od turske dominacije, nekoliko pomoraca iz Mojdeža i Herceg Novog, kao što su Špiro Aleksić, Mirko Radulović i Niko Janković, a među njima se našao i Vaso Brajević, pritekli su Grcima u pomoć.
U borbama za oslobođenje Grčke, Vaso se istakao izuzetnom hrabrošću i snalažljivošću, posebno prilikom deblokade grada Tripolisa na Peloponezu iz kojeg je izbavio zarobljenog grčkog vojskovođu Fabijera sa njegovom vojskom. Čim je Grčka stekla nezavisnost (1830), grčki kralj Oton I imenovao je Vasa Brajević za svog ordonans. On je dobio čin generala, proglašen je za narodnog heroja i dobio je sva najveća grčka priznanja. Vaso je umro u Atini, a iza njega su ostala dva sina, od kojih je jedan dobio čin pukovnika grčke vojske.
Oslobodilačka borba grčkog naroda dobila je velike simpatije u Evropi. Ponešen tim zanosom, a i slobodarskim duhom koji ga je lično krasio, u Grčku 1823. godine stigao je i poznati engleski pjesnik Džorž Gordon Bajron, koji je godinu dana kasnije, stradao kod Misolunta, grada kod kojeg se tada borio Vaso. Postoje čak neka nagađanja da su se njih dvojica tokom borbe i upoznali.
Brajevići, iz čijeg bratstva je ponikao Vaso, i danas žive u Mojdežu. Oni su održavali nekakve veze sa Vasom i njegovim potomcima u Grčkoj. Danas su te veze blijede, ali se Brajevići nadaju da će ih izgradnja spomenika obnoviti, kao što će spomenik biti simbol tradicionalnog prijateljstva grčkog i crnogorskog naroda.



P. J.

[Ćipur]

1896. 5. decembra

U Kamenarima rođen dr Simo Milošević, ljekar i politički radnik. Medicinski fakultet završen u Beogradu, a parazitologiju i bakteriologiju usavršavao je u Hamburgu i Parizu. U Drugom svjetskom ratu u Šipačnu kod Nikšića organizovao partizansku bolnicu. Ranjen je na Sutjesci 1943., a četnici su ga pronašli i ubili u julu iste godine.

[Ćipur]

5. marta 1806.

Herceg Novi je od Austrijanaca preuzeo ruski admiral Senjavin kako bi spriječio ulazak francuske vojske koja je dolazila iz pravca Dubrovnika. Grad je trebalo što prije zauzeti, pa je austrijskom komandantu koji je tada upravljao Herceg Novim, dat ultimatum da ga napusti u roku od 15 minuta, a ostale tvrđave u Boki Kotorskoj za 24 sata. Sjutradan kod manastira Savina Bokelji su održali veliko narodno veselje, a 28. marta admiral Senjavin uplovio je u Kotor.

[Ćipur]

VASKO KOSTIĆ O SPORNOM PITANjU GRANICE IZMEĐU CRNE GORE I BOSNE I HERCEGOVINE


Granični kamen svjedoči u korist BiH


Još nije riješen granični spor sa Hrvatskom oko ponte Oštre - Prevlake, a već su na pomolu novi sporovi sa Republikom Srpskom i BiH oko područja Sutorine i zaleđa. U proteklih nekoliko godina granica Boke i Crne Gore na ovom dijelu hercegnovskog zaliva pominjala se uglavnom prilikom objašnjenja o graničnom kamenu koji se nalazi u neposrednoj blizini rijeke Sutorine u Igalu. Istina, tivatski istoričar i publicista Vasko Kostić je još pred kraj `80. godina upozoravao da može doći do spora sa BiH oko njenog izlaska na more u slučaju raspada SFRJ. Upozorenja Kostića nijesu shvatana ozbiljno, ali čini se da je bio u pravu pa čak i dalekovid na ovo veoma osjetljivo pitanje.
- Da se ne bi ponavnjale greške granica koju sada ističe BiH u Sutorini mora se ovom problemu pridati svaka ozbiljnost, jer on nije deplasiran, bezvezan, bespredmetan, kako ga ocjenjuju neki domaći moćni, ali ne mnogo mudri i odgovorni ljudi - ističe Kostić i dodaje:
- Najprirodnije i najpravednije bi bilo da Boka bude cjelovita i sa svim obalama bez obzira kojim državama pripadaju, ali ako Hrvatska želi da uđe u posjed zapadnom ulazu u Boku sa dijelom obale i teritorijalnim vodama onda je još veće i preče istorijsko, etničko svako drugo pravo ima BiH . Svidjelo se to nekome ili ne, čak i preče pravo i od Crne Gore, jer Boka ili njeni dijelovi nikada kroz istoriju nijesu pripadali Hrvatskoj ili Crnoj Gori, sem kratkog perioda za vrijeme Svetog Petra, a Bosni jesu i to ne jednom i ne kratkom istorijskom periodu. Dovoljno je pomenuti samo zemlju Svetoga Save i dokle se ona prostirala još dok je on živio na ovoj zemlji, pa od tada pa kroz sve epohe do današnjih dana, što svjedoče istorijska dokumenta. Uostalom Herceg Stjepan je udario temelje Herceg Novom - mišljenja je Kostić.
Ukoliko dođe do međunarodne arbitraže koja se ovih dana često pominje nesumnjivo je da istorijske činjenice ne idu u prilog Crnoj Gori, ali i onda kada im je oko Prevlake istorija bila nakolonjena nijesu znalački i mudro postupili.
Paradoksalno je da su ovih dana ovo pitanje "potegli" žitelji Sutorine i sela u zaleđu koja su pripadala Hercegovini.
- Stav stanovnika spornog područja nikoga ne bi trebalo da čudi. Da nije bilo pogrešne antisrpske eksploatatrosko-asimilatorske politike prema Boki i Bokeljima ovaj problem bi i dalje bio ad akta, a na vidjelo dana izašao je zahvaljujući sadašnjim crnogorskim vlastima koji se ne libe od falsifikata i pritisaka, jer su svjesni da je Crna Gora "iskrpljena" od nekoliko oblasti gdje je većinski narod čine Srbi - kaže Kostić.

H.B. ČAVOR

Preispitivanje granice - kompleksno pitanje

Član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Nebojša Radmanović smatra da je inicijativa o preispitivanju granice između BiH i Crne Gore u dijelu jadranske obale kompleksno pitanje i ističe da su sve inicijative koje govore o boljem zajedničkom životu u BiH dobrodošle.
"Ovo pitanje pominjalo se i u toku proteklog rata u BiH i na mirovnim pregovorima kada je potpisan Dejtonski sporazum. Teško je u ovom momentu reći šta može da učini Predsjedništvo BiH u vezi sa ovim" - rekao je Radmanović.
Radmanović je u izjavi novinarima u Banjaluci podsjetio da je ovo pitanje tokom posljednja dva vijeka postavljano više puta i između raznih carstava.
Njegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije pozvao je predstavnike vlasti BiH i RS da upotrijebe svoja ovlaštenja i zvanično pokrenu pitanje uključivanja BiH u arbitražu oko dijela jadranske obale koja joj je oduzeta.
U pismu koje je episkop Grigorije uputio srpskom članu Predsjedništva BiH Nebojši Radmanoviću i predsjedavajućem Savjeta ministara BiH Nikoli Špiriću navodi se da u procesu arbitraže učestvuju Hrvatska i Crna Gora, dok je BiH nepravedno isključena iz toga".

(SRNA)

Brajević bio Srbin iz Mojdeža

- Kada smo već kod ove teme, prilika je da kažem da prvu grešku koju su napravile crnogorske vlasti prema ovom području je zloupotreba Vasa Brajevića, nacionalnog grčkog heroja, koji je Srbin iz Mojdeža, upravo iz stare Hercegovine. Vlast ga je prekrstila u "montenegrina" izmislila mu drugo mjesto rođenja, dovela predstavnike Grčke u Podgorici da mu tamo podignu spomenik umjesto u rodnom Mojdežu. I pored upozorenja na skrnavljenje istorijskih činjenica, vlast se oglušila i sigurno tada zapalila iskru nepovjerenja koja je dovela do pitanja teritorijalne cjelovitosti zemlje. Uostalom, poznato je da se Bokelji nijesu izjasnili za odvajanje Crne Gore od Srbije što ovih dana postaje i druga tema o kojoj se u Boki sve više priča posebno kada je u pitanju zaštita srpskog identiteta koji je ugrožen - kaže Kostić i dodaje: "Teško zemlji koju ne priznaju njeni građani".

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...&clanak=147185

[Ćipur]

Tumeleon Vasos, junak sa Krita

[Ćipur]

Dragan B. Perović: Vaso Brajović Mavrovuniotis (Μαυροβουνιώτης)